Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 81 Gž Ob-561/2020-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Gordane Bošković Majerović kao predsjednice vijeća, Vlaste Mrzljak kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Milene Frankić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice L. V. Š. iz Z., OIB: …, koju zastupaju punomoćnici G. M., T. L., N. B. i Ž. T., odvjetnici u Odvjetničkom društvu M.-L.-B.-T. iz Z., protiv 1. tuženice I. Š. iz Z., OIB: …, koju zastupa punomoćnik T. R., odvjetnik u Odvjetničkom društvu R. & Š. iz Z., 2. tuženika A. Š. iz Z., OIB: …, i 3. tuženice H. Š. G. iz Z., OIB: …, koju zastupa punomoćnik T. R., odvjetnik u Odvjetničkom društvu R. & Š. iz Z., radi utvrđenja, odlučujući o žalbi 1. i 3. tuženih podnesenoj protiv dijela presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-4913/2013-87 od 16. rujna 2020., u sjednici vijeća održanoj 7. ožujka 2022.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba 1. i 3. tuženih kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-4913/2013-87 od 16. rujna 2020., u t. 1. i 4. izreke.

II Odbija se zahtjev 1. i 3. tuženih za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

III Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava odgovora na žalbu kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Presudom suda prvog stupnja je suđeno:

„1. Utvrđuje se da zajedničku imovinu, tužiteljice L. V. Š., iz Z., i pok. M. Š., prednika, prvotuženice I. Š., iz Z., drugotuženika A. Š., iz Z., i trećetuženice H. Š. G., iz Z., predstavlja pravo vlasništva u 6/24 dijela nekretnina i to:

- zkč.br. 149 k.o. C. u naravi kuća Z., kuća Z., i dvorište u ukupnoj površini od 667 m2, dvorište u površini od 409 m2, kuća Z., u površini od 180 m2 i kuća Z., u površini od 78 m2 te zkč.br. 150 k.o. C. u naravi voćnjak, P. u površini od 1743 m2, sve upisano u zk.ul.br. 5066 k.o. C. kao i

- zkč.br. 988/97 k.o. Grad Z., u naravi oranica P. u površini od 115 m2, upisana u zk. ul. 1923 k.o. Grad Z.,

te da je tužiteljica L. V. Š., iz Z., suvlasnica gore opisanih nekretnina u ½ dijela.

2. Odbija se tužiteljica, L. V. Š., iz Z., sa zahtjevom da su prvotuženica I. Š., iz Z., drugotuženik A. Š., iz Z., i trećetuženica H. Š. G., iz Z., kao nasljednici pok. M. Š., dužni priznati i trpjeti da tužiteljica temeljem ove presude ishodi uknjižbu prava vlasništva na svoje ime u ½ dijela na nekretninama opisanim u točki 1. izreke.

3. Odbija se tužiteljica, L. V. Š., iz Z., sa zahtjevom da su prvotuženica I. Š., iz Z., drugotuženik A. Š., iz Z., i trećetuženica H. Š. G. iz Z., dužni tužiteljici L. V. Š., iz Z., predati suposjed ½ dijela nekretnina opisanih u točki 1. izreke.

4. Prvotuženica I. Š., iz Z., drugotuženik A. Š., iz Z., i trećetuženica H. Š. G., iz Z., dužni su naknaditi tužiteljici L. V. Š., iz Z., troškove postupka u iznosu od 73.001,25 kn sa zateznom kamatom od donošenja presude, 16. rujna 2020., do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koju kamatnu stopu određuje Hrvatska narodna banka, sve u roku od 15 dana.“

2.Protiv dijela navedene presude u t. 1. i 4. izreke žalbu su podnijeli 1. i 3. tuženi iz žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da ovaj sud pobijani dio presude preinači sukladno žalbenim navodima uz naknadu troška žalbenog postupka specificiranog kao u žalbi ili ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3.U odgovoru na žalbu tužiteljica je osporila žalbene navode 1. i. 3. tuženih te je predložila odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijani dio presude uz naknadu troška sastava žalbe.

4.Žalba 1. i 3. tuženih je neosnovana.

5.Sud drugog stupnja je ispitao pobijani dio presude po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19– dalje: ZPP) te je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje pazi po službenoj dužnosti i da materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

6.Predmet spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje bračne stečevine, zahtjev na priznanje i trpljenje uknjižbe prava vlasništav tužiteljice temeljem presude u zemljišnim knjigama, zahtjev za predaju u suposjed te zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka.

7.Sud prvog stupnja pobijanu presudu temelji na sljedećem, tijekom postupka, utvrđenom činjeničnom stanju:

- da su tuženici nasljednici M. Š. svaki u 1/3 dijela te da su upisani u zemljišne knjige na temelju rješenja o nasljeđivanju,

- da su tužiteljica i pok. M. Š. bivši bračni drugovi, čiji brak je sklopljen, 10. kolovoza 1968., a razveden pravomoćnom presudom prvostupanjskog suda, poslovni broj P2-589/83 od 16. svibnja 1983., a što proizlazi i iz rješenja o nasljeđivanju prvostupanjskog suda, poslovni broj O-3887/13-70 od 20. svibnja 2013. (list 7-9 spisa), izvatka iz matice vjenčanih, (list 10 spisa) i pravomoćne presude Općinskog suda u Zagrebu, poslovni broj P2-589/83 od 16. svibnja 1983., (list 11-12 spisa),

- da je uvidom u kupoprodajni ugovor od 29. veljače 1980. (list 13-14 spisa) utvrđeno kako su taj ugovor sklopili A. S., iz Z., kao prodavatelj i sada pok. M. Š., iz Z., kao kupac te da su predmet tog ugovora nekretnine koje su predmet ovog postupka u ¼ idealnog dijela, da je u ugovoru navedeno kako kupovina iznosi 150.000 dinara, koja je odmah isplaćena, da su nekretnine predane u suposjed te da kupac plaća porez na promet nekretnina, kao i da je od utvrđene porezne osnovice u iznosu od 511.800 dinara izvršen obračun poreza u iznosu 97.242 dinara koji je plaćen 14. travnja 1981.,

- da je uvidom u potvrdu od 27. prosinca 1978. (list 94 spisa), utvrđeno kako je toga dana od sada pok. M. Š. primljen iznos od 200.000,00 dinara na račun dijela kupovnine isplaćene A. S., a iz potvrde od 17. prosinca 1979., (list 93 spisa), utvrđeno je da je u cijelosti podmirena kupovnina za kupnju ¼ dijela nekretnine navedene u kupoprodajnom ugovoru od 29. veljače 1980., s tim da je obračun izvršen u skladu s točkom 3. iz kupoprodajnog ugovora iz prosinca 1978.,

- da je uvidom u ugovor o zamjeni stanova od 25. rujna 1981., (list 95-98 i 315-317 spisa), utvrđeno kako su taj ugovor zaključili I. G. iz Z., i sada pok. M. Š. iz Z., da je predmet tog ugovora zamjena stana u kojem stanuje I. G., ukupne površine 112 m[2] za stan u kojem stanuje sada pok. M. Š. i stan od 21,62 m u kojem stanuje M. Š. sa sinom A. i suprugom L., s time da je navedeno da je stan na P. sada pok. M. Š. kupio od dosadašnje vlasnice jer je I. G. otežano održavanje stana koji je udaljen od liječnike ambulante, dok se zgrada u M. trgu nalazi u strogom centru i opremljena je dizalom i telefonom te da su davatelji stanova, 12. studenog 1981. dali suglasnost za zamjenu,

- da je uvidom u zaključak od 31. svibnja 1979. (list 137 spisa), utvrđeno kako je obustavljen postupak za utvrđivanje prava na zamjenu stana u Z., koji je pokrenula I. G. jer joj vlasnica stana A. S., kao davatelj stana na korištenje, nije odobrila zamjenu te da je u tijeku tog postupka A. S. podnijela prijedlog za iseljenje sada pok. M. Š. iz stana u Z., koji je povukla te izjavila da se ne protivi predmetnoj zamjeni,

- da je uvidom u potvrdu od 21. siječnja 1976. (list 138 spisa) utvrđeno kako je I. G. potvrdila da je primila u ime akontacije stana od sada pok. M. Š. 7000 DM, a iz priznanice od 3. siječnja 1977. utvrđeno je da je V. G. primio od sada pok. M. Š. iznos od 51.000 dinara, kao depozit,

- da je uvidom u dokumentaciju Gradskog stambenog komunalnog gospodarstva d.o.o. (list 377-383 spisa) utvrđeno kako je sada pok. M. Š. bio evidentiran kao nositelj stanarskog prava stana u Z., broj stana 112, površine 21,62 m2 , stečenog na temelju ugovora od 20. travnja 1962., da je bio nositelj stanarskog prava dok isti stan nije zamijenio s I. G. koja je na temelju ugovora o korištenju stana (list 378 spisa) stekla stanarsko pravo u stanu koji je društveno vlasništvo, a s njom u stanu stanuje unuk kao član porodičnog domaćinstva,

- da je uvidom u radnu knjižicu tužiteljice (list 18-19 spisa), podataka o njezinim primanjima (list 20-26, 186-188 spisa), odluka (list 147-148 spisa) i potvrda Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (list 233-236 i 239 spisa) utvrđeno kako je tužiteljica bila u radnom odnosu te da je primila plaću u 1973. od 0,12 kn, u 1974. od 1.42 kn, u 1975. od 1.36 kn, u 1978. od 5.16 kn, u 1979. od 11,69 kn, u 1980. od 13,77 kn, u 1981. od 17,51 kn, u 1982. od 20,68 kn te u 1983. od 27,66 kn, s tim da je brak stranaka prestao 16. svibnja 1983.,

- da je uvidom u ugovor od 9. listopada1976. (list 27 spisa) utvrđeno da se tužiteljica po tom ugovoru obvezala održavati predavanja iz njemačkoj jezika za polaznike stranog jezika u zimskom periodu šk. god. 1976./1977. uz ugovorenu nagradu od 40 dinara po nastavnom satu,

- da je uvidom u potvrdu (list 28 spisa) ugovor o djelu (list 29-30 spisa) utvrđeno da je tužiteljica obavljala poslove predavača njemačkog jezika od 1976. do 1981., pa joj je u 1976. isplaćen iznos od 7.350 dinara, u 1977. isplaćen iznos od 7.500 dinara, u 1978. isplaćen iznos od 9.000 dinara, u 1980. isplaćen iznos od 18.000 dinara, u 1981. isplaćen iznos od 24.000 dinara odnosno ukupno 65.850 dinara,

- da je uvidom u ugovor o djelu (list 31 spisa) utvrđeno kako se tim ugovorom tužiteljica obvezala izvršiti ispitivanje njemačkog jezika i ispravak pismenih radova s rokom od 10. lipnja 1977. za što joj pripada iznos od 18 dinara po kandidatu,

- da je uvidom u rješenje od 31. siječnja 1974. (list 199 spisa) utvrđeno kako je tužiteljica radila kao predavač njemačkoj jezika u zavodu, Z.,

- da je uvidom u ugovor o potrošačkom kreditu od 5. listopada 1979. (list 33 spisa) utvrđeno kako je tužiteljica podigla kredit od 50.000 dinara s rokom otplate od 24 mjeseca s mjesečnom otplatom od 1.663 dinara,

- da je uvidom u dokumentaciju Lj. b. (list 36-43 i 281-292 spisa) utvrđeno kako je tužiteljica u svibnju 1982. podigla kredit od 28.600 dinara za što je dala polog od 1500 DM na rok od 36 mjeseci s mjesečnom ratom od 1.006 dinara, da je u 12. mjesecu 1981. podigla kredit od 139.000 dinara s rokom otplate od 60 mjeseci s mjesečnom ratom od 2.819.00 dinara, s tim da je 7. srpnja 1982. sastavljen dodatak navedenom ugovoru vezano za korištenje oročenih sredstava za otplatu kredita, a kao polog za taj kredit položen iznos od oko 4.000 DM,

- da je uvidom u ugovor o gotovinskom kreditu od 13. srpnja 1982. (list 44 spisa) utvrđeno kako je tužiteljica podigla kredit od 38.000,00 dinara na rok od tri godine, s mjesečnom ratom od 658,00 dinara,

- da je uvidom u potvrdu P. v. (list 71 spisa), utvrđeno kako je pok. M. Š. bio zaposlen u navedenoj radnoj organizaciji od 1. rujna 1976. te je na službenom putu u razdoblju od 1976. do 1983. proveo prosječno 98 dana godišnje kao referent za obradu tržišta,

- da je uvidom u potvrdu D. N. T. (list 72 spisa) utvrđeno kako je pok. M. Š. od 1970. do 1975. radio kao nositelj dužnosti komercijalnog rukovoditelja, s tim da je tri godine tu tužnost obavljao honorarno, a dvije godine u stalnom radnom odnosu te da je u tih pet godina prosječno godišnje zarađivao oko 150.000. din i prosječno 110 radnih dana bio na službenim putovanjima,

- da je uvidom u ugovor o kreditu od 23. lipnja 1980. (list 100 spisa) utvrđeno kako je pok. M. Š. podigao kredit od 37.200,00 dinara na vrijeme od 60 mjeseci, s mjesečnom ratom od 685,10,

- da je uvidom u ugovor o potrošačkom kreditu od 10. travnja 1981. (list 101 spisa) utvrđeno kako je pok. M. Š. podigao kredit od 300.000,00 DIN na vrijeme od 60 mjeseci, s mjesečnom ratom od 6.012,00 DIN,

- da je uvidom u dokumentaciju koja se odnosi na 1975. i 1978., (list 179-185 spisa) utvrđeno kako su pok. M. Š. i tužiteljica putem aukcijske kuće u Nj. prodavali ikone,

- da je uvidom u potvrde Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (list 242- 244 spisa) utvrđeno kako je pok. M. Š. bio u radnom odnosu te da je primio plaću u 1973. od 3.07. kn, u 1974. od 3.11 kn, u 1976. od 1.16 kn, u 1977. od 6.47 kn, u 1978. od 7.89 kn, u 1979. od 5.90 kn, u 1980. od 5,56 kn, u 1981. od 17,05 kn, u 1982. od 16,68 kn i 1983. od 28,82 kn,

- da je uvidom u dokumentaciju (list 32, 155-162, 163-167 i 257-266 spisa), koja se odnosi na podatke o novčanim sredstvima J. V., oca tužiteljice, na temelju koje tužiteljica tvrdi da joj je otac darovao 25.000 DEM za kupnju predmetne nekretnine, utvrđeno kako se iz iste ne može utvrditi da joj je otac darovao navedeni iznos, budući da nije vidljivo ne samo kada je navedeni iznos otac tužiteljice podigao sa svojih računa, već niti da ih je i podigao te predao tužiteljici, slijedom čega tužiteljica nije dokazala da je u stjecanju predmetne nekretnine sudjelovala svojom posebnom imovinom s 25.000 DM koje bi joj darovao otac.

8.Polazeći od naprijed navedenog činjeničnog utvrđenja koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, sud prvog stupnja je pravilno zaključio da bračnu stečevinu stranaka, u trenutku prestanka bračne zajednice, predstavljaju nekretnine opisane u pobijanoj t. 1. izreke svakog u ½ dijela te da je predmetna imovina stečena isključivo sredstvima ostvarenim u braku stranaka koji su podjednako sudjelovali u stjecanju imovine te da niti jedan od njih u stjecanju nije sudjelovao svojom posebnom imovinom.

9.Na žalbene navode da presuda ima nedostataka zbog kojih ju nije moguće ispitati, da je nerazumljiva i proturječi sama sebi i razlozima jer za niz dokaza sud prvog stupnja navodi da ih nije analizirao, pa da je time počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, potrebno je kazati kako je sud prvog stupnja, iako navodi da pojedine dokaze nije analizirao, sve provedene dokaze ocijenio i utvrdio koji od provedenih dokaza su bili relevantni za za donošenje pobijane odluke, a koji nisu odlučni.

Iz obrazloženja pobijane presude upravo proizlazi da su oni dokazi za koje je sud naveo da ih nije analizirao, ocijenjeni kao dokazi koji nisu odlučni za donošenje pobijane odluke.

10. Pravilan je zaključak suda prvog stupnja da da je neosnovan prigovor presuđene stvari istaknut od strane 1. i 2. tuženih koji se odnosi na postupak vođen u predmetu istog suda prvog stupnja poslovni broj P-9091/03 u kojem je ovdje tužiteljica također podnijela tužbu radi utvrđenja bračne stečevine u odnosu na iste nekretnine. Navedeno iz razloga jer je postupak u tom predmetu pravomoćno dovršen povlačenjem tužbe, a ne meritornom odlukom o tužbenom zahtjevu tužiteljice jer su presude koje su donesene tijekom postupka, a kojima je odbijen tužbeni zahtjev kao neosnovan ukinute i u konačnici je doneseno rješenje poslovni broj P-9091/03 od 13. ožujka 2007. (list 127 spisa) kojim se tužba smatra povučenom, a koje rješenje je pravomoćno. Stoga se suprotni žalbeni navodi 1. i 3. tuženih ukazuju neosnovanima.

11.Također je pravilan zaključak suda prvog stupnja da rješenje o nasljeđivanju iza pok. M. Š. poslovni broj O-3887/13-10 od 20. svibnja 2013. (list 7-9 spisa) ne predstavlja presuđenu stvar u odnosu na ovdje tužiteljicu jer ona kao bivša supruga nije sudjelovala u ostavinskom postupku, a pravomoćno rješenje o nasljeđivanju predstavlja presuđenu stvar samo u odnosu na osobe koje su sudjelovale u ostavinskom postupku.

12.Nadalje, suprotno žalbenim navodima žalitelja, pravilan je zaključak sud prvog stupnja o postojanju bračne zajednice ovdje tužiteljice i pok. M. Š. pri čemu se pravilno poziva na stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske prema kojem postojanje bračne zajednice ne određuje samo element (ne)zajedničkog života bračnih drugova, odnosno zajedničkog stanovanja kao objektivni element, već sveukupnost odnosa i ponašanja stranaka, a koje se može ostvariti i kroz izvjesno vrijeme odvojenog stanovanja, kao što je konkretno bio slučaj, budući je sada pok. M. Š. zbog prirode posla veći dio godine proveo na službenim putovanjima.

13.Međutim, jednako tako je utvrđeno da je tužiteljica za to vrijeme vodila isključivu brigu o zajedničkom djetetu stranaka, tako da činjenica da je u tom razdoblju s djetetom živjela kod svojih roditelja nije od utjecaja na postojanje bračne zajednice nje i pok. M. Š., tim više što je nakon tog razdoblja nastavljen njihov zajednički život u spornom stanu.

14.Sud prvog stupnja o činjenicama koje je utvrdio na okolnost postojanja bračne zajednice dao je valjane razloge u obrazloženju (zadnji odjeljak na str. 8. obrazloženja i nastavak na str. 9. obrazloženja).

15.Obrazloženje suda prvog stupnja za koje žalitelji ocjenjuju da je suprotno zaključku o postojanju bračne zajednice (treći i peti odjeljak na str. 5. presude) odnosi se na utvrđenja iz iskaza svjedoka koje sud navodi, međutim, iz cjelokupno provedenih dokaza sud pravilno zaključuje da je bračna zajednica postojala cijelo vrijeme do razvoda braka, dakle i u vrijeme stjecanja sporne nekretnine.

Stoga su neosnovane tvrdnje žalitelja da je pobijana presuda u tom dijelu kontradiktorna.

16.Neosnovani su žalbeni navodi žalitelja da bi stanarsko pravo koje je pok. M. Š. imao na stanu na M. Trgu predstavljalo imovinsko pravo stečeno prije braka, pa da bi time predmetni stan predstavljao njegovu posebnu imovinu jer stanarsko pravo nije imovinsko pravo i ne predstavlja posebnu imovinu.

17.Naime, tek na temelju Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo („Narodne novine“, broj: 27/91) je stanarsko pravo postalo imovinsko pravo jer je tim Zakonom omogućen otkup stanova na kojima postoji stanarsko pravo. Međutim, pravo na otkup kao imovinsko pravo, predstavlja bračnu stečevinu bračnih drugova, slijedom čega žalitelji neosnovano tvrde da bi stan na M. Trgu predstavljao posebnu imovinu pok. M. Š.

18.Stoga je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo sadržano u odredbi čl. 277. Zakona o braku i porodičnim odnosima („Narodne novine“, broj: 11/78, 45/89 i 59/90- dalje: ZBPO), budući je utvrdio kako sporna je nekretnina stečena radom za vrijeme trajanja bračne zajednice iz njihove zajedničke imovine.

19.Također je pravilno primijenjeno materijalno pravo sadržano u odredbi čl. 287. ZBPO, budući je sud prvog stupnja pravilno utvrdio kako je doprinos tužiteljice i pok. M. Š. u stjecanju sporne imovine bio podjednak te da su suvlasnici iste svaki u ½ dijela.

20.Sud prvog stupnja je dao iscrpne i dostatne razloge za svoja utvrđenja koji razlozi nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima žalitelja.

21.Žalitelji, naime, u žalbi iznose vlastitu interpretaciju i preocjenu provedenih dokaza kojima ukazuju na postojanje drugačijeg činjeničnog stanja od onog koje je pravilno utvrdio sud prvog stupnja koji je jedini na to i ovlašten.

22.Valjani su i životno logični razlozi suda prvog stupnja da je doprinos tužiteljice i pok. M. Š. u stjecanju predmetne imovine jednak jer, neovisno o tome što je on zbog poslova koje je obavljao novčano zarađivao više, budući je tužiteljica za to vrijeme vodila isključivu brigu o njihovom zajedničkom djetetu i domaćinstvu općenito, što se također treba cijeniti kao doprinos, sukladno odredbi čl. 287. ZBPO.

23.Što se tiče odluke o troškovima parničnog postupka, pravilno su tužiteljici odmjereni troškovi parničnog postupka u cijelosti, iako nije uspjela sa zahtjevom za uknjižbu i predaju u suposjed.

Međutim, u odnosu na te zahtjeve s kojima tužiteljica nije uspjela nisu nastali nikakvi posebni troškovi koje bi bio potrebno priznati tuženicima.

Stoga bi se odluka o troškovima parničnog postupka pravilno trebala temeljiti na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP. To što se sud prvog stupnja pozvao na odredbu čl. 154. st. 3. ZPP nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost odluke o troškovima jer bi i pravilnom primjenom čl. 154. st. 5. ZPP trebalo jednako odlučiti.

24.Stoga je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno kao u t. I izreke ove presude.

25.Budući 1. i 3. tuženici nisu uspjeli u žalbenom postupku, odbijen je njihov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan (čl. 154. st. 1. ZOO), slijedom čega je na temelju čl. 166. st. 1. ZPP odlučeno kao u t. II izreke ove presude.

26.Također je odbijen kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava odgovora na žalbu jer nije bio potreban za odlučivanje o žalbi (čl. 155. st. 1. ZPP). Stoga je na temelju čl. 166. st. 1. ZPP odlučeno kao u t. III izreke ove presude.

27.Nepobijani dio presude u t. 2. i 3. izreke nije ispitivan.

U Zagrebu 7. ožujka 2022.

Predsjednica vijeća

Gordana Bošković Majerović, v.r.