REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 15 Pž-1135/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Mario Vukelić, u pravnoj stvari tužitelja C. O. d.d., OIB ..., Z., protiv tuženika L. D. F., OIB ..., B., kojeg zastupa punomoćnik M. C., odvjetnik u V., radi isplate iznosa od 8.285,23 kn, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-262/2020-26 od 5. veljače 2021., 7. ožujka 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-262/2020-26 od 5. veljače 2021.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je pobijanom presudom naložio tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 8.285,23 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. travnja 2016. pa do isplate kao i naknaditi mu parnični trošak u iznosu od 3.200,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 5. veljače 2021. do isplate.

2. Tako je prvostupanjski sud odlučio obzirom je u konkretnoj pravnoj stvari utvrđeno kako je tužitelj isplatio iznos od 8.285,23 kn na ime naknade štete svom osiguraniku D. V. te kako je tuženik odgovoran za predmetnu štetu i kako je visina štete jednaka isplaćenom iznosu, sud je prihvatio tužbeni zahtjev i tuženika obvezao na isplatu utuženog iznosa.

3. Protiv navedene presude tuženik je podnio žalbu osporavajući je u cijelosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba nije osnovana.

6. Presuda je ispitana po članku 365. stavku 2. i članku 467. stavku 1. Zakona o parničnom postupku u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. Iz stanja spisa proizlazi da je predmet spora regresni zahtjev tužitelja u iznosu od 8.285,23 kn po osnovi štete na vozilu koje je na dan predmetnog štetnog događaja bilo osigurano kod tužitelja policom kasko osiguranja.

8. Uvodno treba napomenuti da osoba koja gospodari lovištem, odnosno ovdje tuženik, odgovara po pravilima o objektivnoj odgovornosti temeljem općih pravila iz čl. 1063. do 1067. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO) o objektivnoj odgovornosti za štetu od opasne stvari, budući da divljač na cesti predstavlja opasnu stvar.

9. U ovoj pravnoj stvari prvostupanjski sud je već prethodno donio presudu poslovni broj P-399/2017-6 od 20. prosinca 2017. koju je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske ukinuo svojim rješenjem poslovni broj Pž-3519/2018-3 od 19. lipnja 2020. i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. U toj odluci žalbeni sud je utvrdio da iz Službene zabilješke Policijske postaje V. (str. 5. i 6. spisa) proizlazi kako mjesto predmetne prometne nesreće pripada lovnom području L. udruge „T.“ iz T., a koje koristi tuženik. Dakle, iz službene zabilješke policije, koja je javna isprava u smislu čl. 230. st. 1. Zakona o parničnom postupku proizlazi da mjesto predmetne prometne nesreće pripada lovnom području tuženika i time je ta činjenica dokazana. Nadalje u toj odluci ističe žalbeni sud da je tuženik mogao dokazivati suprotno, odnosno osporiti utvrđenje iz javne isprave. Međutim, tuženik u odgovoru na tužbu nije predložio dokaze kojima bi to eventualno osporio, već je tek nepravovremeno na pripremnom ročištu predložio pribavu podatka od županije, da li je mjesto predmetne prometne nesreće unutar lovnog područja tuženika i prvostupanjski sud ispravno je raspravnim rješenjem od 12. prosinca 2017. odbio taj dokazni prijedlog tuženika. Slijedom navedenih utvrđenja, prema pravnom shvaćanju drugostupanjskog suda iz provedenog postupka proizlazi tuženikova pasivna legitimacija i odgovornost za predmetni štetni događaj po pravilima o objektivnoj odgovornosti za štetu od opasne stvari.

10. Kako je prvostupanjski sud prvom odlukom odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan, nije uopće ulazio u ocjenu visine predmetnog tužbenog zahtjeva, niti je odlučio o dokaznom prijedlogu tužitelja za provođenje strojarskog vještačenja na okolnost visine štete. Stoga je prethodnim ukidnim rješenjem žalbeni sud uputio prvostupanjski sud da u ponovnom suđenju izvede dokaz strojarskim vještačenjem radi utvrđivanja visine štete na vozilu osiguranika tužitelja.

11. U ponovljenom postupku, sukladno uputi žalbenog suda izveden je dokaz strojarskim vještačenjem a iz mišljenja vještaka prvostupanjski sud je utvrdio kako je na vozilu osiguraniku tužitelja nastala djelomična šteta koja s PDV- om iznosi 8.285,23 kn. Sud je materijalnoj dokumentaciji u spisu, kao i nalazu i mišljenju vještaka poklonio vjeru, a također niti stranke nisu imale primjedbe na iste.

12. Sadržaj žalbenih razloga svodi se dijelom na žalbeni prigovor pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja koji nije ispitan iz razloga što se u ovom predmetu radi o postupku u sporu male vrijednosti. Takvu odluku dopušteno je pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. Zakona o parničnom postupku i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Stoga žalbeni razlozi: na koji je način došlo do naleta na divljač, da je do štetnog događaja došlo na području koje pripada L. udruzi T., o postavljanju znaka opasnosti od naleta na divljač i zaštitne žičane ograde, nisu ispitani.

13. Nisu osnovani ni žalbeni razlozi kako u predmetnom postupku nije provedeno prometno strojarsko vještačenje, a temeljem kojega bi se od strane stalnog i neovisnog stručnjaka, sudskog vještaka moglo utvrditi na koji je način došlo do prometne nesreće. Teret dokazivanja eksplugacijskih razloga je na tuženiku jer se radi o obligatornoj odgovornosti.

14. U odnosu na navedeno pravilno zaključuje prvostupanjski sud da tuženik nije predložio dokaze iz kojih bi se utvrdilo kako nije odgovoran za štetu, odnosno tek nakon što je dao odgovor na tužbu i to na pripremnom ročištu održanom 12. prosinca 2017. i u podnesku od 9. listopada 2021., odnosno nakon zaprimanja rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3519/2018-3 od 19. lipnja 2020., a koje sud nije uzeo u obzir prilikom donošenja odluke.

15. Naime, u predmetnoj pravnoj stvari radi se o sporu male vrijednosti te su parnične stranke bile dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze za utvrđivanje iznijetih činjenica, a u skladu s čl. 461.a st. 2. Zakona o parničnom postupku. Nadalje, stranke mogu na pripremnom ročištu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu (čl. 461.a st. 3. Zakona o parničnom postupku).

16. Pravilno zaključuje prvostupanjski sud da tuženik sudu nije dostavio niti jedan dokaz kako nove činjenice i dokaze nije mogao bez svoje krivnje iznijeti prije održanog pripremnog ročišta pa sud iste nije uzeo u obzir, odnosno odbio je daljnje dokazne prijedloge tuženika, a u skladu s čl. 461.a st. 4. Zakona o parničnom postupku.

17. Ova utvrđenja pobijaju odlučne žalbene navode, a ostali žalbeni razlozi nisu od značaja za pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

18. Prvostupanjski sud je izložio zahtjeve stranaka, činjenice koje su iznijele i dokaze koje su predložile, koje od tih činjenica je utvrdio, zašto i kako ih je utvrdio, koje je dokaze izvodio i zašto, te kako ih je ocijenio te koje je odredbe materijalnog prava primijenio odlučujući o zahtjevima stranaka.

19. Tužitelju osnovano pripada i dosuđeni mu trošak postupka koji je po iznosu i visini pravilno određen zajedno sa zateznim kamatama na trošak, a sve sukladno odredbama članka 155. u vezi s člankom 154. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku.

20. Tijekom postupka nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, a na utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo, kako je već naprijed izneseno.

21. Zato je tuženikova žalba odbijena i pobijana presuda potvrđena (članak 368. stavak 1. Zakona o parničnom postupku).

Zagreb, 7. ožujka 2022.

Sudac

Mario Vukelić