Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj: Gž-1557/2021-2

Split, Gundulićeva 29a

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, po sutkinji Ankici Matić, na temelju nacrta odluke sudske savjetnice Ivane Hrkać, u pravnoj stvari tužiteljice D. F. iz Z., OIB: …, koju zastupa punomoćnik A. H., odvjetnik iz Z., protiv tuženika KBC Z., R., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica M. Ć. M., dipl. iur., zaposlenica tuženika, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika, CO d.d., Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica L. R. L., zaposlenica umješača, dipl. iur., radi naknade štete, odlučujući o žalbama tuženika i umješača, protiv presude Općinskoga građanskog suda u Zagrebu, broj Pn-3371/2015-52 od 14. srpnja 2021., 7. ožujka 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Uvažavaju se tuženikova žalba i žalba umješača pa se presuda Općinskoga građanskog suda u Zagrebu, broj Pn-3371/2015-52 od 14. srpnja 2021. preinačava i odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan.

II. Dužna je tužiteljica u roku od 15 dana isplatiti tuženiku iznos 1.970,00 od kuna na ime troškova postupka.

III.Dužna je tužiteljica u roku od 15 dana isplatiti umješaču iznos od 670,00 kuna na ime troškova postupka.

Obrazloženje:

1. Prvostupanjski je sud sudio:

"I Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 25.500,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 7. travnja 2015. do isplate, kao i naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 18.312,50 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 14. srpnja 2021. do isplate, sve po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za 5%-tnih poena za period do 31. srpnja 2015. godine, a od 01. kolovoza 2015. godine do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema članku 29. stavku 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana.

II Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu u kojem potražuje od tuženika platež iznosa od 1.155,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 26.03.2015.g. do isplate, zahtjev tužiteljice za platež kamate na iznos od 25.500,00 kn za period od 26.03.2015.g. do 07.04.2015.g., odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u iznosu od 4.937,50 kn sa pripadajućom kamatom tekućom od dana presuđenja do isplate, te se odbijaju kao neosnovani zahtjevi tuženika i umješača za naknadu parničnog postupka u cijelosti."

2. Protiv te presude žali se tuženik i umješač na tuženikovoj strani, pobijajući je u dijelu pod točkom I. izreke zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19; u daljnjem tekstu: ZPP). Predlažu drugostupanjskom sudu preinaku pobijane presude na način da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti, podredno predlažu ukinuti ju u pobijanom dijelu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak drugome sucu.

3. Tužiteljica nije odgovorila na žalbe.

4. Žalbe tuženika i umješača su osnovane.

5. Predmet spora u žalbenoj fazi postupka je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje, koju je njen prednik, pok. B. Š. pretrpio ozlijedivši se 2. siječnja 2015. u KBC Z., R.

6.1. Tužiteljica tvrdi da je njen otac pok. B. Š. zadnje razdoblje života boravio u DZS D. te je povremeno išao na redovnu promjenu katetera kod tuženika. Prilikom zamjene katetera 2. siječnja 2015. pao je s bolničkog stola i pritom zadobio frakturu nosnih kostiju, koju ozljedu pripisuje isključivo postupanju bolničkih djelatnika, s obzirom na činjenicu da je njen otac bio nepokretan.

6.2. Prema navodima tužbe, pok. B. Š. je punomoćniku A. H. potpisao punomoć za podnošenje pisanog zahtjeva za naknadu štete, kojega je imenovani punomoćnik podnio i tuženik zaprimio 26. ožujka 2015. (list 24-26). Kako je B. Š. umro prije podnošenja tužbe, odnosno 7. travnja 2015., a tužiteljica je bila jedina nasljednica u ostavinskom postupku (list 5-6), drži da su se ostvarile pretpostavke propisane odredbom članka 1105. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., dalje: ZOO) za nasljeđivanje tražbine naknade neimovinske štete.

7. Budući da je tuženik u vrijeme nastanka štetnog događaja bio osiguran kod CO d.d., suglasnošću stranaka mu je dopušteno stupiti u parnicu na strani tuženika (čl. 206. ZPP-a).

8. Tuženik je već u odgovoru na tužbu istaknuo prigovor nedostatka aktivne legitimacije, a na pripremnom ročištu izrijekom osporio potpis pok. B. Š. na punomoći od 21. ožujka 2015. te je predložio grafološko vještačenje, koji je prijedlog sud prihvatio i povjerio vještačenje prof. I. J.

9. Imenovani je vještak u pisanom mišljenju (list 64-67) i usmeno na raspravi (str 121-123) izrazio da sporni potpis gotovo sigurno nije potpisao pok. B. Š. Pojasnio je kako se ne može izjasniti s apsolutnom sigurnošću isključivo zbog okolnosti da za usporedbu imao samo jedan nesporni potpis B. Š., a koji je nastao 9 godina prije spornog potpisa na punomoći. Ipak, vještak nedvojbeno utvrđuje da je nesporni potpis već tada, 9 godina ranije, pokazivao značajne elemente dezorganizacije, a sporni potpis da je oblikovno i dinamički besprijekoran, znakova tremora nema. Vještak zaključuje da potpis na punomoći ukazuje na pomlađivanje, što je protivno iskustvu i znanosti, pa ocjenjuje da "vrlo vjerojatno- gotovo sigurno" potpis nije potpisao pok. B. Š. Isključio je mogućnost i da je dinamički besprijekoran potpis potpisao pok. B. Š. uz nečiju pomoć jer bi i takav potpis morao imati znakove ometanja rukopisa.

10. Prvostupanjski je sud, unatoč toj vještakovoj konstataciji, provodio daljnje dokaze radi utvrđenja tuženikove odgovornosti i visine štete, te je djelomice prihvatio tužbeni zahtjev. Prigovor nedostatka aktivne legitimacije otklonio je obrazlažući da je povjerovao iskazu punomoćnika A. H., koji je saslušan kao svjedok i koji je pojasnio kako je došlo do potpisivanja odvjetničke punomoći: iskazao je kako je pokojni B. Š. želio i htio potpisati punomoć, no nije to mogao samostalno, pa je tužiteljica uzela olovku koja se nalazila u ruci pok. B. Š. i krenula potpisivati i kada su konačno uspjeli potpisati, njegova ruka je bila na njenoj, no da ipak ne bi uspjeli bez pomoći tužiteljice (točka 22. obrazloženja).

11. Prethodni postupak je u ovom predmetu zaključen 12. rujna 2016., a punomoćnik tužiteljice je predložio svoje saslušanje na ročištu 13. srpnja 2020.

12. Odredbe članka 299. ZPP-a glase: 1.) Stranke su dužne već u tužbi i odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te se izjasniti o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne stranke. 2.) Stranke mogu tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka. 3.) Nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile tijekom glavne rasprave protivno stavku 2. ovoga članka sud neće uzeti u obzir.

13. Kako su stranke na ročištu 12. rujna 2016. upozorene u smislu citiranih odredbi ZPP-a, a tužitelj je predložio saslušanje svog punomoćnika na ročištu 13. srpnja 2020. (pritom niti ne tvrdeći da to nije mogao učiniti ranije), taj dokaz sud nije smio uzeti u obzir, pa ga neće cijeniti ni ovaj drugostupanjski sud.

14. Tuženik i umješač u žalbama ustraju u prigovoru nedostatka aktivne legitimacije tužiteljice D. F. Ističu kako je sud pogrešnim pravnim pristupom utvrdio da je tužiteljica naslijedila tražbinu naknade neimovinske štete, a njihove žalbene navode žalbeni sud prihvaća kao osnovane.

15. Prema odredbi članka 1105. stavka 1. ZOO-a tražbina naknade neimovinske štete prelazi na nasljednika samo ako je oštećenik podnio pisani zahtjev ili tužbu.

16. Iz citirane odredbe ZOO-a proizlazi da je za nasljeđivanje predmetne tražbine bilo potrebno utvrditi da je pok. B. Š. podnio pisani zahtjev tuženiku, osobno ili putem punomoćnika. Kako u konkretnom slučaju nije utvrđeno da je oštećenik za života podnio pisani zahtjev za naknadu štete sukladno citiranoj odredbi ZOO-a, njegova tražbina naknade štete zbog povrede prava osobnosti, trenutkom njegove smrti nije mogla prijeći na njegova nasljednike, u konkretnom slučaju na tužiteljicu.

17. Prema odredbi članka 97. stavka 1. ZPP-a stranka izdaje punomoć pismeno ili usmeno na zapisnik kod suda. Prema odredbi čl. 97. st. 2. ZPP-a, stranka koja nije pismena ili nije u stanju potpisati se stavit će na pismenu punomoć umjesto potpisa otisak kažiprsta. Ako se u tom slučaju punomoć, izdaje osobi koja nije odvjetnik, potrebna je prisutnost dvojice svjedoka koji će se potpisati na punomoći.

18. Kako iz provedenih dokaza proizlazi da punomoć za pisani zahtjev od 26. ožujka 2015. nije potpisao pok. B. Š., nisu ostvarene pretpostavke da njegovu tražbinu naknade neimovinske štete naslijedi tužiteljica. Zbog toga je njen tužbeni zahtjev usmjeren na naknadu te štete trebalo odbiti kao neosnovan.

19. Prema odredbi članka 166. stavka 2. ZPP-a, kad sud preinači odluku protiv koje je podnesen pravni lijek ili ukine tu odluku i odbaci tužbu, odlučit će o troškovima cijelog postupka jednom odlukom. Prema odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a, stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Umješač na strani stranke koja je izgubila parnicu dužan je naknaditi troškove koje je uzrokovao svojim radnjama.

20. Tuženiku je, prema postavljenom zahtjevu, priznat trošak vještačenja u iznosu od 1.300,00 kuna i trošak pristojbe na žalbu u iznosu od 670,00 kuna, dakle ukupno 1.970,00 kuna. Umješaču je priznat trošak pristojbe na žalbu u iznosu od 670,00 kuna.

21. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 373. st. 1. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci.

Split, 7. ožujka 2022.

Sutkinja:

Ankica Matić, v. r.