REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 89 Pž-4290/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Josip Turkalj, u pravnoj stvari tužitelja V. G., vl. obrta G., OIB …, V., Općina P., kojeg zastupa punomoćnica J. S., odvjetnica u B. na M., protiv tuženika V. I. O. d.o.o., OIB …, B., kojeg zastupa punomoćnica A. S., odvjetnica u O. D. F. K., A. V. & P. d.o.o., Z., radi isplate iznosa od 333.220,78 kn, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude i rješenja Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj Povrv-92/2020-43 od 23. srpnja 2021., 7. ožujka 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika V. i O. d.o.o. B. kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj Povrv-92/2020-43 od 23. srpnja 2021. u točki I. izreke za iznos glavne tražbine od 91.427,54 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 27. siječnja 2014. pa do isplate te za trošak ovršnog postupka u iznosu od 5.847,57 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj Povrv-92/2020-43 od 23. srpnja 2021. u točki I. izreke za iznos glavne tražbine od 241.795,24 kn sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom i za trošak ovršnog postupka u iznosu od 6.594,07 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i sudi:

Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika A. K. Z. iz Z. poslovni broj Ovrv-2768/16 od 30. prosinca 2016. za iznos glavne tražbine od 241.795,24 kn (dvjestočetrdesetjednatisućasedamstodevedeset- pet kuna i dvadesetčetiri lipe) s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19. listopada 2013. pa do isplate i za trošak ovršnog postupka u iznosu od 6.594,07 kn (šesttisućapetstodevedesetčetiri kune i sedam lipa) s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, pa se za navedeno tužbeni zahtjev odbija.

r i j e š i o  j e

Preinačuje se rješenje Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj Povrv-92/2020-43 od 23. srpnja 2021. u točki II. izreke i rješava:

Nalaže se tuženiku V. i O. d.o.o. naknaditi tužitelju V. G., vl. obrta G. trošak parničnog postupka u iznosu od 7.245,88 kn (sedamtisućadvjestočetrdesetpet kuna i osamdesetosam lipa) u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika A. K. Z. iz Z. poslovni broj Ovrv-2768/16 od 30. prosinca 2016. za iznos glavne tražbine od 333.222,78 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i za trošak ovršnog postupka u iznosu od 12.441,64 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (točka I. izreke), odbijen je tužbeni zahtjev i ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika A. K. Z. iz Z. poslovni broj Ovrv-2768/16 od 30. prosinca 2016. za trošak ovršnog postupka u iznosu od 7,50 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i za zateznu kamatu na iznos glavne tražbine od 241.795,24 kn za razdoblje od 21. rujna 2013. do 18. listopada 2013., te u odnosu na previsoko dosuđenu stopu zakonske zatezne kamate na trošak ovršnog postupka (točka II. izreke).

2. Rješenjem suda prvog stupnja povučena je tužba i ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika A. K. Z. iz Z. poslovni broj Ovrv-2768/16 od 30. prosinca 2016. za iznos glavne tražbine od 24.708,51 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (točka I. izreke), naloženo je tuženiku naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 65.545,50 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (točka II. izreke) te je odbijen tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 23.850,00 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i u dijelu u kojem je tužitelj zatražio previsoku stopu zakonski zatezne kamate na dosuđeni trošak parničnog postupka (točka III. izreke).

3. Protiv dijela ove presude pod točkom I. izreke ove presude i dijela rješenja pod točkom II. izreke žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP), te predlaže pobijani dio presude i rješenja preinačiti podredno ukinuti. Traži trošak žalbenog postupka u iznosu od 12.812,50 kn.

4. Tužitelj u odgovoru na žalbu poriče tuženikove žalbene navode, te predlaže tuženikovu žalbu odbiti.

5. Žalba je djelomično osnovana.

6. Predmet spora u žalbenoj fazi postupka je isplata iznosa od 333.222,78 kn na temelju ugovora o izgradnji vodoopskrbnog sustava P. bazena.

7. Među strankama nije prijeporno da je tužiteljev otac vlasnik obrta G. kao izvođač s tuženikom kao naručiteljem sklopio ugovor o izgradnji vodoopskrbnog sustava P. bazena 18. listopada 2012. (dalje: Ugovor), da su izvedeni svi radovi naznačeni u privremenim situacijama, te da tuženik tužitelju nije platio dio VI. i dio

VII. privremene situacije u utuženom iznosu.

8. Među strankama je prijeporna aktivna legitimacija i je li nastupila zastara utuženog iznosa.

9. Pravilno je stajalište suda prvog stupnja da je tužitelj aktivno legitimiran, jer je tužitelj sa svojim ocem sklopio ugovor o ortakluku 4. rujna 2014., aneks ugovora o ortakluku 5. rujna 2014., a nakon čega je 12. rujna 2014. raskinut ugovor o ortakluku na način da tužitelj preuzima svu unešenu imovinu u zajednički obrt i preuzima u potpunosti poslovanje.

10. Suprotno navodima žalbe tužitelj i njegov otac su sastavili popis unijetih stvari u zajednički obrt (članak 2. stavak 3. Ugovor o ortakluku od 4. rujna 2014.). osim toga, potrebno je naznačiti da tuženik tek u žalbi ističe da ugovor o ortakluku ne sadrži popis i opis dijelova koji se unose u zajednički obrt sukladno odredbi članka 639. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO), a koje činjenice se ne mogu iznositi u žalbenom postupku sukladno odredbi članka 352. stavka 1. ZPP-a.

11. Naime, člankom 3. ugovora o ortakluku naznačeno je da imovina koja je ušla u ortakluk je zajedničko vlasništvo tužitelja i njegova oca M. G. Aneksom ugovora o ortakluku naznačeno je da se u ortakluk unose sva prava i obveze odnosno potraživanja i dugovanja obrta te 100% poslovanje obrta ostvareno do zaključenja ugovora o ortakluku.

12. Člankom 3. raskida ugovora o ortaštvu od 12. rujna 2014. naznačeno je da tužitelj preuzima svu unesenu imovinu u zajednički obrt i preuzima u potpunosti poslovanje, a što je i potvrdio svjedok M. G. prilikom davanja iskaza.

13. Dakle, tužitelj je aktivno legitimiran za traženje isplate i za radove koje je izveo prije sklapanja ugovora o ortakluku tužiteljev otac M. G.

14. Pravilno je utvrđenje suda prvog stupnja da tužiteljeva tražbina iz VII. privremene situacije nije zastarjela.

15. Naime, sud prvog stupnja utvrdio je da ju je nadzorni inženjer ovjerio 27. studenog 2013., a dospijeće nespornog dijela privremene situacije je 60 dan od ovjere situacije sukladno odredbi članka 15. stavka 2. ugovora (strana 37. do 40. spisa), a zbog čega je sud prvog stupnja pravilno utvrdio dospijeće VII. privremene situacije 26. siječnja 2014. Budući da je tužitelj prijedlog za ovrhu podnio unutar trogodišnjeg roka sukladno odredbi članka 228. ZOO-a 9. prosinca 2016., tražbina iz VII. privremene situacije nije zastarjela u cjelokupnom zatraženom iznosu od 91.427,54 kn.

16. Budući da je utvrđeno da je tužitelj aktivno legitimiran, te da utužena tražbina iz VII. privremene situacije nije zastarjela, da su izvedeni svi radovi naznačeni u VII. privremenoj situaciji te da tuženik nije dokazao da je tužitelj uplatio preostali iznos iz VII. privremene situacije u visini od 91.427,54 kn, valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odlučiti kao u točki I. izreke ove drugostupanjske presude.

17. Sud prvog stupnja nije mogao precizno utvrditi kada je ovjerena VI. privremena situacija koja je izdana 23. srpnja 2013., jer na VI. privremenoj situaciji nije naznačen datum ovjere, a tuženik na traženje financijskog vještaka nije dostavio karticu prometa iz koje se to moglo utvrditi. Sud prvog stupnja je na temelju provedenog financijskog vještačenja utvrdio da je VI. privremena situacija kod tuženika zavedena za mjesec srpanj 2013. pod zadnjim rednim brojem 519. tj. iz računa koji su izdani 31. srpnja 2013., a da je prijava PDV-a za srpanj 2013. od strane tuženika zaprimljena u Poreznoj upravi 19. kolovoza 2013., a zbog čega je pravilan zaključak suda prvog stupnja da je VI. privremena situacija morala biti ovjerena najkasnije 19. kolovoza 2013., a što znači da je VI. privremena situacija dospjela na naplatu nakon proteka 60 dana, tj. najkasnije 18. listopada 2013.

18. S obzirom na to da je prijedlog za ovrhu tužitelj javnom bilježniku podnio 9. prosinca 2016. tužitelj je naplatu na temelju VI. privremene situacije pokrenuo nakon proteka trogodišnjeg zastarnog roka propisanog člankom 228. ZOO-a.

19. Sud prvog stupnja svoju odluku o isplati utuženog iznosa iz VI. privremene situacije temelji na stajalištu da je tuženik svojim uplatama tužitelju priznao dug, pa da je na temelju odredbe članka 240. ZOO-a došlo do prekida zastare.

20. Osnovano, tuženik u žalbi osporava da bi uplatama i plaćanjima putem višestrukih kompenzacija podmirivao dug iz VI. privremene situacije. To stoga što iz višestrukih kompenzacija, a niti na temelju provedenog vještačenja ne proizlazi da je tuženik svojim uplatama naznačio plaćanje VI. privremene situacije, a niti iz višestrukih kompenzacija proizlazi da je tužitelju plaćen dug temeljem VI. privremene situacije. Naime, na višestrukim kompenzacijama nije naznačeno koja tužiteljeva tražbina se prebija (jedino je na višestrukoj kompenzaciji od 17. kolovoza 2016. na strani 28. spisa naznačeno da se prebija tužiteljeva tražbina s osnove dijela V. privremene situacije).

21. Prema tome na temelju činjenica u spisu sud prvog stupnja izveo je pogrešan zaključak da je tuženik svojim plaćanjima, bez naznake što plaća priznao tužitelju dug na temelju VI. privremene situacije.

22. Budući da je pogrešno utvrđenje suda prvog stupnja da je došlo do prekida zastarijevanja s osnove tužiteljeve tražbine na temelju VI. privremene situacije u iznosu od 241.795,24 kn, a da je utvrđeno da je tužitelj prijedlog za ovrhu javnom bilježniku podnio nakon proteka trogodišnjeg zastarnog roka od dospijeća tražbine sud prvog stupnja pogrešno je primijenio materijalno pravo kada je održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi za iznos od 241.795,24 kn, pa je na temelju odredbe članka 373. točke 3. ZPP-a valjalo preinačiti prvostupanjsku presudu u tom dijelu i odlučiti kao u točki II. izreke ove drugostupanjske presude.

23. S obzirom na to da je tužitelj u konačnici uspio u omjeru od 47% (tužitelj je djelomično povukao tužbu, jer je tuženik tijekom trajanja ovog postupka u tom dijelu udovoljio tužbenom zahtjevu), valjalo je u tom omjeru tužitelju priznati troškove ovršnog postupka u iznosu od 5.847,57 kn, a zbog čega je za taj iznos sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je platni nalog u tom dijelu održao na snazi (članak 451. stavak 3. ZPP-a).

24. U odnosu na previsoko dosuđeni trošak ovršnog postupka u iznosu od 6.594,07 kn valjalo je na temelju odredbe članka 373. točke 3. ZPP-a preinačiti prvostupanjsku presudu i odlučiti kao u točki II. izreke ove drugostupanjske presude.

25. S obzirom na to da se izmijenio omjer uspjeha stranaka u sporu valjalo je preinačiti odluku o parničnom trošku.

26. Tužitelju je kao potreban priznat trošak zastupanja ovlaštenog punomoćnika - odvjetnika prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15; dalje: Tarifa) i to za pristup na četiri ročišta prema Tbr. 9/2 za svaki po 250 bodova, za pristup na jedno ročište prema Tbr. 9/3 50 bodova, za pristup na tri ročišta prema Tbr. 9/1 za svaki po 500 bodova, za sastav jednog podneska prema Tbr. 8/1 - 500 bodova, za sastav jednog podneska prema Tbr. 8/3- 50 bodova i za sastav žalbe prema Tbr. 10/1 625 bodova, a što s obzirom na vrijednost bodova od 10,00 kn predstavlja iznos od 32.250,00 kn, a koji trošak je dosuđen razmjerno uspjehu u sporu od 47% tj. u iznosu od 15.157,50 kn. Tužitelju je priznat trošak PDV-a u iznosu od 3.789,37 kn, trošak pristojbe na presudu razmjerno uspjehu u sporu u iznosu od 2.350,00 kn, trošak pristojbe na žalbu razmjerno uspjehu u sporu u iznosu od 4.680,26 kn, te trošak vještačenja u ukupnom iznosu od 3.500,00 kn jer je isti bio nužan. Dakle tužitelju je valjalo priznati trošak zastupanja u ukupnom iznosu od 29.477,13 kn.

27. Tuženiku je kao potreban priznati trošak zastupanja ovlaštenog punomoćnika - odvjetnika prema Tarifi i to za sastav prigovora protiv rješenja o ovrsi prema Tbr. 11/1 500 bodova, za pristup na četiri ročišta prema Tbr. 9/2 za svaki po 250 bodova te za pristup na dva ročišta prema Tbr. 9/1 za svaki po 500 bodova, sve razmjerno uspjehu u sporu od 53% tj. 1325 bodova. Tuženik je u žalbenom postupku uspio u omjeru od 72,56%, a zbog čega mu je trošak sastava žalbe prema Tbr. 10/1 priznat sa 453,50 bodova. s obzirom na vrijednost boda od 10,00 kn tuženiku je valjalo priznati trošak za zastupanje u ukupnom iznosu od 17.785,00 kn, a koji iznos je uvećan za 25% PDV-a tj. za 4.446,25 kn. Dakle, tuženiku je valjalo priznati parnični trošak u ukupnom iznosu od 22.231,25 kn.

28. Nakon što se od troškova priznatih tužitelju odbije trošak priznat tuženiku tužitelju je valjalo dosuditi parnični trošak u ukupnom iznosu od 7.245,88 kn, pa je na temelju odredaba članka 380. točke 3. ZPP-a odlučeno kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

29. U nepobijanom dijelu prvostupanjska presuda pod točkom II. izreke i prvostupanjsko rješenje pod točkama I. i III. izreke ostaju neizmijenjeni (članak 365. stavka 1. ZPP-a).

Zagreb, 7. ožujka 2022.

Sudac

Josip Turkalj