Republika Hrvatska

Trgovački sud u Rijeci

Rijeka, Zadarska 1 i 3

Poslovni broj: 6. Povrv-367/2021-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Rijeci, po sutkinji Tamari Jugo Smoljanović, u parničnom predmetu tužitelja B. E. d.o.o. S. B., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik T. D., odvjetnik u S. B., protiv tuženika E.S.A. d.o.o. u likvidaciji K., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik K. R., odvjetnik u O., radi isplate iznosa od 48.000,00 kuna s kamatom, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 10. veljače 2022. u prisutnosti punomoćnika stranaka, objavljene 7. ožujka 2022.

p r e s u d i o  j e

Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-6376/2021 od 4. listopada 2021. koje je donio javni bilježnik V. P. sa sjedištem u R., u dijelu u kojem je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju tražbinu u iznosu od 12.050,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 2. siječnja 2021. po stopi od 7,75% godišnje do 30. lipnja 2021., od 1. srpnja 2021. po stopi od 7,61% godišnje do 31. prosinca 2021., a od 1. siječnja 2022. po stopi od 7,49% godišnje do isplate, a u slučaju promjene te stope, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena,

te u dijelu u kojem je naloženo tuženiku platiti tužitelju trošak postupka ovrhe kojeg je odredio javni bilježnik u iznosu od 1.250,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 4. listopada 2021. (dana donošenja rješenja o ovrsi) po stopi od 5,61% godišnje do 31. prosinca 2021., a od 1. siječnja 2022. po stopi od 5,49% godišnje do isplate, a u slučaju promjene te stope, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

r i j e š i o  j e

I. Stavlja se izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-6376/2021 od 4. listopada 2021. koje je donio javni bilježnik V. P. sa sjedištem u R., u dijelu kojem je određena ovrha i ukidaju se provedene radnje te se postupak nastavlja kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

II. Utvrđuje se da je tužba povučena za iznos od 35.950,00 kuna pa se u tom dijelu ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-6376/2021 od 4. listopada 2021. koje je donio javni bilježnik V. P. sa sjedištem u R.

III. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 3.750,00 kuna na ime prouzročenog parničnog troška s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 7. ožujka 2022. (dana donošenja presude) po stopi od 5,49% godišnje do isplate, a u slučaju promjene kamatne stope, po stopi koja se određuje prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećano za tri postotna poena u roku od 15 (petnaest) dana pod prijetnjom ovrhe.

IV. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška u preostalom iznosu od 750,00 kuna kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je kao ovrhovoditelj 10. rujna 2021. podnio prijedlog za ovrhu javnom bilježniku V. P. sa sjedištem u R., protiv tuženika kao ovršenika radi isplate iznosa od 48.000,00 kuna na temelju vjerodostojne isprave-izvatka iz poslovnih knjiga sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća do isplate. Na rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-6376/2021 od 4. listopada 2021., kojim je cijelosti prihvaćen prijedlog za ovrhu, ovršenik je pravovremeno uložio prigovor navodeći da osporava osnovu i visinu potraživanja jer nije zaprimio utužene račune, niti ih je evidentirao u svojim poslovnim knjigama. Također u poslovnim knjigama ovršenika vidljivo je da je postojao problem oko situacije koju je izdao ovrhovoditelj na iznos od 188.668,74 kuna, a ovršenik smatra da radovi nisu bili izvedeni po tim količinama te je tražio da se ispravi iznos na 107.113,07 kuna.

2. Tužitelj je tijekom postupka ustrajao kod tužbe i tužbenog zahtjeva te je u podnesku zaprimljenom kod suda 17. studenog 2021. naveo da tuženik neosnovano spori osnovu i visinu potraživanja. Tuženik je okončanu situaciju, odnosno račun 38- 1-1 uredno potpisao 16. lipnja 2020. Tužitelj je bio izvođač elektroinstalaterskih radova na objektu višestambene građevine na M. u R., a tuženik je investitor. Nakon pokretanja predmetnog ovršnog postupka, tužitelj i tuženik su 11. studenog 2021. obostrano izjavili prijeboj međusobno dospjelih novčanih potraživanja koji su uredno potpisali i ovjerili zastupnici po zakonu stranaka. Tuženik je potpisom izjave o prijeboju priznao potraživanje tužitelja temeljem predmetne okončane situacije od 16. lipnja 2020. budući da su parnične stranke izjavile prijeboj, tužiteljevo potraživanje umanjeno je za iznos od 35.950,00 kuna pa sada dug tuženika prema tužitelju iznosi 12.050,00 kuna (stranica 38 spisa).

3. Tuženik je ustrajao kod navoda iz prigovora te je dalje naveo da je izjava o prijeboju konačna situacija nepodmirenih računa između stranaka te je stoga taj iznos i stavljen u izjavu o prijeboju. Dakle, sam tužitelj u izjavi o prijeboju ne stavlja iznos od 48.000,00 kuna, već stavlja iznos koji su stranke dogovorile radi okončanja ovog postupka. Stoga smatra da su potpisivanjem izjave o prijeboju stranke riješile svoje međusobne odnose te da tužiteljeva tražbina ne postoji.

4. Tužitelj je nadalje naveo da je samo dio duga podmiren prijebojem te izjava o prijeboju ne predstavlja nikakvu izvansudsku nagodbu. S obzirom da je tuženik potpisao okončanu situaciju te uzimajući u obzir da iz dopisa porezne uprave proizlazi da je tuženik knjižio okončanu situaciju u svojim knjigama i koristio pravo na odbitak pretporeza, to tužitelj ističe da iz svega navedenog proizlazi da tužiteljeva tražbina postoji.

5. Sud je izveo dokazni postupak pregledom i čitanjem dokumentacije koja je priložena spisu utvrđujući odlučne činjenice savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza posebno te svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sve sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP-a, "Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14. i 70/19.).

6. Na temelju izvedenog dokaznog postupka sud utvrđuje slijedeće:

7. Tužitelj je prvotno u tužbenom zahtjevu tražio plaćanje iznosa od 48.000,00 kuna. Budući da je tužitelj u podnesku zaprimljenom kod suda 17. studenog 2021. snizio tužbeni zahtjev za iznos glavnice od 35.950,00 kuna s kamatom, to je sud, na temelju odredbe čl. 193. st. 2. ZPP-a, utvrdio da je tužba povučena u tom iznosu budući da sniženje tužbenog zahtjeva ima učinak povlačenja tužbe te je u tom dijelu ukinuo predmetni platni nalog temeljem odredbe čl. 456. st. 1. ZPP-a (izreka rješenja).

8. Sniženi tužbeni zahtjev odnosi se na isplatu naknade za izvedene radove prema okončanoj situaciji od 16. lipnja 2020. tj. računu 38-1-1 u preostalom iznosu od 12.050,00 kuna s dospijećem 2. siječnja 2021. (dio, stranica 33 spisa). Sniženi tužbeni zahtjev je osnovan.

9. Među strankama nije sporno da su bile u ugovornom odnosu, odnosno nije sporno da je tužitelj bio izvođač elektroinstalaterskih radova na objektu višestambene građevine na M. u R., a tuženik investitor. Također nije sporno da je tužitelj izdao okončanu situaciju od 16. lipnja 2020., koju je tuženik nesporno ovjerio svojim potpisom i pečatom (okončana situacija na stranici 33 spisa). Nadalje, nije sporno da su tužitelj i tuženik 11. studenog 2021. izjavili prijeboj međusobno dospjelih tražbina za iznos od 35.950,00 kuna koju izjavu su tužitelj i tuženik potpisali i ovjerili pečatima (izjava o prijeboju na stranici 36 spisa). Budući da navedene činjenice među strankama nisu sporne, ne treba ih dokazivati sukladno odredbi čl. 221. st. 1. ZPP-a.

10. Sporno jest je li tuženik dužan platiti preostali utuženi iznos s obzirom na tuženikove navode da su stranka potpisivanjem izjave o prijeboju 11. studenog 2021. riješile svoje međusobne odnose te da tužiteljevo potraživanje ne postoji.

11. Sukladno odredbi čl. 620. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO- a, "Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18.) ugovorom o građenju izvođač se obvezuje prema određenom projektu izgraditi u ugovorenom roku određenu građevinu odnosno na postojećoj građevini izvesti kakve druge građevinske radove, a naručitelj se obvezuje za to mu isplatiti određenu cijenu.

12. Uvidom u okončanu situaciju, koju je tužitelj kao izvođač ispostavio tuženiku kao investitoru za radove izvedene zaključno sa 16. lipnja 2020. (okončana situacija na stranici 33 spisa) sud je utvrdio da ju je tuženik kao naručitelj gradnje potpisao i ovjerio svojim pečatom. Dakle, okončana situacija je obostrano ovjerena. Privremene situacije i okončana situacija sadrže podatke o količini i cijenama izvedenih radova, ukupnoj vrijednosti izvedenih radova, ranije plaćenim iznosima po prethodnim situacijama te iznos odnosno vrijednost radova koju treba platiti na temelju ispostavljene situacije sukladno odredbama čl. 61.-63. Posebnih uzanci o građenju (Službeni list SFRJ 18/77. i 29/78., "Narodne novine" broj 53/91. i 35/05.). Predmetna situacija sadrži sve navedene podatke, koje je tuženik ovjerio svojim potpisom i pečatom.

13. Naručitelj odnosno tuženik je mogao okončanu situaciju osporavati u vezi s cijenom, količinom i vrstom izvedenih radova te je o tome bio dužan obavijestiti izvođača odnosno tužitelja, što je tuženik i učinio 8. lipnja 2020. u kojem dopisu navodi radove koje ne priznaje. No, iz dopisa proizlazi da tuženik ne spori da je po predmetnoj situaciji bio dužan platiti iznos od 107.113,07 kuna (stranica 34-35 spisa) na koji iznos je i izdana okončana situacija. Osim toga, sam tuženik u prigovoru protiv rješenja o ovrsi navodi da je tražio da se okončana situacija ispravi upravo na taj iznos, a koji je tuženik djelomično podmirio prije podnošenja prijedloga za ovrhu.

14. Nadalje, uvidom u dopis Uprave, P. ured R. od 17. siječnja 2022. (stranica 46 spisa) sud je utvrdio da je tuženik iskoristio pravo na odbitak pretporeza po okončanoj situaciji te da ju je knjižio u svojim poslovnim knjigama. Slijedom navedenog, sud utvrđuje neosnovanim tuženikovu prigovornu tvrdnju da predmetnu okončanu situaciju nema evidentiranu u svojim poslovnim knjigama.

15. Odredba čl. 221b. ZPP-a propisuje da ako tužitelj dokaže da je tuženik za tražbinu koju je tužitelj utužio na temelju vjerodostojne isprave koristio pravo na odbitak pretporeza, smatrat će se da tražbina postoji, osim ako tuženik ne dokaže protivno. Prema tome, s obzirom da je tužitelj predmetnu tražbinu utužio na temelju vjerodostojne isprave-okončane situacije odnosno računa te da je tijekom postupka utvrđeno da je tuženik po okončanoj situaciji koristio pravo na odbitak pretporeza, na tuženiku je teret dokaza da utužena tražbina ne postoji odnosno da ju je podmirio, što tuženik ničim nije dokazao. Ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može utvrditi odlučne činjenice, primijenit će pravilo o teretu dokazivanja (čl. 221a. ZPP-a). Stoga sud utvrđuje da predmetna tražbina postoji odnosno da tuženik nije dokazao suprotno, što je dužan učiniti sukladno odredbi čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP-a.

16. Sud utvrđuje neosnovanim tuženikove navode da su izjavom o prijeboju od 11. studenog 2021. stranke riješile sve svoje međusobne odnose, odnosno da tužiteljevo potraživanje u preostalom utuženom iznosu ne postoji. To iz razloga što je tuženik ovjerio okončanu situaciju; knjižio ju je u svojim poslovnim knjigama te je po istoj iskoristio pravo na odbitak pretporeza, a činjenica da je tužitelj u izjavi o prijeboju naveo samo dio tražbine i to u iznosu od 35.950,00 kuna u kojem su postojala međusobna novčana potraživanja stranaka, ne znači da se tužitelj odrekao svog preostalog potraživanja koje je utvrđeno na temelju naprijed navedene dokumentacije. Osim toga, tuženik ničim nije dokazao da su se tužitelj i tuženik dogovorili da postoji tužiteljevo potraživanje samo u iznosu koji je podmiren izjavom o prijeboju, niti je radi utvrđenja takvog dogovora između stranaka predložio izvođenje dokaza, već je na ročištu održanom 10. veljače 2022. predložio zaključenje glavne rasprave. Stoga sud utvrđuje da je na temelju predmetne izjave o prijeboju od 11. studenog 2021. podmiren samo dio preostalog duga po okončanoj situaciji u iznosu od 35.950,00 kuna te da je tuženik dužan tužitelju platiti preostali utuženi iznos od 12.050,00 kuna.

17. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da su stranke bile u ugovornom odnosu te da je tužitelj ispunio svoju ugovornu obvezu i za tuženika izveo ugovorene radove na koje se odnosi predmetna okončana situacija, koje tuženik nije u cijelosti platio. Tuženik je kao naručitelj radova dužan platiti cijenu za izvedene radove sukladno odredbi čl. 620. ZOO-a. Stoga je sud primjenom odredbi čl. 9., 358. i 620. ZOO-a, tužitelju dosudio zatraženu glavnicu. Tuženik je pao u zakašnjenje jer nije ispunio obvezu u roku određenom za ispunjenje sukladno čl. 183. st. 1. ZOO-a. Na temelju odredbe čl. 29. st. 1. i 2. istog Zakona, dužnik koji zakasni sa ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice, i zateznu kamatu po stopi utvrđenoj zakonom pa je sud tužitelju dosudio i kamate.

17. U točki I. izreke presude sud je tužitelju priznao i nastale troškove postupka ovrhe u iznosu od 1.250,00 kuna, koji se odnose na trošak javnobilježničke nagrade u iznosu od 125,00 kuna i dostave od 50,00 kuna te obavijestio od 25,00 sukladno čl. 6. i 8. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku (dalje: Pravilnik, „Narodne novine“ broj 8/11. i 114/12.) uvećano za trošak sastava prijedloga za ovrhu po odvjetniku u iznosu od 1.000,00 kuna sukladno Tbr. 11/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: Tarifa, "Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.) uvećano za PDV od 250,00 kuna sukladno Tbr. 42. Sud je tužitelju dosudio i zakonsku zateznu kamatu na troškove postupka ovrhe od dana donošenja rješenja o ovrsi primjenom eskontne stope Hrvatske narodne banke odnosno primjenom odredbe čl. 29. ZOO-a.

18. U konkretnom slučaju riječ je o sporu male vrijednosti u kojem su stranke dužne iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, najkasnije do zaključenja prethodnog postupka (čl. 461.a ZPP-a).

19. U t. I. izreke rješenja sud je rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-6376/2021 od 4. listopada 2021. stavio izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha te su ukinute provedene radnje pa je postupak u tom dijelu nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga budući da je ovršenik pravodobno podnio prigovor protiv citiranog rješenja o ovrsi na temelju odredbe čl. 57. te čl. 58. st. 3. Ovršnog zakona (dalje: OZ-a, "Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17. i 131/20.).

20. Odluku o parničnom trošku sud je donio na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 158. st. 1. te čl. 155. ZPP-a. Budući da je tuženik u cijelosti izgubio parnicu, dužan je tužitelju nadoknaditi parnične troškove. Stoga je sud tužitelju, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora od 48.000,00 kuna, priznao parnični trošak u iznosu od 3.750,00 kuna (t. III. izreke rješenja). Tužitelj ima pravo na naknadu parničnog troška koji se odnosi na trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 500,00 kuna sukladno Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18.) i Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 53/19.) te na trošak zastupanja po Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: Tarifa, "Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.), budući da je tužitelja zastupao odvjetnik, koji se sastoji od troška sastava podneska od 19. studenog 2021., kojim odgovara na tuženikove navode iz prigovora u iznosu od 1.000,00 kuna sukladno Tbr. 8/1, troška zastupanja na ročištima 7. prosinca 2021. i 10. veljače 2022. u iznosu od po 1.000,00 kuna (ukupno 2.000,00 kuna) sukladno Tbr. 9/1 te troška sastava podneska od 25. siječnja 2022. u iznosu od 250,00 kuna budući da nije riječ o obrazloženom podnesku iz Tbr. 8/1 i Tbr. 8/2 (tužitelj je neosnovano tražio nagradu od 1.000,00 kuna pa je sud za iznos od 750,00 kuna odbio tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška i donio odluku kao u t. IV. izreke rješenja).

Rijeka, 7. ožujka 2022.

Sutkinja

Tamara Jugo Smoljanović v.r.

UPUTA O PRAVU NA IZJAVLJIVANJE PRAVNOG LIJEKA:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave na e-oglasnoj ploči, a u slučaju da nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u Zagrebu (čl. 348. st. 1. ZPP-a).

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti (čl. 352. st. 1. ZPP-a).

Odluka o sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10 i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP-a).