REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb
Poslovni broj: 89 Pž-1837/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Josip Turkalj, u pravnoj stvari tužitelja G.-S. d.o.o., OIB …, R., kojeg zastupa punomoćnik J. B., odvjetnica u Z. O. U. V. P. i J. B., Z., protiv tuženika B…-L. C. d.o.o., OIB …, Z., kojeg zastupa punomoćnik G. M., odvjetnik u O. D. M. & P. d.o.o., R., radi isplate iznosa od 10.984,50 kn, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1598/20-5 od 12. veljače 2021., 7. ožujka 2022.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1598/20-5 od 12. veljače 2021. u točkama II., III. i IV. izreke.
II. Odbija se žalba tuženika B…-L. C. d.o.o. Z. kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1598/20-5 od 12. veljače 2021. u točki I. izreke.
r i j e š i o j e
Odbacuje se žalba tužitelja G.-S. d.o.o. R. u dijelu u kojem se pobija presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1598/20-5 od 12. veljače 2021. u točki V. izreke kao nedopuštena.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja održan je snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika P. D. iz Z. poslovni broj Povrv-279/16 od 14. studenog 2016. za iznos glavne tražbine od 245,96 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i u odnosu na zakonsku zateznu kamatu na iznos glavne tražbine od 674,48 kn za razdoblje od 25. listopada 2016. do 15. prosinca 2016. (točka I. izreke), odbijen je tužbeni zahtjev i ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika P. D. iz Z. poslovni broj Povrv-279/16 od 14. studenog 2016. za iznos glavne tražbine od 10.738,54 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i za trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.700,00 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (točka II. izreke), odbijen je tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška (točka III. izreke), naloženo je tužitelju nadoknaditi tuženiku trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 5.400,00 kn (točka IV. izreke), te je odbijen tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 2.162,50 kn (točka V. izreke).
2. Tužitelj se sadržajno žali protiv dijela ove presude po točkama II., III. i IV. izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže presudu u pobijanom dijelu preinačiti. Traži trošak žalbenog postupka u iznosu od 2.362,50 kn.
3. Tuženik pobija točku I. izreke ove prvostupanjske presude zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže presudu u pobijanom dijelu preinačiti i podredno ukinuti. Traži trošak žalbenog postupka u iznosu od 1.962,50 kn.
4. Žalbe nisu osnovane.
5. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
6. Predmet spora je isplata iznosa od 10.984,50 kn s osnove neplaćene pričuve suvlasnika zgrade i s osnove zajedničkih troškova održavanja zgrade (troška grijanja i hlađenja zajedničkih prostorija, troškova čišćenja, troškova električne energije i vode za zajedničke dijelove zgrade te trošak potrošnog materijala za zajedničke dijelove zgrade).
7. Sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka propisane odredbom članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavka 2. u vezi s odredbom članka 467. stavka 1. ZPP-a.
8. U odnosu na žalbu tužitelja.
9. Sud prvog stupnja utvrdio je da je tuženik platio utuženi iznos zajedničke pričuve u utuženom iznosu, a zbog čega je pravilno primijenjeno materijalno pravo kad je u tom dijelu ukinut platni nalog i tužbeni zahtjev odbijen.
10. Sud prvog stupnja je u odnosu na troškove potrošnog materijala, električne energije i vode za zajedničke dijelove zgrade odbio tužbeni zahtjev primjenom pravila o teretu dokazivanja (članak 221.a ZPP-a), jer tužitelj uopće nije dostavio dokaze na okolnost koliko iznose ukupni troškovi za cijelu nekretninu, a zbog čega nije bilo moguće niti utvrditi visinu pripadajućih troškova s ovih osnova u odnosu na tuženika.
11. S obzirom da tuženik nije predložio dokaze na okolnost potrošnje materijala, električne energije i vode za zajedničke dijelove zgrade, pravilno je sud prvog stupnja primijenio pravila o teretu dokazivanja kada je i u ovom dijelu ukinuo platni nalog i tužbeni zahtjev odbio.
12. Međutim, u odnosu na naplate troškova grijanja i hlađenja, sud prvog stupnja dao je pogrešne razloge zbog kojih suvlasnici zgrade međuvlasničkim ugovorom ne bi mogli regulirati način plaćanja toplinske energije iako u zgradi imaju zajedničku kotlovnicu. Naime, zajednička kotlovnica, predstavlja zajednički uređaj zgrade, koji služi za redovno korištenje posebnih i zajedničkih dijelova zgrade.
13. S obzirom na to da se radi o zajedničkom uređaju zgrade koji koristi za grijanje svih u zgradi i za grijanje zajedničkih dijelova zgrade, održavanje tog uređaja, način korištenja i naplata troškova korištenja tog uređaja predstavljaju redovno upravljanje zgradom, a zbog čega o tome suvlasnici odlučuju natpolovičnom većinom i mogu način korištenja i troškova regulirati međuvlasničkim ugovorom, pa je tužitelj, kao upravitelj zgrade, aktivno legimitiran.
14. Tužitelj je na okolnost visine naknade s osnove grijanja i hlađenja dostavio samo račune (strana 102. do 108. spisa, 110. do 128. spisa, 202. do 204. spisa), ali nije predložio niti jedan dokaz na okolnost koliko iznose ukupni troškovi zgrade za grijanje i hlađenje u utuženom razdoblju. Iz predloženih dokaza nije bilo moguće utvrditi ukupnu potrošnju zgrade s osnove grijanja i hlađenja, a tužiteljevi računi koji su još i osporeni ne predstavljaju dokaz na okolnost visine tužbenog zahtjeva s osnove troškova grijanja i hlađenja, pa iz tog razloga, a ne iz razlog nedostatka aktivne legitimacije valjalo je i u ovom dijelu ukinuti platni nalog i tužbeni zahtjev odbiti, a zbog čega je na temelju odredbe članka 373. točke 1. ZPP-a valjalo u odnosu na troškove grijanja i hlađenja odlučiti kao u točki I. izreke ove drugostupanjske presude, a u preostalom dijelu na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a također kao u točki I. izreke ove drugostupanjske presude.
15. U odnosu na žalbu tuženika.
16. Suprotno navodima žalbe, sud prvog stupnja je i u ovom dijelu dao razloga o svim odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni, pa je presudu i u ovom dijelu moguće ispitati, a zbog čega nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka propisana odredbom članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.
17. Neosnovano tuženik ističe prigovor promašene legitimacije, jer je tuženik vlasnik posebnog dijela zgrade, a sklapanjem ugovora o financijskom leasingu nije prestao biti vlasnik tog posebnog dijela zgrade, a zbog čega je i dalje pasivno legitimiran.
18. Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja da ukupni trošak čišćenja zgrade mjesečno iznosi 8.175,00 kn (6.540,00 kn + PDV), a trošak čišćenja prostora oko zgrade koji pripada zgradi iznosi 6.125,00 kn (4.900,00 kn + PDV), da tuženik u troškovima zgrade s obzirom na svoj suvlasnički dio u odnosu na cijelu zgradu iznosi 0,86%, te da je tuženik u obvezi platiti na ime čišćenja zajedničkih dijelova zgrade mjesečno iznos od 122,98 kn, pravilno je sud prvog stupnja primijenio odredbu članka 89. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09; dalje: ZV) i odredbu članka 451. stavka 3. ZPP-a kada je u ovom dijelu održao na snazi platni nalog.
19. Odluka o parničnom trošku pravilna je kako po osnovi tako i visini.
20. Tužitelj je žalbu izjavio i protiv točke V. izreke pobijane presude kojom je odbijen tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška, a zbog čega nema pravni interes za pobijanje tog dijela odluke, pa je na temelju odredbe članka 367. stavka 1. ZPP-a valjalo odlučiti kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.
Zagreb, 7. ožujka 2022.
Sudac
Josip Turkalj
