REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 89 Pž-4709/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Josip Turkalj, u pravnoj stvari tužitelja I. d.d., OIB …, V., kojeg zastupa punomoćnica M. W., odvjetnica u Z., protiv tuženika G. P. Z.-O. d.o.o., OIB …, Z., radi utvrđenja osnovanosti osporavanja, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P-134/2020-5 od 9. srpnja 2021., 7. ožujka 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja I. d.d. V. kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P-134/2020-5 od 9. srpnja 2021.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev na utvrđenje da je osnovano osporavanje tužitelja prijavljene tuženikove tražbine u iznosu od 5.302,51 kn kao tražbine II. višeg isplatnog reda, koja tražbina je prijavljena u stečajnom postupku nad stečajnim dužnikom I. d.d. u stečaju V., a koji stečajni postupak se vodi pred Trgovačkim sudom u Varaždinu pod poslovnim brojem St-529/17 (točka I. izreke). Naloženo je tužitelju nadoknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 750,00 kn (točka II. izreke).

2. Protiv ove presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP), te predlaže pobijanu presudu preinačiti, podredno ukinuti. Traži trošak žalbenog postupka u iznosu od 1.250,00 kn.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je utvrđenje osnovanosti osporavanja prijavljene tražbine tuženika u iznosu od 5.302,51 kn kao stečajnog vjerovnika u stečajnom postupku nad trgovačkim društvom I. d.d. u stečaju V. kao tražbine II. višeg isplatnog reda od strane tužitelja kao stečajnog vjerovnika.

6. Među strankama nije prijeporno da je tužitelj kao stečajni vjerovnik u stečajnom postupku osporio tuženikovu prijavljenu tražbinu na temelju ovršne isprave, da je tužitelj upućen u parnicu kao osporavatelj, te da je tužitelj podnio tužbu u roku osam dana od primitka pravomoćne odluke o upućivanju u parnicu.

7. Sud prvog stupnja odbio je tužbeni zahtjev iz razloga što tužitelj nije dokazao da stečajni dužnik s tužiteljem ne bi bio solidarno odgovoran za osporenu tražbinu u iznosu od 5.302,51 kn s obzirom na to da su tužitelj i stečajni dužnik prije podjele s osnivanjem bili jedno trgovačko društvo. Podjela trgovačkih društava provedena je na način da se trgovačko društvo I. d.d. V. dijeli i ne prestaje postojati, dok se osnivaju dva nova trgovačka društva I. G. d.d. V. i I. d.d. V. (ovdje tužitelj).

8. Tužitelj tvrdi da je, nakon podjele s osnivanjem, na tužitelja prešao pravni odnos s tuženikom, a ne na stečajnog dužnika, a sve sukladno planu podjele trgovačkog društva I. d.d. od 10. travnja 2017.

9. Tužitelj je predložio dokaze samo na okolnost da je upućen u parnicu kao osporavatelj tuženikove prijavljene tražbine na temelju ovršne isprave u stečajnom postupku nad stečajnim dužnikom I. d.d. u stečaju V., da je trgovačko društvo I. G. d.d. Z. prestalo postojati nakon pripajanja trgovačkom društvu I. d.d. V.. Trgovačko društvo I. d.d. V. je potom podijeljeno na način da se društvo I. d.d. V. dijeli i ne prestaje, a dio imovine se prenosi na nova društva koja se osnivaju radi provođenja podjele s osnivanjem na trgovačko društvo I. G. d.d. V. i I. d.d. V. sukladno rješenju Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj Tt-17/2400-2 od 31. svibnja 2017. (Potvrda o pravnom sljedništvu od 16. siječnja 2020. na str. 79. spisa).

10. Tužitelj je u tužbi iznio tvrdnju da je tuženikova tražbina nastala u odnosu na društva I. G. d.d. koje je pripojeno stečajnom dužniku prije podjele s osnivanjem, da je sporna tražbina u zastari, da tuženik prilikom podjele s osnivanjem nije zatražio osiguranje svoje tražbine na temelju odredbe čl. 550.o st. 2. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj 111/93, 34/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 152/11, 111/12, 68/13 i 110/15; dalje: ZTD) u prekluzivnom roku od 6 mjeseci od objave podjele s osnivanjem, te da tuženik svoje tražbine iz računa koji su izdani na trgovačko društvo I. G. d.d. Z. nisu prijavljeni u postupku predstečajne nagodbe iz 2013. godine.

11. Tužitelj uopće nije naznačio zbog kojih razloga je kao stečajni vjerovnik osporio tuženikovu prijavljenu tražbinu u stečajnom postupku, nije naveo niti predložio dokaze na okolnost koji dio osporene tražbine se odnosi na brisano trgovačko društvo I. G. d.d., koji od tih računa su dospjeli prije otvaranja predstečajne nagodbe nad brisanim trgovačkim društvom I. G. d.d., koji računi za isporučeni plin se odnose na nekretnine koje nisu pripale stečajnom dužniku na temelju plana podjele. Nadalje, tužitelj nije dokazao da bi se i jedan iznos osporene tražbine odnosio na isporučenu količinu plina brisanog trgovačkog društva I. G. d.d. Z., a niti da bi planom podjele osporena tražbina prešla na tužitelja (činjenična tvrdnja iz tužbe).

Zbog nepredlaganja dokaza na okolnost da se utužena tražbina nakon podjele odnosi na drugo trgovačko društvo, a ne na stečajnog dužnika, sud prvog stupnja pravilno je primijenio pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP-a) kada je tužbeni zahtjev odbio, jer tužitelj nije dokazao da tuženik nije solidarno u obvezi isplatiti osporeni iznos prijavljene tražbine.

12. Pravilno je stajalište suda prvog stupnja da je tužiteljev prigovor da je prijavljena tražbina zastarjela neosnovan, ali ne iz razloga što tužitelj nije dokazao da je ta tražbina zastarjela, već iz razloga što tražbina nije zastarjela. Naime, rješenje o ovrsi javnog bilježnika M. J. iz Z. poslovni broj Ovrv-5561/16 od 15. rujna 2016. postalo je pravomoćno i ovršno 12. listopada 2016., a u kojem slučaju tuženikova tražbina zastarijeva za 10 godina sukladno odredbi čl. 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15), pa bi osporena tražbina mogla najranije zastarjeti 13. listopada 2026.

13. Pravilna je i odluka o parničnom trošku kako po osnovi tako i visini.

14. Slijedom svega navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.

Zagreb, 7. ožujka 2022.

Sudac

Josip Turkalj