REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Rijeka, Erazma Barčića 5

Poslovni broj: 10 Us I-1539/2021-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Danici Vučinić, dipl. iur., uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Misirača, u upravnom sporu tužitelja D. O. iz S., zastupanog po opunomoćeniku B. G., odvjetniku u O., protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi poreza na dodanu vrijednost, 7. ožujka 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II- 471-02/20-01/337, URBROJ: 513-04-21-2 od 22. listopada 2021. i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Karlovac, KLASA: UP/I-471- 02/20-01/45, URBROJ: 513-07-04-20-7 od 30. lipnja 2020.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog upravnog postupka.

Obrazloženje

1. Rješenjem Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Karlovac, KLASA: UP/I-471-02/20-01/45, URBROJ: 513-07-04-20-7 od 30. lipnja 2020., tužitelju je utvrđen manje obračunati porez na dodanu vrijednost za 2019. u iznosu od 25.121,97 kuna te kamata obračunata do 24. travnja 2020. u iznosu od 285,91 kuna, te mu je naloženo da na za to propisan račun, uplati naprijed navedenu obvezu i da obračuna i uplati daljnje kamate od 25. travnja 2020. do dana uplate, naloženo mu je da nakon izvršenih uplata provede odgovarajuća knjiženja u poslovnim knjigama i određen rok od 8 dana za izvršenje pobijanog rješenja od dana njegove konačnosti, te je upozoren da će se ukoliko ne izvrši navedene uplate, naplata izvršiti ovrhom.

2. Tuženik je rješenjem, KLASA: UP/II-471-02/20-01/337, URBROJ: 513-04-21- 2 od 22. listopada 2021.

3. Tužitelj je ovom Sudu pravodobno podnio tužbu kojem osporava zakonitost rješenja tuženika, te u bitnome da u djelu u kojem je utvrđena obveza plaćanja PDV-a zbog isporuke telećeg mesa, ne osporava pobijano rješenje dok u dijelu u kojem se utvrđuje obveza plaćanja PDV-a zbog prijenosa gospodarske cjeline – tovnih goveda , osporava pobijano rješenje, te smatra kako je pogrešno primijenjeno materijalno pravo na njegovu štetu jer nije primijenjena odredba članaka 7. stavak 9. Zakona o porezu na dodanu vrijednost s kojom odredbom je usko povezana i odredba članka 19. stavak 1. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost. Navodi da prema navedenim odredbama se prijenos gospodarske cjeline ne smatra isporukom u smislu Zakona o porezu na dodanu vrijednost, ako su prenositelj i primatelj porezni obveznici upisani u registar obveznika PDV-a i primatelj nastavlja s obavljanjem gospodarske djelatnosti za koju ima pravo na odbitak pretporeza, te ističe da je takav stav iznijet i u drugostupanjskom rješenju od 31. kolovoza 2020., donijeto povodom žalbe tužitelja protiv rješenja kojim je određeno osiguranje naplate predmetnog potraživanja, te je predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. Posebno ističe završni dio obrazloženja tog drugostupanjskog rješenja u kojem se navodi da porezno tijelo nije potpuno utvrdilo činjenično stanje, odnosno nije utvrdilo da li je u konkretnom slučaju došlo do prijenosa djela gospodarske cjelina na drugog poreznog obveznika koji je upisan u registar obveznika PDV-a zbog čega da to tijelo ne može ispitati predmetno rješenje i otkloniti navode tužitelja kao neosnovane, dok žalitelj istovremeno tvrdi i dokazuje kako je promjenu u Upisniku poljoprivrednika zatražio upravo za pravnog slijednika žalitelja. Stoga navodi kako je netočno utvrđenje ovdje pobijanog rješenja kada potvrđuje obrazloženje prvostupanjskog rješenja sa strana 3.3.7. i ističe kako tuženo tijelo ne uzima u obzir niti materijalnu dokumentaciju dostavljenu u spis glede trenutka izvršene promjene vlasništva nad govedima koja s prenijeta na trgovačko društvo i stoga smatra pogrešnim prijenos gospodarske cjeline izvršen 21. studenoga 2019., kada je podnijet zahtjev za brisanje gospodarstva tužitelja i istog dana podnijet zahtjev za promjenu podataka u registru farmi posjednika S. d. o. o. i ističe da je relevantan dan kada je takav prijenos odobren, a to je 2. siječnja 2020. s kojim datumom je sačinjen i ugovor o prijenosu gospodarske cjeline kao tužitelja kao vlasnika OPG-a i tvrtke S. d. o. o., također u vlasništvu tužitelja u kojem ugovoru je ugovoreno da se imovina koja čini gospodarsku cjelinu prenosi bez naknade i da ne postoji obveza tužitelja za plaćanjem poreza na dodanu vrijednost i predlaže da se poništi rješenje tuženika i da ga se slobodi od plaćanja poreza na dodanu vrijednost.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako ostaje kod svih navoda iz obrazloženja osporavanog rješenja i predlaže da se tužba odbije kao neosnovana.

5. U ovom sporu provedena je rasprava 28. veljače 2022. u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i tužitelja osobno, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, čime je strankama, u smislu odredbe članka 6. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 22/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21; dalje: ZUS), omogućeno da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetnog spora.

6. Opunomoćenik tužitelja ustrajao je kod svih navoda iz tužbe i tužbenog zahtjeva, i smatra da je došlo do povrede Zakona o porezu na dodanu vrijednost, a pogotovo Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost i da se ovdje radi o prijenosu gospodarske cjeline u cijelosti na što se ne plaća PDV.

7. Tužitelj se poziva na Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i ističe kako je zapisnik o provedenom nadzoru šturo proveden, da je pogrešno upisano njegovo im i ostale pogreške u zapisniku.

8. Opunomoćenik tužitelja ističe da nakon donošenja ovog rješenja trgovačkom društvu S. d. o. o. nisu isplaćeni poticaji i to u istom iznosu koji se potražuje od tužitelja kao fizičke osobe, za što smatra da su dva odvojena i potpuno različita postupka.

9. U cilju ocjene zakonitosti osporavanog rješenja tuženika Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano drugostupanjsko rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje te uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu ovog upravnog spora.

10. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

11. Iz spisa predmeta upravnog postupka proizlazi da je kod tužitelja proveden porezni nadzor poreza na dodanu vrijednosti o čemu je 24. travnja 2020. sastavljen zapisnik, na koji je uložen prigovor od strane tužitelja, ali isti nije usvojen. Tužitelj je obavljao djelatnost uzgoja goveda, te je utvrđeno da nije iskazao isporuke s osnova otuđenja 24 komada goveda sa OPG-a, čiji je vlasnik, na trgovačko društvo S. d. o. o. gdje je tužitelj i vlasnik i osoba ovlaštena za zastupanje. Također je utvrđeno da u svojim knjigovodstvenim evidencijama nije iskazao isporuku 81 kg telećeg mesa iz klaonice povezanoj osobi Ugostiteljskom objektu Feniks, vlasništvo Mire Obrovac, koju činjenicu tužitelj ne spori.

12. Odredbom članka 66. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj 115/16, 106/18, dalje: OPZ), propisano je da knjiženja i druga evidentiranja treba obavljati potpuno, točno, pravodobno i uredno. Primitke i izdatke blagajne (gotovinski promet) treba bilježiti slijedom njihova nastanka svakodnevno (stavak 1.). Bilježenje podataka u poslovne knjige mora se temeljiti na urednim i vjerodostojnim knjigovodstvenim ispravama (stavak 2.). Knjigovodstvene isprave koje su izrađene na papiru mogu se pretvoriti u elektronički zapis ako se osigura vjerodostojnost podrijetla, cjelovitost sadržaja i čitljivost od trenutka pretvorbe do kraja razdoblja propisanog za čuvanje knjigovodstvene isprave (stavak 3.). Smatra se da je isprava za knjiženje uredna kad se iz nje nedvosmisleno može utvrditi mjesto i vrijeme njezina sastavljanja i njezin materijalni sadržaj, što znači narav, vrijednost i vrijeme nastanka poslovne promjene povodom koje je sastavljena. Vjerodostojna je isprava ona koja potpuno i istinito odražava nastali poslovni događaj (stavak 4.).

13. Odredbom članka 92. OPZ-a, propisano je da ako porezno tijelo ne može utvrditi poreznu osnovicu na temelju poslovnih knjiga i evidencija, mora je procijeniti (stavak 1.). Porezno tijelo procijenit će poreznu osnovicu: 1. ako porezni obveznik ne može predočiti knjige ili evidencije koje je dužan voditi prema poreznim zakonima, 2. ako porezni obveznik ne izdaje propisane račune ili ne vodi poslovne knjige točno, uredno i pravodobno, 3. ako porezni obveznik podatke za oporezivanje ne može dokazati vjerodostojnom dokumentacijom, ako porezni obveznik odbije sudjelovati u poreznom postupku ili onemogućava provedbu poreznog postupka, 5. ako porezni obveznik koji vodi podatke u elektroničkom obliku ne postupi u skladu s odredbama članka 67. ovoga Zakona (stavak 2.).

14. Odredbom članka 4. stavak 1. točka 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“, broj 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16, 106/18, dalje: ZPDV), propisano je da je predmet oporezivanja PDV-om isporuka dobara u tuzemstvu uz naknadu koju obavi porezni obveznik koji djeluje kao takav, dok je odredbom članka 6. stavak 1. propisano da je porezni obveznik u smislu ovoga Zakona je svaka osoba koja samostalno obavlja bilo koju gospodarsku djelatnost bez obzira na svrhu i rezultat obavljanja te djelatnosti.

15. Odredbom članka 7. stavak 9. ZPDV-a, propisano je da kod prijenosa uz naknadu ili bez naknade, ili u obliku uloga u društvo, ukupne imovine ili njezinog dijela koji čini gospodarsku cjelinu na drugog poreznog obveznika (primatelja) smatra se da nije došlo do isporuke, a taj porezni obveznik smatra se pravnim slijednikom prenositelja.

16. Odredbom članka 30. stavak 1. i 2. ZPDV-a, propisano je da oporezivi događaj i obveza obračuna PDV-a nastaju kada su dobra isporučena ili usluge obavljene. Ako se za isporuke dobara, osim onih iz članka 7. stavka 2. točke b) ovoga Zakona, ili obavljanje usluga kontinuirano izdaju računi ili se kontinuirano obavljaju plaćanja smatra se da su dobra isporučena i usluge obavljene po isteku razdoblja na koje se takvi računi ili plaćanja odnose.

17. Odredbom članka 33. stavak 1. ZPDV-a, propisano je da se poreznom osnovicom pri isporuci dobara i usluga smatra naknada koju čini sve ono što je isporučitelj primio ili treba primiti od kupca ili neke druge osobe za te isporuke uključujući iznose subvencija koji su izravno povezani s cijenom isporučenih dobara ili usluga.

18. Prema odredbi članka 19. stavak 1. i 2. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“, broj 79/13, 85/13, 160/13, 35/14, 157/14, 130/15, 115/16, 1/17, 41/17, 128/17, 106/18, 1/19, dalje: Pravilnik) isporukom dobara ne smatra se prijenos imovine poreznog obveznika (prenositelja) u smislu članka 7. stavka 9. Zakona pod uvjetom da su prenositelj i primatelj porezni obveznici te da primatelj nastavlja sa obavljanjem gospodarske djelatnosti za koju ima pravo na odbitak pretporeza. U slučaju neispunjenja tih uvjeta radi se o oporezivoj isporuci dobara te je isporučitelj obvezan obračunati i platiti PDV. U slučaju da porezni obveznik primatelj imovine preuzetu imovinu počne koristiti u druge svrhe, osim za one za koje ima pravo na odbitak pretporeza, obvezan je izvršiti ispravak pretporeza prema članku 64. Zakona o porezu na dodanu vrijednost.

19. Da u konkretnom slučaju nije došlo do prijenosa gospodarske cjeline u smislu odredbi članka 7. stavka 9. ZPDV-a, ukazuje činjenica da tužitelj u PDV obrascu za mjesec studeni 2019. nije na rednom broju VIII.2 iskazao podatak o otuđenoj gospodarskoj cjelini, niti je taj podatak iskazan u PDV obrascu za mjesec prosinac 2019, niti za mjesec siječanj 2020. Pravni slijednik tužitelja društvo S. d. o. o. također nije prikazao podatak o stjecanju gospodarske cjeline za iste mjesece kako je to naprijed navedeno. Tužitelj također u popisu dugotrajne imovine sa 31. prosincem 2019. iskazuje goveda koja su 21. prosinca 2019. promijenila vlasnika i dana na korištenje društvu S. d. o. o.

20. Prijenos goveda za tužitelja na društvo S. d. o. o. dogodio se 21. studenog 2019., dok je rješenjem Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju od 19. studenog 2019., upisana promjena organizacijskog oblika u trgovačko društvo S. d. o. o. Naime, 21. studenog 2019. podnesen je zahtjev za brisanje gospodarstva, ovdje tužitelja i zahtjev za promjenu podataka u registru farmi na novog posjednika S. d. o. o. čiji su sastavni dio i podaci o govedima koja su se nalazila u dosadašnjem gospodarstvu, što znači da je sa danom 21. studeni 2019. trgovačko društvo S. d. o. o. preuzelo sva goveda od tužitelja.

21. Slijedom svega gore izloženog, Sud utvrđuje da pobijanim rješenjima tuženika i prvostupanjskog tijela nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja te je stoga, temeljem odredbe članka 57. stavak 1. ZUS-a, odlučeno kao u točki I. izreke.

22. Točka II. izreke presude temelji se na odredbama članka 79. stavak 4. ZUS- a i donesena je obzirom na postignuti uspjeh u sporu.

U Rijeci 7. ožujka 2022.

Sutkinja

Danica Vučinić, dipl. iur., v. r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a).