Republika Hrvatska
Županijski sud u Zadru
Zadar, Plemića Borelli 9
Poslovni broj: 15 Gž Ovr-44/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zadru, po sutkinji Blanki Pervan, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja G. Z., ured, Z., …, OIB: …, protiv ovršenice P. O. iz Z., … OIB: …, koju zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Š. i G. j.t.d. u Z., …, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenice protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-3576/21-5 od 16. prosinca 2021., dana 7. ožujka 2022.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba ovršenice P. O. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-3576/21-5 od 16. prosinca 2021.
Obrazloženje
1. Uvodno označenim rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:
"I./ Odbacuju se prijedlozi ovršenika od 12. studenog 2021., odnosno 19. studenog 2021. za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, kao nedopušteni.
II./ Odbija se zahtjev ovršenika za naknadu troška postupka u iznosu od 690,62 kuna, kao neosnovan."
2. Protiv navedenog rješenja žalbu je izjavila ovršenica, pobijajući ga zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati na ponovni postupak. U žalbi ističe da je ovrhovoditelj protiv nje pokrenuo izvansudsku ovrhu pred Agencijom temeljem naloga u kojem je izričito navedeno da se podnosi Agenciji temeljem čl. 152. Prekršajnog zakona, a na osnovi prethodno donesene pravomoćne i izvršne isprave – Obveznog prekršajnog naloga, koji je nalog zaprimljen u Agenciji 14. rujna 2021., što proizlazi iz Očevidnika neizvršenih osnova za plaćanje bez specifikacije naplate od 15. rujna 2021. u kojem je pod opisom vrste tražbine naveden „Prekršajni nalog za naplatu“. U nastavku žalbe citira čl. 209. i 210. st. 1. Ovršnog zakona, te čl. 152. st. 3. i 4. Prekršajnog zakona, te zaključno ukazuje da je odredbom čl. 152. Prekršajnog zakona definiran modalitet, odnosno način i oblik „prijedloga“ na temelju kojeg upravno tijelo (ovrhovoditelj) zahtijeva od Agencije naplatu tražbine (novčane kazne) i da protiv izravne naplate ima pravo koristiti pravna sredstva zaštite propisane čl. 210. Ovršnog zakona. Ovršenica je u roku za žalbu dostavila presudu Županijskog suda u Vukovaru posl. br. Gž Ovr-336/2021 od 8. prosinca, a po proteku roka za žalbu i presudu Županjskog suda u Osijek posl. br. Gž Ovr-738/2021-2 od 22. prosinca 2021.
3. U odgovoru na žalbu ovrhovoditelj navodi kako je obavijest o počinjenom prekršaju uručena ali da uplata novčane kazne nije izvršena niti su dostavljeni podaci o osobi koja je upravljala vozilom u vrijeme počinjenja prekršaja, pa je izdan i uručen obvezni prekršajni nalog sa uputom o pravnom lijeku, a po proteku roka od 8 dana nije zaprimljen prigovor niti je izvršena uplata novčane kazne za prekršaj. Dana 24. kolovoza 2021. stekli su se, temeljem odredbe čl. 152. Prekršajnog zakona, uvjeti za provedbu ovrhe na novčanim sredstvima temeljem pravomoćne i ovršne isprave – obveznog prekršajnog naloga. Dana 5. studenog 2021. punomoćnik ovršenice zatražio je potvrdu o preuzimanju/dostavi obveznih prekršajnih naloga u svih 27 prekršajnih postupaka koji se vode protiv ovršenice, te je ovršenica 10. studenog 2021. osobno preuzela svih 27 obveznih prekršajnih naloga sa preslikama dostavnica o urednom uručenju pismena, o čemu je sastavljena uredovna zabilješka. Navodi kako su sve radnje u predmetnom postupanju bile pravilne i zakonite te da ovrhovoditelj nema ovlast utvrđivati vjerodostojnost potpisa na uručenim dostavnicama.
4. Žalba nije osnovana.
5. Iz spisa slijedi da je ovršenica podnijela prijedlog za odgodu izvansudske ovrhe pred Financijskom agencijom (u daljnjem tekstu: FINA) i prijedlog za proglašenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava koji se vodi temeljem obveznog prekršajnog naloga ovrhovoditelja od 24. kolovoza 2021.
6. Pobijanim rješenjem sud prvog stupnja je odbacio prijedlog ovršenice za odgodu i prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, kao nedopuštene (toč. I./ izreke) te odbio zahtjev ovršenice za naknadu troškova postupka kao neosnovan (toč. II./ izreke). U obrazloženju odluke sud navodi kako se protiv ovršenice ne vodi postupak izravne naplate prema odredbama Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17. i 131/20. – u daljnjem tekstu: OZ) već postupak na temelju čl. 152. Prekršajnog zakona ("Narodne novine" broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18. - u daljnjem tekstu: PZ), koji u čl. 151. st. 8. propisuje pravne lijekove koji su na raspolaganju okrivljeniku i nadležnost ako se, u postupku izvršenja, pojavi sumnja u dopuštenost izvršenja sudske odluke ili odluke drugog tijela prekršajnog postupka.
7. Odredbom čl. 210. st. 1. OZ propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. OZ prema odredbi čl. 209. st. 5. toga Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti FINA-i da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, odnosno rješenje kojim će pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim. Slijedom navedenih zakonskih odredbi, sud prvog stupnja utvrđuje kako su pravna sredstva koja stoje na raspolaganju ovršeniku u skladu s čl. 210. OZ dopuštena isključivo u postupku izravne naplate koja je pokrenuta u skladu s čl. 209. OZ. Nadalje, sud utvrđuje da ovršenica nije priložio obavijest o tome da je protiv nje zatražena izravna naplata, niti zahtjev za izravnu naplatu, koji se podnosi na obrascu, sukladno odredbi čl. 209. st. 2. OZ, nego nalog ovrhovoditelja prema odredbama PZ. S obzirom da se protiv ovršenice ne vodi postupak izravne naplate u skladu s čl. 209. OZ sud prvog stupnja nalazi prijedloge ovršenice nedopuštenima.
8. Prema čl. 152. st. 4. PZ, ako osuđena fizička osoba nije postupila prema stavku 3. ovoga članka (platila dvije trećine izrečene novčane kazne u roku određenom odlukom kojom je ta kazna izrečena) ili nije u roku iz odluke o prekršaju u cijelosti ili djelomično uplatila troškove prekršajnog postupka ili oduzetu imovinsku korist ili osuđena pravna osoba nije u roku određenom odlukom o prekršaju uplatila novčanu kaznu ili troškove prekršajnog postupka ili oduzetu imovinsku korist, sud ili drugo tijelo koji su u prvom stupnju donijeli o tome pravomoćnu odluku podnijet će tijelu nadležnom za ovrhu nalog za naplatu na novčanim sredstvima osuđenika sukladno posebnom zakonu. U konkretnom slučaju, ovrhovoditelj je donio Obavezni prekršajni nalog Klasa: 340-07/18-03/18020, Urbroj: 251-13-82/073-18-3 od 3. listopada 2018., kojim je ovršenici izrečena novčana kazna i obvezana je platiti troškove postupka, te je pokrenuo postupak izravne naplate na temelju naloga koji je naveden u obavijesti FINA-e od 8. listopada 2021. pod Napomenom.
9. Odredbom čl. čl. 151. st. 8. PZ propisano je da ako se pojavi sumnja u dopuštenost izvršenja sudske odluke ili odluke drugog tijela prekršajnog postupka (odluka je proglašena pravomoćnom a za to se nisu ostvarili zakonski uvjeti i dr.) ili u računanje kazne, ili u pravomoćnoj odluci nije odlučeno o uračunavanju uhićenja, zadržavanja ili pritvora, ili prije izdržane kazne, ili ta uračunavanja nisu pravilno obavljena, odlučit će o tome posebnim rješenjem prvostupanjski sudac odnosno voditelj postupka. Žalba protiv tog rješenja ne odgađa njegovo izvršenje, osim ako sudac odnosno voditelj postupka nije drukčije odredio.
10. Povezujući navedene odredbe PZ o izvršenju sudske odluke ili odluke drugog tijela prekršajnog postupka valja zaključiti da je pravna zaštita u situacijama, kao što je u konkretnom slučaju, osigurana unutar prekršajnog postupka prema odredbama tog Zakona, pa je prvostupanjski sud po ocjeni ovog suda pravilno zaključio da se na izvršenje prekršajnih odluka kojima je izrečena novčana kazna ne primjenjuju sredstva pravne zaštite iz čl. 210. st. 1. OZ (tako i u odlukama Županijskog suda u Varaždinu posl. broj Gž Ovr-750/2021-2 od 27. siječnja 2022. i Županijskog suda u Šibeniku posl. broj. Gž Ovr-459/2021-2 od 27. siječnja 2022.). To ima uporišta i u činjenici da je pravna zaštita iz čl. 210. st. 1. OZ dopuštena u pogledu taksativno određenih osnova za plaćanje iz čl. 209. st. 1. OZ, a među tim osnovama nije naveden nalog za pljenidbu u postupku prisilnog izvršenja pravomoćno izrečene novčane kazne u prekršajnom postupku, a koji je konkretnom slučaju podnesen FINA-i u postupku izravne naplate kao osnova za plaćanje propisana čl. 3. toč. 1. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine" broj 68/18., 2/20., 47/20., 46/20., 83/20. i 133/20.).
11. Kako se nisu ostvarili žalbeni razlozi, te kako prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19. – u daljnjem tekstu: ZPP), na što ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. i čl. 381. ZPP u vezi čl. 21. st. 1. OZ, valjalo je temeljem odredbe čl. 380. t. 2. ZPP u vezi čl. 21. st. 1. OZ odbiti žalbu ovršenice kao neosnovanu i potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje odnosno odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.
Zadar, 7. ožujka 2022.
Nacrt odluke izradila
Sutkinja
viša sudska savjetnica
Blanka Pervan
Ivana Festini
