Republika Hrvatska

Općinski sud u Gospiću

Trg Alojzija Stepinca 3

53000 Gospić

Poslovni broj Pr-73/2020-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Gospiću po sucu Mirjani Kosanović kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja D.V. iz D.L., OIB: … kojeg zastupa punomoćnica A. R., odvjetnica u Z.,

protiv tuženika V. d.o.o. sa sjedištem u D. L.

OIB: … kojeg zastupa punomoćnica D. M.,

odvjetnica u R. 13, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, nakon

glavne i javne rasprave zaključene dana 20. siječnja 2022. u prisutnosti punomoćnika stranaka i nakon objave dana 7. ožujka 2022.

p r e s u d i o  j e :

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

I. Utvrđuje se ništavom odluka o otkazu ugovora o radu od 3. veljače 2014. te se utvrđuje nedopuštenost otkaza i određuje vraćanje tužitelja na njegovo radno mjesto.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati dospjelu, a neisplaćenu plaću za razdoblje od 03/2014 do danas u ukupnom dospjelom iznosu od 89.546,82 kuna sa zateznom kamatom koja teče na taj iznos od dospijeća svakog pojedinog obroka po stopi od 12% godišnje na iznose kako slijedi:

- na iznos od 4.587,02 kuna od 16. travnja 2014. do isplate

- na iznos od 7.741,80 kuna od 16. svibnja 2014. do isplate

- na iznos od 7.741,80 kuna od 16. lipnja 2014. do isplate

- na iznos od 7.741,80 kuna od 16. srpnja 2014. do isplate

- na iznos od 7.741,80 kuna od 16. kolovoza 2014. do isplate

- na iznos od 7.741,80 kuna od 16. rujna 2014. do isplate

- na iznos od 7.741,80 kuna od 16. listopada 2014. do isplate

- na iznos od 7.741,80 kuna od 16. studenoga 2014. do isplate

- na iznos od 7.741,80 kuna od 16. prosinca 2014. do isplate

- na iznos od 7.741,80 kuna od 16. siječnja 2015. do isplate

- na iznos od 7.741,80 kuna od 16. veljače 2015. do isplate

- na iznos od 7.741,80 kuna od 16. ožujka 2015. do isplate

- na iznos od 4.587,02 kuna od 16. travnja 2015. do isplate

- na iznos od 7.741,80 kuna od 16. svibnja 2015. do isplate

- na iznos od 7.741,80 kuna od 16. lipnja 2015. do isplate

- na iznos od 7.741,80 kuna od 16. srpnja 2015. do isplate

- na iznos od 7.741,80 kuna od 16. kolovoza 2015. do isplate

- na iznos od 7.741,80 kuna od 16. rujna 2015. do isplate

- na iznos od 7.741,80 kuna od 16. listopada 2015. do isplate

- na iznos od 7.741,80 kuna od 16. studenoga 2015. do isplate

- na iznos od 7.741,80 kuna od 16. prosinca 2015. do isplate

- na iznos od 7.741,80 kuna od 16. siječnja 2016. do isplate

- na iznos od 7.741,80 kuna od 16. veljače 2016. do isplate

- na iznos od 7.741,80 kuna od 16. ožujka 2016. do isplate.

III. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju trošak ovog postupka.

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 22.280,00 kuna, u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je kod ovog suda 19. ožujka 2014. pokrenuo parnični postupak protiv tuženika radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora. U tužbi navodi da je temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. srpnja 2012. bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu direktora uprave te da je tuženik 3. veljače 2014. donio odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu iz čijeg obrazloženja proizlazi da osnovanost i opravdanost razloga za otkaz tuženik nalazi u utvrđenju da je Skupština tuženika na svojoj sjednici tužitelja razriješila dužnosti direktora tuženika, a da su sva druga radna mjesta po sistematizaciji radnih mjesta popunjena i da nema upražnjenih radnih mjesta. Tužitelj je 17. veljače 2014. protiv odluke tuženika podnio zahtjev za zaštitu prava kojeg je tuženik svojom odlukom od 10. ožujka 2014. odbio kao neosnovan. Tužitelj osporava odluku tuženika o otkazu ugovora o radu zbog nepostojanja opravdanog razloga za otkazivanje ugovora o radu. Tužitelj ukazuje da je odredbom članka 131 stavka 3 Zakona o radu propisano da je na strani poslodavca teret dokaza o postojanju opravdanog razloga za otkazivanje zbog poslovno uvjetovanog otkaza te na odredbu članka 107 stavaka 1 točke 1 Zakona o radu kojom je propisao da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz) ako za to ima opravdani razlog u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz). Tužitelj smatra da tuženik nije dokazao iz kojih gospodarskih razloga je došlo do smanjenja obima posla budući da se radi o specifičnoj, komunalnoj djelatnosti u javnom interesu kao npr. opskrba vodom, odvodnja, odvoz smeća i sl., dakle djelatnosti koja se obavlja u javnom interesu neovisno o krizi ili gospodarskim problemima. Navodi da u konkretnom slučaju nisu nastupili niti tehnički niti organizacijski razlozi koji bi opravdavali donošenje odluke o otkazu ugovora o radu odnosno da ih tuženik nije dokazao. Smatra da je upravo suprotno došlo do povećanih potreba tuženika za radnim mjestima koje bi tužitelj po svojoj sposobnosti i stručnim kvalifikacijama mogao obavljati. Posebno ističe da je odredbom članka 107 stavka 7 Zakona o radu onemogućeno poslodavcu zapošljavanje drugog radnika na istom radnom mjestu što ukazuje na nedopuštenost otkazivanja iz poslovno uvjetovanog razloga. Obzirom na navedeno tužitelj predlaže usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti i ističe prigovor stvarne i mjesne nenadležnosti ovog suda pozivajući se na odredbu članka 34b stavka1 točke 3 Zakona o parničnom postupku kojom je propisano da trgovački sudovi u parničnom postupku u prvom stupnju sude u sporovima između predsjednika i članova uprave i društva koji nastanu u vezi s njihovim radom u društvu. Nadalje navodi da prema odredbama članaka 8 i 9 Izjave o osnivanju društva tuženika direktora društva imenuje i opoziva Skupština društva svojom odlukom te da je odredbom člankom 424 Zakona o trgovačkim društvima propisano da članovi društva mogu svojom odlukom u svako doba opozvati članove uprave. Stoga smatra da je u konkretnom slučaju odluku o opozivu odnosno razrješenju tužitelja kao člana uprave društva donio ovlašteni organ tj. Skupština društva na svojoj sjednici održanoj 13. prosinca 2014. pa takva odluka nije ništava. Tuženik ističe da je tužitelj sklopio ugovor o radu od 1. srpnja 2012. sam sa sobom odnosno da je tužitelj potpisao ugovor kao zaposlenik i kao poslodavac što je suprotno načelu dvostranosti ugovora. Napominje da je sud dužan zaštititi određena prava stranaka,

ali ne i voditi poslovanje društva ili ga nadzirati za što je prema zakonu i prema osnivačkom aktu tuženika nadležna Skupština društva. Tuženik se poziva na odredbu članka 423 Zakona o trgovačkim društvima koja propisuje da upravu društva svojom odlukom isključivo imenuju članovi društva pa niti sud u konkretnom slučaju ne bi mogao naložiti da se opozvanog člana uprave vrati na posao. Dalje ističe kako se u konkretnom slučaju radi o tužitelju kao članu uprave društva čija funkcija opozivom od strane članova društva u situaciji kada njegovim ugovorom nije predviđeno obavljanje ili mogućnost obavljanja nekih drugih poslova gubi svaku svrhu i smisao za društvo odnosno poslodavca. Smatra da je tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži vraćanje na njegovo radno mjesto potpuno nelogičan i neutemeljen obzirom da je njegovo radno mjesto bili upravo mjesto direktora odnosno člana uprave društva tuženika i za navedene poslove je i sklopljen ugovor o radu s tuženikom. Ističe kako je njegovom imenovanju za člana uprave društva prethodilo sklapanje ugovora o radu zbog čega drži životno, logično i pravno opravdano da njegovo razrješenje s te funkcije povlači za sobom i raskid ugovora o radu. Obzirom na navedeno tuženik predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan uz naknadu parničnog troška tuženiku zajedno sa zateznim kamatama.

3. O prigovoru stvarne nenadležnosti sud je odlučio rješenjem poslovni broj P- 117/2014-5 od 13. lipnja 2014. te takav prigovor nije prihvaćen jer u konkretnom slučaju tužitelj zahtijeva utvrditi nezakonitom odluku tuženika od 3. veljače 2014. koju je tuženik kao poslodavac donio primjenom odredbe članka 107 stavka 1 točke 1 Zakona o radu kojom su propisane pretpostavke za redoviti otkaz ugovora o radu, dakle, radi se o radnom sporu za koji je nadležan općinski sud temeljem odredbe članka 34 stavka 1 točke 10 Zakona o parničnom postupku.

4. Radi utvrđenja činjeničnog stanja izvršen je uvid u ugovor o radu od 1. srpnja 2012. (list 6-7 spisa), odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 3. veljače 2014. (list 8-9 spisa), zahtjev za zaštitu prava radnika od 17. veljače 2014. (list 10-11 spisa), odgovor na zahtjev za zaštitu prava radnika od 10. ožujka 2014. (list 12-13 spisa), bilješke i računovodstvene politike uz financijsko izvješće za 2010. i 2012. s prilozima (list 31-48 spisa), Izjavu o osnivanju od 31. kolovoza 2006. (list 52-58 spisa), obračune plaće tužitelja za kolovoz, rujan i listopad 2013. (list 63- 65 spisa), ugovor o radu od 19. rujna 2011. (list 68-69 spisa), ugovor o radu od 19. prosinca 2011. (list 70-71 spisa), odluku Skupštine društva Visočica d.o.o. o razrješenju direktora od 13. prosinca 2013. (list 74 spisa), odluku o imenovanju direktora od 19. rujna 2011. (list 75 spisa), odluku o imenovanju direktora od 13. prosinca 2013. (list 76 spisa), zapisnik sa sjednice Skupštine društva V. d.o.o. od 13. prosinca 2013. (list 77 spisa), poziv za sjednicu Skupštine društva V.d.o.o. od 13. prosinca 2013. (list 78 spisa), odluku o razrješenju direktora društva od

13. prosinca 2013. (list 79 spisa) i Sistematizaciju radnih mjesta (list 80-87 spisa). Tijekom dokaznog postupka saslušani su u svojstvu stranke tužitelj D. V. i zakonski zastupnik tuženika D. T. te svjedoci J. V., M. R.,

D. Š. i I. O..

5. Analizom provedenih dokaza sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

6. U ovoj pravnoj stvari mjerodavne su odredbe Zakona o radu (Narodne novine broj 149/09, 61/2011, 82/2012 i 73/2013).

7. Odredba članka 107 stavka 1 točke 1 Zakona o radu (u daljnjem tekstu: ZR) propisuje da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz) ako za to ima opravdan razlog, u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz). Stavkom 2 propisano je da je poslovno i osobno uvjetovani otkaz dopušten samo ako poslodavac ne može zaposliti radnika na nekim drugim poslovima. Pri odlučivanju o poslovno i osobno uvjetovanom otkazu, poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti, invalidnosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika (stavak 3). Poslovno ili osobno uvjetovani otkaz dopušten je samo ako poslodavac ne može obrazovati ili osposobiti radnika za rad na nekim drugim poslovima odnosno ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da obrazuje ili osposobi radnika za rad na nekim drugim poslovima (stavak 4). Stavkom 5 istog članka propisano je da se odredbe stavka 2. do 4. ovoga članka ne primjenjuju na otkaz ako poslodavac zapošljava manje od dvadeset radnika.

7.1. Sukladno odredbi članka 112 stavka 2 ZR postojanje opravdanog razloga za otkaz mora dokazati poslodavac koji mora u pisanom obliku obrazložiti otkaz.

8. Iz provedenih dokaza proizlazi:

- da je tužitelj temeljem ugovora o radu od 1. srpnja 2012. bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu direktora uprave društva te je za obavljanje navedenih poslova utvrđen koeficijent složenosti 2,3;

- da je ugovorom o radu u članku 6 ugovoreno da će za obavljanje poslova poslodavac radniku isplaćivati plaću: bruto osnovica x broj radnih sati x koeficijent te sve pripadajuće dodatke na plaću u skladu s odredbama Zakona o radu, a člankom 7 ugovoreno je da su ostala prava i obveze radnika i poslodavca utvrđena odredbama Zakona o radu;

- da je tuženik kao poslodavac 3. veljače 2014. donio odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. srpnja 2012. s obrazloženjem da je razrješenjem s radnog mjesta direktora i imenovanjem novog direktora od strane Skupštine društva prestala potreba

za obavljanjem poslova na kojima je radnik do sada radio te da radniku nije više moguće osigurati obavljanje poslova radi kojih je sklopio ugovor o

radu, a uslijed bitno otežanih uvjeta poslovanja i teške financijske situacije društva i činjenicu da su sva radna mjesta po Sistematizaciji radnih mjesta popunjena, ne postoji mogućnost da se tužitelja zaposli na drugim odgovarajućim poslovima niti obrazuje ili osposobi za rad na drugim

poslovima kod poslodavca;

- da prema odluci o otkazu ugovora o radu tužitelju kao radniku ugovor o

radu prestaje istekom otkaznog roka od mjesec dana i dva tjedna i da

radnik ima pravo na otpremninu i pravo na naknadu umjesto korištenja godišnjeg odmora razmjerno broju dana neiskorištenog godišnjeg odmora;

- da je tužitelj 17. veljače 2014. sukladno odredbi članka 129 stavka 1 ZR podnio zahtjev za zaštitu prava protiv odluke o otkazu ugovora o radu;

- da se tuženik 10. ožujka 2014. očitovao na zahtjev za zaštitu prava na

način da nije udovoljeno zahtjevu tužitelja;

- da je odlukom tuženika od 13. prosinca 2013. tužitelj razriješen dužnosti direktora društva V. d.o.o. s danom 13. prosinca 2013. na temelju

odredbe članka 8 Izjave o osnivanju društva V. d.o.o. od 31.

kolovoza 2006.;

- da je odredbom članka 1 Izjave o osnivanju društva V. d.o.o. određeno da je jedini član Društva Općina D. L.; odredbom članka 7

Izjave da su organi Društva: Skupština, Uprava i Nadzorni odbor;

odredbom članka 9 Izjave da Upravu društva čini jedan član - direktor koji zastupa društvo pojedinačno i samostalno, a imenuje ga i opoziva

Skupština društva svojom odlukom;

- da je Pravilnikom o sistematizaciji radnih mjesta od 29. svibnja 2012. koji je bio na snazi u vrijeme otkazivanja ugovora o radu tužitelju, pored radnog mjesta direktora-uprava - 1 izvršitelj, VSS ekonomskog, pravnog ili tehničkog smjera s pet godina radnog iskustva, predviđeno i radno mjesto rukovodilac tehničke službe - 1 izvršitelj, VII stupanj građevinskog,

strojarskog, rudarsko-naftno-geološkog, kemijskog ili elektrotehničkog

smjera s dvije godine radnog iskustva ili VI stupanj građevinskog,

strojarskog, rudarsko-naftno-geološkog, kemijskog ili elektrotehničkog smjera s tri godine radnog iskustva;

- iz iskaza svjedoka J. V. da je bio član Nadzornog odbora kod

tuženika te da je u poslovanju V. d.o.o. utvrđeno niz nepravilnosti, a

nakon imenovanja tužitelja za direktora da su uslijedili rezultati u smislu poboljšanja poslovanja i zatvoreni gubici; da su za to vrijeme plaćena

dugovanja prema Vodovodu Bihać i Elektrodistribuciji BIH te su izvršena ulaganja u iznosu od 4.000,000,00 kuna za novu mrežu i sanaciju

vodocrpilišta; da je nakon otkazivanja ugovora o radu tužitelju u Društvu

postojalo radno mjesto na koje je bilo moguće rasporediti tužitelja, a radilo

se o obavljanju tehničkih poslova;

- iz iskaza svjedoka M.R. da je bio direktor V. d.o.o. od

kolovoza 2009. i da je V. tada poslovala s gubicima; da se dugovalo

za isporučeno vodu i struju prema BIH oko 900.000,00 kuna; da je zbog

toga tražio svoje razrješenje te je za direktora postavljen tužitelj; da je nakon svog razrješenja raspoređen na radno mjesto tehničkog

rukovoditelja; da je nakon imenovanja tužitelja za direktora došlo do investicija od strane Hrvatskih voda, izvršen je završetak radova N.-

U. te sanacija vodovoda B.-D., izvršena je kontrola

vodovodne mreže i brojila te je od strane tužitelja formirana ekonomska

cijena vode što je rezultiralo većim prihodima u vrijeme njegovog mandata;

da mu nije poznato postoji li sada radno mjesto na koje bi se tužitelj mogao zaposliti svojom kvalifikacijom i stručnom spremom odnosno da smatra da

takvog radnog mjesta nema; da V. d.o.o. ima 10 zaposlenika;

- iz iskaza svjedoka D. Š. da je bio načelnik Općine D. L. u

vrijeme kada je tužitelj sklopio ugovor o radu; da je u to vrijeme V. d.o.o. imala dugovanje od 3.000,000,00 kuna za isporuku vode i električne energije iz BIH; da je tužitelj imenovan na neodređeno vrijeme odnosno na vrijeme trajanja mandata lokalne vlasti; da je s obzirom na rezultate tužitelja bilo za očekivati da će ostati raditi na radnom mjestu direktora; da novi direktor kao organ upravljanja odlučuje gdje će biti raspoređen stari direktor; da je ugovor o radu kojeg je tužitelj sklopio s tuženikom 1. srpnja 2012. ugovor o radu, a ne menadžerski ugovor; da je po osnivačkom aktu

V. d.o.o. predsjednik Skupštine mogao biti samo načelnik općine; da je prilikom sklapanja ugovora o radu s tužiteljem 19. rujna 2011. i 19.

prosinca 2011. namjera Skupštine bila da se zaposli direktor koji će upravljati društvom prema odredbama Zakona o trgovačkom društvu

budući da je prethodni direktor dao ostavku zbog nagomilanih problema unatrag 4 - 5 godina; da o sadržaju ugovora o radu odlučuje Skupština; da ugovor o radu od 1. srpnja 2012. nije novi ugovor o radu budući da prethodni ugovor o radu od 19.12. 2011. nije raskinut već se radilo o usklađivanju akata s odredbama Zakona o radu nakon nove sistematizacije radnih mjesta kod tuženika; da predsjednik Skupštine donosi odluke o sklapanju ugovora i odluke o imenovanju i razrješenju; da je tužitelj smijenjen iz političkih razloga jer nije bio pripadnik SDSS-a odnosno da nije smijenjen zbog rezultata rada budući da je Skupština bila zadovoljna njegovim radom;

- iz iskaza svjedoka I. O. da je bio načelnik Općine D. L.

od svibnja 2013. i da je Općina D. L. stopostotni vlasnik V. d.o.o.; da predsjednik Skupštine društva imenuje i razrješava članove pa je

tako i razriješio tužitelja dužnosti direktora uprave; da su razlog razrješenja pored poslovnih uvjeta bili neslaganje s poslovnom politikom društva i vrlo loši međuljudski odnosi između zaposlenika; da su nastala dugovanja u

iznosu od 1.000,000 kuna koja Općina nije mogla platiti izvođačima

radova; da prema sistematizaciji radnih mjesta direktor mora ispunjavati

VŠS ili VSS tehničkog smjera; da je tužitelj kao direktor uveo niže cijene paušala usluga i da se u tome se nije slagao s njim jer je držao da su tada postavljene visoke cijene paušala za stanovnike Općine D. L. koje

su za njih predstavljale financijski teret obzirom na strukturu stanovništva;

da je tužitelj 2012. potpisao odluku o dobiti, ali je upitna njezina svrha u situaciji kada je Društvo imalo jedan milijun kuna duga; da su zaposlenici izražavali svoje nezadovoljstvo s postupanjem direktora, a takva saznanja dobivao je od članova Nadzornog odbora; da su u poslovanju s

M. stečene ogromne obveze za vrijeme rada na cjevovodima pri

čemu dio radova nije izvršen na pojedinim dionicama, a usluge nisu

naplaćene; da tužitelj nije prihvaćao njegove sugestije i prijedloge; da je bio nezadovoljan radom tužitelja na radnom mjestu direktora i to zbog neurednog izvršavanja poslova te stoga što tužitelj nije provodio politiku poslovanja koju je dogovorio s predsjednikom Skupštine; da je kao predsjednik Skupštine donio odluku o razrješenju tužitelja s mjesta

direktora, međutim, da je odluku o otkazu ugovora o radu prepustio novoj

upravi; da je tužitelj kao direktor zaključio nekoliko ugovora koji su bili teret za tuženika; da su se radnici žalili na izostanak komunikacije direktora s radnicima; da je ugovor s tužiteljem zaključen radi obavljanja funkcije direktora Društva, a ne radnika;

- iz iskaza tužitelja D. V. da je 2011. sklopio ugovor o radu na poslovima direktora-uprava na određeno vrijeme, a isti je potpisao tadašnji načelnik D. Š. s time da je 2012. sam sebi potpisao ugovor kako bi

mogao realizirati sistematizaciju radnih mjesta te radi obračuna plaća, a to

je od njega tražila šefica računovodstva; da nije podnosio izvještaj o svom radu niti je imao kontakt s predsjednikom Skupštine niti je sazivao sjednice

Nadzornog odbora; da je opozvan s mjesta direktora od strane Skupštine u prosincu 2013.; da mu nije ponuđen novi posao za drugo radno mjesto

iako je po njegovom mišljenju postojala mogućnost da se rasporedi na

drugo radno mjesto po Pravilniku o posebnim uvjetima za obavljanje djelatnosti javne vodoopskrbe i podijeli društva; da mu je predsjednik

Skupštine I. O. rekao da ne može podnijeti pritisak radnika u

odnosu na njega, da je stanje u V. d.o.o. bilo loše organizacijski i financijski te su uslijedili štrajkovi radnika odmah nakon što je preuzeo mjesto direktora; da ugovor o radu od 19. prosinca 2011. nikada nije raskinut iako je naknadno zaključen ugovor o radu 1. srpnja 2012.; da ugovor od 1. srpnja 2012. nije potpisao predsjednik Skupštine jer je već potpisao prethodni ugovor o radu u prosincu 2011.; da je prilikom sklapanja ugovora o radu u rujnu 2011. njegova volja bila sklopiti ugovor o radu; da su stranke ugovora o radu od 1. srpnja 2012. V. d.o.o. s jedne strane

i on kao radnik s druge strane, dakle, da stranke nisu D. V. i

D. V.; da je u Sudskom registru bio upisan kao direktor odnosno

član uprave društva sukladno Zakonu o upisu u sudski registar i Zakonu o trgovačkim društvima; da je kao direktor bio odgovoran Skupštini i Nadzornom odboru te da je sve upute za rad dobivao od Skupštine i Nadzornog odbora; da je tadašnjeg predsjednika Skupštine obavijestio o sklapanju ugovora iz 2012.; da se nije žalio na odluku o svome razrješenju kao direktora od 13. prosinca 2013. jer mu je tadašnji načelnik I.

O. rekao da se na njega vrše pritisci vezano uz njegov rad;

- iz iskaza zakonskog zastupnika D. T. da je dužnost direktora

uprave preuzeo u prosincu 2013. nakon razrješenja tužitelja; da je Društvo tada bilo u lošem financijskom stanju i da su postojale brojne obveze prema dobavljačima; da su međuljudski odnosi bili izrazito narušeni; da prema postojećoj sistematizaciji nije postojalo upražnjeno radno mjesto koje bi mogao obavljati tužitelj zbog smanjenja troškova rada koji je povezan sa smanjenjem broja zaposlenika, a što se rješavalo prirodnim odlivom odnosno da nema upražnjenih radnih mjesta za visoku stručnu spremu; da je predsjednik uprave nadležan za sklapanje ugovora o radu i za imenovanja i da se prilikom podjele Društva vodilo računa o Pravilniku o posebnim uvjetima za obavljanje javne djelatnosti u svim segmentima; da je u vrijeme otkaza ugovora o radu tužitelju prema tada postojećoj sistematizaciji postojalo radno mjesto rukovoditelja tehničke službe, ali to radno mjesto nije bilo upražnjeno jer je na isto bio raspoređen M.

R.; da u pravilu kada se naruše odnosi između Skupštine društva i direktora i on bude razriješen, ne postoji više mogućnost njegovog rada; da je on osobno tražio da se regulira trenutak razrješenja s dužnosti direktora i prestanak radnog odnosa; da poslove rukovoditelja zahvaćanja, kondicioniranja i isporuke vode te poslove upravljanja građevinama za javnu vodoopskrbu obavlja tehnički direktor; da se njegov ugovor o radu razlikuje od tužiteljevog ugovora samo u odredbi prema kojoj s prestankom obavljanja funkcije direktora prestaje i radni odnos; da u vrijeme donošenja odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu nije postojalo drugo radno mjesto na koje se tužitelj mogao rasporediti; da je odluka o otkazu donesena dva mjeseca nakon što je on imenovan jer je u tom periodu želio ocijeniti ima li potrebe za radom tužitelja; da mu se načelnik Općine u nekoliko navrata obratio da više nema povjerenja u tužitelja i da između njih nema komunikacije.

9. Između stranaka nije sporno da je tužitelj s tuženikom 19. prosinca 2011. zaključio ugovor o radu na neodređeno vrijeme s time da će tužitelj kao radnik voditi poslovanje Društva sukladno odredbama Zakona o trgovačkim društvima; predlagati Skupštini godišnji plan rada krajem poslovne godine za narednu godinu; predlagati donošenje općih akata Društva; sudjelovati u radu Skupštine bez prava odlučivanja; izvršavati odluke Skupštine u skladu sa Statuom; izdavati naloge radnicima u vezi s izvršavanjem određenih poslova; pripremati sjednice i materijale za Skupštinu Društva; podnositi izvještaje o radu Nadzornom odboru i Skupštini; voditi poslove marketinga i obavljati druge poslove utvrđene aktima Društva. Odredbom članka 6 ugovora ugovoreno je da će dnevni, tjedni i godišnji odmor tužitelj koristiti sukladno odredbama Zakona o radu i Pravilnika o radu V. d.o.o. dok je odredbom članka 7 ugovoreno da će poslodavac isplaćivati radniku plaću i sve pripadajuće dodatke u skladu s odredbama Zakona o radu, Pravilnika o radu V. d.o.o. i Odluke o osnovici za obračun plaća V. d.o.o. Člankom 8. ugovora o radu ugovoreno je

da su ostala prava i obaveza radnika i poslodavca utvrđena odredbama Zakona o radu i Pravilnika o radu V. d.o.o.

9.1. Nije sporno da je tužitelj 1. srpnja 2012. zaključio ugovor o radu na neodređeno vrijeme kojeg je s jedne strane za radnika potpisao tužitelj osobno te za poslodavca također tužitelj što je po ocjeni suda suprotno načelu savjesnosti i načelu dvostranosti ugovora, a predstavlja i zlouporabu ugovornog odnosa. Naime, odredbom članka 441 Zakona o trgovačkim društvima propisano je da Skupština odlučuje o imenovanju i opozivu članova uprave, a isto je utvrđeno i člankom 9 Izjave o osnivanju društva V. d.o.o. kojom je određeno da Upravu Društva čini jedan član - direktor koji zastupa Društvo pojedinačno i samostalno, a imenuje ga i opoziva Skupština Društva svojom odlukom.

9.2. Iz Pravilnika o sistematizaciji radnih mjesta koji je bio na snazi u vrijeme otkazivanja ugovora o radu proizlazi da osim direktora uprave i rukovoditelja tehničke jedinice ne postoji drugo radno mjesto s VSS na koje se tužitelja prema stručnim uvjetima moglo rasporediti, međutim, ta činjenica nije odlučujuća u ovom postupku budući da je odredbom članka 107 stavka 5 ZR propisano da se odredbe stavka 2.

do 4. ovoga članka ne primjenjuju na otkaz ako poslodavac zapošljava manje od dvadeset radnika. Naime, stavkom 2 istog članka propisano je da je poslovno i osobno uvjetovani otkaz dopušten samo ako poslodavac ne može zaposliti radnika na nekim drugim poslovima. Stavkom 3 propisano je da pri odlučivanju o poslovno i osobno uvjetovanom otkazu poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti, invalidnosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika, a stavkom 4 da je poslovno ili osobno uvjetovani otkaz dopušten samo ako poslodavac ne može obrazovati ili osposobiti radnika za rad na nekim drugim poslovima odnosno ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da obrazuje ili osposobi radnika za rad na nekim drugim poslovima. Između stranaka nije sporno da je kod tuženika u vrijeme otkazivanja ugovora o radu tužitelju kod tuženika bilo zaposleno deset radnika.

9.3. Između stranaka nije sporno da je Skupština društva V. d.o.o. na sjednici održanoj 13. prosinca 2013. donijela odluku o razrješenju direktora društva V. d.o.o. D. V. s danom 13. prosinca 2013.

9.4. Nesporno je da je tuženik naknadno odnosno 3. veljače 2014. donio odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. srpnja 2012. s obrazloženjem da je razrješenjem s radnog mjesta direktora i imenovanjem novog direktora od strane Skupštine društva prestala potreba za obavljanjem poslova na kojima je tužitelj do sada radio te da radniku nije više moguće osigurati obavljanje poslova radi kojih je sklopio ugovor o radu, a uslijed bitno otežanih uvjeta poslovanja i teške financijske situacije društva i činjenice da su sva radna mjesta po sistematizaciji radnih mjesta popunjena, ne postoji mogućnost da se tužitelja zaposli na drugim odgovarajućim poslovima niti obrazuje ili osposobi za rad na drugim poslovima kod poslodavca.

10. Između stranaka u ovom postupku sporno je da li je ništava odluka tuženika o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 3. veljače 2014. i da li je u konkretnom slučaju postojao opravdani razlog za otkaz ugovora o radu tužitelju odnosno je li prestala potreba za obavljanjem poslova tužitelja zbog gospodarskih, tehničkih i organizacijskih razloga.

11. Odredba članka 107 stavka 1 točke 1 ZR propisuje da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz) ako za to ima opravdan razlog, u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz).

12. Tužitelj je na sjednici Skupštine društva 13. prosinca 2013. razriješen dužnosti direktora-uprave te je na sjednici održanoj istog dana odlukom Skupštine društva imenovan novi direktor D. T..

13. Iz obrazloženja odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu proizlazi da je razrješenjem s radnog mjesta direktora i imenovanjem novog direktora od strane Skupštine društva prestala potreba za obavljanjem poslova na kojima je tužitelj do sada radio te da mu nije više moguće osigurati obavljanje poslova radi kojih je sklopio ugovor o radu. Također, da uslijed bitno otežanih uvjeta poslovanja i teške financijske situacije društva i činjenicu da su sva radna mjesta po sistematizaciji radnih mjesta popunjena, ne postoji mogućnost da se tužitelja zaposli na drugim odgovarajućim poslovima niti obrazuje ili osposobi za rad na drugim poslovima kod poslodavca. Nadalje, da je iz navedenih razloga vidno prestala potreba za obavljanjem posla radnika zbog gospodarskih, tehničkih i organizacijskih razloga.

14. Valja navesti kako je autonomno pravo poslodavca organizirati proces rada tako da postigne bolje rezultate rada sa što manje zaposlenika tako da se organizacijski razlog može odnositi pored ukidanja pojedinog radnog mjesta i na smanjenje troškova rada koji je povezan sa smanjenim brojem zaposlenika. Nesporno je da mjesto direktora uprave nije prestajalo postojati, ali je tužitelj razriješen odlukom Skupštine Društva pa u takvoj situaciji on više ne može obavljati poslove predviđene ugovorom o radu. Naime, nastavak radnog odnosa više nije moguć jer član uprave nakon odluke o opozivu više ne može voditi poslove niti zastupati društvo. Kako odredba članka 423 Zakona o trgovačkim društvima propisuje da upravu društva svojom odlukom isključivo imenuju članovi društva, čak niti sud u konkretnom slučaju ne bi mogao naložiti da se opozvanog člana uprave vrati na posao. Naime, u konkretnom slučaju radi se o članu uprave društva čija funkcija opozivom od strane članova društva, u situaciji kada njegovim ugovorom nije predviđeno obavljanje ili mogućnost obavljanja nekih drugih poslova, gubi svaku svrhu i smisao za društvo, odnosno poslodavca. U tom smjeru ide i sudska praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-609/2007-2 od 24. listopada 2007.

15. Sukladno odredbi članka 112 stavka 2. ZR postojanje opravdanog razloga za otkaz mora dokazati poslodavac te je u pisanom obliku dužan obrazložiti taj otkaz. U postupku je nesporno utvrđeno da je tužitelj razriješen dužnosti direktora društva odlukom Skupštine Društva zbog organizacijskih razloga odnosno imenovanja novog direktora. Tuženik je u odluci o otkazu ugovora o radu tužitelja valjano obrazložio razloge za otkaz u smislu odredbe članka 112 stavka 2 ZR pa u konkretnom slučaju po ocjeni suda tuženik nije nezakonito otkazao ugovor o radu tužitelju budući da je u smislu odredbe članka 107, a u vezi sa člankom 112 ZR u okolnostima konkretnog slučaja dokazao postojanje opravdanog razloga za otkaz.

16. Obzirom na navedeno sud je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja radi utvrđenja da je ništava odluka o otkazu ugovora o radu od 3. veljače 2014. i da je otkaz ugovora o radu nedopušten kao i tužbeni zahtjev radi vraćanja tužitelja na njegovo radno mjesto. Shodno tome, odbijen je i tužbeni zahtjev radi isplate dospjelih, a neisplaćenih plaća u ukupnom iznosu od 89.546,82 kuna sa zateznom kamatom.

17. Stoga je odlučeno kao u točki I izreke presude.

18. Odluka o troškovima temelji se na odredbi članka 154 stavka 1 i članka 155 Zakona o parničnom postupku. Naime, stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Sud će prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. Ako je propisana tarifa za nagrade odvjetnika ili za druge troškove, odmjerit će se takvi troškovi prema toj tarifi.

18.1. Obzirom da su bili opravdani sud je tuženiku priznao troškove zastupanja putem punomoćnika odvjetnika i to sukladno Tarifnom broju 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika budući da se radi o procjenjivom predmetu i to: trošak zastupanja na ročištu održanom 27.4.2016. prema Tbr. 9 toč. 2

s pripadajućim PDV-om od 25% (Tbr. 42 i 48) u iznosu od 625,00 kuna, trošak zastupanja na ročištu održanom 16.12.2016. prema Tbr. 9 toč. 1 s pripadajućim PDV-om od 25% (Tbr. 42 i 48) u iznosu od 1.250,00 kuna, trošak zastupanja na ročištu održanom 20.02.2017. prema Tbr. 9 toč. 1 s pripadajućim PDV-om od 25% (Tbr. 42 i 48) u iznosu od 1.250,00 kuna, trošak zastupanja na ročištu održanom 23.07.2019. prema Tbr. 9 toč. 1 s pripadajućim PDV-om od 25% (Tbr. 42 i 48) u iznosu od 1.250,00 kuna, trošak zastupanja na ročištu održanom 20.01.2022. prema Tbr. 9 toč. 1 s pripadajućim PDV-om od 25% (Tbr. 42 i 48) u iznosu od 1.250,00 kuna, trošak upotrebe vlastitog automobila u visini 30% cijene bezolovnog benzina od 98 oktana za svaki prevaljeni kilometar (3,45 kuna) za ukupno pet pristupa na ročišta (na relaciji R. – O. – G. : 220 km x 2 = 440 km x 5 = 2200 km x

3.45 kuna = 7.590,00 kuna) u iznosu od 7.590,00 kuna (Tbr. 46), trošak cestarine (R. – O. = 49 kuna x 5 = 245,00 kuna; O. – G. = 45 kuna x 5 = 225,00 kuna; ukupno 470,00 kuna x 2 = 940,00 kuna) u iznosu od 940,00 kuna i naknada za izbivanje iz pisarnice za vrijeme putovanja i održavanja rasprava i to za svaki započeti sat (ukupno 4 sata za vrijeme putovanja = za pristup na pet ročišta =

ukupno 20 sati i ukupno 6 sati provedenih na pet rasprava; sveukupno 26 sati x 250,00 kuna = 6.500,00 kuna) zajedno s pripadajućim PDV-om od 25% u iznosu od 8.125,00 kuna.

19. Dakle, tuženiku je priznat parnični trošak u iznosu od 22.280,00 kuna.

20. Stoga je odlučeno kao u točki II izreke presude.

U Gospiću, 7. ožujka 2022.

Sudac:

Mirjana Kosanović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranka može podnijeti žalbu u roku od 8 dana od dana održavanja ročišta za objavu presude za stranku koja je obaviještena o ročištu za

objavu odnosno u roku od 8 dana od dana primitka prijepisa presude za stranku koja nije obaviještena o ročištu za objavu presude (članak 335 Zakona o parničnom postupku). Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano, u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje županijski sud.

Dna:

1. Odvjetnica A. R., Z.

2. Odvjetnica D. M., R.

Broj zapisa: eb307-69fa5

Kontrolni broj: 07478-80283-33ec2

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=MIRJANA KOSANOVIĆ, L=GOSPIĆ, O=OPĆINSKI SUD U GOSPIĆU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Gospiću potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.