Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž Ovr-33/2022-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Splitu, po sucu tog suda Mihi Mratoviću, kao sucu pojedincu, na temelju nacrta odluke koji je izradila viša sudska savjetnica Tihana Lovrić, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja Grada Z., Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik J. M. iz Odvjetničkog društva M. i L. u Z., protiv ovršenika B. A. iz Z., OIB: …, radi ovrhe radi ispražnjenja i predaje nekretnina, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Ovr-1587/2015-48 od 25. studenog 2021., 7. ožujka 2022.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Ovr-1587/2015-48 od 25. studenog 2021.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem utvrđeno je da je ovrha, određena rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Ovrs-224/2013 od 20. studenog 2013., dovršena.
2. Protiv pobijanog rješenja ovršenik je podnio žalbu ne navodeći određen žalbeni razlog propisan odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 148/11, 25/13, 89/14, 70/19; dalje: ZPP), koji se primjenjuje temeljem odredbe članka 21. stavka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20; dalje: OZ), predlažući ovom sudu pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
3. U odgovoru na žalbu ovrhovoditelj je osporio sve žalbene navode ovršenika
4. Žalba ovršenika nije osnovana.
5. Iz stanja spisa u bitnom proizlazi kako je pravomoćnim rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovrs-224/2013 od 20. studenog 2013., određena ovrha radi udaljenjem ovršenika te uklanjanjem svih njegovih stvari iz poslovnog prostora u Z., površine 30,38 m[2] te površine 53,02 m , da je vanjsko uredovanje održano 22. listopada 2021., na adresi u Z., te da je rješenje o ovrsi provedeno (zapisnik sudskog ovršitelja list 177-180 spisa).
6. Odredbom članka 73. OZ-a propisano je da se postupak ovrhe smatra dovršenim pravomoćnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju ovršnoga prijedloga, provedbom ovršne radnje kojom se ovrha dovršava ili obustavom ovrhe (stavak 1.), te da će dovršenje ovrhe provedbom posljednje ovršne radnje sud utvrditi rješenjem (stavak 2.).
7. Nadalje, odredbom članka 256. stavka 1. OZ-a, određeno je kako se ovrha radi ispražnjenja i predaje nekretnine iz članka 255. Zakona provodi tako da sudski ovršitelj, nakon što udalji osobe i ukloni stvari s te nekretnine, predaje nekretninu u posjed ovrhovoditelju.
8. Kako zapisnika sudskog ovršitelja (list 177-180 spisa), a koji predstavlja javnu ispravu u smislu odredbe članka 230. ZPP-a, proizlazi da bi rješenje o ovrsi bilo provedeno na način da su ovršenikove stvari popisane i povjerene ovrhovoditelju na čuvanje te je promijenjena brava i primjerak ključeva uručen punomoćniku ovrhovoditelja, to je pravilno sud prvoga stupnja donio rješenje kojim utvrđuje dovršetak ovrhe.
9. U odnosu na žalbene navode ovršenika najprije je potrebno kazati kako žalbu zbog povrede iz članka 354. stavka 1. točke 8. ZPP-a, u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a, može podnijeti samo stranka koje se ta povreda tiče (članak 354. stavak 3. ZPP-, u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a). Vezano za prigovor ovršenika u kojem ističe kako Općinski sud u Novom Zagrebu ne bi bio nadležan za provođenje ove ovrhe, za kazati je kako je sukladno odredbi članka 255. OZ-a za odlučivanje po prijedlogu za ovrhu radi ispražnjenja i predaje nekretnine kao i za provedbu takve ovrhe mjesno nadležan sud na čijem se području nekretnina nalazi, a to je nesporno Općinski sud u Novom Zagrebu, koji je sukladno odredbi članka 2. Zakona o područjima i sjedištima sudova ("Narodne novine", broj 67/18, 21/22) nadležan za postupanje u predmetima gradskih četvrti Grada Z. Također, ovršeniku je za ukazati i to da bi o njegovom zahtjevu za izuzećem uređujućeg suca bilo odlučeno rješenjem poslovnog broja 29 Su-562/2021-6 od 23. studenog 2021. (list 184-186 spisa).
10. Ovršenik je tijekom postupka isticao kako je ovrhovoditelj izgubio aktivnu legitimaciju jer je, nakon donošenja rješenja o ovrsi (i pravomoćnosti), došlo do promjene vlasništva nad predmetnim nekretninama te da je vlasnik istih sada Republika Hrvatska. Također, isticao je i to da bi rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-7913/13-2 od 7. veljače 2014. bilo utvrđeno kako je tuženik (ovdje ovrhovoditelj) smetao tužitelja (ovdje ovršenika) u posljednjem mirnom posjedu predmetnih nekretnina, na način da je uništio četiri ulazne brave na poslovnim prostorima, te mu je zabranjeno svako takvo ili slično smetanje tužitelja u njegovom posjedu. Stoga ovršenik smatra kako je ovaj postupak vođen neosnovano i protuzakonito bez valjane sudske odluke.
11. U odnosu na ranije iznesene žalbene navode, ovršeniku se napominje kako rješenje o ovrsi i dalje egzistira te je, sve dok ono ne bude pravomoćno ukinuto i prijedlog za ovrhu odbačen ili odbijen, sud po njemu dužan postupati. Pritom ovršni sud rješenje o ovrsi ne može ukidati i prijedlog za ovrhu odbijati odnosno odbacivati po službenoj dužnosti već je potrebno da na isto ovršenik uloži žalbu (članak 50. i 53. OZ-a). Nadalje, ovršeniku je za ukazati kako iz djelomičnog rješenja Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu Grada, poslovni broj UP/I-942/02/2014-13/22 od 14. svibnja 2015. (list 91-95 spisa) proizlazi da bi vlasnik predmetnih nekretnina bila Republika Hrvatska ali i to da bi obveznik naknade, u smislu članka 13. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine", broj 92/96, 39/99, 42/99, 92/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02, 81/02, 98/19) bio Grad Z. - ovrhovoditelj, a sam ovršenik u žalbi navodi da bi ovrhovoditelj ključeve predmetnih nekretnina predao društvu D. N. d.o.o., Z., koje upravljaju imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske. Nadalje, žalitelju se ukazuje kako je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-7913/13- 2 od 7. veljače 2014. ovdje ovrhovoditelju zabranjeno samovlasno smetanje ovdje ovršenika u posljednjem mirnom posjedu predmetnih nekretnina, a postupanje suda po pravomoćnom rješenju o ovrsi se ne može smatrati samovlasnim smetanjem.
12. Zaključno, ovršeniku se napominje kako je predaja ovršenikovih stvari na čuvanje ovrhovoditelju jedna od ovršnih radnji u provođenju ovrhe radi ispražnjenja i predaje nekretnine (članak 257. stavak 2. OZ-a) te se ne može smatrati kako je pobijano rješenje kontradiktorno zato što se u njemu navodi da bi nekretnina bila slobodna od osoba i stvari te da su ovršenikove stvari popisane i predane na čuvanje ovrhovoditelju.
13. Slijedom svega navedenoga, a kako nije utvrđeno da bi prilikom donošenja prvostupanjskog rješenja sud učinio koju od povreda postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti i kako nisu osnovani žalbeni razlozi ovršenika, valjalo je, temeljem odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a, u vezi sa člankom 21. OZ-a, odbiti žalbu ovršenika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje.
U Splitu 7. ožujka 2022.
Sudac:
Miho Mratović, v. r.
