Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 22 Gž-1922/2021-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Dariji Horvat, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja suvlasnika stambene zgrade u Zagrebu, Maksimirska cesta 54/A i to prvotužitelja D. D., OIB…, Z., drugotužitelja D. N. d.o.o., OIB…, Z., trećetužiteljice I. L., OIB…, Z., četvrtotužitelja M. N. d.o.o. za građenje, trgovinu i usluge, OIB…, L., petotužitelja I. M., OIB…, Z., šestotužiteljice R. O., OIB…, Z., sedmotužitelja M. S., OIB…, Z., osmotužitelja S. V., OIB…, Z., devetotužitelja A. V., OIB…, Z., svi tužitelji zastupani po punomoćnici D. H., odvjetnici iz Z., protiv tuženice Lj. B., OIB…, Z., radi isplate,odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-8536/18-11 od 31. siječnja 2020., dana 7. ožujka 2022.,
r i j e š i o j e
I Uvažava se žalba prvo do devetotužitelja, ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-8536/18-11 od 31. siječnja 2020 i predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.
II O troškovima žalbenog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja ukinut je u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsio ovrsi javnog bilježnika M. J. iz Z., posl. broj Ovrv-39018/18 od 28. rujna 2018. (toč. I), te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka (toč. II izreke).
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tužitelj zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz čl. 353 st. 1 toč. 1-3 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP), s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu preinači uz naknadu parničnog troška i naknadu troška žalbe, podredno istu ukine.
3. Žalba je osnovana.
4. Potraživanje tužitelja u ovoj pravnoj stvari odnosi se na neplaćena sredstva zajedničke pričuve u iznosu od 4.122,48 kn za stambeni prostor u Z., …, površine 68,71 m2, a koji je vlasništvu tužene i to u 1/2 suvlasničko dijela.
5. Tužitelji ističu da je zajednička pričuva odredbom članka 90. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/0, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, dalje u tekstu: ZV) definirana kao namjenski vezana zajednička imovina svih suvlasnika nekretnine, namijenjena za pokriće troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova, dok je stavkom 2. istog članka određeno da zajedničku pričuvu tvore novčani doprinosi koje su suvlasnici uplatili na temelju odluke donesene većinom suvlasničkih dijelova, odnosno odluke koju je na zahtjev nekog suvlasnika donio sud. Odredbom članka 89. st. 2. gore citiranog zakona, određeno je da doprinose za zajedničku pričuvu radi pokrića troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova snose svi suvlasnici razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, ako nije drugačije određeno. 6. Sud prvog stupnja odlučio je kao u izreci pobijane odluke iz razloga, u bitnom, jer da M. N. d.o.o., D. n. d.o.o. i S. V. koji su u prijedlogu za ovrhu navedeni kao suvlasnici, nisu navedeni kao suvlasnici u ispravama koje su dostavili tužitelji, tako da pobijano rješenje o ovrsi u vezi njih nije valjano što se tiče aktivne legitimacije tih tužitelja. Naime, tužitelji koji se prezentiraju kao suvlasnici, moraju dokazati valjanim ispravama aktivnu legitimaciju svih suvlasnika bez obzira na njihov broj, imajući u vidu i pitanje pravnog interesa za vođenje ovakve parnice od strane osoba koje se navode u prijedlogu za ovrhu, a uopće nisu suvlasnici.
7. Također, nužno je bilo dostaviti račune radi pravilnosti ispitivanja visine utuženja, a koji se u Gradu Z. uredno ispostavljaju stanarima u stambenim zgradama na mjesečnoj bazi.
8. Žalitelj u žalbi ukazuje da je sud prvog stupnja počinio apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st.2 toč. 11 ZPP, jer o odlučnim činjenicama u razlozima presude postoji proturječnost između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, naime sukladno odredbi čl. 31 Ovršnog zakona („Narodne novine” broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, dalje: OZ) vjerodostojna isprava je između ostalog i izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga. Da bi se na temelju vjerodostojne isprave mogla odrediti ovrha, ista mora biti podobna za ovrhu. Podobna za ovrhu je vjerodostojna isprava u kojoj su naznačeni vjerovnik i dužnik, te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja novčane obveze, te je stoga nejasno kako je sud prvog stupnja zaključio da navedeni izvadak nije vjerodostojan kada iz njegovog sadržaja bi proizlazilo da je naznačeno sve naprijed navedeno, naime i račun i izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga su vjerodostojne isprave sukladno OZ-u.
9. Također, žalitelj ukazuje i na relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka kada je sud odlučivao o aktivnoj legitimaciji, naime, nejasno je na temelju čega je sud naložio dostavljanje zemljišnoknjižnog izvatka obzirom da takav prigovor tužena nije istaknula.
10. Tužitelj ističe stav koji je Ustavni sud Republike Hrvatske zauzeo u svojoj odluci posl. broj U-III-3671/03 od 28. lipnja 2006. u kojoj je izrijekom naveo da je upravitelj zgrade, neovisno o tome je li on imenovan ugovorom ili se radi o prinudnom upravitelju, ovlašten ex lege pokretati sudske postupke, u ime i za račun suvlasnika zgrade, radi naplate zajedničke pričuve od suvlasnika koji tu pričuvu ne plaćaju.
11. U ovom postupku na strani tužitelja navedeni su suvlasnici stambene zgrade zastupani po upravitelju te vode spor u vezi s naplatom sredstava zajedničke pričuve kao aktivno legitimirana stranka u korist računa zgrade (zajedničke pričuve), a ne u korist pojedinih suvlasnika, slijedom čega, a sukladno citiranom stavu Ustavnog suda Republike Hrvatske, isticanje nedostatka aktivne legitimacije suvlasnika, jer nisu dokazali status suvlasnika navedene nekretnine predstavlja formalizam, kako to osnovano prigovara žalitelj, a pravni stav koji odgovara navedenom stajalištu zauzeo je i Ustavni sud Republike Hrvatske zauzeo u svojoj odluci posl. broj U-III/2569/2015 od 28. veljače 2019.
12. Pravilno ukazuje žalitelj na odredbu čl. 62 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 73/00, 114/01, 141/06 i 146/08 – dalje: ZVDSP) kojom je propisano da svaki zajedničar ima pravo glede zajedničke stvari postavljati ostalim zajedničarima one zahtjeve koji proizlaze iz njegova zajedničkog suvlasništva, dakle, dovoljno je da je samo jedan od suvlasnika zatražio pokretanje postupka protiv ovdje tuženika.
13. Pravilno ukazuje žalitelj i na okolnost da su u ovom postupku tužitelji suvlasnici stambene zgrade, a ne svaki suvlasnik pojedinačno te da se spor u vezi s naplatom sredstava zajedničke pričuve rješava u korist ili na teret računa pojedinih suvlasnika koji imaju procesnu ulogu tužitelja.
14. Slijedom svega navedenog pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a također, ne može se ispitati niti pravilnost primjene materijalnog prava, radi čega je istu temeljem odredbe čl. 369 st.1 ZPP trebalo ukinuti, time da je ukinuta i odluka o troškovima postupka koja ovisi o konačnom uspjehu stranaka u postupku, dok će se o troškovima žalbenog postupka odlučiti u konačnoj odluci.
15. U nastavljenom postupku sud prvog stupnja će prije svega otkloniti navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, u smislu naprijed navedenog, a potom će pravilnom primjenom materijalnog prava donijeti novu, zakonitu odluku.
U Zagrebu, 7. ožujka 2022.
Sudac
Darija Horvat, v.r.
