Republika Hrvatska
Poslovni broj: Gž-1621/2021-2
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
I
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, po sutkinji ovog suda Dragici Samardžić, kao sucu pojedincu, na temelju nacrta odluke koji je sastavila viša sudska savjetnica-specijalist Maja Kristić, u pravnoj stvari tužitelja mlt. P. Č. iz Z., OIB: …, zastupanog po majci i zakonskoj zastupnici P. Č. iz Z., koju zastupa punomoćnik L. B., odvjetnik u Z., protiv tuženika Škole I. C., Z., OIB: …, zastupane po punomoćnici M. L. K., odvjetnici u Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja i presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-1097/19-25 od 30. rujna 2020., 7. ožujka 2022.,
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-1097/19-25 od 30. rujna 2020.
p r e s u d i o j e
Djelomično se odbija žalba tuženika kao neosnovana, a djelomično prihvaća te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-1097/19-25 od 30. rujna 2020. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke
- potvrđuje u dijelu kojim je kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev na ime isplate neimovinske štete do iznosa od 18.000,00 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 21. travnja 2019. pa do isplate,
- potvrđuje u dijelu kojim je kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev na ime isplate imovinske štete u iznosu od 3.240,00 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 30. rujna 2020. pa do isplate,
- preinačuje u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev preko iznosa od 18.000,00 kuna do iznosa od 29.250,00 kuna (za dosuđeni iznos od 11.250,000 kuna) te se tužbeni zahtjev u tom dijelu, sa pripadajućim kamatama, odbija kao neosnovan,
- preinačuje u dijelu kojim je riješeno o parničnom trošku te sudi: Svaka stranka snosi svoj parnični trošak.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 29.250,00 kuna neimovinske štete, sa zateznim kamatama tekućima od 21. travnja 2019. godine pa do isplate, kao i iznos od 3.240,00 kuna imovinske štete sa zateznim kamatama tekućima od presuđenja pa do isplate te naknadi trošak parničnog postupka u visini od 6.644,81 kuna (točka I. izreke). Pod točkom II. izreke odbijen je dio tužbenog zahtjeva za isplatom iznosa od 10.250,00 kuna neimovinske štete i iznosa od 2.160,00 kuna imovinske štete s kamatama. prvostupanjskim rješenjem dopuštena je preinaka tužbe, specificirana u podnesku tužitelja od dana 3. kolovoza 2020. godine.
2. Protiv navedene presude, u dosuđujućem dijelu pod točkom I. izreke i protiv odluke o trošku, žali se tuženik pobijajući istu zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14, 70/19 dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači shodno žalbenim razlozima, podredno, ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak i odlučivanje.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba je djelomično osnovana.
5. Nakon što je prvostupanjska presuda ispitana u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci iz slijedećih razloga.
6. Neosnovano tuženik žalbenim navodima ukazuje na propust prvostupanjskog suda glede savjesne i brižljive ocjene svih izvedenih dokaza budući je prvostupanjski provedene dokaze cijenio po slobodnom uvjerenju, sukladno odredbi članka 8. ZPP-a utvrđujući relevantne činjenice na kojima temelji svoju ocjenu osnovanosti zahtjeva tužiteljice. Pri tome, navedeno uvjerenje prvostupanjskog suda u odnosu na utvrđenje relevantnih činjenica, ima pravnu i činjeničnu osnovu u sadržaju dokaza provedenih tijekom postupka, a ocjena provedenih dokaza nema za posljedicu ni nepravilno ni nezakonitost pobijane presude
7. U provedenom postupku nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.
8. Predmet ovog spora predstavlja zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege, sve proizašlo iz štetnog događaja od 20. siječnja 2016.
9. Odluku o djelomičnoj osnovanosti tuženog zahtjeva prvostupanjski sud temelji na slijedećim činjeničnim utvrđenjima:
- da je tužitelj dana 20. siječnja 2016. u vrijeme prijepodnevne nastave tijekom silaska po stubištu u školi "promašio" stubu te je pri krivom doskoku zadobio povredu u vidu suspektnog otrgnuća vrška donjeg koštanog nastavka lijesne kosti desno, zbog čega je liječen konzervativno gipsanom longetom uz korištenje dvije štake za kretanje,
- da je tužitelj trpio bolove i da je primarna akutna bol neposredno uz povredu trajala 1,5 sata, tzv. sekundarna bol koja je bila jakog intenziteta trajala je sveukupno 4 dana, zatim bol srednjeg intenziteta 14 dana, te kasnije bol slabog intenziteta u trajanju od mjesec dana,
- da je tužitelj pretrpio primarni strah neposredno iza povrede koji je trajao je 1,5 sat, sekundarni strah jakog intenziteta u sveukupnom trajanju 4 dana, zatim srednjeg intenziteta sveukupno tijekom 10 dana, a zatim srah slabog intenziteta sveukupno tijekom 4 tjedna,
- da su kod tužitelja zaostale smetnje u području desnog gležnja u mirovanju i/ili tijekom kretanja., bolovi se javljaju kod promjene vremena, kada hoda duže ili po neravnijoj podlozi,
- da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć u trajanju od 1,5 sata na dan tijekom 2 mjeseca, ukupno 180 sati,
- da je naruženje bilo privremeno i niskog stupnja.
10. Neosnovana je žalba tuženika usmjerena protiv prvostupanjskog rješenja kojim je dopuštena preinaka tužbenog zahtjeva specificirana u podnesku od 3. kolovoza 2020. Naime, navedenim podneskom povišen je tužbeni zahtjev na ime neimovinske štete jer je isti usklađen s nalazom i mišljenjem vještaka čime nije došlo do promjene istovjetnosti tužbenog zahtjeva. Okolnost što tuženiku navedeni podneska nije dostavljen pa se na isto nije mogao očitovati nije dovela do počinjenja bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP-a kako pogrešno smatra tuženik, a nije dovela niti do relativno bitne povrede postupka jer to nije utjecalo na pravilnost i zakonitost pobijane presude.
11. Navedena utvrđenja prvostupanjskog suda u skladu su sa sadržajem provedenih dokaza u postupku, koje dokaze sud prvog stupnja ispravno cijenio kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a i o čemu prvostupanjska presuda sadrži valjane i jasne razloge.
12. Odgovornost tuženika prvostupanjski sud prosuđuje kroz odredbe članaka 1045. i 1061. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje: ZOO ) navodeći da je maloljetni tužitelj štetu pretrpio zbog propusta tuženika, odnosno njegovih djelatnika – profesora, da osiguraju nadzor nad učenicima kako u hodnicima škole ne bi došlo do gužve i naguravanja zbog kojih se dogodio konkretni štetni događaj.
13. Prema pravnom shvaćanju ovog žalbenog suda odgovornost tuženika nije objektivna, kako to pogrešno smatra prvostupanjski sud, a odgovornost škole se treba prosuđivati prema odredbi članka 1058. ZOO-a koja propisuje da za štetu koju drugome prouzroči maloljetnik dok je pod nadzorom skrbnika, škole ili druge ustanove odgovara skrbnik, škola, odnosno druga ustanova, osim ako dokaže da su nadzor obavljali na način koji su obvezni ili da bi šteta nastala i pri brižljivom obavljanju nadzora.
Dakle, krivnja škole se pretpostavlja, a škola se može u potpunosti ili djelomično osloboditi od odgovornosti za štetu samo ako dokaže da je obavljala nadzor na koji je obvezana ili da bi šteta nastala i pri brižljivom obavljanju nadzora.
14. Tuženik u žalbi ističe da nije postojala obveza tuženika, učitelja zaposlenih kod tuženog, da nadziru hodnik i stepenište na kojem se dogodio štetni događaj, bilo temeljem propisa niti temeljem internog akta. U svakom slučaju da je šteta tužitelju nastala slučajem, a ne protupravnim ponašanjem tuženika. Stoga da nije ostvarena pretpostavka za njegovu odgovornosti.
15. I prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda tuženik je propustio izvršiti svoju obvezu nadzora nad učenicima svoje škole koji su učestvovali u ovom štetnom događaju na školskom hodniku, a neposredno nakon završetka nastave. Samom prisutnošću dežurnog učitelja, snagom njegovom autoriteta, spriječilo bi se međusobno naguravanje ili trčanje te drugi oblici neprimjerenog ponašanja koji mogu dovesti do ozljeđivanja učenika. Izostankom istog, tuženik odgovara za štetne posljedice koje su nastale tužitelju kada je "promašio stubu te je pri krivom doskoku" zadobio naprijed opisanu povredu. Uzgred se napominje tuženiku da je postupio protivno članku 17. stavku 1. Pravilnika o načinu postupanja odgojno-obrazovnih radnika školskih ustanova u poduzimanju mjera zaštite prava učenika te prijave svakog kršenja tih prava nadležnim tijelima (Narodne novine broj: 132/2013., nastavno: Pravilnik) kojim je propisano da je ravnatelj školske ustanove obvezan odrediti dežurstvo na ulazu u školsku ustanovu i u svim unutarnjim i vanjskim prostorima školske ustanove kada ih koriste učenici kao i Pravilnika o kućnom redu ( kojeg je dužan imati).
16. Na temelju tih utvrđenja, koja u cijelosti kao pravilna, potpuna i odlučna prihvaća i ovaj žalbeni sud, pobijanom presudom prvostupanjski je sud našao da je u štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje iz članka 19. stavka 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15; dalje: ZOO). Međutim, prvostupanjski sud nije pravilno primijenio materijalno pravo kada je, primjenom kriterija iz članka 1100. stavka 1. i 2. ZOO-a, neimovinsku štetu tužitelja utvrdio u visini od 29.250,00 kuna.
17. Za ukazati je da je prvostupanjski sud očito nespretno kod primjene odredbi ZOO/05 utvrdio zasebno naknadu štete zbog pretrpljenih fizičkih boli, straha te duševnih boli što međutim, nije u duhu citirane zakonske odredbe već utvrđenu naknadu treba ocijeniti u jedinstvenom iznosu zbog ukupnosti povrede prava osobnosti. Intenzitet pretrpljenih boli i straha samo su kvalifikatorne okolnosti koje, među ostalim, treba imati u vidu kod ocjene visine nastale štete jer zajedno sa ostalim okolnostima utječu na ocjenu suda o povredi prava osobnosti i visini pravične novčane naknade zbog te povrede vodeći pritom računa o tome da naknada treba predstavljati adekvatan odgovor za učinjenu povredu. Novčana naknada za neimovinsku štetu daje se oštećeniku kao subjektivno zadovoljenje s ciljem da mu omogući pribavljanje određenih životnih zadovoljstava kako bi se time ublažile posljedice štetnog događaja i što prije uspostavila njegova narušena duševna ravnoteža. U konkretnom slučaju, upravo uvažavajući sve navedeno, dob tužitelja i težinu povrede, prema mišljenju ovog žalbenog suda, pravilnom primjenom materijalnog prava, valjalo je tuženiku dosuditi pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 18.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 21. travnja 2021., kao danom završetka liječenja, pa do isplate. Za više dosuđeno, do iznosa od 29.250,00 kuna, odnosno za iznos od 11.250,00 kuna, pobijanu presudu valjalo je preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.
18. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud primijenio odredbu članka 1095. stavak 1. ZOO-a kada je tužitelju, imajući u vidu vrijeme kroz koje mu je bila potrebna tuđa pomoć i njega (potrebne sate i cijenu usluge), na ime naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu utvrdio u iznosu od 3.240,00 kuna s pripadajućim kamatama od presuđenja do isplate.
19. Dakle, iz svega navedenog proizlazi kako je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, djelomično pravilno primijenio materijalno pravo, te je valjalo, na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a i članka 373. točke 3. ZPP-a, presuditi kao u ovoj drugostupanjskoj presudi.
20. Kako je prvostupanjska presuda djelomično preinačena trebalo je na temelju odredbe članka 166. stavka 2. ZPP-a odlučiti i o konačnim troškovima postupka. S obzirom na okolnosti slučaja i konačno postavljeni tužbeni zahtjev, imajući u vidu da je tuženik osporavao osnovu i visinu zahtjeva te da se uspjeh stranke cijeni vodeći računa o kvantitativnom i kvalitativnom uspjehu, sve ukazuje da su stranke u ovome sporu, u prvostupanjskoj i u žalbenoj fazi, uspjele u približno jednakim dijelovima te je opravdano da svaka stranka snosi svoje troškove sukladno odredbi članka 154. stavka 4. ZPP-a.
U Splitu 7. ožujka 2022.
Sutkinja:
Dragica Samardžić, v. r.
