REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
STALNA SLUŽBA U POŽEGI
Sv. Florijana 2, Požega
Poslovni broj: 15 Gž-1151/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branke Ribičić, kao predsjednice vijeća, Berislava Devčića, kao suca izvjestitelja i člana vijeća, te Branimira Miljevića , kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Autoprijevoznik M. K., vlasnik M. K., S., OIB:…, kojeg zastupa N. S., odvjetnik u O. d. S., D., M. iz Z., protiv tuženika Ž. P. iz K., OIB:.., kojeg zastupa punomoćnica I. L. M., odvjetnica iz Z., radi naknade štete, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-2892/2016-19 od 24. kolovoza 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 7. ožujka 2022.,
p r e s u d i o j e
Žalba tuženika se djelomično uvažava, te se preinačava presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-2892/2016-19 od 24. kolovoza 2021., i sudi:
"I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 116.676,60 kn zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 2. listopada 2016. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
S preostalim dijelom tužbenog zahtjeva tužitelj se odbija.
II. Svaka stranka snosi svoje troškove."
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:
I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 236.676,60 kn zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 28. travnja 2016. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 28.559,00 kn sa zateznim kamatama koje teku od 20. kolovoza 2021. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 18.750,00 kn.
2. Tuženik žalbom pobija presudu suda prvog stupnja u cijelosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže da se ista preinači u smislu žalbenih navoda, podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je djelomično osnovana.
5. Nije osnovan istaknuti žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku (NN 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, dalje u tekstu: ZPP) na koji se žalbom ukazuje, budući je pobijana presuda jasna i razumljiva, može se ispitati i sud za svoje stajalište daje određene i detaljne razloge.
6. Činjenično stanje koje je prvostupanjski sud utvrdio prihvaća kao pravilno i potpuno utvrđeno i drugostupanjski sud, tako da je žalba tuženika neosnovana i iz ovog zakonskog razloga. Od bitnih činjenica koje su važne za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, sud prvog stupnja je utvrdio da je tuženik bio zaposlen kod tužitelja kao vozač teretnog vozila prema njihovom međusobnom dogovoru u takozvanom radnom odnosu "na crno", odnosno bez prijave tuženika kao radnika nadležnim tijelima i bez plaćanja poreza i doprinosa koji se po zakonu kod isplate plaće moraju platiti. Sam događaj iz kojeg proizlazi tužiteljev zahtjev za naknadu štete je također po prvostupanjskom sudu u pogledu bitnih činjenica pravilno utvrđen i sud prvog stupnja iz istih činjenica izvodi osnovane daljnje činjenične zaključke. Naime, tuženik je kod predmetnog događaja kao vozač teretnog vozila u tvrtki Z. p. d.o.o. preuzeo tovar robe koji je odvezen i isporučen tvrtki S. p. d.o.o., kod istovara robe tuženik nije obratio pozornost na postupanje ovlaštenih radnika te tvrtke i napustio je poslovni prostor iste bez da je provjerio da li je potvrđeno preuzimanje robe ovjerom potrebnih dokumenata. U daljnjem slijedu događaja došlo je do toga da je tvrtka S. p. d.o.o. odbila platiti račun za tu robu ispostavljen od Z. p. d.o.o. uz obrazloženje
ispostavljen od Z.p. d.o.o. uz obrazloženje da joj ista roba nije isporučena, pa je po zahtjevu Z. p. d.o.o. vrijednost te preuzete robe nadoknadio tužitelj i to u nespornom iznosu koji je i naveden u tužbenom zahtjevu. Prvostupanjski sud je na osnovu navedenih činjenica pravilno zaključio da je tuženik obavljajući svoj posao postupio s grubom nepažnjom kada nije provjerio da li je uredno ovjerena isporuka robe koju je on dovezao, pa da je on stoga kao radnik i odgovoran tužitelju za štetu koju je ovaj pretrpio zbog tuženikovog propusta u obavljanju svog posla.
7. Međutim po mišljenju drugostupanjskog suda prvostupanjski sud je pogrešno pravno okarakterizirao odnos tužitelja i tuženika u konkretnom slučaju kao odnos koji proizlazi iz zaključenog ugovora o nalogu, a ne kao radni odnos odnosno faktični odnos između radnika i poslodavca. Iako je starija sudska praksa bila na stanovištu da tzv. rad "na crno " nije radni odnos već faktični rad, ipak sudska praksa priznaje posljedice takvog rada upravo kao radnog odnosa u slučajevima naknade štete zbog povrede na radu ili izgubljene zarade, a osim toga s obzirom da je između stranaka upravo i postojala volja da se zaključi ugovor o radu, ali da isti bude neprijavljen odnosno nelegalan, i s obzirom da je takav odnos između stranaka trajao više godina neprekidno, stajalište je ovog suda da se u konkretnom slučaju ne može govoriti o između stranaka zaključenom ugovoru o nalogu, već se pravni odnos između stranaka mora promatrati kao odnos između poslodavca i radnika. Na takav zaključak upućuje i izričita odredba članka 14. stavak 4. ( "Narodne novine" broj 93/14, 127/17 i 98/19 dalje ZR) koja propisuje da ako poslodavac prije početka rada ne zaključi s radnikom pismeni ugovor o radu ili mu ne izda pisanu potvrdu o radu, smatra se da je između njih sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme.
8. Zbog naprijed navedenog prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je u potpunosti otklonio tuženikov prigovor zastare tužiteljeve tražbine prema njemu, pa je sud drugog stupnja prihvaćajući taj dio tuženikove žalbe kao osnovan, odlučio preinačiti pobijanu prvostupanjsku presudu. Osnovano se, s obzirom na sve izneseno, u žalbi ističe da je na odgovornost za naknadu štete tuženika kao radnika prema tužitelju kao poslodavcu trebalo primijeniti rok zastare propisan člankom 1061. stavak 4. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje u tekstu: ZOO), koja odredba taj rok propisuje u trajanju od šest mjeseci od dana kada je poslodavac popravio prouzročenu štetu za koju je odgovoran radnik. Prvostupanjski sud je iz dokazne dokumentacije dostavljene u spis utvrdio da je tužitelj prema zaključenoj vansudskoj nagodbi od 14. svibnja 2015. isplatio Z. p. d.o.o. kompenzacijama iznos od 236.676,60 kuna u četiri navrata i to po 60.000,00 kuna 1. rujna 2015., 1. listopada 2015., i 1.rujna 2016., te iznos od 56.676,60 kuna dana 1. listopada 2016.
9. Sud drugog stupnja je ,stoga, odlučio preinačiti pobijanu prvostupanjsku presudu i odbiti dio tužbenog zahtjeva tužitelja za koji je nastupila zastara i to za iznose koje je tužitelj isplatio za pričinjenu štetu tvrtki Z. p. d.o.o. dana 1. rujna 2015. i 1. listopada 2015., ukupno 120.000,00 kuna , s obzirom da je od tih plaćanja do dana podnošenja tužbe 24. travnja 2016. protekao rok zastare, pa te iznose tužitelj više ne može ostvarivati u parničnom postupku, budući je tuženik istaknuo materijalno pravni prigovor zastare tužiteljeve tražbine na glavnoj raspravi od 7. rujna 2018. P. presuda je preinačena i u dijelu u kojem je zatražena zatezna kamata na tužiteljevo potraživanje, tako da je odbijen zahtjev tužitelja za tijek kamata od 24. travnja do 1.listopada 2016., jer je utvrđeno da je za ukupni preostali iznos koji tužitelj u ovom sporu potražuje, tuženik došao u zakašnjenje nakon
podnošenja tužbe, to jest prvog slijedećeg dana od 1. listopada 2016. kao dana kada je tužitelj izvršio konačnu isplatu štete oštećeniku. Nakon navedenog preinačenja prvostupanjske presude odbijanjem dijela tužbenog zahtjeva tužitelja, sud drugog stupnja je odlučio obvezati tuženika na isplatu preostalog iznosa naknade štete od 116..676,60 kuna, budući ovaj sud smatra da je sud prvog stupnja u tom dijelu svoje odluke pravilno primijenio materijalno pravo na koje se poziva u razlozima presude, a za koji dio je žalba tuženika utvrđena neosnovanom. Naime, tvrdnje tuženika o pogrešno utvrđenim činjenicama i zaključku suda o njegovoj odgovornosti za nastalu štetu tužitelju, koje se ponavljaju i u žalbi, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio neosnovanima i to upravo ocjenom iskaza tuženika saslušanog kao stranke, pa budući je takova ocjena, temeljem načela neposrednosti glavne rasprave, u isključivoj nadležnosti suda koji provodi raspravu, sud drugog stupnja ju prihvaća u cijelosti i stoga i sve ostale žalbene navode tuženika u tom pravcu nalazi neosnovanima.
10. Nakon preinačenja prvostupanjske presude u dijelu odluke o glavnoj stvari, sud drugog stupnja je odlučio temeljem članka 166. stavak 2. ZPP-a odlučiti i o ukupnim troškovima parničnog postupka, tako da je vodeći računa o uspjehu stranaka u parnici i u pogledu osnove zahtjeva, te računajući i uspjeh tuženika u žalbenom postupku, primijenjena odredba članka 154. stavak 4. ZPP-a, pa je budući su stranke u ovom sporu uspjele u približno jednakim omjerima, odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
U Požegi, 7. ožujka 2022.
Predsjednica vijeća
Branka Ribičić,v.r.
Broj zapisa: eb308-29209
Kontrolni broj: 0c668-1f26d-2a25b
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=BRANKA RIBIČIĆ, L=SLAVONSKI BROD, O=ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Županijski sud u Slavonskom Brodu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
