Republika Hrvatska

Poslovni broj Gž-1943/2019-2

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Mileni Vukelić-Margan, u pravnoj stvari tužitelja I. K. iz D. R., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici N. L., odvjetnici u S., protiv tuženika B. R. iz S., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda S. V. i I. N., odvjetnicima u S., radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka, podnesenim protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pnš-524/2014-38 od 10. srpnja 2019., ispravljene rješenjem istog suda poslovni broj Pnš-524/2014-39 od 10. srpnja 2019., 7. ožujka 2022.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pnš-524/2014-38 od 10. srpnja 2019. ispravljena rješenjem od 10. srpnja 2019., u točki I izreke za iznos od 17.500,00 kn (sedamnaesttisućaipetstokuna) sa zakonskom zateznom kamatom od 30. prosinca 2014. do isplate, u točki II izreke za iznos od 19.106,00 kn (devetnaesttisućastošestkuna) sa zakonskom zateznom kamatom od 10. srpnja 2019. do isplate te u točki III. izreke za iznos od 9.112,67 kn (devetisuća- stodvanaestkunašezdesetisedamlipa) sa zakonskom zateznom kamatom od 10. srpnja 2019. do isplate.

II Djelomičnim uvaženjem žalbe tuženika preinačuje se ista presuda u točki I. izreke za iznos od 3.500,00 kn sa zateznom kamatom od 30. prosinca 2014. do isplate, u točki II. izreke za iznos od 380,00 kn sa zateznom kamatom od 10. srpnja 2019. do isplate te u točki III. izreke za iznos od 3.472,33 kn sa zateznom kamatom od 10. srpnja 2019. do isplate na način da se u tom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

III Djelomičnim uvaženjem žalbe tužitelja preinačuje se ista presuda u točki II. izreke u odbijajućem dijelu, na način da se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju zateznu kamatu na iznos od 19.106,00 kn za razdoblje od 16. travnja 2013. do 9. srpnja 2019., u roku od 15 dana.

IV Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku trošak žalbenog postupka u iznosu od 150,00 kn (stopedesetkuna) u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tuženika odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupanja, u točki I. izreke je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 21.000,00 kn sa zateznom kamatom od 30. prosinca 2014. do isplate, u točki II. izreke je obvezan isplatiti na ime naknade imovinske štete iznos od 19.486,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 10. srpnja 2019. do isplate, a u preostalom dijelu, u odnosu na zakonsku zateznu kamatu za razdoblje od 16. travnja 2013. do 9. srpnja 2019. je tužbeni zahtjev odbijen, dok je u točki III. izreke naloženo tuženiku nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 12.585,00 kn sa zateznom kamatom od 10. srpnja 2019. do isplate.

2. Protiv presude su žalbu podnijele obje stranke, tužitelj protiv presude u točki II. izreke glede tijeka zatezne kamate te točke III. izreke u odbijajućem dijelu odluke o parničnom trošku, a tuženik protiv presude u dosuđujućem dijelu pozivajući se na sve žalbene razloge propisane odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14 i 70/19 - dalje ZPP).

3. Tužitelj u žalbi osporava zakonitost odluke o tijeku zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos imovinske štete te ističe da je priložio račune kojima je dokazao plaćanja za izvršene medicinske zahvate i usluge (liječničke preglede, participaciju, sanaciju oštećenih zubiju) pa da ima pravo na zakonsku zateznu kamatu od dana izdavanja i plaćanja svakog pojedinog računa, iako je on zatražio kamatu od dana izdavanja posljednjeg računa kojeg je podmirio. Glede odluke o parničnom trošku u odbijajućem dijelu, ističe da mu je bez osnove odbijen zahtjev za nadoknadu troška koji se odnosi na sastav obrazloženih podnesaka od 25. listopada 2017. i 20. svibnja 2019., kojima se očitovao na nalaze vještaka te trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 1.010,00 kn o čemu je priložio odgovarajuću uplatnicu.

4. Predlaže u pobijanom dijelu presudu preinačiti u skladu sa žalbenim navodima.

5. Tuženik u žalbi ističe da ozljeda ramena nije u uzročnoj vezi sa štetnim događajem pa da tužitelju ne pripada pravo na naknadu štete koja se odnosi na tu ozljedu. U odnosu na preostali dio zahtjeva, ukazuje na nalaz i mišljenje vještaka stomatologa iz kojeg proizlazi da nema trajnih posljedica ozljeđivanja, već je bilo prisutno privremeno oštećenje zdravlja do izrade konačnog protetskog rada. Naruženost da je također bila privremene naravi, a pretrpljeni strah da nije ostavio posljedice. Stoga da odluka suda o pravičnoj novčanoj naknadi neimovinske štete od 21.000,00 kn nije zakonita, a pored toga da u tom dijelu nisu izneseni razlozi o odlučnim činjenicama. Smatra da je sud prvog stupnja očito pogrešno utvrdio odlučne činjenice na temelju kojih je zaključio o težini povrede prava osobnosti i posljedično tome pogrešno primijenio materijalno pravo iz čl. 1100. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 - dalje ZOO). Tvrdi da mu nikad nije dostavljena dokumentacija na temelju koje je vještak izradio nalaz i mišljenje, da je zatražio da se izvrši uvid u tužiteljev stomatološki karton, čemu da nije udovoljeno pa smatra da je na taj način onemogućen u raspravljanju.

6. U odnosu na naknadu imovinske štete, ističe da je sve protetske radove ili dio radova tužitelj mogao obaviti u okviru sustava osnovnog zdravstvenog osiguranja, a glede visine štete, navodi da su u priloženim računima obuhvaćeni i oni koji se odnose na liječenje ozljede ramena, koja ozljeda nije u uzročnoj vezi sa štetnim događajem.

7. Glede odluke o troškovima postupka, ističe da je tužitelj u tužbi zahtijevao naknadu neimovinske štete u iznosu od 46.000,00 kn, da je nakon provedenog vještačenja zahtjev smanjio na iznos od 21.000,00 kn, da se tuženik smanjenju tužbenog zahtjeva protivio i tražio trošak za povučeni dio zahtjeva pa da je sud prvog stupnja trebao utvrditi uspjeh u sporu za svaku stranku posebno i staviti u omjer visinu tužbenog zahtjeva iz tužbe i dosuđeni iznos.

8. Predlaže preinačiti presudu u skladu sa žalbenim navodima, podredno presudu ukinuti i predmet vratiti istom sudu na ponovno suđenje, sve uz nadoknadu troška žalbenog postupka.

9. Žalbe su djelomično osnovane.

10. U donošenju pobijane presude je počinjena bitna postupovna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer su u presudi izostali razlozi o odlučnim činjenicama, kako glede naknade imovinske, tako i glede naknade neimovinske štete. Međutim, bitne činjenice je moguće utvrditi na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, pa je bilo moguće primijeniti odredbu čl. 373.a ZPP-a i o žalbama meritorno odlučiti.

11. Na temelju provedenih dokaza sud prvog stupnja je utvrdio slijedeće činjenice:

-da je tužitelj ozlijeđen 5. listopada 2012. u noćnim satima u S., kada ga je tuženik fizički napao, na način da ga je zatvorenim dlanom desne ruke udario u predjelu usta, uslijed čega je tužitelj zadobio prijelom krune osam zubiju te prijelom jednog sjekutića, koja ozljeda je teške naravi,

-da je tuženik pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu poslovni broj K-340/13 od 5. travnja 2013. oglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv života i tijela – teške tjelesne ozljede, opisano i kažnjivo po čl. 99. st. 1. Kaznenog zakona te mu je izrečena uvjeta osuda,

-da je zbog ozljeda tužitelja bilo potrebno provesti devitalizaciju i endodonsko liječenje zubiju te protetsko zbrinjavanje s nadogradnjama i keramičkim krunicama, zatim ekstrakciju zuba i kirurško-protetsko zbrinjavanje s implantatom te sanaciju zubiju s kompozitnim ispunama,

-da je tužitelj sanaciju zubiju izvršio u ordinaciji dr. S. J.,

-da je vještakinja dr. M. J. B. pregledala tužitelja prije izrade nalaza i mišljenja te utvrdila koji konkretno radovi su izvedeni,

-da iz nalaza i mišljenja proizlazi da su zubi kod tužitelja devitalizirani i endodonski tretirani te da je bilo opravdano zbrinjavanje na način kako je to i učinjeno, s nadogradnjama i keramičkim krunicama, ekstrakcijom zuba i kirurško- protetskim zbrinjavanjem s implantatom te sanacijom zubiju s kompozitnim ispunima i ljuskicama,

-da je tužitelj za sanaciju zubiju platio cijenu koja predstavlja stvarnu cijenu radova u vrijeme ispostave računa, pri čemu je u nalazu navedeno da je plaćeni iznos čak niži od prosječnih cijena u Republici Hrvatskoj te da su radovi bili potrebni i jedini mogući za saniranje oštećenja nastalih u štetnom događaju,

-da se izgubljeni zubi nalaze u estetskoj zoni pa su zahtijevali posebnu protetsko-estetsku sanaciju,

-da je tužitelj u samom štetnom događaju i kasnije tijekom liječenja trpio bolove, da mu je životna aktivnost bila smanjena do trenutka izrade konačnog protetskog rada, da je kod tužitelja bila prisutna naruženost također do trenutka izvedbe konačnog protetskog rada,

-da iz nalaza vještakinje psihijatrijske struke dr. S. B. proizlazi da je tužitelj trpio strah jakog intenziteta 4 – 5 dana, zatim strah srednjeg intenziteta u trajanju od 2 tjedna te blažeg intenziteta u trajanju od 4 – 6 tjedana te je trpio duševne boli zbog privremenog smanjenja životne aktivnosti te naruženja,

-da je tužitelj priložio račune o izdacima koje je imao glede plaćanja participacije, različitih pregleda, zatim sanacije zubiju ugradnjom implantata te potom postavljanjem krunice na implantatu te nadogradnje zubiju kompozitnim ispunima,

-da tegobe koje tužitelj osjeća iz područja ramena nisu u uzročnoj svezi s ozljedama pretrpljenim u štetnom događaju,

-da će tužitelj u budućnosti morati provesti ponovnu sanaciju zubiju nakon određenog vremena, budući da izvedeni radovi na sanaciji zubiju imaju svoje vremensko ograničenje.

12. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja, sud prvog stupnja zauzima stajalište da je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te mu je nastala imovinska i neimovinska šteta pa primjenom odredbe čl. 1100. ZOO-a ocjenjuje da tužitelju pripada pravo na naknadu neimovinske štete u iznosu od 21.000,00 kn sa zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe, primjenom odredbe čl. 1103. ZOO-a. Glede imovinske štete, utvrđuje da je tužitelj priložio uplatnice i račune koji zbirno daju utuženi iznos od 19.486,00 kn pa u tom dijelu prihvaća tužbeni zahtjev primjenom odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO-a, s tim što priznaje zateznu kamatu od presuđenja, uz obrazloženje da tužitelj nije dokazao kada je račune platio. 13. Odluka o parničnom trošku je donesena primjenom odredbe čl. 154. st. 3. ZPP-a te je tužitelju priznat trošak zastupanja odvjetnika, pristojba za presudu te trošak vještačenja u ukupnom iznosu od 12.585,00 kn.

14. Kako je uvodno navedeno, sud prvog stupnja nije obrazložio kako je i koje dokaze ocijenio, nije obrazložio kriterije koje je primijenio pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade neimovinske štete u smislu odredbe čl. 1100. st. 2. ZOO-a, niti je obrazložio na koje izdatke se odnosi dosuđena imovinska šteta. Međutim, kako se svi dokazi nalaze u spisu, unatoč počinjenoj povredi postupka, ovaj sud je ovlašten bitne činjenice utvrditi na temelju tih dokaza.

15. Glede naknade neimovinske štete, valja istaći da je pravilno stajalište suda prvog stupnja da je tužitelj pretrpio povredu prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje zbog bezobzirnog napada tuženika, koji predstavlja društveno neprihvatljivo ponašanje, što svakako mora imati utjecaja i na visinu štete, upravo primjenom odredbe čl. 1100. st. 2. ZOO-a.

16. S obzirom na činjenicu da je zbog fizičkog napada tuženika, tužitelj trpio bolove različitog intenziteta i duljine, da je bio prisiljen podvrći se raznim snimanjima, pregledima, kirurškom zahvatu ugradnje implantata, da je zbog zahvata na sanaciji zubiju često odlazio kod stomatologa i trpio neugodnosti i bolove, da je trpio strah zbog načina ozljeđivanja te ishoda liječenja, da mu je bila smanjena životna aktivnost sve dok nije izvršena konačna sanacija zubiju kroz koje razdoblje je imao smetnje pri obavljanju svakodnevnih aktivnosti kao što su hranjenje, spavanje, da je naruženost zbog izgubljenih zubiju u estetskoj zoni bila vidljiva svakome tko je bio u neposrednom kontaktu s tužiteljem, prema stajalištu ovog suda tužitelju pripada pravo na naknadu štete prema kriteriju pretrpljenih fizičkih boli u iznosu od 7.000,00 kn, zatim pretrpljenog straha u iznosu od 4.000,00 kn, privremenog smanjenja životne aktivnosti u iznosu od 4.000,00 kn te duševnih boli zbog naruženosti u iznosu od 2.500,00 kn, odnosno ukupno 17.500,00 kn.

17. Glede imovinske štete, treba navesti da je tužitelj priložio odgovarajuće uplatnice koje se odnose na plaćanje participacije, na izradu i ugradnju implantata te krunica i nadogradnju zubiju, koje zahvate je izvela dr. S. J. iz D. R., s tim što zbroj svih uplata koje su dokumentirane priloženim računima iznosi 19.486,00 kn. Međutim, u pravu je tuženik kad tvrdi da je priložen i račun koji se odnosi na snimanje u bolnici S., Odjela za ortopediju, koji račun iznosi 380,00 kn, a taj izdatak nije u uzročnoj svezi sa štetnim događajem, što znači da bi tužitelju pripadalo pravo na naknadu imovinske štete od 19.106,00 kn. Tužitelju na iznos imovinske štete pripada pravo na zateznu kamatu od trenutka nastanka štete, u smislu odredbe čl. 1086. ZOO-a, što znači da bi imao pravo na kamatu od svakog priloženog računa, međutim, kako je tužitelj zahtijevao zateznu kamatu od dana izdavanja posljednjeg računa (16. travnja 2013.), primjenom odredbe čl. 2. ZPP-a je u tom dijelu odlučeno u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva.

18. Utoliko su osnovani žalbeni navodi tužitelja koji se ističu u odnosu na dosuđeni tijek zatezne kamate na iznos imovinske štete.

19. Na žalbene navode tuženika treba odgovoriti da sud prvog stupnja nije tužitelju dosudio naknadu štete zbog tegoba koje osjeća u području ramena, jer je pravilno ocijenio da te tegobe nisu u uzročnoj vezi sa štetnim događajem. Utoliko tuženik bez osnove ponavlja prigovore koje je isticao tijekom postupka, a koje je sud prvog stupnja uvažio. U odnosu na tvrdnju o privremenom (a ne trajnom) smanjenju životne aktivnosti te privremenom naruženju tužitelja zbog gubitka velikog broja zubiju u estetskoj zoni, treba reći da ta okolnost ne lišava tužitelja prava na naknadu štete zbog povrede prava osobnosti na duševno zdravlje, ali je u konačnici valorizirana pri utvrđivanju visine neimovinske štete. Također treba navesti da tuženiku nije onemogućeno raspravljanje zbog činjenice što mu nije dostavljena medicinska dokumentacija kojom je raspolagala vještakinja dentalne medicine, budući da se radi o ispravama koje su priložene u spisu, a prema nalazu vještakinje bi proizlazilo da pribavljanje stomatološkog kartona, s obzirom na prirodu ozljede, nije bilo potrebno pa utoliko dostava te isprave nije ni zatražena. Još treba navesti da iz priloženih isprava, pa tako i dopisa zavoda, ne bi proizlazilo da je tužitelj imao pravo na besplatnu sanaciju zubiju na način kako je to izvršeno, o čemu se izjasnila i vještakinja dr. M. J. B., liječnica dentalne medicine, pa je tuženik dužan tužitelju naknaditi i te troškove u skladu s odredbom čl. 1095. st. 1. ZOO-a.

20. Zbog izloženog je valjalo žalbu tuženika odbiti i presudu suda prvog stupnja u točki I. izreke za iznos od 17.500,00 kn sa zateznom kamatom od 30. prosinca 2014. do isplate potvrditi, jednako kao i u točki II. izreke za iznos od 19.106,00 kn sa zateznom kamatom od 10. srpnja 2019. do isplate, primjenom odredbe čl. 373.a ZPP-a.

21. Istovremeno je valjalo žalbu tuženika djelomično uvažiti i presudu suda prvog stupnja u točki I. izreke za iznos od 3.500,00 kn sa zateznom kamatom od 30. prosinca 2014. te u točki II. izreke za iznos od od 380,00 kn sa zateznom kamatom od 10. srpnja 2019. preinačiti i zahtjev tužitelja odbiti, sve primjenom čl. 373.a ZPP-a.

22. Žalbu tužitelja je trebalo uvažiti i presudu suda prvog stupnja u točki II. izreke u odbijajućem dijelu preinačiti glede tijeka zakonske zatezne kamate, također primjenom odredbe čl. 373.a ZPP-a.

23. Glede odluke o parničnom trošku, valja istaći da je u pravu tuženik kada tvrdi da parnični trošak treba obračunati srazmjerno uspjehu u parnici. Naime, tužitelj je u tužbi zahtijevao od tuženika isplatu ukupnog iznosa od 65.486,00 kn, a potom je u podnesku od 20. svibnja 2019. tužbeni zahtjev smanjio na iznos od 40.486,00 kn. Tuženik se protivio smanjenju tužbenog zahtjeva, što predstavlja djelomično povlačenje tužbe. Prema odredbi čl. 193. ZPP-a tužitelj može povući tužbu bez pristanka tuženika prije nego što se tuženik upusti u raspravljanje o glavnoj stvari (stavak 1.), a tužba se može povući i kasnije, sve do zaključenja glavne rasprave, ako tuženik na to pristane (stavak 2.). S obzirom na izričito protivljenje tuženika, treba zaključiti da tužbeni zahtjev nije smanjen, već je parnični trošak trebalo obračunati prema zahtjevu od 65.486,00 kn pa kako je tužitelj u konačnici uspio sa zahtjevom za isplatu iznosa od 36.606,00 kn, proizlazi da je u parnici uspio u omjeru od 55,8%.

24. Stoga primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a tužitelj ima pravo na nadoknadu parničnog troška koji se odnosi na nagradu za zastupanje odvjetnika, u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 - dalje Tarifa). U tom dijelu treba navesti da tužitelj ima pravo na nagradu odvjetnika za svaku radnju po 1.000,00 kn, odnosno 100 bodova, međutim, kako je u troškovniku zatražio za svaku pojedinu radnju po 750,00 kn, odnosno 75 bodova, o trošku je odlučeno u okviru postavljenog zahtjeva, primjenom odredbe čl. 2. st. 1. ZPP-a.

25. Tužitelju, osim nagrade odvjetnika za pristup na devet ročišta od po 750,00 kn, pripada pravo i na nagradu za sastav dvaju podnesaka i to podneska od 25. listopada 2017., kojim se tužitelj očitovao na nalaz vještaka stomatologa te podneska od 20. svibnja 2019. kojim se očitovao na nalaz vještaka psihijatra, sve prema Tbr. 8. toč. 1. Tarife. Tako trošak zastupanja iznosi 8.250,00 kn, čemu treba pridodati iznos poreza na dodanu vrijednost (PDV) od 2.062,50 kn, primjenom Tbr. 42. Tarife, odnosno ukupno 10.312,50 kn. Tome treba pridodati iznos sudske pristojbe za tužbu od 1.010,00 kn (koji je dokumentiran odgovarajućom uplatnicom), što daje trošak prvostupanjskog postupka od 11.322,00 kn. S obzirom na uspjeh tužitelja u parnici, proizlazi da mu od tuženika pripada pravo na nadoknadu troška od 6.317,67 kn, čemu treba pridodati trošak vještačenja od 2.795,00 kn, pa tužitelj ima pravo na nadoknadu troška prvostupanjskog postupka od tuženika u iznosu od 9.112,67 kn.

26. S obzirom na činjenicu da je tužiteljev trošak smanjen zbog djelomičnog uspjeha u parnici, nije opravdano trošak još više umanjiti priznavanjem dijela troška tuženiku. Naime, tuženik je uporno osporavao pravo tužitelja na naknadu imovinske i neimovinske štete pa su zbog takvog stava tuženika nastali troškovi zbog provođenja dokaznog postupka, na temelju kojeg je, u konačnici, ocijenjeno da tužitelj ima pravo na naknadu štete iz štetnog događaja od tuženika, koji je isključivo odgovoran za nastanak štete.

27. Zbog izloženog je valjalo žalbu tuženika odbiti i presudu suda prvog stupnja u točki III. izreke potvrditi za iznos od 9.112,67 kn, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, a u preostalom dijelu presudu preinačiti i zahtjev tužitelja odbiti primjenom odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP-a.

28. Tužitelj nije zahtijevao nadoknadu troška žalbenog postupka, a tuženik je uspio u tom postupku u omjeru od 9,6% (pobijao iznos od 40.486,00 kn, a uspio s iznosom od 3.880,00 kn) pa s obzirom na puni iznos nagrade odvjetnika za sastav žalbe od 1.562,50 kn, proizlazi da mu pripada pravo na trošak žalbenog postupka od 150,00 kn.

29. Odluka o troškovima žalbenog postupka je donesena odgovarajućom primjenom odredbe čl. 166. st. 2. ZPP-a.

U Rijeci 7. ožujka 2022.

Sutkinja

Milena Vukelić-Margan