Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Zadar, Plemića Borelli 9

Poslovni broj 48 P – 855/2021-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji Mariji Dukić, na prijedlog višeg sudskog savjetnika - specijalista Josipa Duševića, u pravnoj stvari tužitelja HZMO sa sjedištem u Z., A. M. …, OIB: …, zastupanog po ravnatelju I. S., a ovaj po punomoćnici I. B., djelatnici kod istog, protiv tuženika A. o. d.d. sa sjedištem u Z., L. …, OIB: …, zastupanog po članovima uprave G. J. i D. Š., a ovi po punomoćnicima – odvjetnicima u O. d. G. & P. d.o.o. sa sjedištem u Z., P. Z., O. k. B. …, Z., radi isplate, nakon održane usmene, glavne i javne rasprave, zaključene 1. veljače 2022. u nazočnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnice tuženika, na ročištu za objavu presude od 4. ožujka 2022.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju štetu u iznosu od 7.381,27 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 01. lipnja 2021.g. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena a sve u korist Državnog proračuna RH br. … model …, poziv na br. …."

II Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi troškove postupka u iznosu od 1.875,00 (tisućuosamstotinasedamdesetpet) kuna, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od dana donošenja ove presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, sve u roku 15 (petnaest) dana, dok se u preostalom dijelu za iznos koji predstavlja razliku preko dosuđenog do zatraženog iznosa, zahtjev odbija.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je rješenjem tužitelja broj … od 3. travnja 2009. djetetu umrle osiguranice A. V., B. V. priznato pravo na obiteljsku mirovinu počevši od 17. srpnja 2007. Osiguranica A. V. da je preminula od posljedica prometne nesreće koja se dogodila 17. srpnja 2007. na J. magistrali, neposredno pri izlazu iz mjesta P.. Nesreću da je skrivio S. P. iz K. teretnim vozilom marke Mercedes, registarske oznake i broja … osiguranim kod tuženika. On je za predmetni štetni događaj pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zadru, poslovni broj K – 151/09 od 25. ožujka 2011. proglašen krivim, a presuda je postala pravomoćna 8. studenog 2011. U postupku naknade štete koji je tužitelj vodio protiv tuženika u povodu istog štetnog događaja, pravomoćno je odlučeno o osnovu odgovornosti za štetu i utvrđen je omjer doprinosa nastanku štetnog događaja pok. osiguranice tužitelja 30%, a osiguranika tuženika 70%. Tužitelj tužbom potražuje daljnju štetu koju trpi isplatom obiteljske mirovine, koja za razdoblje od 1. travnja 2018. do 30. rujna 2018. iznosi 7.381,37 kuna.

2. Tuženica je u svom pravodobnom odgovoru na tužbu, navela da je tužbeni zahtjev neosnovan već stoga što naknada koju tužitelj potražuje od tuženika, nije dio osigurateljskog pokrića po polici osiguranja od automobilske odgovornosti, uslijed čega ne može postojati obveza tuženika isplatiti mu utuženi iznos. Tuženik u ovom postupku da postoji i od njega se potražuje utužena naknada štete u vidu plaćene mirovine, na osnovi tvrdnje da je vozilo kojeg tužba označava štetnikom (…) u vrijeme nezgode, bilo osigurano od automobilske odgovornosti kod tuženika, važećom policom osiguranja. Obveze tuženika prema Zavodima koji obavljaju poslove mirovinskog osiguranja (tužitelju) po osnovi obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti propisane su odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14 – ZOOP), pa da stoga o osnovanosti i visini ovakvog potraživanja tužitelja prema tuženiku, treba odlučiti isključivo primjenom odredaba ZOOP. Stoga u ovom slučaju ne dolazi do primjene odredaba Zakona o mirovinskom osiguranju. Tužitelja bi na osnovi ugovora o osiguranju od automobilske odgovornosti prema tuženiku kao društvu za osiguranje, mogla pripadati stvarna šteta isključivo u vidu razmjernog iznosa mirovine oštećene osobe koja se utvrđuje u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Kako iz priloženog rješenja HZMO broj … od 3. travnja 2009. kojim je određena mirovina djetetu pok. tužiteljeve osiguranice A. V., proizlazi da se radi o obiteljskoj mirovini isplaćivanoj uslijed ozljede na radu, to u konkretnom slučaju ne postoji razlika koju bi tuženik prema opsegu pokrića iz odredbe članka 27. ZOOP bio dužan isplatiti tužitelju, odnosno utuženo potraživanje nije predmetom osigurateljskog pokrića po osnovi ugovora o osiguranju od automobilske odgovornosti u vrijeme nastanka štete. Tužiteljevo potraživanje se nalazi izvan osigurateljskog pokrića preuzetog ugovorom o osiguranju od automobilske odgovornosti. Poziva se na odluke VSRH, poslovni broj Rev – 1067/12 od 5. prosinca 2017., Rev – 2320715 od 21. svibnja 2019., Rev –x 388/18 od 25. kolovoza 2020. i Rev – 1354/16 od 18. svibnja 2021. Osporava samu činjenicu isplate utuženih iznosa, a time i trpljenja štete. Ističe i prigovor zastare, jer je od pravomoćnosti rješenja kojim je utvrđeno pravo na mirovinu, pa do podnošenja tužbe protekao zastarni rok potraživanja naknade štete.

3. Sud je izveo dokaze uvidom i čitanjem isprava priloženih spisu, i to: presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj K – 151/09 od 25. ožujka 2011. (list spisa 4 – 12), presude Županijskog suda u Zadru, poslovni broj Kž – 318/11 od 8. studenog 2011. (list spisa 14 – 16), obračun isplata HZMO za korisnika B. V. od 29. travnja 2021. (list spisa 18), rješenje HZMO, Područne službe u Zadru, Klasa: UP/I – 140 – 03/07 – 03 od 3. travnja 2009. (list spisa 19 – 21), rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev – x 388/2018 od 25. kolovoza 2020. (list spisa 31 – 33), rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev 1354/2016 od 18. svibnja 2021. (list spisa 34 – 38).

4. Nije uzeo u obzir ostale iznesene činjenice i predložene dokaze, s obzirom da je u vrijeme njihova iznošenja odnosno predlaganja, već nastupila prekluzija prava na iznošenje novih činjenica i predlaganje novih dokaza, sve u smislu odredbi članka 461. a stavka 7. te članka 465. stavka 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 26/91, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP), a imajući u vidu da se nije radilo o slučaju nemogućnosti iznošenja i predlaganja istih bez krivnje stranaka ranije, kako je to propisano odredbom članka 461. a stavka 6. ZPP.

5. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja prema tuženiku za naknadu štete nastale isplatom obiteljske mirovine djetetu pok. osiguranice tužitelja, izazvane štetnom radnjom osiguranika tuženika u štetnom događaju od 17. srpnja 2007. na J. magistrali, pri izlazu iz mjesta P..

7. Među strankama nije sporan štetni događaj i suodgovornost pok. osiguranice tužitelja u omjeru od 30% i osiguranika tuženika u omjeru od 70% za štetni događaj.

8. Sporna je osnova i visina tražbine, je li za istu nastupila zastara i je li uopće došlo do isplate utuženih iznosa.

9. Prema odredbi članka 27. stavaka 1., 2., 3., 4. i 5. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj 151/2005, 36/2009, 75/2009, 76/2013 i 152/2014, dalje: ZOOP):

(1) Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju;

(2) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji;

(3) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu;

(4) Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja. (5) Obvezu iz stavka 1. ovoga članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje.

10. S obzirom na istaknuti prigovor zastare, prvenstveno je nužno osvrnuti se na isti.

10.1. Odredbom članka 214. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje: ZOO) propisano je da zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze, dok prema stavku 2. istog članka, zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze.

10.2. Prema odredbi članka 215. stavka 1. ZOO zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano. Nadalje, prema odredbi članka 230. stavka 1. točke 2. ZOO tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, a prema stavku 2. istog, u svakom slučaju ta tražbina zastarijeva za pet godina otkad je šteta nastala.

10.3. Imajući u vidu prethodno navedene odredbe ZOO, kao i činjenicu da je tužiteljica podnijela tužbu 3. svibnja 2021., čime je prekinula trajanje zastare, a da je dospijeće utužene tražbine u drugoj polovini 2018., vidljivo je da nije protekao zakonom određeni rok za nastup zastare utužene tražbine. Naime, prema odredbi članka 241. ZOO zastara se prekida podnošenjem tužbe, dok sukladno odredbi članka 245. stavka 3. ZOO, kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način. Dakle, zastara ne teče za vrijeme trajanja postupka, pa je onda ovaj tuženičin prigovor neosnovan.

11. Osiguranik tuženika S. P. je skrivio prometnu nezgodu 17. srpnja 2007. u P., uslijed koje je smrtno stradala osiguranica tužitelja A. V., zbog čega je pravomoćnom presudom ovog suda proglašen krivim za kazneno djelo protiv opće sigurnosti ljudi i imovine i sigurnosti prometa, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, s tim da mu je primijenjena uvjetna osuda, uz rok kušnje od pet godina (list spisa 4 – 17).

12. Tužitelj potražuje naknadu štete na temelju javne isprave - obračuna isplata HZMO za korisnika B. V. od 29. travnja 2021. (list spisa 18) u iznosu od ukupno 7.381,27 kuna, koji predstavlja 70% isplaćenog iznosa ovom korisniku obiteljske mirovine, u razdoblju od 1. travnja 2018. do 30. rujna 2018.

13. Rješenjem HZMO, Područne službe u Zadru, Klasa: UP/I – 140 – 03/07 – 03 od 3. travnja 2009. (list spisa 19 – 21), B. V. kao djetetu umrle A. V., priznato je pravo na obiteljsku mirovinu u iznosu od 845,60 kuna mjesečno, počevši od 17. srpnja 2007., koju da će isplaćivati taj zavod na teret sredstava državnog proračuna RH.

14. Tužitelj u ovom postupku potražuje od tuženika naknadu štete u iznosu isplaćene obiteljske mirovine, nasljedniku osiguranice tužitelja, zbog njezine smrti uzrokovane povredom na radu u prometu (list spisa 19). Tuženik je pasivno legitimiran u ovom postupku iz razloga što je vozilo S. P., koji je uzrokovao ovu prometnu nezgodu, u trenutku nastanka iste, bilo osigurano policom osiguranja od automobilske odgovornosti kod tuženika.

15. Prema odredbi članka 1. ZOOP njime se uređuju obvezna osiguranja u prometu, dok su odredbama članka 27. istog, reguliraju subrogacijski zahtjevi nositelja socijalnog osiguranja, prema društvima za osiguranje.

16. Stoga se u konkretnom slučaju na ovaj pravni odnos primjenjuju odredbe ZOOP – a kao specijalnog zakona, jer je tuženikova obveza nedvojbeno nastala s osnova sklopljenog ugovora o osiguranju od automobilske odgovornosti s osiguranikom koji je uzročnik štete. Dakle, odredbe ZOOP – a kao posebnog zakona, u konkretnom slučaju derogiraju odnosno nadjačavaju odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju kao općeg zakona. O navedenom je identičan stav već zauzela recentna sudska praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske (v. presuda poslovni broj Rev 1354/2016 od 18. svibnja 2021.; rješenje poslovni broj Rev 12/2022 od 12. siječnja 2022.).

17. Prema cit. rješenju tužitelja, Područne službe u Zadru (list spisa 19 – 21), sinu pok. osiguranice priznato je pravo na obiteljsku mirovinu u visini najniže mirovine, a kako je smrt osiguranice uzrokovana povredom na radu u prometu, to se obiteljska mirovina evidentno isplaćuje na temelju povrede na radu, pa onda ne postoji razlika u smislu odredbi članka 27. ZOOP koju bi tuženik bio dužan podmiriti tužitelju (tako: presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev 1354/2016 od 18. svibnja 2021.).

18. Kada bi bila riječ o izdacima učinjenim na ime invalidske mirovine, sukladno odredbi članka 27. stavaka 2. i 3. ZOOP, obveza tuženika bi postojala ako postoji razlika između iznosa obiteljske mirovine koji se isplaćuju i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovoran tuženik kao osiguratelj stvarnog uzročnika nastale štete (tako: rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev 12/2022 od 12. siječnja 2022.).

19. S obzirom na navedeno, sud nije nalazio potrebnim osvrtati se na preostala navode i prigovore stranaka.

20. Zaključno, tužitelj nije dokazao da su ispunjene pretpostavke propisane odredbama članka 27. ZOOP koje bi mu davale pravo da traži od tuženika naknadu štete, pa je njegov tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.

21. Tuženiku kao stranci koja je postigla uspjeh u sporu pripada pravo na naknadu troškova na temelju odredbe članka 154. stavka 1. ZPP u vezi s odredbom članka 155. stavka 1. ZPP, pa mu je kao stranci zastupanoj po punomoćnicima odvjetnicima, valjalo priznati parnične troškove primjenom odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje: Tarifa) i to za sastav odgovora na tužbu – 75,00 bodova (Tbr. 8. toč. 1.), te za zastupanje na ročištu od 1. veljače 2022. – 75,00 bodova (Tbr. 9. toč. 1.), što uz vrijednost boda od 10,00 kuna (Tbr. 50.), sve uvećano za PDV od 25% (Tbr. 42.), iznosi ukupno 1.875,00 kuna.

21.1. Nisu mu priznati troškovi sastava više podnesaka jer isti nisu bili nužni tijekom postupka.

22. Kamate na trošak dosuđene su od dana presuđenja, sukladno odredbi članka 30. stavka 3. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20).

23. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci odluke.

Zadar, 4. ožujka 2022.

Viši sudski savjetnik-specijalist

Sutkinja

Josip Dušević, v.r.

Marija Dukić, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave pisanog otpravka ove odluke.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

DNA:

1. Tužitelju,

2. Tuženiku po punomoćnicima.