Republika Hrvatska

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex. Vojarna Sv. križ, Dračevac

21 000 Split

P-1345/2019-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Sonji Meštrović, u pravnoj stvari tužiteljice M. B. Š., O.: …, iz S.,

kojeg zastupa opunomoćenik S. K., odvjetnik u S., protiv tuženika

Z.B d.d., O.: …, iz Z., kojeg zastupa opunomoćenik K. K., odvjetnik u OD M., K. & P. d.o.o., iz Z., radi utvrđenja

ništetnosti i isplate, nakon glavne i javne rasprave, održane dana 20. siječnja 2022., u prisutnosti zamjenika opunomoćenika tužiteljice i opunomoćenika tuženika, na ročištu za objavu održanom 4. ožujka 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 1. Ugovora o kreditu broj 3208243277 od 11. siječnja 2007., zaključenog između tužiteljice i tuženika, u dijelu u kojem je u članku 1. ugovoreno kako se odobrava i stavlja na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti 15.996,32 CHF, obračunato prema srednjem tečaju HNB, na dan isplate kredita, u dijelu u kojem je ugovoreno kako se korisnik kredita iznos kredita iz prethodnog stavka obvezuje vratiti uz valutnu klauzulu, s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen ovim ugovorom, članak 2. u dijelu u kojem je ugovoreno kako je korisnik kredita dužan iznos kredita od 15.996,32 CHF platiti u anuitetima i s redovnom kamatnom stopom u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja, članak 6., u dijelu u kojem je ugovoreno kako korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 303,35 CHF obračunato po srednjem tečaju HNB važećem za CHF na dan plaćanja.

II. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 2. Ugovora o kreditu broj … od 11. siječnja 2007., zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je, ugovoreno kako je kamatna stopa promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem odluke o kamatnim stopama ZB d.d., članak 6., stavak 2. u dijelu u kojem je ugovoreno kako za slučaj izmjene kamatne stope u skladu s odlukom o kamatnim stopama kreditora korisnik kredita pristaje da kreditor snizi ili povisi iznos anuiteta iz prethodnog stavka te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete.

III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici, u roku 15 dana, isplati iznos od 12.933,13 HRK, sve s pripadajućom zateznom kamatom, obračunatoj po stopi 15% do 31. prosinac 2007., od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate, obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena koje zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, kako slijedi:

- na iznos od 47,42 kn 6. studenog 2007.

- na iznos od 46,60 kn 27. prosinca 2007.

- na iznos od 48,83 kn 23. siječnja 2008.

- na iznos od 44,96 kn 12. veljače 2008.

- na iznos od 85,16 kn 11. ožujka 2008. -

na iznos od 64,95 kn 24. travnja 2008. -

na iznos od 63,70 kn 30. svibnja 2008. -

na iznos od 62,44 kn 27. lipnja 2008.

- na iznos od 61,17 kn 26. srpnja 2008.

- na iznos od 59,93 kn 3. rujna 2008.

- na iznos od 58,65 kn 2. listopada 2008.

- na iznos od 78,73 kn 14. listopada 2008.

- na iznos od 0,03 kn 1. studenog 2008.

- na iznos od 140,59 kn 3. prosinca 2008.

- na iznos od 167,90 kn 5. siječnja 2009.

- na iznos od 165,78 kn 5. veljače 2009.

- na iznos od 185,93 kn 5. ožujka 2009.

- na iznos od 277,13 kn 11. svibnja 2009.

- na iznos od 239,11 kn 7. srpnja 2009.

- na iznos od 151,26 kn 4.kolovoza 2009.

- na iznos od 177,40 kn 2. rujna 2009.

- na iznos od 467,58 kn 3. prosinca 2009.

- na iznos od 273,94 kn 4. siječnja 2010. -

na iznos od 14,31 kn 20. siječnja 2010.

- na iznos od 0,02 kn 1. veljače 2010.

- na iznos od 186,65 kn 3. veljače 2010.

- na iznos od 0,05 kn 1. ožujka 2010.

- na iznos od 194,61 kn 17. ožujka 2010.

- na iznos od 0,03 kn 1. travnja 2010.

- na iznos od 278,64 kn 6. svibnja 2010.

- na iznos od 236,64 kn 4. lipnja 2010.

- na iznos od 208,91 kn 26.lipnja 2010.

- na iznos od 303,70 kn 10. srpnja 2010.

- na iznos od 0,02 kn 1. kolovoza 2010.

- na iznos od 966,36 kn 16. listopada 2010.

- na iznos od 0,07 kn 1. studenog 2010.

- na iznos od 738,85 kn 17. siječnja 2011.

- na iznos od 348,55 kn 8. veljače 2011.

- na iznos od 571,95 kn 2. ožujka 2011.

- na iznos od 362,48 kn 5. travnja 2011.

- na iznos od 479,79 kn 7. lipnja 2011.

- na iznos od 472,85 kn 9. srpnja 2011.

- na iznos od 602,90 kn 2. kolovoza 2011.

- na iznos od 1.408,21 kn 8. kolovoza 2011.

- na iznos od 99,46 kn 6. rujna 2011.

- na iznos od 505,90 kn 4. listopada 2011.

- na iznos od 465,03 kn 11.listopada 2011.

- na iznos od 0,20 kn 1. studenog 2011.

- na iznos od 512,74 kn 4. studenog 2011.

- na iznos od 478,93 kn 6. prosinca 2011.

- na iznos od 0,29 kn 1. siječnja 2012.

- na iznos od 525,80 kn 14. siječnja 2012.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se prigovor mjesne nenadležnosti kao neosnovan.

II. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknadi parnični trošak tužiteljici u iznosu od 9.750,00 HRK zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos troškova teku od presuđenja pa do isplate, a koje zakonske zatezne kamate se obračunavaju po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 25. ožujka 2019. podnijela tužbu protiv tuženika a radi utvrđenja ništetnosti odredbi članka 1. Ugovora o kreditu broj …, od 11.

siječnja 2007., na temelju kojeg je tuženik stavio na raspolaganje kredit iskazan kao 15.996,32 CHF, a isplaćen u kunama prema srednjem tečaju HNB. Slijedom navedene činjenice da su nedopuštena ugovorna odredba o valuti švicarski franak i nedopuštena ugovorna odredba o jednostrano primjenjivoj kamatnoj stopi od samog početka, tj. od kada su ugovorene, pa tužiteljica da ima zakonsko pravo pokrenuti postupak, na temelju članka 138.a Zakona o zaštiti potrošača, članak 502.c Zakona o parničnom postupku, te članka 111. Zakona o obveznim odnosima u smislu individualne pravne zaštite povrata sredstava što ih je banka neosnovano stekla na temelju ništetnih odredbi ugovora, radi čega predlaže usvojiti tužbeni zahtjev tužiteljice.

1.2. Tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, prvenstveno ističući prigovor mjesne nenadležnosti, navodeći da je za odlučivanje nadležan Općinski građanski sud u Zagrebu. Ujedno tuženik u cijelosti spori osnovanost tužbe i postavljenog zahtjeva, ističući i prigovor zastare jer da je potraživanje tužiteljice po Ugovoru o kreditu u zastari, predlažući odbiti tužbeno traženje tužiteljice.

1.3. Konačni tužbeni zahtjev tužiteljica je postavila podneskom od 3. siječnja 2022. na način da je precizirala svoje tužbeno traženje sukladno nalazu i mišljenju sudskog vještaka A. B., a kojem uređenom zahtjevu se usprotivio tuženik kao preinaci tužbe.

1.4. Na takve navode tuženika valja kazati kako izvođenje dokaza financijskim vještačenjem obuhvaća i postavljanje tužbenog zahtjev prema rezultatima provedenoga dokaznog postupka. Dakle, pogrešan je stav tuženika da postavljanjem konačnog tužbenog zahtjeva radi NN novine“, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP), već je tužiteljica konačnim tužbenim zahtjevom od 3. siječnja 2022. uredila tužbu na temelju rezultata financijskog vještačenja koji zahtjev bez takvog dokaza tužiteljica i ne može postaviti, pa se u tom smislu ne radi o preinaci, kako to pogrešno ističe tuženik, već o uređenju tužbe. Nedopuštanje preciziranja tužbenog zahtjeva koje je uslijedio odmah nakon provedenog vještačenja nije razmjerno legitimnom cilju iz odredbe članka 190. stavka 1. ZPP-a i rezultira povredom prava na pristup sudu. To iz razloga jer je legitimni cilj zabrane preciziranja tužbenog zahtjeva nakon zaključenja prethodnog postupka onemogućavanje zlouporabe procesnih prava u cilju ubrzanja parničnog postupka, a povećanje tužbenog zahtjeva kod isplate po kreditnom odnosu odmah nakon provedenog vještačenja, koje je utemeljeno na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, nije od utjecaja na dužinu trajanja postupka, dok nedopuštanjem preciziranja tužbenog zahtjeve tužiteljici preostaje samo podnošenje nove tužbe za preostali dio tužbenog zahtjeva, a u kojem slučaju se nepotrebno izvrgava daljnjim troškovima postupka te se izlaže riziku presuđene stvari ili eventualne zastare koji dovodi u pitanje ostvarivanje njenog prava, koju tuženik i ističe, čime se tužiteljici nameće prekomjeran teret. Stoga, po stavu ovog suda u konkretnom slučaju iz navedenoga preciziranoga tužbenog zahtjeva tužiteljice podneskom od 3. siječnja 2022. ne bi proizlazilo da se tužbeni zahtjev osniva na bitno drugačijem činjeničnom stanju, drugom povijesnom zbivanju ili drugačijem kompleksu činjenica, od onih koje su prije predstavljale tužbenu osnovu po svom tekstu (formalnom sadržaju) istoga tužbenog zahtjeva, već bi proizlazilo, da u naravi predmet spora i tužbeni zahtjev, unatoč promjenama visine iznosa ostaje suštinski identični predmetu spora i tužbenom zahtjevu iz tužbe, pa u konkretnom slučaju nema mjesta isticanju preinake tužbe.

2. U provedenom postupku sud je strankama pružio mogućnost izjašnjavanja te je izveo dokaz pregledom Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila broj

.., od 11. siječnja 2007., otplatnog plana kredita od 12. prosinca 2018,

(privi otplatni plan), podataka o kreditnoj partiji s pregledom promjena kamatnih stopa po kreditu, prometa po kreditu od 11. siječnja 2007. do 14. siječnja 2012., financijskog izračuna s pripadajućim tablicama, pregleda promjena kamatnih stopa tuženika na dan 20. travnja 2021. s prilozima, tablicama (list 35-51 spisa), financijsko knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku A. B., pregledom nalaza i mišljenja vještaka dipl. oecc. A. B. (list 237-253 spisa), dok je sud odustao od izvođenja dokaza saslušanjem tužiteljice kao suvišnim i na prijedlog opunomoćenika stranaka zaključio raspravljanje.

3. Prigovor mjesne nenadležnosti je neosnovan.

4. Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan.

5. U odnosu na istaknuti tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti izjavljen prije početka upuštanja u raspravljanje, jer je sjedište tuženika u Z., tužiteljica se usprotivila istaknutom prigovoru budući je ugovorena odredba o nadležnosti nepoštena.

5.1. Po stavu ovog suda tako istaknuti prigovor mjesne nadležnosti nije osnovan.

5.2. Naime, predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja da je ništetan Ugovora o kreditu broj …, kojim je tuženik odobrio kredit tužiteljici kredit za kupnju motornog vozila pod nazivom R., financiranje (u daljnjem tekstu Kredit) u kunskoj protuvrijednosti od 15.996,32 CHF, obračunato prema srednjem tečaju HNB na dan isplate kredita, kojim ugovorom je ugovorena nadležnost suda u mjestu sjedišta B..

5.3. Polazeći od izloženog i uzimajući u obzir da se radi o tipskom ugovoru, da je odredba o mjesnoj nadležnosti unaprijed unijeta u ugovor sa svrhom da se nadležnost za sve sporove iz tog ugovora povjeri sudu u mjestu u kojem je sjedište tuženika isključivo u njegovu korist, da se o mjesnoj nadležnosti nije u konkretnom slučaju pojedinačno pregovaralo, što tuženik i nije tvrdio, da tužiteljica kao korisnica kredita nije ni mogla utjecati na spomenutu odredbu, ovaj sud smatra da se radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi koja je ništetna sukladno odredbi članka 3. stavku 1. DV 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. godine i odredbi članka 96. i 97.

Zakona o zaštiti potrošača ("NN" broj: 79/07., 125/07., 75/09., 79/09.,

89/09., 133/09 i 78/12.). Naime, u konkretnom slučaju radi se o jednostrano određenoj klauzuli koja je suprotna načelu savjesnosti i poštenja i koja je prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača, s obzirom da bi tužiteljica prema navedenoj odredbi, iako ima prebivalište u S., morala odlaziti na ročišta u Z. i unaprijed plaćati veće troškove nego da se ročišta održavaju u S., čime je otežano pravo tužiteljice da prava iz ugovora ostvari pred sudom, to je iz svih navedenih razloga ovaj sud je odbio istaknuti prigovor mjesne nenadležnosti i odlučio o tužbenom potraživanju.

5.4. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.

6. Među parničnim strankama nije sporno:

- da su tužiteljica i tuženik sklopili Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila broj 3208243277, od 11. siječnja 2007. i to ZB d.d., s jedne strane kao

Kreditor i M. B., s druge strane, kao korisnik kredita, kojim kreditor odobrava i stavlja na raspolaganje Korisniku kredita kredit za kupnju motornog vozila pod nazivom R., financiranje (u daljnjem tekstu Kredit) u kunskoj protuvrijednosti od 15.996,32 CHF, obračunato prema srednjem tečaju HNB na dan isplate kredita. Korisnik kredita da se obvezuje iznos kredita iz prethodnog stavka vratiti, uz valutnu klauzulu s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđenim ovim ugovorom. Člankom 3. Ugovora utvrđen je rok otplate kredita u 60 mjeseci, a tražbina da najkasnije po ovom ugovoru da dospijeva 1. studenog 2012. Korisnik kredita otplatu kredita otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti od po 303,35 CHF obračunatoj po srednjem tečaju HNB važećem za CHF na dan plaćanja.

- da je predmetni ugovorni odnos prestao isplatom cijelog kredita.

6.1. Pregledom Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila broj … od 11. siječnja 2007. razvidno je da je sklopljen između ZB d.d., u daljnjem tekstu kao Kreditora, i M. B., u daljnjem tekstu

kao Korisnika kredita. U članku 1. stoji iznos odobrenog kredita kojim Kreditor odobrava i stavlja na raspolaganje Korisniku kredita kredit za kupnju motornog vozila pod nazivom R. financiranje (u daljnjem tekstu Kredit) u kunskoj protuvrijednosti od 15.996,32 CHF, obračunato prema srednjem tečaju HNB na dan isplate kredita. Korisnik kredita da se obvezuje iznos kredita iz prethodnog stavka vratiti, uz valutnu klauzulu s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđenim ovim ugovorom. Člankom 2. utvrđene su kamate i naknade kojim je Korisnik kredita dužan Kreditoru platiti u anuitetima iznos kredita od 15.996,32 CHF i redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveze po ovom Ugovoru primjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a na temelju Odluke o kamatnim stopama ZB d.d. koja na dan sklapanja Ugovora da iznosi 5,20% godišnje. Na sve dospjele neplaćene tražbine po kreditu, osim na dospjelu nenaplaćenu kamatu, da se primjenjuje kamatna stopa po dospijeću u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora, i to za cijelo razdoblje do dana plaćanja. Ako je redovna kamatna stopa veća od kamatne stope po dospijeću, da se primjenjuje redovna kamatna stopa. Korisnik kredita da se obvezuje platiti sve naknade i troškove u skladu s Odlukom o Tarifi naknada za usluge Kreditora. Korisnik kredita se, nadalje, obvezuje platiti jednokratnu premiju osiguranja tražbine Kreditora po ovom Ugovoru o kreditu po premijskoj stopi u visini od 1,90%, koja da se obračunava na iznos kredita iz točke 1. Ugovora, uvećanog za 20%. Člankom 3. Ugovora određen je rok otplate kredita od 60 mjeseci, te korisnik kredita u članku 6. utvrđuje anuitet kredita u iznosu od 303,35 CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju HNB važećem za CHF na dan plaćanja. Iznos anuiteta da sadrži glavni dug i kamatu obračunatu na temelju kamatne stope važeće na dan sklapanja ovog Ugovora. Nadalje, za slučaj izmjene redovne kamatne stope u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora, Korisnik kredita da pristaje da Kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta iz prethodnog stavka te da se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete. O izmijenjenom iznosu anuiteta Kreditor da će obavijestiti Korisnika kredita u skladu s Općim uvjetima poslovanja Kreditora.

6.2. Pregledom nalaza i mišljenja vještaka dipl. oeec. A. B. razvidno je da zbog promjene kamatne stope, tužiteljica, kao korisnica kredita (iskazano u kunama), platila tuženiku s osnove predmetnog ugovora o kreditu više kamata u iznosu od 2.364,93 HRK (ukupan zbroj stupca 16. tablice 3.), bez utjecaja valutne klauzule tj. promjene tečaja. Zbog promjene tečaja, tj. utjecaja valutne klauzule, tužiteljica kao korisnica kredita (iskazano u kunama) platila je tuženiku s osnove predmetnog ugovora o kreditu više anuiteta u HRK u iznosu od 10.568,20 HRK (ukupan zbroj stupca 14. tablice 4.), bez utjecaja promjene kamatnih stopa, a zbog promjene ugovorene kamatne stope i promjene tečaja, u predmetnom razdoblju od isplate kredita pa do otplate kredita, tužiteljica je pretplatila ukupno kredita u iznosu od 12.933,13 HRK.

6.3. Iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. proizlazi da je tužitelj HSU za zaštitu potrošača ishodio,

između ostalih, presudu i protiv tuženika, kojom se i u odnosu na tuženika utvrđuje da je od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača kao korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u ugovorima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja tih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što pak je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača od 1. lipnja 2004. do 6. kolovoza 2007., protivno odredbama članaka 81., 82. i 90. (NN 96/03), a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008., protivno odredbama tog Zakona (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i odredbama članaka 96. i 97. Zakona, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, te koristeći u kreditima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije s korisnicima kreditnih usluga pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.

6.4. Presudom Visokog trgovačkog suda R. H. poslovni broj Pž-

7129/13-4 od 13. lipnja 2014., presuda je potvrđena u odnosu na tuženika u dijelu u kojem je utvrđeno da je od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je ništetna.

6.5. Presudom pak istog suda poslovni broj Pž-6632/17-10 od 14. lipnja 2018. utvrđena je ništetnost ugovornih odredaba između ostalih i tuženika, kojima se ugovarala valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a to iz razloga što se o takvim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, niti je tuženik potrošače u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što pak je suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzročilo je neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu isključivo potrošača.

6.6. Prema odredbi članka 502.c ZPP-a fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz odredbe članka 502.a stavka 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan uz ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na nj pozvati. Tada je sud vezan uz utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na nj pozvati, a upravo na ta utvrđenja se tužiteljica i poziva u tužbi.

7. U odnosu na prigovor zastare, zastarni rok po stjecanju bez osnove iznosi pet godina, a ne tri godine kako to tuženik ističe pozivom na odredbu članka 230. Zakona o obveznim odnosima („NN“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15,

29/18, dalje: ZOO). Međutim, kako se tužiteljica poziva na presude Trgovačkog suda u Zagrebu, to je nakon pravomoćnosti presude P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., koja je postala pravomoćna 13. lipnja 2014., saznala za utvrđenje povrede prava potrošača iz ugovora o kreditu, zbog čega rok zastare teče tek od 13. lipnja 2014., a uz okolnost da je tužba u ovom predmetu podnijeta 25. ožujka 2019., to nije nastupila zastara potraživanja vezana uz promjenu kamatne stope. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim tužiteljica traži utvrđenje ništetnim ugovornih odredaba kojima je u spornom ugovoru o kreditu ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, ništetnost takvih ugovornih odredaba utvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/17-10 od 14. lipnja 2018., tako da ni u tom slučaju nije nastupila zastara tražbina za podnošenje konkretne tužbe.

8. Tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev podneskom od 3. siječnja 2022. na način da umjesto utuženog iznosa od 12.613,26 HRK, zatražila isplatu iznosa od 12.933,13 HRK, a sve sukladno nalazu i mišljenju sudskog vještaka bez kojeg dokaza ni ovaj sud ne može donijeti meritornu odluku.

8.1. Slijedom svega navedenoga nedvojbeno je da su odredbe Ugovora kojima se promjena kamatne stope čini ovisnom samo o odluci banke tj. odredbe članka 1. i 2. nepoštene, i prema tome ništetne, kao i odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i to odredba članka 2. i 6. ugovora, slijedom čega je valjalo usvojiti tužbeni zahtjev usmjeren na utvrđenje ništetnosti odredbi članaka 1., 2. i 6. Ugovora i odlučiti kao pod točkama I. i II. izreke ove presude.

8.2. Proglašenjem ugovora ništetnim za potrošače nastaje subjektivno pravo na restituciju i pravo potrošača na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovor ništetan, u smislu odredbe članka 1111. Zakona o obveznim odnosima („NN“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO).

8.3. Kako tužiteljica u svom tužbenom zahtjevu potražuje iznos od 12.933,13 HRK koje je uplatila na ime kredita s kamatom od izvršene uplate, a uistinu je uplatila ukupni iznos kako je prednje utvrđeno, to je valjalo odlučiti kao pod točkom III. izreke ove presude.

8.4. Dakle, tuženik je bez pravne osnove naplatio iznose kredita, a sve s obzirom na utvrđenu ništetnost odredbi ugovornog odnosa, pa je valjalo tužiteljici dosuditi zatraženi iznos.

8.5. Slijedom svih navedenih utvrđenja valjalo je odlučiti kao pod točkama I. i II. izreke ove presude, te obvezati tuženika na isplatu kako je to navedeno pod točkom III. izreke ove presude.

9. Odluka o zateznoj kamati u skladu je s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a.

10. Odluka o parničnom trošku u skladu je s odredbom članka 154. stavka 1. u svezi s člankom 155. ZPP-a, stanjem spisa i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Tužiteljici je priznat trošak sastava tužbe, sastava dvaju obrazloženih podnesaka i zastupanja na dva ročišta u iznos od po 1.000,00 HRK, što sve uvećano za trošak PDV-a daje iznos od 6.250,00. Zatim je tužiteljici priznat trošak vještačenja u iznosu od 2.500,00 kn i trošak pristojbe tužbe i presude u iznosu od po 500,00 HRK, što ukupno predstavlja trošak u iznosu od 9.750,00 HRK, koliko je to i navedeno pod točkom II. izreke ovog rješenja.

11.Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

Split, 4. ožujka 2022.

S U T K I N J A

Sonja Meštrović v.r.

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka. Žalba se podnosi županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

DNA:

- punomoćnik tužiteljice

- punomoćniku tuženika