Republika Hrvatska

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac

21 000 Split

P-661/2019-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Sonji Meštrović, u pravnoj stvari tužitelja V. R., O.: …., iz D., kojeg zastupa

opunomoćenik D. B., odvjetnik u K. K., protiv tuženika A..B - d.d. Z., O.: …, iz Z., kojeg zastupa opunomoćenica I. Š., odvjetnica

u O. Ć. & Š. d.o.o., odvjetnicima u Z.,

radi utvrđenja i isplate, nakon glavne i javne rasprave, održane dana

19. siječnja 2022., u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i zamjenika opunomoćenice tuženika, na ročištu za objavu održanom 4. ožujka 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o kreditu broj 216361/2004 i to članak 3. i članak 6. a kojim je ugovorena valutna klauzula CHF i određeno da je kamatna stopa promjenjiva i koji glase:

Članak 3. t. II." Protuvrijednost mjesečnog anuiteta iznosu 1.266,04 CHF (slovima:tisućudvjeestošezdesetšvicarskihfranki 04/100), a podmiruje se u kunama obračunatim na dan plaćanja, kako je to određeno važećom Odlukom o kamatnim stopama B.….".

Članak 6. "banka je ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama H. A. A. B. d.d.. Korisnik kredita svojim potpisom na ovom ugovoru izjavljuje da je suglasan i da prihvaća primjenu Odluke o kamatnim stopama kao i se njene kasnije izmjene i dopune."

II. Nalaže se tuženiku A. B. d.d. Z., O.

,,, da u roku od 15 dana isplatiti tužitelju V. R. iz D.,

O. ,,, iznos od 98.578,10 kuna zajedno sa zateznom

kamatom koja teče kako slijedi:

- na iznos od 1.054,48 HRK od 1. prosinca 2006. do dana isplate,

- na iznos od 191,98 HRK od 1. siječnja 2007. do dana isplate,

- na iznos od 191,98 HRK od 1. veljače 2007. do dana isplate,

- na iznos od 191,98 HRK od 1. ožujka 2007. do dana isplate,

- na iznos od 191,98 HRK od 1. travnja 2007. do dana isplate,

- na iznos od 89,48 HRK od 1. listopada 2008. do dana isplate

- na iznos od 204,48 HRK od 1. prosinca 2008. do dana isplate

- na iznos od 54,48 HRK od 1. siječnja 2009. do dana isplate

- na iznos od 203,98 HRK od 1. veljače 2009. do dana isplate

- na iznos od 203,98 HRK od 1. ožujka2009. do dana isplate

- na iznos od 206,48 HRK od 1. travnja 2009. do dana isplate

- na iznos od 234,48 HRK od 1. svibnja 2009. do dana isplate

- na iznos od 88,48 HRK od 1. lipnja 2009. do dana isplate

- na iznos od 28,48 HRK od 1. srpnja 2009. do dana isplate

- na iznos od 96,51 HRK od 1. kolovoza 2009. do dana isplate

- na iznos od 96,51 HRK od 1. rujna 2009. do dana isplate

- na iznos od 104,48 HRK od 1. listopada 2009. do dana isplate

- na iznos od 209,48 HRK od 1. prosinca 2009. do dana isplate

- na iznos od 74,48 HRK od 1. siječnja 2010. do dana isplate

- na iznos od 280,48 HRK od 1. veljače 2010. do dana isplate

- na iznos od 256,48 HRK od 1. ožujka 2010. do dana isplate

- na iznos od 447,48 HRK od 1. travnja 2010. do dana isplate,

- na iznos od 367,48 HRK od 1. svibnja 2010. do dana isplate

- na iznos od 454,48 HRK od 1. lipnja 2010. do dana isplate,

- na iznos od 873,48 HRK od 1. srpnja 2010. do dana isplate,

- na iznos od 769,48 HRK od 1. kolovoza 2010. do dana isplate,

- na iznos od 1.074,49 HRK od 1. rujna 2010. do dana isplate,

- na iznos od 950,49 HRK od 1. listopada 2010. do dana isplate,

- na iznos od 830,22 HRK od 1. studenog 2010. do dana isplate,

- na iznos od 1.148,43 HRK od 1. prosinca 2010. do dana isplate,

- na iznos od 1.359,48 HRK od 1. siječnja 2011. do dana isplate,

- na iznos od 1.205,62 HRK od 1. veljače 2011. do dana isplate,

- na iznos od 1.344,48 HRK od 1. ožujka 2011. do dana isplate,

- na iznos od 1.216,48 HRK od 1. travnja 2011. do dana isplate,

- na iznos od 1.237,49 HRK od 1. svibnja 2011. do dana isplate,

- na iznos od 1.813,63 HRK od 1. lipnja 2011. do dana isplate,

- na iznos od 2.093,13 HRK od 1. srpnja 2011. do dana isplate,

- na iznos od 2.134,48 HRK od 1. kolovoza 2011. do dana isplate,

- na iznos od 2.121,48 HRK od 1. rujna 2011. do dana isplate,

- na iznos od 1.185,84 HRK od 1. listopada 2011. do dana isplate,

- na iznos od 1.777,48 HRK od 1. studenog 2011. do dana isplate,

- na iznos od 2.054,48 HRK od 1. prosinca 2011. do dana isplate,

- na iznos od 2.054,48 HRK od 1. siječnja 2012. do dana isplate,

- na iznos od 2.054,48 HRK od 1. veljače 2012. do dana isplate,

- na iznos od 1.854,48 HRK od 1. ožujka 2012. do dana isplate,

- na iznos od 2.054,48 HRK od 1. travnja 2012. do dana isplate,

- na iznos od 1.854,48 HRK od 1. svibnja 2012. do dana isplate,

- na iznos od 2.054,49 HRK od 1. lipnja 2012. do dana isplate,

- na iznos od 2.054,48 HRK od 1. srpnja 2012. do dana isplate,

- na iznos od 2.054,48 HRK od 1. kolovoza 2012. do dana isplate,

- na iznos od 1.954,48 HRK od 1. rujna 2012. do dana isplate,

- na iznos od 1.752,49 HRK od 1. listopada 2012. do dana isplate,

- na iznos od 1.102,91 HRK od 1. studenog 2012. do dana isplate,

- na iznos od 1.854,48 HRK od 1. prosinca 2012. do dana isplate,

- na iznos od 2.254,49 HRK od 1. siječnja 2013. do dana isplate,

- na iznos od 2.054,48 HRK od 1. veljače 2013. do dana isplate,

- na iznos od 1.854,48 HRK od 1. ožujka 2013. do dana isplate,

- na iznos od 1.154,49 HRK od 1. travnja 2013. do dana isplate,

- na iznos od 2.654,48 HRK od 1. svibnja 2013. do dana isplate,

- na iznos od 1.654,48 HRK od 1. lipnja 2013. do dana isplate,

- na iznos od 1.362,49 HRK od 1. srpnja 2013. do dana isplate,

- na iznos od 1.737,48 HRK od 1. kolovoza 2013. do dana isplate,

- na iznos od 1.800,48 HRK od 1. rujna 2013. do dana isplate,

- na iznos od 1.754,49 HRK od 1. listopada 2013. do dana isplate,

- na iznos od 1.836,49 HRK od 1. studenog 2013. do dana isplate,

- na iznos od 2.154,48 HRK od 1. prosinca 2013. do dana isplate,

- na iznos od 1.854,48 HRK od 1. siječnja 2014. do dana isplate,

- na iznos od 1.754,48 HRK od 1. veljače 2014. do dana isplate,

- na iznos od 1.806,48 HRK od 1. ožujka 2014. do dana isplate,

- na iznos od 1.854,48 HRK od 1. travnja 2014. do dana isplate,

- na iznos od 1.954,48 HRK od 1. svibnja 2014. do dana isplate,

- na iznos od 1.954,48 HRK od 1. lipnja 2014. do dana isplate,

- na iznos od 1.954,48 HRK od 1. srpnja 2014. do dana isplate,

- na iznos od 1.854,48 HRK od 1. kolovoza 2014. do dana isplate,

- na iznos od 1.954,48 HRK od 1. rujna 2014. do dana isplate,

- na iznos od 1.954,48 HRK od 1. listopada 2014. do dana isplate, -

na iznos od 1.354,48 HRK od 1. studenog 2014. do dana isplate, -

na iznos od 2.008,18 HRK od 1. prosinca 2014. do dana isplate,

i koja zakonska zatezna kamata se od dana dospijeća pa do 31. srpnja 2015. god. iznosi 12% odnosno obračunava se u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.“

II. Dužan je tužitelj naknaditi tuženiku prouzročeni parnični trošak u iznosu od 20.811,00 HRK sa zakonskom zateznom kamatom počevši od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe. Zahtjev za više zatraženi trošak tuženika u iznosu od 8.689,00 HRK se odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 14. veljače 2019. podnio tužbu protiv tuženika a radi utvrđenja i isplate iznosa po Ugovora o kreditu broj 216-361/2004, kojim je tuženik odobrio kredit tužitelju u kunskoj protuvrijednosti u iznosu od 118.000,00 CHF, a za koji ugovor tužitelj ističe da sadrži ništetne odredbe. Navedenim ugovorom tuženik je tužitelju odobrio kredit u gore navedenom iznosu u protuvrijednosti hrvatskih kuna prema srednjem tečaju za devize H. A. A. B. d.d. važećim na dan korištenja

kredita. Člankom 3. navedenog Ugovora ugovoreno je da je protuvrijednost mjesečnog anuiteta 1.266,04 CHF a podmiruje se u kunama obračunatim prema srednjem tečaju B., a članom 6. ugovoreno je da je banka ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama H. A. A.

banke d.d. Korisnik kredita da svojim potpisom na Ugovoru izjavljuje da je suglasan i da primjenu Odluke o kamatnim stopama kao i njene kasnije izmjene i dopune. Naime, sasvim da je jasno da je tuženik postupajući na taj način nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi, ugovorio za sebe nepripadnu korist i ne pružajući tužitelju kao potrošaču niti minimum nužnih, esencijalnih informacija na temelju koji bi mogao na temelju točnih i razumljivih kriterija predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze iz zaključenja ugovora, kakvo postupanje tuženika je propisano kao obvezujući standarda u postupanju kreditne institucije, a koje postavlja Sud EU u tumačenju prava potrošača.

1.1. Konačni tužbeni zahtjev tužitelj je postavio podneskom od 15. prosinca 2021. na način kako je to navedeno u izreci ove presude, a nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja.

1.2. Tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, prvenstveno osporavajući osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, ističući prigovor zastare. Tuženik ističe kako su tužitelju bile dostupne sve informacije prije, i prilikom i za vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu na takav način da je mogao shvatiti ekonomske posljedice ugovaranja kredita u kojem se glavnica kredita veže uz valutu švicarski franak. Tužitelj navodi da su mu predmetnim ugovorom povrijeđena prava potrošača, da je ugovorna odredba Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi ništetna, što da ukazuje na obvezu vraćanja iznosa stečenih bez osnova na temelju ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, a pozivajući se pri tome na odluke Vrhovnog suda RH, Visokog trgovačkog suda i Ustavnog suda. Tuženik prvenstveno ističe kako je predmetni kredit tužitelj otplatio u veljači 2015., stoga da se ukazuje na Zakon o kreditnim institucijama, koji u članku 305. stavku 8. navodi: "Kreditna institucija dužna je potrošaču, na njegov zahtjev besplatno i u svakom trenutku tijekom trajanja ugovora o kreditu, staviti na raspolaganje izvještaj u obliku otplatnog plana koji da uključuje i izračun efektivne kamatne stope na dan izrade otplatnog plana, informaciju o ukupno plaćenoj glavnici, kamatama i troškovima, specifikaciju uplata i pregled promjena kamatnih stopa po kreditu." Ujedno ističe i prigovor zastare iz razloga što je tužba podnesena 14. veljače 2019., jer da se na zahtjev za isplatu na temelju stjecanja bez osnova primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina, što da znači da je za sva potraživanja s osnova stjecanja bez osnove koja su nastala prije 14. veljače 2014. da je nastupila zastara potraživanja. Tuženik nadalje smatra da tužitelj nema pravni interes da se utvrđuje ništetnost pojedinih ugovornih odredbi iz ugovora o kreditu zaključenog između stranaka, te da se tužitelj neosnovano poziva na primjenu presuda Visokog trgovačkog suda Pž-7129/13 i Pž-6632/2017 u ovom postupku, a na temelju članka 138.a Zakona o zaštiti potrošača i članka 502.c Zakona o parničnom postupku. Nadalje, da tužba ne sadrži koje su konkretne radnje tuženika dovele do ništetnosti pojedinih odredbi Ugovora o kreditu, pa da tako ne sadrži niti onaj minimalni činjenični opis predmetnih okolnosti koje su relevantne za ovaj slučaj, slijedom čega da se uopće ne može niti napraviti test da li su ugovorne odredbe ništetne ili ne. Članak 502.c ZPP-a da izričito navodi da se fizičke i pravne osobe mogu pozvati na prano utvrđenje iz presude povodom tužbe na zaštitu kolektivnih interesa i prava posebnim parnicama za naknadu štete, o čemu da govori i pravno utvrđenje iz presude Vrhovnog trgovačkog suda. Tuženik smatra a u odnosu na neosnovanost navoda o ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi kako su tužitelj i tuženik pojedinačno pregovarali o spornim odredbama Ugovora o kreditu, pa da je s obzirom na to tužitelj mogao birati između kredita s fiksnom ili s promjenjivom kamatnom stopom. Što se tiče dopuštenosti ugovaranja promjenjive kamatne stope i valutne klauzule u CHF, tuženik ističe da je relevantna činjenica, da je prema pozitivnim zakonskim odredbama bilo dopušteno ugovaranje promjenjive kamatne stope, pa da je to opća poznata činjenica da su na tržištu kredita takvi krediti prisutni već godinama, te da je svakom potrošaču to opće poznata činjenica da ugovori o kreditu mogu imati promjenjivu kamatnu stopu. Tuženik osporava i zatraženi tijek kamata osobito oni kojih se zahtijevaju prije podnošenja tužbenog zahtjeva, jer da tuženik nije pao u zakašnjenje prema tužitelju, niti mu je obveza koju bi trebao ispuniti uopće izvjesna ili poznata, slijedom čega da nema govora o zakašnjenju tuženika.

2. U provedenom postupku sud je strankama pružio mogućnost izjašnjavanja te je izveo dokaz pregledom Ugovora o kreditu broj 216-361/2004 od 22. studenog 2004. (list 7-14 spisa), pregledom čest. zgr. 2796/3, Z.K. uloška broj 8349, K.O. S. s prilozima (list 15-22 spisa), sudske prakse priložene uz odgovor na tužbu (list 47- 171 spisa), otplatnog plana A. B. (list 190-193 spisa), vještačenjem po vještaku financijske struke dipl. oeec. I. B., pregledom nalaza i mišljenja vještaka I. B. (list 198- 243 spisa te od 244-287 spisa), dok je sud odbio daljnje dokazne prijedloge tuženika kao suvišne, te na prijedlog punomoćnika stranaka zaključio raspravljanje.

3. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

3.1. Među parničnim strankama nije sporno:

- da su tužitelj i tuženik sklopili Ugovor o kreditu broj 216-361/2004 od 22. studenog 2004. i to tužitelj kao korisnik kredita a tuženik kao kreditor

- da je tužitelj otplatio kredit u veljači 2015.

3.2. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka za financije i računovodstvo I. B., dipl. oec., proizlazi da je od prosinca 2004. do studenog 2014. godine tužitelj uplatio 98.578,10 HRK više no što je trebao uplatiti kada bi navedeni kredit bio u kunama uz originalnu ugovorenu kamatnu stopu (kolona 9 Tablice 2) od čega je 14.719,93 HRK nastalo kao posljedica promjenjive kamatne stope (kolona 10 Tablice 2), a 83.858,17 HRK kao posljedica primjene valutne kaluzule na kredit (kolona 11 Tablice 2), a sve po mjesecima kako je prikazano u pripadajućoj Tablici 2.

3.3. Na tako dani nalaz i mišljenje stranke nisu imale primjedbi a tužitelj je uredio tužbeni zahtjev sukladno rezultatima nalaza i mišljenja vještaka podneskom od 15. prosinca 2021. na način da je zatražio isplatu iznosa od 98.578,10 HRK, a sve sukladno nalazu i mišljenju sudskog vještaka bez kojeg dokaza ni ovaj sud ne može donijeti meritornu odluku.

3.4. Naime, pregledom nalaza i mišljenja sudskog vještaka I. B. razvidno je da je vještak upravo na temelju Ugovora o kreditu ocijenio potraživanje tužitelja. Stoga, ovaj sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje sudskog vještaka I. B. kao logično i napravljeno po pravilima struke, u kojem nalazu i mišljenju je vještak precizno naveo sve iznose koje je tužitelj platio po predmetnom kreditu te napravio izračun sukladno prvotno ugovorenoj kamatnoj stopi i tečaju CHF.

4. Iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. proizlazi da je tužitelj HSU za zaštitu potrošača ishodio, između

ostalih, presudu i protiv tuženika, kojom se i u odnosu na tuženika utvrđuje da je od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača kao korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u ugovorima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja tih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što pak je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača od 1. lipnja 2004. do 6. kolovoza 2007., protivno odredbama članaka 81., 82. i 90. (NN 96/03), a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008., protivno odredbama tog Zakona (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i odredbama članaka 96. i 97. Zakona, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, te koristeći u kreditima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije s korisnicima kreditnih usluga pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.

4.1. Presudom Visokog trgovačkog suda R. H. poslovni broj Pž-

7129/13-4 od 13. lipnja 2014., presuda je potvrđena u odnosu na tuženika u dijelu u kojem je utvrđeno da je od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je ništetna.

4.2. Presudom pak istog suda poslovni broj Pž-6632/17-10 od 14. lipnja 2018. utvrđena je ništetnost ugovornih odredaba između ostalih i tuženika, kojima se ugovarala valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a to iz razloga što se o takvim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, niti je tuženik potrošače u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što pak je suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzročilo je neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu isključivo potrošača.

4.3. Prema odredbi članka 502.c ZPP-a fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz odredbe članka 502.a stavka 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan uz ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na nj pozvati. Tada je sud vezan uz utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na nj pozvati, a upravo na ta utvrđenja se tužitelj i poziva u tužbi, pa su irelevantni prigovori tuženika glede tužiteljevog pravnog interesa.

5. U odnosu na prigovor zastare, zastarni rok po stjecanju bez osnove iznosi pet godina, a ne tri godine kako to tuženik ističe pozivom na odredbu članka 230. Zakona o obveznim odnosima („NN“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15,

29/18, dalje: ZOO). Međutim, kako se tužitelj poziva na presude Trgovačkog suda u Zagrebu, to je nakon pravomoćnosti presude P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., koja je postala pravomoćna 13. lipnja 2014., saznao za utvrđenje povrede prava potrošača iz ugovora o kreditu, zbog čega rok zastare teče tek od 13. lipnja 2014., a uz okolnost da je tužba u ovom predmetu podnijeta 14. veljače 2019., to nije nastupila zastara potraživanja vezana uz promjenu kamatne stope. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim tužiteljica traži utvrđenje ništetnim ugovornih odredaba kojima je u spornom ugovoru o kreditu ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, ništetnost takvih ugovornih odredaba utvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/17-10 od 14. lipnja 2018., tako da ni u tom slučaju nije nastupila zastara tražbina za podnošenje konkretne tužbe.

6. Tužitelj je uredio tužbeni zahtjev podneskom od 15. prosinca 2021. na način da zatražio isplatu iznosa od 98.578,10 HRK, a sve sukladno nalazu i mišljenju sudskog vještaka bez kojeg dokaza ni ovaj sud ne može donijeti meritornu odluku.

7. Slijedom svega navedenoga nedvojbeno je da su odredbe Ugovora kojima se promjena kamatne stope čini ovisnom samo o odluci banke tj. odredbe članka 3. i 6. nepoštene, i prema tome ništetne, kao i odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i to odredba članka 3. i 6. ugovora, slijedom čega je valjalo usvojiti tužbeni zahtjev usmjeren na utvrđenje ništetnosti odredbi članaka 3. i 6. Ugovora i odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude.

7.1. Proglašenjem ugovora ništetnim za potrošače nastaje subjektivno pravo na restituciju i pravo potrošača na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovor ništetan, u smislu odredbe članka 1111. Zakona o obveznim odnosima („NN“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO).

7.2. Kako tužitelj u svom tužbenom zahtjevu potražuje iznos od 98.578,10 HRK koje je uplatio na ime kredita s kamatom od izvršene uplate, a uistinu je uplatio ukupni iznos kako je prednje utvrđeno, to je valjalo odlučiti kao pod točkom II. izreke ove presude.

7.3. Dakle, tuženik je bez pravne osnove naplatio iznose kredita, a sve s obzirom na utvrđenu ništetnost odredbi ugovornog odnosa, pa je valjalo tužitelju dosuditi zatraženi iznos.

8. Nadalje, u odnosu na tuženikove navode glede neurednosti tužbe valja kazati da je tužitelj postavio tužbeni zahtjev nakon što je tuženik dostavio dokumentaciju i nakon provedenog vještačenja, time da je tužba bila podnesena na temelju odredbe članka 186.b ZPP-a kao stupnjevita, pa se svakako ne radi o neurednosti tužbe.

9. Slijedom svih navedenih utvrđenja valjalo je odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude, te obvezati tuženika na isplatu kako je to navedeno pod točkom II. izreke ove presude.

10. Odluka o zateznoj kamati u skladu je s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a.

11. U odnosu na istaknuti tuženikov prigovor prijeboja tužiteljevog potraživanja valja kazati da je odredbom članka 288.a stavka 6. ZPP-a propisano da na pripremnom ročištu prigovor radi prebijanja može se istaknuti do donošenja rješenja o zaključenju prethodnog postupka, a tuženik takav prigovor ističe u podnesku od 17. siječnja 2022. bez navođenja iznosa koji bi bio predmet utvrđivanja prebijanja, pa tuženik nije dokazao ni osnovanost ni visinu svog potraživanja koje stavlja u prijeboj, slijedom čega ovaj sud drži da takav prigovor nije ni postavljen u smislu odredbe članka 333. ZPP-a.

12. Također, s obzirom da je ovaj sud usvojio tužbeni zahtjev nije bilo mjesta odlučivanju o postavljenom podrednom tužbenom zahtjevu.

13. Slijedom svih navedenih utvrđenja valjalo je odlučiti kao pod točkama I. i II. izreke ove presude.

13. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154., 155. i 164. ZPP-a. Tužitelj je po stavu ovog suda, priznat trošak sastava tužbe i tri podneska ( 7. lipnja 2019., 20. travnja 2021. i 16. prosinca 2021.) u iznosu od po 250 bodova, trošak pristupa na ročište od 21. travnja 2021. u iznosu od 62,50 bodova, te trošak pristupa na dva ročišta na kojim se raspravljalo i to ročište od 16. rujna 2021. i 19. siječnja u iznosu od po 250 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 10,00 kuna, daje iznos od 15.625,00 HRK. Ovom iznosu valjalo je pridodati trošak vještačenja u iznosu od 3.000,00 HRK te trošak pristojbe tužbe u iznosu od 850,00 HRK i trošak pristojbe presude u iznosu od 1.336,00 HRK, daje iznos od 20.811,00 HRK. Za više zatraženi trošak u iznosu od 8.689,00 HRK zahtjev je odbijen budući tako popisani trošak nije u skladu s navedenim odredbama OT-a, a imajući u vidu vrijednost predmeta spora, dok trošak sastava podneska od 29. rujna 2021. i 23. kolovoza 2021. nije priznat jer nije bio nužan za ovaj postupak.

14. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

Split, 4. ožujka 2022.

S U T K I N J A

Sonja Meštrović v.r.

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

DNA:

- punomoćniku tužiteljice

- punomoćniku tuženika

- u spis