REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Poslovni broj 40 P-784/2020-41

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli - Pola, po sutkinji Izabeli Barbić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja O.G. iz F., OIB: …, zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda F.S. i L.T., odvjetnika u P., protiv tuženika A.Č. iz P., zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda mr. sc. E. K. i A.K., odvjetnika u P., radi isplate i naknade štete, nakon glavne rasprave zaključene 27. siječnja 2022. u prisutnosti punomoćnika stranaka i tuženika osobno, 4. ožujka 2022. objavio i

p r e s u d i o  j e

I Prihvaća se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji glasi:

„Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati ukupan iznos od 15.223,75 kuna sa zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 3. ožujka 2022. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

II U preostalom dijelu, u iznosu od 1.175,00 kuna, tužbeni zahtjev tužitelja odbija se kao neosnovan.

III Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 1.331,03 kuna, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da su parnične stranke 24. lipnja 2010. kod Općinskog suda u Puli sklopile sudsku nagodbu, a osnovom koje se on obvezao tuženiku naknaditi štetu nastalu mu na stanu u F., koji se nalazi na katu, zbog izvođenja radova u prizemnomu prostoru u vlasništvu tužitelja i to: „popravkom oštećenja na stanu i to žbukanjem i ličenjem istoga na mjestima gdje je to potrebno, time da će sam (ondje) tužitelj izabrati izvođače, a (ondje) tuženik će platiti troškove tih radova, kao i radova na podestu pred ulazak u stan tužitelja“. Sve navedeno određeno je u toč. I. nagodbe, a toč. II. tužitelj se obvezao da će obaviti sve radove po ocjeni dipl.

./.

ing. građevine – statičara, na koje bi on ukazao. Statičar nije ukazao ni na kakve potrebne radove, pa je preostalo samo ispunjenje njegove obveze glede troškova spomenutih radova. Parnične stranke nisu mogle postići sporazum o visini troškova popravka oštećenja, slijedom čega je tuženik kod ovoga suda pokrenuo ovršni postupak pod poslovnim brojem Ovr-2265/10 radi izvršenja činidbe, a u kojemu postupku je tužitelju naloženo da na račun suda položi iznos od 109.437,50 kuna, koji iznos je utvrđen na temelju vještačkog nalaza vještakinje D.Š. Vještakinja je u svomu nalazu od 25. rujna 2012. navela da je šteta na stanu tuženika prouzročena slijedećim uzrocima: 1. starošću međukatne konstrukcije, 2. izvedenim radovima na stanu tuženika od strane samog tuženika radi redovnog i investicijskog održavanja stana i 3. radovima u prizemlju zgrade izvedenim od strane tužitelja. Vještakinja D.Š. nije razlučila koliki je udio svakog od predmetna tri uzroka nastanka štete na tuženikovu stanu, a tužitelj u ovršnomu postupku, zbog izostanka načela kontradiktornosti, to nije ni mogao utvrđivati. Prije no što je tuženik sanirao štetu na predmetnomu stanu, on je pokrenuo postupak osiguranja dokaza koji se kod ovoga suda vodio pod poslovnim brojem R1-21/15, a u kojemu postupku je građevinski vještak M.B., istovjetno kao i vještak D.Š., utvrdio tri ista uzroka nastanka štete na stanu tuženika, time što je vještak B. odredio i udio svakog od tih uzroka u nastanku oštećenja, i to: 1. starost građevine – 51%, 2. radovi na stanu koje je izvodio tuženik – 10% i 3. radovi koje je tužitelj izveo u prizemlju zgrade – 39%. Iste parnične stranke, po šteti iz istog štetnog događaja, kod ovoga suda vode još jednu parnicu pod poslovnim brojem Pn-391/15, u kojoj je također provedeno građevinsko vještačenje po vještakinji C.P., koja je također kao uzroke štete utvrdila: starost građevine s 54%, radove izvedene po tuženiku s 10% i radove izvedene po tužitelju s 36%. Dakle, tužitelj je preplatio tuženika u ovršnom postupku za značajan iznos. Radi pojednostavljenja, tužitelj prihvaća nepovoljniji nalaz vještaka kojim su postotno određeni udjeli svakog uzroka za nastanak štete tuženiku. Starost građevine i međukatne konstrukcije prouzročila je štetu s 51%, a radovi izvedeni po samom tuženiku 10%, stoga mu je tuženik dužan vratiti 61% iznosa isplaćenog u ovršnom postupku, a što iznosi 66.756,87 kuna i to s kamatom od 1. listopada 2015., s obzirom na to da je tuženik u spomenutoj parnici pod poslovnim brojem Pn-391/15 izjavio da mu je toga dana ovršni sud isplatio iznos od 109.437,50 kuna na račun. Tuženik je primitkom toga iznosa u ovršnom postupku započeo, ne sa saniranjem štete, već sa cjelokupnom rekonstrukcijom svoga stana i zajedničkog krova zgrade u suvlasništvu parničnih stranaka. Prigodom izvođenja tih radova tuženik je oštetio krov tužiteljeve zgrade u F., a uslijed kojeg oštećenja je prodorom oborinskih voda nastala znatna šteta na toj tužiteljevoj zgradi. U konkretnom slučaju tuženik ne samo da je oštetio kanalice, tavelice i gredice na krovu te tužiteljeve zgrade, već je s krova zgrade u suvlasništvu stranaka u F., bez ikakva odobrenja i građevinskog smisla, oluk sa zgrade u suvlasništvu stranaka dijelom povezao s olukom tužiteljeve zgrade. Radi utvrđenja štete koju je tom prigodom tuženik prouzročio na njegovoj susjednoj zgradi, kod ovoga suda proveden je postupak osiguranja dokaza pod poslovnim brojem R1-101/16, a u kojem je opisana i dokumentirana šteta koju je on pretrpio zbog nestručno izvedenih radova na susjednoj zgradi. Tužitelj je radi popravka štete na svojoj zgradi dana 12. listopada 2016. već platio iznos od 6.880,00 kuna i to na ime ličilačkih radova u sobama i konobi svoje zgrade, a zbog oštećenja boje uslijed prodora vode s krova. Radi popravka štete na krovu svoje zgrade tužitelj je pribavio ponudu M.M.K. na iznos od 87.125,00 kuna. Shodno tome, smatra da mu je tuženik dužan vratiti iznos preplaćen u ovršnom postupku od 66.756,87 kuna, kao i naknaditi mu štetu prouzročenu na njegovoj zgradi u F. u ukupnom iznosu od 94.005,00 kuna. Predlaže da sud nakon provedenog postupka obveže tuženika da mu isplati iznos od 160.761,87 kuna sa zateznim kamatama koje na iznos od 66.756,87 kuna teku od 1. listopada 2015. do isplate, na iznos od 6.880,00 kuna od 12. listopada 2016. do isplate te na iznos od 87.125,00 kuna od presuđenja do isplate. Potražuje i naknadu parničnog troška.

1.1. Nakon u postupku provedenog građevinskog vještačenja tužitelj je na ročištu od 9. svibnja 2018. uredio tužbeni zahtjev na način da potražuje isplatu ukupnog iznosa od 86.438,75 kuna, i to radi stjecanja bez osnove isplatu iznosa od 70.040,00 kuna (uzimajući u obzir da je, u međuvremenu, u predmetu poslovni broj Pn-391/15 pravomoćno utvrđena njegova odgovornost za štetu u omjeru od 39%), dok radi naknade imovinske štete zahtijeva isplatu iznosa od 16.398,75 kuna.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je u cijelosti osporio tužbu i tužbeni zahtjev. Na temelju valjanog pravnog osnova, i to pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi poslovni broj Ovr-2265/10 od 20. ožujka 2014., tužitelj je tuženiku isplatio iznos od 109.437,50 kuna za potrebe izvršenja građevinskih radova radi popravka oštećenja u stanu u njegovomu vlasništvu, a koja oštećenja su nastala kao posljedica tužiteljevih radova na uređenju poslovnog prostora u prizemlju zgrade u F., pa stoga nije jasno na kojoj pravnoj osnovi tužitelj temelji svoj zahtjev za povrat plaćenog iznosa. Glede tužiteljeva zahtjeva za isplatu iznosa od 6.880,00 kuna navodi da u tužbi nisu navedene okolnosti nastanka štetnog događaja, kao ni vrijeme i mjesto nastanka, pa stoga on opravdano sumnja je li taj štetni događaj uopće nastupio. Tuženik je radove na sanaciji krova nekretnine u suvlasništvu parničnih stranaka završio u studenom 2015., a od tada pa do 4. ožujka 2016. kada je tužitelj podnio prijedlog za osiguranje dokaza, tužitelj nije obavijestio tuženika o nastanku ikakve štete, niti je sudski vještak u postupku osiguranja dokaza utvrdio uzrok navodne štete na koju je tužitelj upućivao. Iako je navodna šteta nastala u prostoru objekta u kojem tužitelj pruža ugostiteljske usluge i usluge smještaja, tužitelj navodu štetu otklanja tek šest mjeseci nakon ročišta, uzimajući u obzir da iz dostavljenog računa od 27. veljače (ispravno: rujna) 2016. proizlazi da je bojanje soba izvršeno 15. rujna 2016. Glede zahtjeva za isplatu iznosa od 87.125,00 kuna, tuženik navodi da je razvidno da se isti odnosi na troškove popravka krova na nekretnini u vlasništvu tužitelja i to temeljem ponude obrta M.M.K., a koja da se odnosi na radove na rekonstrukciji cjelokupnog krovišta. Međutim, iz tužbenih navoda proizlazi da je tuženik oštetio „kanalice, tavelice i gredice na krovu“ pa nije jasno na temelju čega tužitelj potražuje naknadu štete u vidu saniranja cjelokupne krovne konstrukcije. Osporava da je prouzročio ikakvu štetu na krovu, jer tužiteljev krov uopće nije imao potrebu koristiti za izvođenje radova na krovištu nekretnine u suvlasništvu parničnih stranaka. Iz fotografija koje čine sastavni dio nalaza i mišljenja vještaka građevinske struke M.B. izrađenog u predmetu poslovni broj R1-21/15 jasno proizlazi da je tuženik koristio skelu za izvođenje radova na drugoj nekretnini, dok vještakinja građevinske struke A.H. u predmetu poslovni broj R1-101/16 nije utvrdila opstojnost ikakve štete na krovu tužiteljeve nekretnine, a koja bi bila posljedica tuženikovog postupanja. Eventualna potreba sanacije krovne konstrukcije tužiteljeve nekretnine je posljedica njene dotrajalosti, a ne tuženikovih građevinskih radova. Stoga, tuženik predlaže da sud nakon provedenog postupka odbije tužbeni zahtjev u cijelosti te da obveže tužitelja da tuženiku naknadi troškove postupka.

3. Presudom ovoga suda poslovni broj: P-1414/2016-19 od 20. kolovoza 2018. djelomično je prihvaćen tužiteljev tužbeni zahtjev te je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 16.398,75 kuna sa zateznim kamatama od 20. kolovoza 2018. (toč I. izreke). U preostalom dijelu, u iznosu od 70.040,00 kuna, tužbeni zahtjev je odbijen (toč. II. izreke), odbijen je tužiteljev zahtjev za naknadu troškova postupka u iznosu od 36.786,00 kuna (toč. III. izreke), određeno je da je tužitelj dužan tuženiku naknaditi parnični trošak u iznosu od 1.161,08 kuna sa zateznom kamatom od 20. kolovoza 2018. do isplate (toč. IV. izreke) te je u preostalom dijelu, u iznosu od 16.963,92 kuna, odbijen tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška (toč. V. izreke).

3.1. Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi je da je prvostupanjski sud odbio zahtjev tužitelja za povrat dijela iznosa koji je tužitelj kao ovršenik isplatio („preplatio“) u ovršnom postupku, zaključivši da postojanje pravomoćne sudske odluke - pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi Općinskog suda u Puli-Pola broj:

Ovr-2265/10-25 od 20. ožujka 2014. onemogućava njezino preispitivanje, jer bi se u protivnom zadiralo u institut pravomoćnosti sudske odluke, a što nije dopušteno. Nadalje, prvostupanjski je sud naložio tuženiku da tužitelju naknadi štetu isplatom iznosa od 16.963,92 kuna, osnovanost i visinu koje je utvrdio na temlju nalaza i mišljenja vještakinje građevinske struke A.H. (sačinjenog u postupku osiguranja dokaza poslovni broj: R1-101/2016) te nalaza i mišljenja vještaka građevinske struke S.Z. (sačinjenog u ovom postupku).

3.2. Presudom i rješenjem Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj: Gž- 285/2019-2 od 7. prosinca 2020., navedena je presuda, povodom žalbi tužitelja i tuženika, potvrđena u njenom odbijajućem dijelu (sadržanom u toč. II. izreke – za iznos od 70.040,00 kuna), dok je u dosuđujućem dijelu (sadržanom u toč. I. izreke - za iznos od 16.398,75 kuna) i u odluci o parničnom trošku (sadržanoj u toč. III., IV. i V. izreke), presuda ukinuta te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Dakle, u ponovljenom postupku preostalo je utvrditi potražuje li tužitelj osnovano od tuženika naknadu imovinske štete u iznosu od 16.398,75 kuna, vodeći se uputom drugostupanjskog suda da je u postupku radi naknade štete potrebno utvrditi sve pretpostavke odgovornosti za štetu - štetnika, štetnu radnju, postojanje štete koja je zbog toga nastala i uzročne veze (kauzalnog neksusa) između upravo te štetne radnje odnosno propuštanja i nastale štete, kao i protupravnost štetne radnje, time da se te pretpostavke moraju kumulativno ispuniti.

5. U dokaznom postupku izvršen je uvid u ovosudne spise poslovni broj Ovr- 2265/10, R1-21/15, P-1351/10, R1-101/16 i Pn-391/15, pročitane se sve isprave sadržane u spisu, proveden je dokaz saslušanjem svjedoka G.B. i S.V. te tužitelja i tuženika kao parničnih stranaka, proveden je dokaz uviđajem na licu mjesta, vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dipl. ing. građ. S.Z. te usmenom dopunom nalaza i mišljenja.

6. Zahtjev tužitelja je djelomično osnovan.

7. Dakle, predmet spora je (još) zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi imovinsku štetu u iznosu od 16.398,75 kuna, za koju tvrdi da mu je nastala tijekom rekonstrukcije zajedničkog krova zgrade u suvlasništvu parničnih stranaka u F., na način da je tuženik prilikom izvođenja radova oštetio krov tužiteljeve zgrade u F., uslijed kojeg oštećenja je prodorom oborinskih voda nastala znatna šteta na toj zgradi tužitelja, kao i na način da je tuženik oluk sa zgrade u suvlasništvu stranaka dijelom povezao s olukom tužiteljeve zgrade, uslijed čega je došlo do prelijevanja oborinskih voda po fasadi i otvorima tužiteljeve zgrade u F.

8. Pritom, među strankama nije sporno:

- da se prema sadržaju sudske nagodbe zaključene u predmetu Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-1351/10 dana 24. lipnja 2010., u bitnom, ovdje tužitelj (u tom postupku tuženik) obvezao popraviti oštećenja na stanu tuženika (u tom postupku tužitelja) i to žbukanjem i ličenjem na mjestima gdje je to potrebno te provođenjem radova na podestu pred ulazom u stan (st. I. nagodbe), preslagivanjem kanalica i drugim radovima na krovu koje je potrebno izvesti, sve vezano za eventualnu štetu koja je na krovu mogla nastati zbog radova koje je izvodio tužitelj (st. IV. nagodbe), kao i izradom otvora za vrata od postavljenih prozorskih otvora u spremištu ispod stepeništa zgrade (st. V. nagodbe);

- da je pravomoćnim rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Ovr-2265/10-25 od 20. ožujka 2014., na temelju navedene sudske nagodbe kao ovršne isprave, određena ovrha na način da je ovrhovoditelj (ovdje tuženik) ovlašten da na trošak ovršenika (ovdje tužitelja), izvrši radove popravka oštećenja na stanu ukupne površine 86,41 m2 u zgradi na prvom katu, sagrađenoj na kč. br. 237 k.o. F., koji radovi su pobliže navedeni u tom rješenju;

- da je ovršenik (ovdje tužitelj) pravomoćnim rješenjem o ovrsi obvezan da u roku od petnaest dana od primitka toga rješenja na račun suda položi iznos od 109.437,50 kuna potreban za pomirenje troškova koji će nastati izvršenjem građevinskih radova iz tog rješenja, a radi naplate toga iznosa određena je ovrha na nekretnini ovršenika (ovdje tužitelja);

- da je ovršenik (ovdje tužitelj) iznos od 109.437,50 kuna položio na račun suda 20. travnja 2015., da je navedeni iznos ovrhovoditelju (ovdje tuženiku) isplaćen 25. rujna 2015., da je ovrhovoditelj (ovdje tuženik) podneskom od 15. listopada 2015. izvijestio sud da je započeo s izvođenjem građevinskih radova, da je podneskom od 21. prosinca 2015. izvijestio sud da građevinski radovi još nisu okončani, te da je (na upit suda) podneskom od 4. travnja 2016. izvijestio sud da su svi građevinski radovi po predmetnoj ovrsi dovršeni, a slijedom čega je ovršni postupak obustavljen.

9. Sporno je i valja utvrditi je li tuženik prilikom izvođenja opisanih građevinskih radova na krovu zajedničke zgrade u F., prouzročio štetu tužitelju, a koja šteta se ogleda u oštećenjima na krovu, fasadi i unutrašnjim prostorijama tužiteljeve zgrade u F. kao i oštećenjima u prizemlju zgrade, u prostoru u vlasništvu tužitelja.

10. Uvidom u ovosudni spis poslovni broj R1-101/16 utvrđeno je da je na prijedlog predlagatelja (ovdje tužitelja) od 4. ožujka 2016. proveden postupak osiguranja dokaza na okolnost utvrđenja vrste, visine i uzroka štete nastale vlaženjem na katu i u prizemlju zgrade u F. te je vještačenjem po vještakinji građevinske struke dipl. ing. građ. A.H. utvrđeno: da nekretnine u kojima se nalaze stanovi i poslovni prostori te zajednički dijelovi koji su predmet postupka u naravi predstavljaju zgrade u F.; da se u zgradi na adresi nalaze dva stana, jedan u prizemlju u vlasništvu predlagatelja (ovdje tužitelja), a drugi na katu u vlasništvu protustranke (ovdje tuženika), da se u naravi, u prizemlju nalazi poslovni prostor ugostiteljske namjene, a na katu stan (pri čemu sud pojašnjava da je riječ o zgradi u odnosu na koju je ovdje tuženik rješenjem o ovrsi poslovni broj: Ovr-2265/10-25 od 20. ožujka 2014. ovlašten na trošak tužitelja izvršiti radove popravka oštećenja na stanu); da je zgrada u zemljišnim knjigama upisana kao kuća u vlasništvu predlagatelja, a da se u naravi u prizemlju te zgrade nalazi dio poslovnog prostora ugostiteljske namjene i pristup stambenom dijelu na katu.

10.1. Nadalje, pregledom prostorija radi utvrđenja nastalih oštećenja, vještakinja je utvrdila: da je u poslovnom prostoru predlagatelja (ovdje tužitelja) u prizemlju zgrade1 , na nadvoju iznad ulaznih vrata u poslovni prostor, na lijevom rubu vidljiva vertikalna pukotina duž cijelog nadvoja do stropa, a da je slabije vidljiva pukotina uočena i u sredini raspona nadvoja (ispod grede) te na površini (sloj boje), uz napomenu da nije moguće utvrditi dubinu pukotina; da je na bočnoj vanjskoj plohi krovnog vijenca zgrade2 (južna fasada), na dijelu prema zgradi , otučena žbuka te je isti ponovo ožbukan, da je krov zgrade2 na spoju sa zgradom pokriven starim kanalicama, koje su dijelom položene u mort, no nije moguće utvrditi vrijeme pokrivanja; kako je na rubu krova zgrade1 postavljen limeni opšav, da se oborinske vode slijevaju direktno s predmetnog krova na krov zgrade2 (nije postavljen horizontalni oluk), a s obzirom na spoj krovova te njihove nagibe, da horizontalni oluk ne bi bilo moguće položiti u cijeloj duljini završetka krova zgrade1 ; da se tako skupljene oborinske vode, koje se upuštaju na kosinu krova zgrade2 , slijevaju u horizontalni oluk iste zgrade velikim intenzitetom (jer su skupljene i upuštene na jednom mjestu) i stoga je izvjesno da za vrijeme obilnih oborina dolazi do prelijevanja iz oluka; da je na istočnoj fasadi zgrade1 (dvorišna fasada), na mjestu završetka krovne plohe, postavljen limeni opšav kojim se oborinske vode skupljaju na način da se vertikalnim olukom upuštaju u horizontalni oluk zgrade2 ; da se ispod horizontalnog oluka zgrade2 vidljivo ljušti površinski sloj fasadne boje, a što je vidljivo i na dijelu fasade ispod krovnog vijenca; da je pregledom pokrova zgrade2 utvrđeno da je nekoliko kanalica zamijenjeno, ali ne samo uz rub prema zgradi1 ; da su lijevo od prozora na katu zgrade2 , ispod krovnog vijenca, uočene mrlje tamnije od boje fasade; da se na rubnom dijelu zgrade prema zgradi1 , u duljini oko 80 cm, ne uočavaju tavelice ispod crijepova, koje su vidljive na ostatku zgrade; da se u stanu na I katu zgrade2 (stan tužitelja) u sobi na katu u uglu sobe, koji se nalazi s unutarnje strane nasuprot vijencu i oštećenoj fasadi, uočava mrlja na vanjskom zidu prema zgradi1 te na stropu, da se prema intenzitetu boje na rubovima zaključuje da se radi o mrlji koja se višestruko ponavlja (tijekom sušenja ostaju tamniji rubovi); da se u drugom prostoru, čiji zid graniči sa zgradom1 , u uglu prema prostoru u koji prodire voda, na nosivom stropu, neposredno ispod stropa, uočava pukotina, za koju se procjenjuje da je površinska, čiju starost nije moguće utvrditi; da se u potkrovlju zgrade2 , na dijelu drvene grede ispod krovnog vijenca uočavaju tragovi vlage u duljini od oko 80 cm, mjereno od zida prema zgradi1 ; da su na dijelu krovne konstrukcije, u širini od oko 80 cm (3 reda tavelica), na dva mjesta polomljene letve na koje su položene lavelice i to na jednom mjestu dvije letve, dok je na trećoj između njih vidljiv progib, a na drugoj lokaciji polomljena je jedna letva; da su na dijelovima gdje su polomljene letve puknute i tavelice; da su na krovnoj gredi uz zid prema zgradi1 ispod jedne polomljene letve postavljene jedna tavelica i dvije opeke, a koje su tavelice slične ostalima koje su postavljene na zgradi; da je u prizemlju ugostiteljskog objekta na zidu prema zgradi1 uz kamin u visini oko 40-90 cm vidljiva kosa pukotina na zidu oko koje se ljušti boja i žbuka sa zida.

10.2. Stranke nisu osporile nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje A.H., sačinjen u predmetu poslovni broj R1-101/2016, a i sud navedeni nalaz i mišljenje prihvaća, smatrajući da je imenovana vještakinja stručno i objektivno predočila oštećenja na posebnim i zajedničkim dijelovima obje zgrade, pa da takvo činjenično stanje utvrđeno u postupku osiguranja dokaza predstavlja valjano polazište za utvrđenje osnovanosti tužiteljevog zahtjeva za naknadu štete. Imenovana vještakinja, međutim, nije po nalogu suda utvrdila uzrok ni visinu štete (niti su stranke u postupku osiguranja dokaza u tom smjeru predlagale dopunu vještačenja), pa je u ovom postupku valjalo utvrditi je li navedena šteta posljedica izvođenja radova od strane tuženika na zajedničkom krovu zgrade, a ovisno o tome, postoji li odgovornost tuženika za naknadu štete tužitelju i u kojem iznosu.

11. Radi utvrđenja navedenih spornih činjenica proveden je dokaz saslušanjem svjedoka G.B. i S. V., saslušanjem tužitelja i tuženika kao parničnih stranaka te građevinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku S.Z.

12. Iz iskaza svjedoka S.B. proizlazi da je on prije otprilike godinu dana (dakle tijekom 2016.) kao radnik društva V. d.o.o., u kojem je radio na poslovima tesara i krovopokrivača, bio angažiran na izvođenju radova pojačanja krova predmetne zgrade, krovišta i poda, u vidu postavljanja drvenih greda, štafla i dasaka koje su sa strane zavidane šarafima, a koje radove je naručio tuženik. U konkretnom slučaju došlo je do spuštanja krova na stambenoj zgradi na kojoj su izvodili radove, što je imalo za posljedicu stvaranje procjepa na mjestu sudara dviju stambenih zgrada. Njihov zadatak bio je da, osim spomenutih radova glede pojačanja krovišta i poda, s odgovarajućom plastičnom (rabit) mrežom prekriju spomenuto mjesto gdje se stvorio procjep i prodor svjetlosti, da se isti nastavno zalijepi. Postavljen je lim, a nastavno i mrežica, a to su obavljali kooperanti društva V. Osim toga, na krovu predmetne stambene zgrade su postojeću gurlu okruglastog oblika zamijenili novom u obliku slova „L“. S obzirom da je uobičajeno da tijekom određenog vremenskog razdoblja dolazi do pomicanja odnosno spuštanja kanalica, oni su na predmetnom krovu razmjestili kanalice na način da su ih vraćali u prvobitni položaj i pričvrstili pur pjenom. Tijekom izvođenja opisanih radova nisu koristili tužiteljev krov, već skele postavljene između dvije kuće, i to kuće u kojoj živi tuženik i druge susjedne kuće koja se ne odnosi na tužitelja. Tijekom izvođenja radova na saniranju spomenutog procjepa na mjestu sudara dviju krovnih površina sa svake strane, na oba krovišta, tužiteljevom i tuženikovom, bilo je potrebno ukloniti 2 do 3 kanalice kako bi oslobodili prostor za nastavno postavljanje lima na procjepu, nakon čega su prethodno uklonjene kanalice vratili na isto mjesto. Spomenuta rabit mreža postavljena je i na tužiteljev krov, a po procjeni svjedoka bilo je postavljeno oko 2 do 3 m² žbuke na tužiteljevo krovište. Nije mu poznato je li tužitelj dao suglasnost za izvođenje radova na zajedničkom krovištu, on osobno tužitelja u svezi toga nije ništa pitao. Čuo je da je tužitelj zabranio izvođenje ikakvih radova, uz napomenu da nije bilo moguće izvesti radove na zajedničkom krovu, a da se tijekom izvođenja tih radova ne zađe i u dio krovišta tužitelja. Prije postavljanja lima s tužiteljeva krova bile su uklonjene dvije do tri kanalice s lijeve i desne strane.

12.1. Iz iskaza svjedoka S.V. proizlazi da je njegova građevinska tvrtka V. bila angažirana od strane tuženika negdje tijekom listopada ili studenog 2015., a radilo se o tome da je na krovištu kuće u kojoj živi tuženik došlo do ulegnuća kanalica pa je trebalo iste vratiti u prvobitno stanje, a uz to zamijeniti dotrajali limeni opšav i postaviti novi cijelom dužinom krova te kuće. Tijekom izvođenja spomenutih radova oni nisu koristili krov tužiteljeve kuće jer za to nije postojala potreba, s obzirom na to da su predmetne radove izvodili pomoću postavljenih skela. Nakon što su mu predočene fotografije sačinjene u postupku osiguranja dokaza (list 25 u predmetu poslovni broj: R1-101/2016) svjedok je naveo da je radove postavljanja lima izvodio kooperant njegovog društva (obrt V.L.), da smatra da je navedeni lim bilo moguće postaviti bez kretanja po krovu tužitelja, ali dozvoljava mogućnost da su za potrebe postavljanja limenog opšava privremeno bile uklonjene kanalice na prostoru gdje je umjesto starog trebalo postaviti novi opšav. U vrijeme izvođenja spornih radova kanalice na krovištu tužitelja bile su stare i dotrajale te su skliznule iz prvobitnog položaja. Naveo je i da su oni, da bi uopće bili u mogućnosti postaviti novi limeni opšav, bili prisiljeni iz prostora tužiteljeva krova ukloniti postojeću žbuku nakon čega su postavili novi opšav, na njega plastičnu mrežicu, a preko nje lijepilo. Prije izvođenja predmetnih radova od tužitelja nisu tražili nikakvu suglasnost.

12.2. Sud je iskaze navedenih svjedoka ocijenio istinitim u dijelu u kojem su iskazivali o vrsti radova koje su obavljali po nalogu tuženika na krovu zgrade1 , jer obavljanje tih radova proizlazi i iz ostalih dokaza provedenih u tijeku postupka. Međutim, iskazi oba navedena svjedoka kontradiktorni su u dijelu u kojem prvotno negiraju da su tijekom izvođenja opisanih radova koristili tužiteljev krov navodeći da za to nije bilo potrebe i da su koristili skelu postavljenu s druge strane, dok istovremeno potvrđuju da sporne radove nije bilo moguće izvesti bez da se zađe i u dio krovišta tužitelja te da je na tužiteljevo krovište postavljeno 2 do 3 m² žbuke (što navodi svjedok G.B.), kao i da su radi postavljanja limenog opšava morali privremeno ukloniti dio kanalica i postojeću žbuku s dijela krova tužitelja (što navodi svjedok S.V.). Stoga, po stavu ovoga suda, iskazi imenovanih svjedoka nisu vjerodostojni u dijelu u kojem negiraju korištenje tužiteljeva krova. Sud vjeruje da je radi obavljanja radova saniranja krova bila postavljena skela (ista je vidljiva i na fotografijama koje su sastavni dio nalaza i mišljenja vještaka M.B. u predmetu R1-21/2015), ali unatoč tome utvrđuje da su radnici angažirani po tuženiku koristili i krov susjedne zgrade2 a koja zgrada je u vlasništvu tužitelja, i to na način da su na mjestu gdje se dodiruju krovne površine dviju zgrada postavljali limeni opšav i za potrebe izvođenja tih radova uklanjali žbuku i kanalice sa dijela krova tužitelja. Osim toga, i sam tuženik u svom iskazu navodi da je skale postavljena tek nakon što ga je nazvao tužitelj, a da su do tada radnici dolazili na krov preko postavljenih škala.

13. Tužitelj je u svom iskazu naveo da je predmetnu tužbu podnio iz razloga što ga tuženik nije obavijestio prije izvođenja radova na krovu zajedničke zgrade te iz razloga što je, bez njegove suglasnosti, tužitelj dopustio radnicima koji su izvodili radove da prelaze preko krova njegove zgrade, a koji se krovovi međusobno dodiruju. S obzirom da se radi o starim zgradama došlo je, zbog pomicanja crijepa oko metar širine, do nastavnog prodora vode u dvije sobe njegove kuće, a po zidu koji se nalazi na spomenutom dijelu krova se ta voda spustila i u prizemni dio njegovog objekta, tj. u restoransku salu. On inače u jutarnjim satima odlazi u nabavu stvari za potrebe restorana te ga je jednog dana u njegova djelatnica telefonskim putem obavijestila da je vidjela kako se neki njoj nepoznati ljudi kreću po krovu njegove zgrade. Po dolasku do svoje kuće tužitelj je to i osobno zamijetio te se nastavno popeo do krova i ondje zatekao dvojicu nepoznatih ljudi koji su mu, na upit tko im je dopustio da se kreću po njegovom krovu, odgovorili da im je to dopustio tuženik. Stoga se on obratio tuženiku izražavajući nezadovoljstvo što je bez njegovog znanja i suglasnosti dopustio radnicima da tijekom saniranja krova zajedničke zgrade odlaze i na krov njegove zgrade te je od njega zahtijevao da smjesta zaustavi radove i sve vrati u prvobitno stanje, na što mu je tuženik odgovorio da ništa ne brine i da će on nadoknaditi svu nastalu štetu. Tužitelj je bio uporan u nastojanju da se radovi prekinu, ali kako je bilo najavljeno ružno vrijeme s padalinama, pristao je da se to pokrije i sanira. Do prodora vode kroz krov njegove zgrade u spomenute dvije sobe i restoran došlo je iz razloga što su se spomenuti radnici kretali po njegovom krovu te tako uništili dio tavelica i kanalica, kao i iz razloga što je tužitelj gurlu koja je bila postavljena uz vanjski zid zajedničke zgrade prespojio na gurlu njegove kuće, čime je došlo do preopterećenja gurle na njegovom objektu, jer se kroz nju dovodi voda s relativno velike krovne površine njegove nekretnine. Prostor njegove zgrade propušta i dan danas, pa je prisiljen držati posude u potkrovlju, radi prikupljanja vode. Nakon prodora vode trebao je osušiti, tj. odvlažiti prostor, a nakon toga je dva puta bilo izvršeno bojenje zidova oštećenih vlagom, u vezi sa čime je imao trošak od oko 1.000,00 eura, koji je platio u kunama. Od tuženika nije zahtijevao da mu naknadi taj trošak jer su oni u lošim odnosima. Do prodora vode u prostor restorana došlo je dva puta, uz napomenu da nakon što je tuženik sanirao spomenutu gurlu dolazi do manjeg prodora vode. Krov na njegovoj zgradi star je 50-60 godina.

13.1. Ponovno saslušan pred ovim sudom tužitelj je u bitnom istovjetno iskazivao, pojašnjavajući da je spornog dana, kada je zatekao tuženikove radnike na svom krovu, dio njegovog krova bio otkriven, i to otprilike 1m krova po širini, duž ruba krova. Čim je došla prva kiša poplavile su sobe i on je tada pokrenuo postupak osiguranja dokaza. Radnici tuženika su također skinuli dio fasade ispod krova pa mu je i na taj način počinjena šteta. On je znao da će tuženik pristupiti sanaciji krova jer mu je to naloženo u ranije vođenim postupcima, iako ne u cijelosti na taj način, ali nije znao kada će pristupiti radovima niti ga je on o tome obavijestio. Također, gurlu zajedničke zgrade tuženik je stavio u njegovu gurlu, a kako on ima veliki krov došlo je do preopterećenja gurle i prelijevanja vode uslijed kišnog vremena. Tu je gurlu tuženik kasnije maknuo, ali šteta je već bila nastala. Njemu su dvije sobe bile uništene i on je štetu samo djelomično sanirao na način da je sušio zidove s ovlaživačima te je, kroz naredne tri godine, trebao svake godine farbati a na dijelu i mijenjati žbuku. Krov nije sanirao u cijelosti, već je u dva navrata vršio neke radove. Nije primijetio puknuća na zidovima svoje zgrade prije nego je tuženik započeo s radovima. Zidovi su bili svježe ožbukani, a sobe koja iznajmljuje su tada imale 4 godine. U trenutku kada je došao na krov kanalice su s njegovog krova već bile uklonjene, radnici su gazili po njegovom dijelu krova i popravljali dimnjak na zajedničkoj zgradi. Riječ je o starom krovu koji ima drvene letvice i cigle postavljene na te letvice i šteta je nastala samim gaženjem po ciglama. Radnici su skinuli par redova kanalica uz rub kuće. Misli da su polomljene tavelice bile na nekih pet mjesta na krovu. Njegov krov je do te sporne intervencije bio suh i zdrav i on nije izvodio nikakve radove na krovu.

13.2. Tuženik je u svom iskazu naveo da tužitelja nije prethodno obavijestio o izvođenju radova jer su njihovi odnosi iznimno narušeni. Radnici koji su izvodili sanaciju krova na zajedničkoj zgradi su prethodno skinuli krovnu površinu i nisu prelazili na krov tužiteljeve kuće niti je to bilo potrebno, no dozvoljava mogućnost da je prigodom premještanja gurle s prostora zajedničke zgrade došlo do otvaranja dijela prostora kroz koji je nastavno moglo doći do prodora vode. Smatra da u konkretnom slučaju treba imati u vidu i činjenicu da je gurla na tužiteljevoj kući bila stara 12-13 godina i da je starost gurle mogući razlog prodora vode. Također, da je njegov otac postavio novi dimnjak na krovu zajedničke zgrade prije 30 godina, te je tijekom renoviranja toga dijela krova došlo do stanovitog pomicanja kanalica i tavelica toga krova. Gurlu koju je prethodno bio spojio na gurlu na tužiteljevoj kući maknuo je prije otprilike dvije godine (dakle 2016.) jer je to od njega zahtijevao tužitelj. Spornog dana kada ga je nazvao tužitelj, on je bio ljut što ga tuženik nije prethodno obavijestio o izvođenju radova, te u tom razgovoru nije tvrdio da radnici angažirani po tuženiku hodaju po njegovu krovu. Predmetnog dana kada su se izvodili radovi on nije bio na krovu pa ne može komentirati što su radnici uočili tijekom izvođenja radova. Ti radnici nisu hodali po krovu tužiteljeve kuće, a činjenica je da su dotrajali limeni opšav na krovu zamijenili novim pa je uslijed te radnje očito došlo do pomaka triju kanalica na krovu tužitelja, a što je primijećeno istog dana te su kanalice vraćene u ispravni prvotni položaj.

13.3. Ponovno saslušan pred ovim sudom, tuženik je izjavio da prilikom izvođenja spornih radova nije bilo potrebo koristiti krov tužitelja. Njegovi radnici su jedino postavili spornu gurlu na način da su postavili jaču i bolju, a tužiteljeva gurla je vjerojatno i prije puštala. Njegovi radnici nisu hodali po krovu tužitelja, oni su jedino maknuli par crjepova na rubu kako bi mogli postaviti lim da se voda ne cijedi u kuću, odnosno kako bi se nova gurla postavila na njegov zid. Tužitelj ga je spornog dana nazvao, jer mu je smetalo što su radnici na zajedničkom krovu, a ne što hodaju po njegovom krovu. On je stao s radovima u strahu od tužitelja. Dan nakon što ga je nazvao tužitelj, postavili su skelu, a ranije su njegovi radnici dolazili na krov preko postavljenih škala. Toga dana kada ga je nazvao tužitelj kod zgrade je pristupio sa svojim sinom kako bi tužitelju objasnili da trebaju postaviti gurlu. Ne može se sjetiti kada je preusmjerio gurlu, odnosno zna da je sve maknuo kada je tužitelj to od njega zahtijevao. Majstori su mu rekli da su napravili puno bolje nego što je tužitelj imao do tada i da može biti sretan što mu više ne pušta voda. On nije bio prisutan kada su se skidali crjepovi s krova tužitelja radi postavljanja gurle, ali je bio prisutan na krovu u istom danu. Krov je bio bez crjepova dva dana i u tom periodu nije padala kiša pa smatra da je tužitelj vjerojatno zalijevao krov ako mu je poplavilo, iako ga on osobno nije vidio da zalijeva. Smatra da je crjepove s krova tužitelja uklanjao svjedok G.B., a osim saslušanih svjedoka za obavljanje poslova bio je angažiran i limar čijeg se imena više ne sjeća. Nije bilo potrebno da radnici prilikom skidanja crjepova zalaze na krov tužitelja, već su crjepove skidali sa zajedničkog krova.

14. Na okolnost uzroka i visine štete, provedeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku građevinske struke dipl. ing. građ. S.Z.. Imenovani vještak je svoj nalaz i mišljenje, zbog odmaka vremena, bazirao na stanju utvrđenom u postupku osiguranja dokaza te je u svom nalazu mišljenju utvrdio:

- da je prema izvršenom uviđaju na licu mjesta evidentno da su oštećenja na zgradi tužitelja na prvomu katu, u vidu pojave vlaženja na zapadnom zidu uz susjednu zgradu na kč. br. zgr. 237 k.o. F., kao i na sjevernom zidu u uglu na spoju sa susjednom zgradom, te oštećenja na krovnom pokrovu (također uz susjednu zgradu) nastala kao posljedica radova koje je tuženik izvodio na krovu susjedne zgrade;

- da je prema priloženim fotografijama na listu 24 spisa poslovni broj R1- 101/16 vidljivo da je izvedenim radovima bilo predviđeno da se oborinske vode s približno sjeverne polovice istočne krovne plohe susjedne zgrade preko horizontalnog vodovodnog kanala na spoju sa zgradom tužitelja i kratke vertikale u cijelosti upuštaju u horizontalni oluk na sjevernom pročelju zgrade tužitelja;

- da je očito da je prigodom jače kiše na sjevernoj strani na mjestu izljeva iz vertikalnog dijela dolazilo do prelijevanja vode iz horizontalnog oluka te se voda slijevala u zid i po zidu, uslijed čega su na tom mjestu na vanjskoj strani zida i u sobi u postupku osiguranja dokaza evidentirani značajni tragovi vlaženja;

- da je na dan spomenutog uviđaja vještak utvrdio da je vertikalni oluk (koji je bio spojen na horizontalni oluk), uklonjen te se oborinske vode s istočne krovne plohe susjedne zgrade vodovodnim kanalom u cijelosti odvode u vertikalni oluk na južnom kraju susjedne zgrade, koji je horizontalnim odvodom spojen u more;

- da je prema zatečenom stanju na licu mjesta, te uzimajući u obzir da je tužitelj u međuvremenu izveo soboslikarske radove u toj sobi, vidljivo da na tom mjestu, nakon što je uklonjena sporna vertikala, više ne dolazi do prodora vode i pojave vlaženja, a opadanje boje na dva mjesta na nadvoju prozora je posljedica isparavanja zaostale vlage iz kamenog zida;

- da su na vanjskoj strani zida na tom mjestu, kao i na dijelu krovnog vijenca, s obzirom da na fasadi nije izvršena sanacija i dalje vidljive posljedice vlaženja izazvane prelijevanjem vode iz horizontalnog oluka u vidu tragova plijesni i ljuštenja fasadne boje;

- da su pregledom potkrovlja zgrade tužitelja na dijelu spoja sa susjednom zgradom utvrđena ista oštećenja koja su evidentirana u priloženim fotografijama na listu 26 spisa R1-101/16 te je evidentno da je prigodom izvođenja radova na susjednom krovu zbog hodanja radnika po krovu tužitelja, kako bi se postavila limarija, došlo do oštećenja krovne konstrukcije zgrade tužitelja uz susjednu zgradu na način da su u širini od oko 1 m u potkrovlju vidljive polomljene lavelice i drvene letve na tri mjesta, a sve sukladno opisu u postupku osiguranja dokaza;

- da je, obzirom na činjenicu da je prema nalazu vještaka A.H. utvrđeno da su drvene grede bile vlažne, evidentno da je i na tim mjestima dolazilo do prokišnjavanja krova uslijed oštećenja nastalog hodanjem po krovu tužitelja prigodom izvođenja radova na susjednoj zgradi;

- da na dan naknadnog pregleda, uzimajući u obzir da je dan prije padala slabija kiša, na PVC foliji koju je u potkrovlju postavio tužitelj ispod utvrđenih oštećenja, kao i na krovnim gredama, nisu uočeni tragovi vode;

- da je u južnoj sobi na katu na nosivom stupu uz susjednu zgradu, na dijelu neposredno ispod stropa, u postupku osiguranja dokaza utvrđena pukotina prikazana na fotografiji na listu 25 spisa R1-101/16, za koju je vještakinja A.H. utvrdila da je površinska (na sloju boje) i da nije moguće utvrditi njenu starost, a na dan ponovnog pregleda utvrđeno je da je ta pukotina u međuvremenu sanirana izvedenim soboslikarskim radovima, dok je vidljiva bila samo vlasasta pukotina na spoju stropa od GK ploča i stupa, a koja je, po mišljenju vještakinje, posljedica toplinskog skupljanja dvaju različitih materijala i nije u svezi s izvedenim radovima;

- da je utvrđena pukotina u postupku osiguranja dokaza mogla nastati kao posljedica vibracija prigodom otučenja dijelova žbuke na zabatnom dijelu zgrade tužitelja u potkrovlju kako bi se postavio vodovodni kanal, a koji zid je izveden od pune opeke debljine 6 cm i koji prema navodu tužitelja leži na čeličnom profilu koji se oslanja na predmetni zidni stup;

- da je, uzimajući u obzir da se radi o lokalno izraženoj pukotini, vjerojatno prigodom otučenja žbuke hilticom došlo do kontakta s čeličnom traverzom, koja se vibracija prenijela na žbuku, koja je puknula na vrhu stupa;

- da, s obzirom na činjenicu da prije izvođenja radova na krovu susjedne zgrade tuženik nije izvršio pregled prostora tužiteljeve zgrade, nije moguće isključiti da utvrđena pukotina nije posljedica izvedenih radova;

- da su oštećenja u vidu pojave vlaženja na prvom katu tužiteljeve zgrade prigodom jače izraženih oborina nastala kao posljedica radova koji su se izvodili na krovu susjedne zgrade i to zbog neadekvatnog rješenja odvodnje oborinskih voda s krova susjedne zgrade, kao i zbog oštećenja na krovu zgrade tužitelja koja su nastala kao posljedica hodanja po krovu prigodom izvođenja radova;

- da će za otklanjanje uzroka utvrđenih oštećenja, kao i sanaciju utvrđene štete biti potrebno u cijelosti pretresti krov zgrade tužitelja u širini od oko 1 m od spoja sa susjednom zgradom uz napomenu da se pregleda spoj limenog opšava i zabatnog zida na spoju zgrada te eventualne pukotine rabiciraju i pregletuju;

- da će se oštećenja nastala u sobama na prvomu katu, kao i na vanjskom zidu otkloniti izvedbom soboslikarskih i fasaderskih radova;

- da visina imovinske štete na tužiteljevoj nekretnini, u vidu vrijednosti potrebnih radova, iznosi 16.398,75 kuna, a iskaza je u troškovniku (list 29-30 spisa).

14.1. Radi otklanjanja primjedbi tuženika, pretežno usmjerenih na utvrđenja vještaka u pogledu štete nastale na krovištu tužitelja, proveden je dokaz saslušanjem vještaka. Očitujući se na primjedbe tuženika, vještak je naveo da nema konkretnog saznanja o tome jesu li radnici tuženika hodali po krovu tužitelja, ali je pretpostavio da su oštećenja utvrđena na krovu tužitelja nastala prilikom izvođenja radova od strane radnika tuženika, s obzirom na to da su ta oštećenja koncentrirana uz krov zgrade tuženika.

14.2. Ponovno saslušan pred ovim sudom, vještak je pojasnio da je svoj nalaz i mišljenje bazirao na stanju utvrđenom u postupku osiguranja dokaza u predmetu poslovni broj R1-101/16, dok je naknadnim pregledom izvršio potrebna mjerenja. Na upit je li zbog postavljenog vertikalnog oluka moglo doći do prelijevanja vode, odgovorio je da je zbog malog promjera i velike površine krova s kojeg se slijevala voda moglo doći od prelijevanja vode u horizontalnom oluku zgrade tužitelja, na mjestu gdje je spojen vertikalni odvod sa susjedne zgrade. U odnosu na oštećenja na krovu tužiteljeve zgrade za koja je u nalazu i mišljenju utvrdio da su nastala uslijed hodanja radnika po krovu, naveo je da mu je zbog tehnologije posla teško reći je li za izvođenje radova na zajedničkoj zgradi stranaka bilo nužno koristiti krov tužitelja. Pretpostavlja da su se ti radovi mogli obaviti i na način da se koristi samo krov zajedničke zgrade, ukoliko je na toj zajedničkoj zgradi postavljena skela i ukoliko su sve montirali s krovne plohe susjedne zgrade. Opisana oštećenja mogla su nastati jedino od hodanja, pod pretpostavkom da prije izvođenja radova krov nije bio oštećen. Uzimajući u obzir položaj oštećenja, odnosno okolnost da je riječ o oštećenjima na sjeverozapadnom uglu zgrade na spoju dviju zgrada, naveo je da je to mjesto na kojem su radnici lako mogli prelaziti s jednog krova na drugi (s obzirom da su krovne plohe na tom mjestu u istoj razini), dakle da je to je dio krova po kojem bi radnici hodali da su koristili krov tužiteljeve zgrade. Za točno utvrđenje jesu li oštećenja nastala hodanjem tuženikovih radnika, ili su postojala prije, bilo je potrebno provesti postupak osiguranja dokaza prije izvođenja tih radova, što je obveza izvođača, baš iz razloga da se osigura od eventualnih problema koji mogu nastati. Da su takva oštećenja postojala ranije, tada bi voda u stan tužitelja prodirala i prije izvođenja spornih radova. Mrlje od vlage i pukotine mogle su nastati kao posljedica dotrajalosti krova uslijed toga što nije rekonstruiran, ukoliko krov ne bi bio redovno održavan. Prema stanju na uviđaju utvrdio je da je tužiteljev krov redovno održavan, na dijelu su čak bile zamijenjene donje kanalice, a nije mu poznato jesu li one zamijenjene prije ili poslije radova izvedenih po tuženiku. Crjepovi na krovu tužitelja (vidljivi na listu 25 spisa R1-101/2016) poprilično su stari, dio crjepova je sigurno star od 60-80 godina. Zelene i bijele mrlje na crjepovima tužitelja predstavljaju plijesan odnosno nastale su djelovanjem gljivica. Potvrdio je da su na krovu tužitelja pojedini crjepovi zamijenjeni, što je vidljivo na fotografijama na listu 25 spisa R1-101/2016, kao i da je za zamjenu tih crjepova bilo potrebno hodati po krovu tužitelja. Prilikom uviđaja, kao ni na temelju fotografija iz postupka osiguranja dokaza, nije mogao utvrditi jesu li tuženikovi radnici otkrili jedan metar krova tužiteljeve zgrade po dužini. Na upit tuženika je li radi postavljanja limenog opšava bilo potrebno zadirati u krov tužitelja odnosno otkriti dio crjepova na tom krovu, odgovorio je da je bilo potrebno otkriti maksimalno dva reda crjepova, dakle u širini od oko 40-ak cm u dužini gdje su krovne plohe u istoj razini. Za otkrivanje tih cijepova bilo je potrebno pristupiti na krov tužitelja i to je upravo dio na kojem su evidentirana oštećenja na krovu tužitelja. Nije utvrdio da bi takva oštećenja postojala izvan prostora radova tuženika.

14.3. Sud je iskaz vještaka prihvatio u cijelosti, ocijenivši ga objektivnim i stručnim te sačinjenim u skladu sa zadatkom suda i pravilima struke. Imenovani vještak je u svom nalazu i mišljenju te njegovim usmenim dopunama detaljno pojasnio oštećenja nastala na zajedničkoj zgradi1 parničnih stranaka, kao i zgradi tužitelja te je na temelju činjeničnog stanja utvrđenog u postupku osiguranja dokaza, uviđaju na licu mjesta te naknadno izvršenim mjerenjima, pravilno utvrdio i obrazložio moguće uzroke nastalih oštećenja, kao i radove koje je potrebno obaviti u cilju sanacije štete, odgovarajući pritom na sva pitanja i primjedbe parničnih stranaka. U konačnici ni stranke nisu imale posebne primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka, ali iz provedenog vještačenja i njegove usmene dopune crpe različite zaključke, napose o odgovornosti tuženika za štetu nastalu na krovu tužitelja (krov zgrad2 ) i pukotini utvrđenoj u stanu na I katu zgrade2 , u sobi čiji zid graniči sa zgradom (list 25 u predmetu poslovni broj R1-101/2016), a o čemu će konačnu ocjenu dati sud.

15. Na temelju prethodno izloženih rezultata dokaznog postupka ovaj je sud utvrdio da je tuženik, nakon što je tužitelj u ovršnom postupku uplatio iznos od 109.437,50 kuna (prema pravomoćnom rješenju o ovrsi poslovni broj: Ovr-2265/2010 od 20. ožujka 2014.), pristupio sanaciji krova na zajedničkoj zgradi tužitelja i tuženika a koja sanacija je trajala (prema navodima koje je ovdje tuženik dao u ovršnom postupku) negdje od 15. listopada 2015. pa najkasnije do travnja 2016. Nije sporno da su radnici tuženika izvodili radove pojačanja krova na zajedničkoj zgradi, zatim da su na prostoru sudara krovnih površina dviju stambenih zgrada, na mjestu procjepa, postavili limeni opšav i rabit mrežu, a čime su, s obzirom da su postavljeni na mjestu sudara krovnih površina dviju zgrada, dijelom obuhvatili i krov tužiteljeve zgrade2 . Nije sporno ni da tuženik prije izvođenja spomenutih radova nije o izvođenju istih obavijestio tužitelja, iako je radove sanacije izvodio na zajedničkom krovu, te iako je, s obzirom na vrstu i položaj radova (sudar krovnih površina dviju zgrada) znao odnosno morao znati da će ti radovi dijelom obuhvatiti krov tužitelja. Iako je tuženiku u ovršnom postupku dano ovlaštenje za izvođenje spornih radova, stav je ovoga suda da je on prije početka radova bio dužan o tome izvijestiti tužitelja, posebno s obzirom na okolnost da je izvedenim radovima zadirao i u nekretninu u isključivom vlasništvu tužitelja, kako na krovu (postavljanjem limenog opšava na mjestu sudara krovnih površina dviju zgrada, zbog čega je dio tužiteljeva krova otkriven), tako i postavljanjem vertikalnog oluka i spajanjem istog na horizontalni oluk zgrade2 , na koji način je tuženik htio riješiti odvodnju oborinskih voda s krova zajedničke zgrade 1.

15.1. Dokazima izvedenim u tijeku postupka ovaj je sud utvrdio da je zbog neadekvatnog rješenja odvodnje oborinskih voda, na način da su se oborinske vode s krova zgrade1 slijevale u horizontalni oluk zgrade (putem malog vertikalnog oluka) i potom prelijevale iz tog oluka (zbog malog promjera vertikalnog oluka te velike površine krova s kojeg se slijevala voda), tužitelju nastala šteta u vidu ljuštenja sloja fasadne boje ispod horizontalnog oluka i krovnog vijenca te prodora vlage u prostorije tužitelja u zgradi2 . Navedeno je utvrđeno, kako na temelju nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje A.H., sačinjenog u postupku osiguranja dokaza, tako i na temelju nalaza i mišljenja vještaka S.Z. te njegove usmene dopune. Da je navedeni sustav odvodnje bio neadekvatan proizlazi i iz toga što je tuženik nakon postupka osiguranja dokaza drukčije uredio odvodnju oborinskih voda (na način da se oborinske vode vodolovnim kanalom odvode u vertikalni oluk na južnom kraju susjedne zgrade, koji je horizontalnim odvodom spojen u more), čime više ne dolazi do prodora vode i vlage, što je utvrđeno na temelju nalaza i mišljenja vještaka S.Z. Stoga, nisu osnovani navodi tuženika da je prilikom izvođenja radova gurlu tužitelja zamijenio „jačom i boljom“, a niti je tuženik dokazao svoje navode da je tužiteljeva gurla prije obavljanja spornih radova puštala.

15.2. Nadalje, ovaj je sud utvrdio da je tuženik odgovoran i za štetu nastalu na krovu tužitelja. Na temelju rezultata dokaznog postupka sud je zaključio da su oštećenja na krovu zgrade tužitelja (u vidu polomljenih letvi i tavelica) nastala uslijed hodanja tuženikovih radnika po krovu. Naime, u ovoj fazi postupka više nije sporno da su tuženikovi radnici postavljali limeni opšav i rabit mrežu na mjestu procjepa, odnosno na mjestu sudara krovnih površina dviju susjednih zgrada, kao i da su za potrebe obavljanja tih radova trebali otkriti dio tužiteljeva krova. Navedeno, osim što proizlazi iz iskaza svjedoka S.B. i S.V., u konačnici u svom iskazu potvrđuje i tuženik, iako ističe da je uklanjanje crjepova s tužiteljeva krova bilo u znatno manjem obimu od onoga opisanog po tužitelju (koji navodi da su crjepovi bili uklonjeni u širini od jednog metra). Uzimajući u obzir da je vještak Z. decidirano rekao da su opisana oštećenja u vidu polomljenih letvi i tavelica mogla nastati jedino hodanjem po krovu, kao i da je naveo da je radi otkrivanja crjepova s krova tužitelja bilo potrebno pristupiti na taj krov te da položaj oštećenja na krovu tužitelja odgovara mjestu na koje su radnici trebali pristupiti radi otkrivanja crjepova (sjeverozapadni dio zgrade na spoju dviju zgrada), pri čemu nije utvrđeno da bi takva oštećenja postojala izvan prostora radova tuženika ili da su na krovu tužitelja postojala od ranije, ovaj je sud zaključio da su opisana oštećenja tužiteljeva krova nastala upravo djelovanjem tuženikovih radnika. Pritom, valja ukazati da su saslušani svjedoci, kao i sam tuženik, isprva negirali korištenje tužiteljeva krova te isticali da su za obavljanje radova koristili postavljenu skelu, dok je tuženik nastavno tijekom dopunskog saslušanja naveo da je skela postavljena tek sljedeći dan, nakon što ga je tužitelj nazvao i usprotivio se izvođenju radova. Iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da je dio tužiteljeva krova već bio otkriven u trenutku kada je on kontaktirao tuženika i usprotivio se izvođenju radova pa ovaj sud zaključuje da su tuženikovi radnici koristili krov tužitelja sve dok se on nije tome usprotivio, a uslijed hodanja po krovu nastala je šteta opisana u nalazu i mišljenju. Na ovakvo utvrđenje suda ne utječe okolnost što je na krovu tužitelja nekoliko kanalica zamijenjeno, a koju okolnost je u tijeku postupka isticao tuženik, očito smatrajući da su opisana oštećenja mogla nastati i djelovanjem tužitelja prilikom zamjene kanalica. Međutim, okolnost zamjene pojedinih kanalica ukazuje upravo na redovno održavanje krova od strane tužitelja, o čemu se izjasnio i vještak. Valja ukazati i da tuženik nije dokazao da su opisana oštećenja postojala prije obavljanja spornih radova na krovu tužitelja, a po stavu ovoga suda, s obzirom na to da je izvodio radove na tužiteljevom krovu bez obavijesti i njegova dopuštenja, trebao je, prije izvođenja radova, bar dokumentirati postojeće stanje ili provesti postupak osiguranja dokaza i na taj način od sebe otkloniti eventualnu odgovornost za štetu. Suprotno navodima tuženika, tužitelj, s druge strane, nije mogao prije početka radove pokrenuti takav postupak, jer nije znao kada će tuženik započeti s radovima, kao ni da će radi sanacije zajedničkog krova izvoditi radove i na dijelu njegova krova. Tužitelj je takav postupak pokrenuo čim je utvrdio da mu je nastala šteta o kojoj se u aktualnoj parnici odlučuje.

15.3. Slijedom svega navedenog, utvrđeno je da je tuženik odgovoran za štetu koja je nastala tužitelju kao posljedica radova koji su se izvodili radi sanacije krova zajedničke zgrade u F., i to zbog neadekvatnog rješenja odvodnje oborinskih voda, uslijed čega je došlo do ljuštenja sloja fasadne boje ispod horizontalnog oluka i krovnog vijenca te prodora vlage u prostorije tužitelja, kao i zbog oštećenja na krovu zgrade tužitelja koja su nastala kao posljedica korištenja tog krova od strane tuženikovih radnika prilikom izvođenja radova.

15.4. Međutim, glede pukotine na nosivom stupu u stanu na I katu tužiteljeve zgrade (– list 25 spisa R1-101/2016), nije nedvojbeno utvrđeno da je ona nastala uslijed izvođenja radova od strane tuženika. Naime, iako je vještak Z. u svom nalazu i mišljenju naveo da je sporna pukotina mogla nastati kao posljedica vibracije prilikom otučenja dijelova žbuke na zabatnom zidu, u svom je iskazu potvrdio da takve pukotine mogu nastati i zbog napregnutosti i dotrajalosti zgrade, što nije rijetka pojava. Kako starost te pukotine nije bilo moguće utvrditi, ovaj je sud zaključio da nije dokazano da je sporna pukotina nastala uslijed izvođenja radova od strane tuženika.

16. Visina imovinske štete utvrđena je na temelju troškovnika sadržanog u nalazu i mišljenju vještaka Z., u kojem je naznačena vrijednost radova potrebnih za saniranje štete, a koji troškovnik stranke nisu posebno osporile pa ga i ovaj sud prihvaća u cijelosti.

16.1. Prihvaćanjem navedenog troškovnika, valjalo je naložiti tuženiku da tužitelju naknadi imovinsku štetu isplatom iznosa od ukupno 15.223,75 kuna, dok je u dijelu iznosa od 1.175,00 kuna (940,00 kuna + PDV) – koji se odnosi na sanaciju pukotine za koju tuženik ne odgovara, tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan. Na dosuđeni iznos tužitelju pripadaju zatezne kamate od presuđenja do isplate.

16.2. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj:35/05, 41/08, 125/11 i 78/15), odlučeno je kao u toč. I i II izreke presude.

17. Obje strane zatražile su naknadu parničnog troška. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP, pri čemu valja razlučiti uspjeh parničnih stranaka do ukidanja prvostupanjske presude poslovni broj P-1414/2016, kada je vrijednost predmeta spora iznosila 86.438,75 kuna, i uspjeh u ponovljenom postupku prema vrijednosti predmeta spora od 16.397,75 kuna.

17.1. U prvoj fazi postupka (do ukidanja prvostupanjske presude) tužitelj je uspio u postupku s 18 %, a tuženik s 82 %, pa je primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP, tužitelj dužan naknaditi tuženiku troškove postupka u omjeru od 64 %.

17.2. Tuženiku se priznaje iznos od po 100 bodova za sastav odgovora na tužbu, za sastav podneska od 20. veljače 2018. (Tbr. 8.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika -„Narodne novine“, broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje: Tarifa), za zastupanje na ročištima 7. veljače 2017., 16. svibnja 2017., 9. svibnja 2018. i 4. srpnja 2018. (Tbr. 9.1. Tarife) te za zastupanje na uviđaju od 16. listopada 2017. (Tbr. 9.7. Tarife), za sastav žalbe protiv presude iznos od 125 bodova (Tbr. 10.1. Tarife), ukupno 825 bodova ili 8.250,00 kuna, što uvećano za pripadajući PDV (2.062,00 kuna) iznosi 10.312,50 kuna. Priznaje mu se i trošak sudske pristojbe za žalbu u iznosu od 1.028,00 kuna, pa ukupni trošak tuženika iznosi 11.340,50 kuna. Ne priznaje mu se trošak sudske pristojbe za odgovor na žalbu, jer nije riječ o trošku potrebnom za vođenje parnice (čl. 155. ZPP). Navedeni trošak tužitelj mu je dužan naknaditi u omjeru od 64%, dakle u iznosu od 7.257,92 kuna.

17.3. Međutim, neovisno o pravilu iz čl. 154. st. 2. ZPP, tužitelju je valjalo priznati troškove vještačenja po vještakinji A.H. u iznosu od 2.567,50 kuna (čl. 168. st. 2. ZPP) i vještaku S.Z. u iznosu od 2.796,45 kuna, a to uzimajući u obzir da je u tijeku postupka, radi utvrđenja obima i visine štete, bilo nužno provesti vještačenje, te s obzirom da je vještačenje provedeno u odnosu na zahtjev s kojim je tužitelj u većem dijelu uspio u sporu. Naime, riječ je o nužnim troškovima koje je tužitelj bio dužan snositi, i načelno gledajući, platio bi ih u tom istom iznosu neovisno o visini postavljenog tužbenog zahtjeva, jer oni imaju svoju ustaljenu cijenu pa ih je, stoga, tužitelju valjalo priznati na temelju čl. 154. st. 3. ZPP.

17.4. Prebijanjem troškova tuženika (7.257,92 kuna) i tužitelja (5.363,95 kuna) dobiven je iznos od 1.893,97 kuna kojeg je tužitelj dužan naknaditi tuženiku.

17.5. U drugoj fazi postupka (odnosno u ponovljenom postupku) tužitelj je uspio u postupku s 93 %, a tuženik sa 7 %, pa je primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP, tuženik dužan naknaditi tužitelju troškove postupka u omjeru od 86 %.

17.6. Tužitelju se priznaje iznos od po 100 bodova za zastupanje na ročištima 23. rujna 2021., 25. listopada 2021. i 27. siječnja 2021., ukupno 300 bodova ili 3.000,00 kuna, što uvećano za pripadajući PDV (750,00 kuna) iznosi 3.750,00 kuna. Navedeni trošak tuženik mu je dužan naknaditi u omjeru od 86 %, dakle u iznosu od 3.225,00 kuna.

17.7. Prebijanjem troškova tuženika (1.893,97 kuna) i tužitelja (3.225,00 kuna) dobiven je iznos od 1.331,03 kuna kojeg je tuženik dužan naknaditi tužitelju.

U Puli, 4. ožujka 2022.

Sutkinja

Izabela Barbić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u tri istovjetna primjera, u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dna:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku