Poslovni broj: 5 Us I-1427/2020-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Osijeku, po sucu Dariu Mađarošu, uz sudjelovanje zapisničarke Danijele Horvatić, u upravnom sporu tužitelja N. M. iz S. Š., protiv tuženika Odbora za državnu službu Republike Hrvatske, Zagreb, Palmotićeva 5, radi propuštanja javnopravnog tijela iz područja upravnog prava da u zakonom propisanom roku odluči o žalbi tužitelja, 04. ožujka 2022.,

r i j e š i o  j e

Tužba se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ovom Sudu podnio tužbu na temelju članka 3. stavka 1. točke 3. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje u tekstu ZUS) odnosno radi ocjene zakonitosti propuštanja tuženika iz područja upravnog prava da u zakonom propisanom roku odluči njegovoj žalbi zbog ne donošenja rješenja o plaći na temelju članka 40. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ 112/17., dalje u tekstu Kolektivni ugovor).

2. U tužbi obrazlaže kako je svoj zahtjev za isplatu plaće prema članku 40. Kolektivnog ugovora podnio predstojniku Ureda državne uprave u Brodsko-posavskoj županiji iz razloga što je po nalozima obavljao poslove nadređenih službenika voditelja službe B. S. i voditeljice odjela J. M., a na koje nije bio raspoređen.

3. Tužitelj zahtjeva od Suda da naloži tuženiku isplatu plaće u bruto iznosu zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom počev od dana izdavanja naloga za pojedina radna mjesta i poslove koje je obavljao po navedenim nalozima, uz naknadu štete zbog nezakonitog postupanja i nepoduzimanja radnji i mjera po odredbama Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09., dalje u tekstu ZUP) i Kolektivnog ugovora.

4. U odgovoru na tužbu tuženik navodi kako je točno da je tužitelj podnio žalbu zbog ne donošenja rješenja povodom njegovog zahtjeva za isplatom plaće radnih mjesta voditeljice Odjela i voditelja Službe, a koje poslove tvrdi da je obavljao, ne precizirajući kada ni koje. Uzgred se napominje da je tužitelj uz podnesak s naznakom žalba priložio i naloge kojim se traži da preuzme određene predmete, a ne nalog za obavljanje poslova radnog mjesta. Odbor za državnu službu zatražio je očitovanje u vezi podneska nazvanog žalba od Ureda državne uprave u Brodsko- posavskoj županiji. Navedeni Ured se o istome očitovao i obavijestio tuženika da je tužitelj dobio odgovor na svoj podnesak, a da je istome isplaćena plaća za radno mjesto na koje ima rješenje o rasporedu, KLASA: UP/I-112-01/19-01/55, URBROJ: 2178-01/1-19-1 od 23. siječnja 2019., te da su svi poslovi koje je obavljao u opisu njegovog radnog mjesta, ne postoje nikakvi dodatni poslovi koje je imenovani obavljao niti pravna osnova za isplatu dodatne plaće. Kako je tužitelj podnio žalbu zbog šutnje uprave u stvari u kojoj se ne donosi upravni akt kojim bi se određivalo ili uskraćivalo određeno pravo ili pravni interes, podnesak se neovisno o nazivu može smatrati eventualnim zahtjevom za zaštitu prava u skladu s člankom 133. Zakona o radu („Narodne novine“ 93/14., 127/17. i 98/19., dalje u tekstu Zakon o radu). Naime, isplata nije upravna stvar, već je sadržaj vjerovničko-dužničkog odnosa. Dakle, u pitanju je obvezno pravni odnos, a ne upravni odnos slijedom čega je, ukoliko postoji prijepor, stvarno nadležan općinski sud. Uzimajući u obzir članak 63. Zakona o državnim službenicima („Narodne novine“ 92/05., 107/07., 27/08., 49/11., 150/11., 34/12., 49/12. – pročišćeni tekst, 37/13., 38/13., 1/15., 138/15., 61/17., 70/19. i 98/19., dalje u tekstu Zakon o državnim službenicima), u ovom slučaju nema šutnje uprave niti prvostupanjskog tijela niti tuženika jer tužitelj tužbu nije podnio u stvari u kojoj se donosi upravni akt kojim se određuje ili uskraćuje određeno pravo ili pravni interes, u stvari koja je zakonom određena kao upravna stvar, kako to propisuje članak 2. ZUP-a, pa u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za vođenje upravnog spora. Stoga se predlaže tužbu odbaciti na temelju članka 30. stavka 1. točke 7. ZUS-a. Također se napominje da su od 01. siječnja 2020. ukinuti uredi državne uprave kao prvostupanjska tijela državne uprave, a poslovi prava i obveze državnih službenika i ureda nisu preneseni na županije koje su preuzele službenike i većinu poslova. odredbom članka 67. stavka 1. Zakona o sustavu državne uprave („Narodne novine“ 66/19.) uredi državne uprave u županijama ustrojeni na temelju Zakona o sustavu državne uprave („Narodne novine“ 150/11., 12/13. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 93/16. i 104/16.) nastavljaju s radom do stupanja na snagu posebnih zakona kojima će se pojedini poslovi državne uprave iz nadležnosti ureda državne uprave povjeriti županijama. Zakonom o izmjenama Zakona o državnim službenicima („Narodne novine“ 98/19.) od 01. siječnja 2020. izbrisano je mjesto predstojnika ureda državne uprave u županijama i svi su poslovi koje je trebalo povjeriti županijama posebnim zakonima povjereni, a državni službenici postali su službenici područne (regionalne) samouprave.

5. U svom očitovanju na odgovor tuženika tužitelj u cijelosti ostaje kod tužbenog zahtjeva, osporava tvrdnje tuženika kako se u ovoj pravnoj stvari ne radi o upravnoj stvari. Naime, tužitelj tvrdi da se namjerno zanemaruje načelo pravnog poretka „lex specialis derogat legi generali“ prema kojemu je u konkretnoj pravnoj stvari jasno i nedvojbeno da su mjerodavne odredbe članka 40. stavka 2. Kolektivnog ugovora, a koje propisuju obvezu čelnika tijela da donese rješenje o plaći koje je sukladno članku 63. Zakona o državnim službenicima upravni akt, a ne kako to tuženik pokušava pogrešno uvjeriti Sud da se radi o obvezno pravnom odnosu koji se rješava u postupku pred općinskim sudom.

6. Tužba nije dopuštena.

7. Među strankama je sporno postoji li propuštanje tuženika iz područja upravnog prava da u zakonom propisanom roku odluči o žalbi tužitelja izjavljenoj na temelju članka 105. stavka 2., članka 110. stavka 2. u vezi članka 102. ZUP-a radi ne donošenja rješenja iz članka 40. stavka 2. Kolektivnog ugovora.

8. Prema članku 40. Kolektivnog ugovora ako službenik i namještenik po nalogu obavlja poslove više složenosti od poslova na koje je raspoređen, u trajanju do 30 dana, plaća mu se isplaćuje sukladno plaći radnog mjesta poslova kojeg je obavljao po nalogu (stavak 1.). Za obavljanje poslova iz stavka 1. ovog članka, čelnik tijela donosi rješenje o plaći (stavak 2.). Državni službenik i namještenik ne smije obavljati poslove iz stavka 1. i 2. ovog članka bez izdanog pisanog naloga s tim da mu se plaća više složenosti isplaćuje samo za one radne sate koje je stvarno na njima proveo bez obzira na trajanje naloga.

9. Nadležnost Odbora za državnu službu isključivo proizlazi iz članka 63. Zakona o državnim službenicima koji propisuje da je odlučivanje o prijmu u državnu službu, rasporedu na radno mjesto, plaći, premještaju, stavljanju na raspolaganje, ocjenjivanju te prestanku državne službe upravna stvar o kojoj odlučuje rješenjem čelnik tijela ili službena osoba u čijem je opisu poslova rješavanje o upravnoj stvari, sukladno propisima o ustrojstvu državnog tijela (stavak 1.). Na ostvarivanje prava i obveza iz državne službe, osim onih iz stavka 1. ovoga članka, odgovarajuće se primjenjuju opći propisi o radu kojima se uređuje ostvarivanje prava i obveza iz radnog odnosa (stavak 2.). Protiv rješenja iz stavka 1. ovoga članka službenik može izjaviti žalbu Odboru za državnu službu u roku od 15 dana od dana dostave rješenja (stavak 3.).

10. Dakle, postavlja se pitanje obuhvaća li članak 63. stavak 1. Zakona o državnim službenicima i odlučivanje o pravu službenika na isplatu uvećane plaće zbog privremenog obavljanja poslova opisanih u članku 40. stavku 1. Kolektivnog ugovora.

11. Prije svega valja naglasiti da plaću državnog službenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću službenik ostvaruje u odnosu na radno mjesto na koje je raspoređen rješenjem o rasporedu, a u kojem se obvezno navode podaci o plaći odnosno parametri kako bi ista bila odrediva (umnožak koeficijenata složenosti poslova i osnovice za izračun plaće uvećan za 0,5 % za svaku godinu radnog staža). Drugim riječima, parametri na temelju kojih se određuje osnovna plaća službenika uvijek se vežu uz propisana statusna pitanja službenika iz članka 63. stavka 1. Zakona o državnim službenicima (raspored, premještaj ili raspolaganje).Takvo rješenje donosi se u upravnoj stvari o kojoj odlučuje čelnik tijela ili službena osoba u čijem je opisu poslova takvo rješavanje sukladno propisima o ustrojstvu državnih tijela. O izjavljenoj žalbi protiv takvog rješenja, koje je upravni akt, odlučuje Odbor za državnu službu.

12. Donošenjem rješenja iz članka 40. stavka 2. Kolektivnog ugovora ne mijenjaju se statusna prava državnog službenika navedena u članku 63. stavku 1. Zakona o državnim službenicima. Naime, riječ je o ugovorenom pravu na privremeno uvećanje ranije utvrđene osnovne plaće do 30 dana ukoliko po pisanom nalogu čelnika tijela obavlja poslove više složenosti od onih poslova na koje je raspoređen. Dakle, državni službenik privremeno obavlja poslove više složenosti isključivo na temelju pisanog naloga, a rješenje iz članka 40. stavka 2. Kolektivnog ugovora donosi se kako bi se ugovoreno uvećanje osnovne plaće moglo točno odrediti pa potom i isplatiti prema broju radnih sati koje je službenik stvarno obavljao na radnom mjestu više složenosti.

13. Stoga Sud zaključuje da se rješenje iz članka 40. stavka 2. Kolektivnog ugovora ne donosi u upravnom postupku pa nema ni obilježja upravnog akta iz članka 63. stavka 1. Zakona o državnim službenicima o čijoj zakonitosti bi odlučivao Odbor za državnu službu. Međutim, državni službenici u pogledu predmetnog materijalnog prava nisu ostali bez pravne zaštite jer se na njih odgovarajuće primjenjuju opći propisi o radu kako je to propisano člankom 63. stavkom 2. Zakona o državnim službenicima i člankom 133. Zakona o radu.

14. Suprotnim odnosno ekstenzivnim tumačenjem članka 63. stavka 1. Zakona o državnim službenicima da se upravni akt donosi za svako materijalno pravo državnog službenika koje u suštini predstavlja isplatu uvećane osnovne plaće ili dodatak na istu (npr. regres, otpremnina, terenski dodatak, naknada za odvojeni život i sl.) dovelo bi do toga da se nadležnost Odbora za državnu službu proširi mimo intencije te zakonske odredbe koja utvrđivanje parametara osnovne plaće veže isključivo uz pitanja kod prijama, rasporeda, premještaja, raspolaganja ocjenjivanja te prestanka državne službe.

15. Dakle, tuženik pravilno zaključuje da se u konkretnoj pravnoj stvari ne donosi upravni akt niti je riječ o postupanju iz područja upravnog prava u kojem postoji njegova nadležnost ustanovljena Zakonom o državnim službenicima. Iako je tuženik trebao postupiti po članku 114. stavku 1. ZUP-a i odbaciti žalbu tužitelja kao nedopuštenu, nije došlo do povrede zakona na štetu tužitelja iz razloga prethodno navedenih u ovom rješenju.

16. Slijedom navedenog valjalo je na temelju članka 30. stavka 1. točke 7. ZUS-a odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Osijeku 04. ožujka 2022.

Sudac

Dario Mađaroš v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave rješenja. Žalba ne odgađa izvršenje pobijanog rješenja.