Republika Hrvatska

Trgovački sud u Osijeku

Osijek, Zagrebačka 2

18 Povrv-185/2021-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Osijeku, po sucu pojedincu Augustinu Jalšovec, u pravnoj stvari u pravnoj stvari tužitelja C. j.d.o.o. za prijevoz i usluge, Č., OIB: …, zastupan po punomoćniku A. M., odvjetniku iz O., protiv tuženika B. T. d.o.o. za prijevoz, trgovinu i putnička agencija, H., OIB: …, zastupan po O. S. & M. j.t.d., O., radi isplate iznosa od 78.750,00 kn, nakon održane i zaključene glavne rasprave 1. veljače 2022. u prisutnosti punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu sudske odluke 4. ožujka 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se zahtjev tužitelja C. j.d.o.o. za prijevoz i usluge, Č., OIB: …, prema tuženiku B. T. d.o.o. za prijevoz, trgovinu i putnička agencija, H., OIB: … za isplatu iznosa od 78.750,00 kn (slovima: sedamdesetosasmtisuća- sedamstopedesetkuna) zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 10. prosinca 2020. do isplate, koje se određuju za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, te za naknadu troškova ovršnog postupka u iznosu od 2.709,37 kn (slovima: dvijetisućesedamstodevetkunaitridesetsedamlipa) zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 19. siječnja 2021. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, kao neosnovan, pa se platni nalog iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika I. K. iz O., poslovni broj Ovrv-11/2021 od 19. siječnja 2021. ukida u cijelosti.

II. Nalaže se tužitelju da nadoknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 4.368,50 kn (slovima: četiritisućetristošezdesetosamkunaipedesetlipa) u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je kao ovrhovoditelj podnio protiv tuženika kao ovršenika prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave radi naplate iznosa od 78.750,00 kn zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama i troškovima postupka. Javni bilježnik I. K. iz O., donijela je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, poslovni broj Ovrv- 11/2021 dana 19. siječnja 2021.

2. Povodom pravodobnog prigovora ovršenika (tuženika) postupak je nastavljen pred ovim sudom kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, te je sud sukladno čl.58.st.3 i čl.282.st.3. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17) dana 20.4.2021. donio rješenje (list 29 i 30 spisa) kojim je stavljeno izvan snage gore navedeno Rješenje o ovrsi u dijelu u kojemu je određena ovrha, te su ukinute sve provedene ovršne radnje i postupak je nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

3. Tužitelj u tužbi (prijedlogu za ovrhu) navodi kako temeljem vjerodostojne isprave računu broj 36/1/1 od 24. studenog 2020. ovršenik duguje ovrhovoditelju iznos od 78.750,00 kn, te da je to dugovanje nastalo po osnovi najma poluprikolice u vlasništvu ovrhovoditelja, a koju je ovršenik koristio u vremenskom razdoblju od 5. siječnja 2019. do 15. rujna 2019. Unatoč višekratnim pozivima da tuženik tužitelju podmiri predmetno dugovanje, tuženik nije podmirio dospjela novčana potraživanja tužitelju.

4. Tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći kako u cijelosti osporava predmetno rješenje o ovrsi, odnosno osporava pravnu osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, budući da nema neizmirenih obveza prema ovrhovoditelju, te ističe kako ovrhovoditelj i ovršenik u pogledu najma poluprikolice broj šasije 1126288 nisu bili u poslovnom odnosu niti ju je ovršenik koristio. Ističe kako je ovrhovoditelj prvotno izdao ovršeniku račun broj 36/1/1 od 24. studenog 2020., a koji je glasio na iznos od 217.500,00 kn, a odnosio se na nepostojeći najam vozila S. i ranije navedene poluprikolice za razdoblje od 5.1.2019. do 15.9.219., odnosno za 184 radna dana. Nakon što je na navedeni račun ovršenik putem punomoćnika uložio prigovor, pošiljka se vratila sa naznakom "obaviješten-nije podigao pošiljku". Nakon toga, isti je prigovor ponovno uputio na adresu direktora tužitelja, a na kojoj adresi je predmetni prigovor tužitelj i zaprimio. Nakon toga, ovrhovoditelj je izdao ovršeniku novi račun 36/1/1 od 24. studenog 2020., a koji je predmet ovog postupka, ovaj put na iznos od 78.750,00 kn koji je račun također uz prigovor vratio tužitelju na adresu zz tužitelja S.

V.

5. U daljnjem tijeku postupka tužitelj je ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti, kao i kod svih navoda i dokaza iznijetih tijekom postupka, te na ročištu održanom dana 15. rujna 2021. tužitelj navodi kako su stranke bile u poslovnom odnosu na način da su iste dogovorile u siječnju 2019. prodaju poluprikolice i kamiona S., te je oba vozila odmah preuzeo tuženik, dok je isplata kupoprodajne cijene trebala biti u 6.mj. za kamion, a u 9.mj. za poluprikolicu K.. Budući da do realizacije kupoprodaje nije došlo, tužitelj je preuzeo od tuženika poluprikolicu, te je ispostavio račun za usluge najma tog vozila u naprijed navedenom razdoblju od siječnja 2019. do rujna 2019. Napominje kako se predmetni račun 36/1/1 izdan na iznos od 78.750,00 kn odnosi na najam poluprikolice. Također ističe kako je sve među strankama dogovarano usmenim putem, te slijedom toga i predlaže prvenstveno saslušanje svjedoka i stranaka, budući da isti imaju saznanja o tom poslovnom odnosu stranaka

.  Nadalje,  na  ročištu  održanom  1 .  veljače  2022. punomoćnik tužitelja ističe kako tužitelj s tuženikom nije imao namjeru sklapati ugovor o najmu, nego kupoprodajni ugovor za predmetnu poluprikolicu, a budući tužena nikada nije isplatila ugovorenu kupoprodajnu cijenu za istu, tužitelj u ovom postupku potražuje izmaklu dobit u obliku najma poluprikolice i to po tržišnim uvjetima za vrijeme dok se tužena koristila poluprikolicom. Na istom ročištu, a na poseban upit suda punomoćnik tužitelja ističe kako je predmet ovog postupka izmakla korist koju je tužitelj imao u vremenu kada je tuženik koristio predmetnu poluprikolicu, a na temelju kupoprodaje koja se nije ostvarila

.

6. Punomoćnik tuženika u daljnjem tijeku postupka ističe kako ostaje kod prigovora protiv rješenja o ovrsi, svih navoda i dokaza iznijetih tijekom postupka. Na ročištu održanom 1. veljače 2022. tuženik je također istaknuo kako sukladno članku 4. st. 1. t. 56. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu, ugovor o najmu motornog vozila mora biti u pisanom obliku, te da je iz računa koji je izdao, razvidno da potražuje naknadu za najam poluprikolice, a ne izmaklu dobit, što je zapravo vid štete koja se ne može opravdati fakturom, nego je u tom slučaju trebao tuženika tužiti u posebnoj parnici.

7. U dokaznom dijelu postupka sud je izvršio uvid u račun 36/1/1 od 24.11.2020. na iznos od 78.750,00 kn (str. 7 spisa), račun 36/1/1 od 24.11.2020. na iznos od 217.500,00 kn (str. 17 spisa), prigovor tuženika na račun 36/1/1 (str. 18 spisa), potvrde HP (str. 19 i 20), prigovor tuženika na račun 36/1/1 (str. 21 i 22 spisa), prigovor tuženika na račun 36/1/1 (str. 24 spisa), potvrde HP (str. 25 spisa), te je saslušao svjedoka S. I. i stranke zz tužitelja S. V. i zz tuženika N. Š..

8. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 78.500,00 kn prema računu broj 36/1/1 od 24.11.2020. na ime najma poluprikolice za razdoblje od 5.1.2019. do 15.9.2019., odnosno zahtjev za isplatu izmakle dobiti u obliku najma poluprikolice u naprijed navedenom razdoblju, te zakonskih zateznih kamata na glavnicu i troška ovršnog postupka.

9. Cijeneći izvedene dokaze, te imajući u vidu pravila o teretu dokazivanja, kao i da je riječ o sporu koji se vodi pred trgovačkim sudom, sud je utvrdio kako tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

10. Radi utvrđenja poslovnog odnosa među strankama sud je tijekom dokaznog postupka saslušao svjedoka S. I. i stranke S. V. i N. Š.. Iz iskaza svjedoka S. I. danog na ročištu 1.veljače 2022. u bitnom proizlazi kako on nema neposrednih saznanja o dogovorima između ovdje tužitelja i tuženika, međutim da ima posredna saznanja iz razgovora sa S. V. (zz tužitelja) o poslovnom odnosu tužitelja i tuženika, budući da mu S. V. nije mogao isporučiti poluprikolicu koju je svjedok kupio od S. V. iz razloga što mu je S. V. rekao da mu ista treba za poslovanje, a druga prikolica (koja je predmet ovog postupka) je bila kod tuženika. Također ističe kako je zajedno sa S. V. otišao kod tuženika te su preuzeli od istog poluprikolicu koja je predmet ovog postupka i nakon toga je njemu S. V. predao poluprikolicu koju je on kupio.

11. Nadalje, iz iskaza S. V., zz tužitelja, saslušanog u svojstvu stranke na istom ročištu,u bitnom proizlazi kako je u 1.mj. 2019. sa B. B. (nevjenčani suprug zz tuženika) dogovorio kupoprodaju kamiona (S.) i poluprikolice K. kompletno za iznos od 12.500 eura, te je B. B. taj ili slijedeći dan odvezao kamion S. i poluprikolicu, te je bilo dogovoreno da će se cijena za poluprikolicu prebiti kroz poslovnu suradnju stranaka ili kompenzacijom, a da će odmah pri preuzimanju platiti iznos od 6.500,00 kn za kamion S.. Nakon nekoliko dana pojavila se mogućnost za prebijanje duga tuženika i za kamion S., na način da je tuženik njima ponudi auto S., te bi se s tim autom trebao prebiti dio duga za kamion, dok bi ostatak od 12.500,00 kn tuženik bio dužan podmiriti. Ističe kako je izdao račun za kamion, te unatoč tome što tuženik nije podmirio u cijelosti dugovanje, tuženik je prepisao predmetni kamion na svoje ime, dok za poluprikolicu nije izdao račun, budući da ista nije bila plaćena. Na upit suda ističe kako nije potpisivao kupoprodajne ugovore za naprijed navedena vozila, te je samo izdao račun za kamion na temelju čega je tuženik stekao vlasništvo nad istim. Ističe kako je poluprikolica bila u posjedu tuženika od 1. do 9. mjeseca, te je pregovarao s tuženikom da mu ili vrati poluprikolicu ili da ju plati. Međutim, tuženik to nije učinio. Ističe kako prilikom primopredaje predmetne poluprikolicu u 9.mj. sa tuženikom nije bilo dogovora oko cijene te poluprikolice odnosno naknade, koju je isti dužan za korištenje predmetne poluprikolice. Na poseban upit suda da li je prilikom prvotnog davanja kamiona i poluprikolice bila dogovorena kupoprodaja tih vozila, ističe da jest, te da nije bio dogovoren najam tog vozila, a da je izdao račun za najam poluprikolice jer je tuženik koristio predmetnu poluprikolicu u naznačenom razdoblju, te je stoga izdao taj račun. Također je istaknuo kako je tuženik osporavao izdani račun za najam poluprikolice prije ovog parničnog postupka.

12. Iz iskaza zz tuženika N. Š., saslušane u svojstvu stranke, u bitnom proizlazi kako je među strankama bila dogovorena kupoprodaja kamiona S., te je nakon izdanog računa od strane tužitelja vlasništvo nad naprijed navedenim kamionom preneseno na tuženika, međutim da najam ili kupoprodaja poluprikolice nije bila predmet dogovora između stranaka, te ističe da poluprikolica nije bila u posjedu tuženika od 1.-9.mjeseca 2019., međutim da je tužitelj dolazio do parkirališta koje njena tvrtka koristi temeljem ugovora o najmu s O. B., te da je tamo imao više parkiranih vozila. Također je na upit suda istaknula kako je tuženik predmetni račun u ovom postupku po zaprimanju vratila, kao i prethodno izdani račun, koji joj je tužitelj prvotno izdao na ime kamiona.

13. Ovdje valja istaknuti kako je na poseban upit suda punomoćnik tužitelja na istom ročištu istaknuo kako je predmet ovog postupka izmakla korist koju je tužitelj imao u vremenu kada je tuženik koristio predmetnu poluprikolicu, a na temelju kupoprodaje koja se nije ostvarila. Na takav navod tužitelja tuženik se očitovao na način da je iskazao da je tužitelj, budući da su stranke suglasno iskazivale, da nije dogovoren nikakav najam poluprikolice za koju je izdan račun, tužitelj trebao u parničnom postupku dokazivati izmaklu korist, a ne izdavati i utuživati račun na ime najma koji nije bio dogovoren.

14. Sukladno članku 4.st.1.t.56 Zakona o prijevozu u cestovnom prometu ("Narodne novine" broj 41/18,98/19,30/21, 89/21) određeno je da je unajmljeno vozilo ono koje je na temelju pisanog ugovora o najmu najmodavac uz financijsku naknadu i na određeno vrijeme dao na korištenje najmoprimcu radi obavljanja javnog cestovnog prijevoza tereta ili putnika ili prijevoza tereta ili putnika za vlastite potrebe od strane najmoprimca, a člankom 4.st.1.t.59. istog zakona određeno je da je vozilo autobus ili osobno vozilo koji su namijenjeni isključivo prijevozu putnika, odnosno motorno vozilo, prikolica, poluprikolica ili skup vozila koja su namijenjena isključivo za prijevoz tereta, u smislu ovog zakona.

15. Slijedom iznijetoga, budući da je prvenstveno predmet ovog postupka osnovanost izdanog računa broj 36/1/1 od 24.11.2020. (str. 7 spisa), iz kojeg proizlazi kako je na istom specificirana roba/usluga tužitelja i da se ista odnosi na najam poluprikolice broj šasije 1126288 za razdoblje od 5.1.2019. do 15.9.2019., a na temelju kojeg je javni bilježnik I. K. donijela rješenje o ovrsi broj Ovrv-11/2021 od 19.1.2021., a u skladu sa time i osnovanost tražbine tužitelja u iznosu od 78.750,00 kn na ime najma tog vozila, sud je na temelju provedenog dokaznog postupka utvrdio kako tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

16. Naime, sukladno ranije navedenim zakonskim odredbama Zakona o prijevozu u cestovnom prometu, razvidno je da najam poluprikolice treba biti reguliran pismenim ugovorom između tužitelja i tuženika, zajedno sa svim potrebnim sastojcima, a uvidom u provedena dokazna sredstva, a posebice iskaz zz tužitelja Stjepana Vranješ, sud je utvrdio kako isti nije bio zaključen u pismenom obliku, te da predmet poslovnog odnosa nije niti bio najam vozila (poluprikolice), nego kupoprodaja predmetne poluprikolice, a kako do realizacije te kupoprodaje nije došlo, tužitelj je ispostavio račun tuženiku za usluge najma za razdoblje u kojem je navodno koristio tuženik predmetnu prikolicu. Sud je stoga stava, a budući da je i na ročištu od 1.veljače 2022. punomoćnik tužitelja istaknuo kako je predmet ovog postupka izmakla korist koju je tužitelj imao u vremenu kada je tuženik koristio predmetnu poluprikolicu, a na temelju kupoprodaje koja se nije ostvarila, da je tužitelj bio dužan štetu - izmaklu korist zbog pravnog posla koji se nije ostvario, dokazivati u parničnom postupku, a ne pokretati ovrhu na temelju izdanog računa za najam vozila, a koji račun je tuženik ujedno i osporio, te za koji ne postoji niti pisani ugovor niti su se stranke o istom najmu uopće dogovarale.

17. Budući da je tijekom dokaznog postupka utvrđeno kako predmet utuženog računa na temelju kojeg je i izdano rješenje o ovrsi protiv kojeg je tuženik izjavio prigovor, zapravo nije bila usluga navedena u istom računu, nego izmakla korist, sud je odbio druge dokazne prijedloge tužitelja i to saslušanje svjedoka D. V. i, budući da je poslovni odnos između stranaka jasno utvrđen uvidom u isprave, a također i iskaza saslušanih svjedoka i stranaka, te je također odbio i dokazni prijedlog provođenja prometnog, a podredno gospodarskog vještačenja na okolnost visine tražbine, odnosno iznosa cijene najma (vozila-poluprikolice), budući da stranke uopće nisu ugovorile najam istog vozila.

18. Slijedom svega navedenoga, tužbeni zahtjev tužitelja je neosnovan i temeljem čl. 451. st. 3. Zaknoa o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje ZPP), valjalo ga je odbiti i platni nalog iz rješenja o ovrsi temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika I. K. iz O., poslovni broj: Ovrv-11/2021 od 19. siječnja 2020. ukinuti kao u točki I. izreke presude.

19. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155 .st.1. i st.2. ZPP- a. Visina troškova odmjerena je prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12 dalje: Ot) i Tarife sudskih pristojbi iz Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 74/95, 57/96, 137/02, 26/03 – pročišćeni tekst, 125/11 i 157/13) i Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 118/18).

20. Budući da je tuženik u cijelosti uspio u sporu, sud je istome priznao i parnični trošak u ukupnom iznosu od 4.368,50 kn koji se sastoji od sastava prigovora protiv rješenja o ovrsi od 23.3.2021. u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr.11.t.1. u vezi s Tbr.7.t.1. Ot) uvećano za pripadajući PDV od 250,00 kn, zastupanje na ročištu održanom 15.9.2021. u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr.9.t.1. Ot) uvećano za pripadajući PDV od 250,00 kn, zastupanje na ročištu održanom 1.2.2022. u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr.9.t.1.) uvećano za pripadajući PDV od 250,00 kn, te trošak plaćene sudske pristojbe na prigovor protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 618,50 kn, stoga je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

21. Slijedom svega iznijetoga odlučeno je kao u izreci presude.

Osijek, 4. ožujka 2022.

S u d a c

Augustin Jalšovec vr.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može nezadovoljna stranka uložiti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu, putem ovoga suda u roku od 15 dana.