Republika Hrvatska

Trgovački sud u Osijeku

Osijek, Zagrebačka 2

Poslovni broj: 3 Povrv-173/2021-41

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

TRGOVAČKI SUD U OSIJEKU, po sucu pojedincu Gordani Njari, u pravnoj stvari tužitelja A. b. d.o.o. V., OIB … kojeg zastupa punomoćnik L. P. V. odvjetnik iz O. društva R. & V. iz Z. protiv tuženika A. P. d.o.o. V.,OIB … kojeg zastupa punomoćnik B. H. odvjetnik iz V., radi isplate 8.800,00 kn, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave dana 17. veljače 2022. nazočnosti punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu sudske odluke održanom dana 04. ožujka 2022.

p r e s u d i o  j e

I Platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika B. A. iz V. poslovni broj Ovrv- 824/18. od 24. rujna 2018. održava se na snazi u dijelu u kojem je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 3.000,00 kn (slovima: tritisućekuna) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od od 21. rujna 2018. do 31. prosinca 2018. po stopi od 8,82 % godišnje, od 1. siječnja 2019. do 30. lipnja 2019. po stopi od 8,54% godišnje, od 1. srpnja 2019. do 31. prosinca 2019. po stopi od 8,30% godišnje, od 1. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020. po stopi od 8,11% godišnje od 1. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020. po stopi od 7,89% godišnje, od 1. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021. po stopi od 7,75% godišnje, od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021. po stopi od 7,61% godišnje i od 1. siječnja 2022. do isplate po stopi od 7,49% godišnje, a u slučaju promjene kamatne stope, po stopi koja se dobije uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena umanjene za tri postotna poena, kao i nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.287,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenje rješenja o ovrsi 24. rujna 2018. do do 31. prosinca 2018. po stopi od 6,82 % godišnje, od 1. siječnja 2019. do 30. lipnja 2019. po stopi od 6,54% godišnje, od 1. srpnja 2019. do 31. prosinca 2019. po stopi od 6,30% godišnje, od 1. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020. po stopi od 6,11% godišnje od 1. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020. po stopi od 5,89% godišnje, od 1. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021. po stopi od 5,75% godišnje, od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021. po stopi od 5,61% godišnje i od 1. siječnja 2022. do isplate po stopi od 5,49% godišnje do isplate, a u slučaju promjene stope, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana.

II Platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika B. A. iz V. poslovni broj Ovrv-824/18. od 24. rujna 2018. ukida se u dijelu u kome je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 5.800,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. siječnja 2018. do isplate, te zakonsku zateznu kamatu na dio glavnog duga od 3.000,00 kn tekuću od 10. siječnja 2018. do 21. rujna 2018., a tužbeni zahtjev se u tom dijelu odbija.

III Tužitelj je dužan tuženiku naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.436,32 kn u roku od 8 dana.

IV Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od1.284,38 kn.

V Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 2.343,75 kn. i

r i j e š i o  j e

Odbacuje se tuženikov prigovor radi prebijanja u iznosu od 14.375,00 kn kao nepravodoban.

Obrazloženje

1.Na tužiteljev prijedlog javni bilježnik B. A. iz V. je izdao rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave – izvatka iz poslovnih knjiga pod poslovnim brojem Ovrv-824/18. od 24. rujna 2018. kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 8.800,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. siječnja 2018. do isplate i troškovima postupka.

2. Tuženik je protiv rješenja o ovrsi izjavio prigovor pa je isto stavljeno izvan snage, a postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. U prigovoru tuženik navodi da su stranke bile u međusobnom poslovnom odnosu u kojem su bili međusobno dužnici i vjerovnici obzirom da je tuženik obavljao i obavlja poslove za tužitelja te nisu uskladili svoja knjigovodstvena stanja.

4. Tužitelj navodi da je tuženiku dao pozajmice u 2 navrata i u to iznosu od 3.000,00 kn io u iznosu od 5.800,00 kn koje tuženik nije vratio.

5. Tuženik osporava navode tužitelja ističući da se navedene uplate odnose za plaćanje robe, a ne na pozajmice te da se u virmanima i izvacima o stanju i prometu koje je dostavio tužitelj u opisu transakcije (svrha) navodi isključivo ono što je tužitelj unio prilikom izvršenja transakcije a što ne predstavlja stvarni poslovni događaj, te opreza radi ističe prigovor zastare u odnosu na potraživanje tužitelja u iznosu od 5.800,00 kn.

6. U podnesku od 13. listopada 2021. tuženik ističe prigovor prijeboja navodeći da prema tužitelju ima dospjelu i istovrsnu novčanu tražbinu koju tužitelj nije podmirio a koja se temelji na računu br. 4-1-1 od 7. svibnja 2019. u iznosu od 14.375,00 kn.

7. Tužitelj se protivi istaknutom prigovoru prijeboja navodeći da nema osnove za izdavanje predmetne fakture tuženika odnosno da ne postoji bilo kakav pravni posao koji je tuženik navodno izvršio prema tužitelju slijedom čega je tužitelj tuženiku odmah vratio spornu fakturu kao neosnovanu.

8. U dokaznom postupku sud je pročitao dokumentaciju u spisu koju čine: izvod otvorenih stavki od 23. kolovoza 2018. na iznos od 8.800,00 kn, univerzalni nalog za plaćanje od 13. svibnja 2013. na iznos od 5.800,00 kn i izdatci o stanju i prometu R. bank od 13. svibnja 2013. i od 21. rujna 2017. na iznos od 3.000,00 kn.

9. Osim toga je provedeno financijsko-knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku L. Š., dipl. ecc. iz O..

10. Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja za saslušanjem zakonskog zastupnika tužitelja L. J. i saslušanje svjedoka M. K. i M. M. na okolnost knjiženja i isplata predmetnih pozajmica, te dokazni prijedlog tuženika za saslušanjem zakonskog zastupnika B. B. na okolnost usklađenja knjigovodstvenih kartica smatrajući da provođenje navedenih dokaza nije potrebno s obzirom da su navedene činjenice utvrđene provedenim financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem.

11. Vještak financijsko-knjigovodstvene struke u svom nalazu i mišljenju od 9. prosinca 2021. navodi da je na temelju dokumentacije koja prileži u sudskom spisu kao i dokumentacije koja joj je naknadno dostavljena utvrdila da je tužitelj dana 13.svibnja 2013. sa svog žiro-računa uplatio na žiro račun tuženika iznos od 5.800,00 kn kao pozajmicu te da obzirom kako do izvršenja uplate dana 13.05.2013.g tužitelj nije imao nikakvu obvezu prema tuženiku, navedena uplata u iznosu od 5.800,00 kn je mogla biti samo pozajmica kako je to i navedeno na nalogu za plaćanje (list spisa 27) i na izvodu žiro računa (list spisa 28-29) slijedom čega je predmeta uplata ispravno evidentirana na konto 11500 zajmovi dani A. P. d.o.o. kao potraživanje od tuženika.

12. Dodaje da u knjigovodstvu tuženika za 2013.g nisu proknjiženi izvodi žiro- računa, pa nije evidentiran ni primitak novčanih sredstava od tužitelja za pozajmicu izvršen dana 13.05.2013. u iznosu od 5.800,00 kn, a ni obveza prema davatelju pozajmice u navedenom iznosu od 5.800,00 kn.

13. Nadalje, vještak navodi da je tužitelj dana 21. rujna 2017. sa svog žiro- računa uplatio na žiro-račun tuženika iznos od 3.000,00 kn kao pozajmicu, te da obzirom kako do izvršenja uplate dana 21. rujna 2017.g tužitelj nije imao nikakvu obvezu prema tuženiku, navedena uplata u iznosu od 3.000,00 kn je mogla biti samo pozajmica kako je to i navedeno na izvodu žiro-računa (list spisa 30-31) slijedom čega je predmeta uplata ispravno evidentirana na konto 11500 zajmovi dani A. P. d.o.o. kao potraživanje od tuženika.

14. Dodaje da u knjigovodstvu tuženika za 2017. nisu proknjiženi izvodi žiro- računa slijedom čega nije evidentiran ni primitak novčanih sredstava od tužitelja za pozajmicu izvršen dana 21. rujna 2017. u iznosu od 3.000,00 kn, a ni obveza prema davatelju pozajmice u navedenom iznosu.

15. Tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, a tuženik je u podnesku od 26. siječnja 2022. naveo da je vještak pravilno utvrdio da u poslovnim knjigama tuženika nije evidentirana niti knjižena pozajmica od strane tužitelja prema tuženiku iz čega slijedi da tuženik nema nikakvo otvoreno i dospjelo potraživanje prema tužitelju nego je očigledno knjigovodstveno stanje između parničnih stranaka bilo neusklađeno.

16. Nadalje, tuženik je naveo da tužitelj nije dostavio dokaz da je s tuženikom zaključio ugovor o zajmu iz kojeg bi bilo razvidno da postoji pravna osnova za pozajmicu u iznosu od 8.800,00 kn ukupno kao i rok za vraćanje pozajmice koji su stranke ugovorile, te da samo činjenica da je pozajmica navedena kao svrha uplate u nalogu za plaćanje ne može predstavljati dokaz da je između stranaka postojao poslovni odnos temeljem ugovora o zajmu.

17. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka financijsko- knjigovodstvene struke smatrajući da je isti sačinjen objektivno i u skladu s pravilima struke.

18. U konkretnom slučaju nije odlučno to što stranke nisu zaključile pisani ugovor o zajmu budući da isti ne mora biti sklopljen u pisanom obliku sukladno čl. 499. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05., 41/08., 78/15. i 29/18. u daljnjem tekstu ZOO-a), a iz nalaza i mišljenja vještaka slijedi da je tužitelj tuženiku na njegov žiro-račun uplatio 2 pozajmice i to pozajmicu od 5.800,00 kn dana 13. svibnja 2013. i pozajmicu u iznosu od 3.000,00 kn dana 21. rujna 2017. Pri tome nije odlučno što tuženik u svom knjigovodstvu nije proknjižio ove uplate jer obveza tuženika ne nastaje knjiženjem pozajmica nego isplatom pozajmica tuženiku.

19. Sud je ocijenio djelomično osnovanim tuženikov prigovor zastare u odnosu na potraživanje tužitelja po osnovu dane pozajmice u iznosu od 5.800,00 kn od 13. svibnja 2013.

20. Naime, potraživanje tužitelja temelji se na ugovoru o zajmu koji nije trgovački ugovor o prometu robe i usluga, niti ugovor sklopljen između trgovca i osobe javnog prava o prometu robe i usluga, jer nije sklopljen u obavljanju djelatnosti koje čine predmet poslovanja tužitelja i tuženika, slijedom čega se na isto primjenjuje opći zastarni rok iz čl. 225. ZOO-a, temeljem koje odredbe tražbine zastarijevaju za 5 godina.

21. Budući je od davanja pozajmice u iznosu od 5.800,00 kn 13. svibnja 2013. do dana podnošenja prijedloga za ovrhu javnom bilježniku 21. rujna 2018. protekao zastarni rok od 5 godina za navedenu tražbinu tužitelja nastupila je zastara.

22. Tuženikov prigovor zastare nije osnovan u odnosu na tražbinu tužitelja po osnovu pozajmice u iznosu od 3.000,00 kn isplaćene tuženiku 21. rujna 2017. budući do podnošenja prijedloga za ovrhu nije protekao zastarni rok od 5 godina.

23. Slijedom svega navedenog, ocjenom provedenog dokaznog postupka sud je došao do uvjerenja da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan za iznos od 3.000,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od podnošenja prijedloga za ovrhu 21. rujna 2018. do isplate.

24.Tužitelj tijekom postupka nije naveo da je odredio rok za vraćanje pozajmice u iznosu od 3.000,00 kn, odnosno da su stranke ugovorile rok vraćanja, a niti se taj rok može odrediti iz okolnosti zajma, tuženik je dužan vratiti pozajmicu nakon isteka primjerenog roka koji ne može biti kraći od 2 mjeseca računajući od zajmodavčeva zahtjeva sukladno čl. 504. ZOO-a.

25. Kako tužitelj nije dostavio dokaz da je prije podnošenja prijedloga za ovrhu zahtijevao od tuženika povrat navedenog iznosa sukladno čl. 504. ZOO-a, tuženik je došao u zakašnjenje kada je tužitelj podnio prijedlog za ovrhu javnom bilježniku radi naplate svog potraživanja sukladno čl. 183. st. 2 ZOO-a.

26. Slijedom navedenog sud je u točki I izreke presude održao na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika za dio glavnog duga u iznosu od 3.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. rujna 2018. do isplate te za nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.287,50 kn sa zateznom kamatom tekućom od donošenja rješenja o ovrsi odnosno od 24. rujna 2018. do isplate, sukladno čl. 451. st. 3 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01., 117/03., 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13. i 89/14. u daljnjem tekstu ZPP), te je presudio kao u točki I izreke presude sukladno čl. 29. st. 1 i 2 i čl. 499. ZOO-a, dok je u točki II izreke odbio tužbeni zahtjev za iznos od 5.800,00 kn zbog zastare, kao i za zakonsku zateznu kamatu na dio glavnog duga od 3.000,00 kn tekuću od 10. siječnja 2018. do 21. rujna 2018.

27. Sukladno čl. 288a. st. 6 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01., 117/03., 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13., 89/14. i 70/19. u daljnjem tekstu ZPP) na pripremnom ročištu prigovor radi prebijanja može se istaknuti do donošenja rješenja o zaključenju prethodnog postupka.

28. Tuženik je prigovor radi prebijanja u iznosu od 14.375,00 kn istaknuo nakon zaključenog prethodnog postupka u podnesku od 13. listopada 2021. slijedom čega je sud isti odbacio kao nepravodoban kao u što je to u izreci rješenja.

29. Odluka o trošku temelji se na odredbi iz čl. l54. st. 2 a u svezi s čl. l55. ZPP-a pa je tuženiku dosuđen trošak parničnog postupka u iznosu od 1.436,32 kn. 30. Naime da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu imao bi pravo na trošak parničnog postupka u iznosu od 9.096,87 kn na ime troškova zastupanja po punomoćniku – odvjetniku u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12, 103/14, 118/14. i 107/15.) Tbr. 8. t. 1, Tbr. 9. t. 1.,Tbr. 10. st. 1 i Tbr. 42 – za pristup na ročište od 23. svibnja 2019. – 937,50 kn s PDV-om, za pristup na ročište od 9. srpnja 2019. – 937,50 kn s PDV-om, za sastav žalbe na presudu od 5. lipnja 2019. – 1.171,87 kn s PDV-om, za pripust na ročište od 15. lipnja 2021. – 937,50 kn s PDV-om, za pristup na ročište od 14. listopada 2021. – 937,50 kn s PDV-om, za sastav podneska od 22. studenog 2021. – 937,50 kn s PDV-om, za pristup na ročište od 17. veljače 2022. – 937,50 kn s PDV-om, trošak vještačenja u iznosu od 2.000,00 kn i sudska pristojba na presudu 300,00 kn.

31. Budući je tužitelj u sporu uspio sa 34% pripada mu pravo na trošak parničnog postupka u iznosu od 3.092,93 kn.

32. Da je tuženik u cijelosti uspio u sporu imao bi pravo na trošak parničnog postupka u iznosu od 6.862,50 kn na ime troškova zastupanja po punomoćniku – odvjetniku u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 142/12, 103/14 i 118/14.) Tbr. 8. t. 1, Tbr. 9. t. 1, i Tbr. 42 – za sastav prigovora na rješenje o ovrsi – 937,50 kn s PDV-om, za pristup na ročište od 23. svibnja 2019.

– 937,50 kn s PDV-om, za sastav podneska od 31. svibnja 2019. – 937,50 kn s PDV-om, za pristup na ročište od 9. srpnja 2019. – 937,50 kn s PDV-om, za pristup na ročište od 14. listopada 2021. – 937,50 kn s PDV-om, za sastav podneska od 26. siječnja 2022. – 937,50 kn s PDV-om, za pristup na ročište od 17. veljače 2022. – 937,50 kn s PDV-om, te trošak sudske pristojbe na prigovor u iznosu od 300,00 kn u skladu sa Tarifom sudskih pristojbi Tbr. 1 t. 3 koja je sastavni dio Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18.)

33. Budući je tuženik u sporu uspio sa 66% pripada mu pravo na trošak parničnog postupka u iznosu od 4.529,25 kn.

34. Kada se prebiju troškovi tužitelja u iznosu od 3.092,93 kn i troškovi tuženika u iznosu od 4.529,25 kn ostaje razlika u korist tuženika u iznosu od 1.436,32 kn, za koji iznos je sud obvezao tužitelja da isplati tuženiku u točki III izreke presude.

35. Sud nije tužitelju priznao trošak pristupa na ročište od 19. veljače 2019. u iznosu od 937,50 kn s PDV-om budući je navedeno ročište odgođeno, kao niti trošak sastava žalbe na presudu u iznosu od 1.218,75 kn s PDV-om, budući da navedeni trošak s obzirom na vrijednost predmeta spora iznosi 1.171,87 kn s PDV-om.

36. Isto tako sud nije tužitelju dosudio trošak sudske pristojbe na drugostupanjsku presudu u iznosu od 300,00 kn budući da se na drugostupanjsku presudu ne plaća pristojba.

37. Slijedom navedenog valjalo je za ukupan iznos od 1.284,38 kn odbiti zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka ako u točki IV izreke presude.

38. Sud nije tuženiku priznao trošak sastava podneska od 22. svibnja 2019. u iznosu od 937,50 kn s PDV-om budući je navedeni podnesak predan na ročištu održanom 23. svibnja 2019. za koje je tuženiku već priznat trošak pristupa u navedenom iznosu.

39. Isto tako, sud nije tuženiku priznao trošak sastava podneska od 13. listopada 2021. u iznosu od 937,50 kn s PDV-om kao i trošak pristupa na ročište za objavu presude u iznosu od 468,75 kn s PDV-om jer navedeni troškovi nisu bili potrebni za vođenje postupka.

40. Slijedom navedenog valjalo je za ukupan iznos od 2.343,75 kn odbiti zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka ako u točki V izreke presude.

U Osijeku 04. ožujka 2022.

ZAPISNIČAR

S U D A C

Sanja Ban

Gordana Njari

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude može nezadovoljna stranka izjaviti žalbu Visokom Trgovačkom sudu RH u Zagrebu u roku od 8 dana od dana objave pismeno putem ovog suda. Žalba protiv presude ne odgađa ovrhu (čl. 467a. ZPP-a)