Republika Hrvatska
Općinski sud u Koprivnici
Koprivnica, Hrvatske državnosti 5
Poslovni broj: 8 Pr-1460/2021-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Koprivnici po sutkinji Mariji Grgešić kao sucu pojedincu u parničnom predmetu tužiteljice I. F., OIB:7, iz K., F.
G. 24, zastupane po punomoćniku K. V., odvjetniku u K.,
protiv tuženika škole P. B. M.”, N. P., OIB:, G. 17A, N. P., zastupane po ravnateljici L.P., radi isplate razlike plaće, temeljem prijedloga sudske savjetnice Nikoline Valent, nakon zaključene javne i glavne rasprave dana 15. veljače 2022.,u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice i punomoćnika tuženika, te odluke objavljene dana 4. ožujka 2022.,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku školi P. B. M.”, N. P., OIB:, G. 17A, N. P. da tužiteljici I. F., OIB:, iz K., F. G. 24, isplati iznos od 4.261,61 kune
(slovima: četiri tisuće dvjesto šezdeset i jedna kuna i šezdeset i jedna lipa) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:
na iznos od 513,55 kn od dana 16.7.2016 pa do isplate
na iznos od 535,95 kn od dana 16.8.2016 pa do isplate
na iznos od 521,95 kn od dana 16.9.2016 pa do isplate
na iznos od 548,96 kn od dana 16.10.2016 pa do isplate
na iznos od 543,88 kn od dana 16.11.2016 pa do isplate
na iznos od 536,00 kn od dana 16.12.2016 pa do isplate
na iznos od 517,95 kn od dana 16.1.2017 pa do isplate
na iznos od 543,38 kn od dana 16.2.2017 pa do isplate
osim kamate koja se odnosi na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu, u visini stope određene člankom 29. Z. o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto plaći, kao neosnovan.
III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi prouzročeni parnični trošak ovog postupka u iznosu od 2.187,50 kuna (slovima: dvije tisuće sto osamdeset i sedam kuna i pedeset lipa) uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana donošenja presude odnosno dana 4. ožujka 2022. do isplate, u visini koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica kao zaposlenica podnijela je tužbu radi isplate razlike u plaći protiv tuženika kao svojeg poslodavca. U tužbi navodi da je u utuženom razdoblju bila zaposlenica tuženika te da tuženik kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu odredbe čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama (NN br. 27/01, 39/09).
1.1. Nadalje navodi, da je 23. studenog 2006. godine između Vlade RH i sindikata javnih službi sklopljen sporazum o osnovici za plaće u javnim službama kojim je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća za po 6% u 2007., 2008. i 2009. godini, da su zbog nastupa recesije dana 13. svibnja 2009. Vlada i sindikati sklopili Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama kojim je osnovica privremeno zamrznuta na razini iz 2008. godine na iznos 5.108,84 kn, dok je povećanje osnovice za preostalih 6% iz 2009. godine sporazumno odgođeno u sukladno čl. III. Dodatka Sporazuma. Odredbama čl. IV.-V. Dodatka Sporazuma ugovoreno je daljnje postepeno povećanje osnovice radi uskladbe plaća u javnim službama s prosječnim plaćama u Republici Hrvatskoj.
1.2. Dana 26. listopada 2011. godine između Vlade RH i sindikata javnih službi sklopljene su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama koje su usvojene i u obliku arbitražne odluke od 7. prosinca 2011.
1.3. Sukladno čl. XI. st. 4. Izmjena Dodatka Sporazumu, ugovoreno trajanje istog je 5 godina. Zbog pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora iz čl. 199 . st.1 Zakona o radu ( NN 93/14), primjena Izmjena Dodatka Sporazumu istekla je dana 26. siječnja 2017.g. Vlada RH i sindikati javnih službi su dana 28.prosinca 2012.g.usvojili Vjerodostojno tumačenje Izmjena Dodatka Sporazumu radi pojašnjenja primjene čl. IV. st. 5. u vezi s čl. VII.st. 1. Izmjena Dodatka Sporazumu.
1.4. Odredbom čl. III. Izmjena Dodatka Sporazumu ugovoreno je slijedeće: „Osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečja BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve slijedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama.„
1.5. Dana 28. kolovoza 2015.godine Državni zavod za statistiku (nastavno: DZS) objavio je prvu procjenu tromjesečenog BDP-a za drugo tromjesečje 2015. godine u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 1,2% u drugom tromjesečju 2015.godine u odnosu na isto tromjesečje 2014.godine. Isti statitstički pokazatelji potvrđeni su i procjenom DZS-a od dana 4. rujna 2015.godine.
1.6. Dana 27. studenog 2015. godine DZS je objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP- a za treće tromjesečje 2015.godine u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 2,8% u trećem tromjesečju 2015.godine u odnosu na isto tromjesečje 2014.godine. Isti statistički pokazatelji potvrđeni su i procjenom DZS-a od dana 4.prosinca 2015.godine.
1.7.S obzirom da aritmetička sredina gore navedene dvije stope realnog rasta BDP-a iznosi upravo 2% (1,2% + 2,8% podijeljeno s 2), krajem studenog 2015. godine ispunjen je uvjet iz čl.III. Izmjena Dodatka Sporazumu, jer su u tom mjesecu objavljeni relevantni podaci DZS-a. Budući da je odredbom čl.VII.c. st. 3. Izmjena Dodatka Sporazumu ugovoreno da ako se nešto isplaćuje ili povećava “za mjesec” da se u prvom sljedećem mjesecu vrši ta primjena, isplata odnosno povišica, onda se osnovica u prosincu 2015.godine povećala na iznos od 5.415,37 kuna. Budući da je tuženik od prosinca 2015.godine nadalje tužiteljičinu plaću obračunavao po osnovici od 5.108,84 kune, umjesto sukladno Izmjenama Dodatka Sporazumu po osnovici od 5.415,37 kuna, ukupan dug tuženika prema tužiteljici s osnove razlike u plaći iznosi 1.754,28 kuna za sve plaće od lipnja 2016. godine do zaključno siječnja 2017. godine, uvećano za zakonsku zateznu kamatu za svaki mjesečni iznos neisplaćene razlike plaće. Stoga predlaže sudu usvojiti tužbeni zahtjev.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je nesporno da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika temeljem ugovora o radu te da nije sporno da bi dana 25. studenog 2006. godine između Vlade Republike Hrvatske te Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja, Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama Hrvatske i Sindikata hrvatskih učitelja, s druge strane, bio sklopljen Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti. Također nije sporno da je dana 13. svibnja 2009. godine sklopljen Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javim službama, a niti da su dana 26. listopada 2011. sklopljene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama.
2.1. Tuženik navodi kako je pogrešno da bi dana 13. svibnja 2009. godine bio sklopljen Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama te dana 26. listopada 2011. godine sklopljene Izmjene i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama bili sklopljeni kao dodaci, izmjene i dopune, aneksi ili bilo što slično u odnosu na Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti. Tuženik navodi kako je razvidno da Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama predstavljaju dodatak, odnosno izmjene i dopune, u odnosu na Sporazum o osnovici plaće u javnim službama sklopljen dana 23. studenog 2006., a što je sporazum različit od Sporazuma o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti sklopljenog dana 25. studenog 2006. Tuženik osporava pravnu valjanost Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama odnosno postavlja pitanje mogu li navedene proizvoditi pravne učinke u smislu da bi utjecale na to da osnovica za obračun plaća iznosi 5.415,37 kn. 2.2. Tuženik navodi kako jedan od supotpisnika nije potpisao već samo parafirao Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama, a radi se o Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, pa su dakle ništetne i nepostojeće Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama.
2.3. Tuženik nadalje ističe da isti nisu bili sklopljeni na zakonit način jer sklapanju kolektivnog ugovora (i svih njegovih potonjih dodataka te izmjena i dopuna) nisu prethodili zakoniti kolektivni ugovori u smislu Zakona o radu ovo stoga što poslodavac o sklapanju kolektivnog ugovora nije pregovarao s pregovaračkim odborom sastavljenim od zastupnika sindikata nego samo sa predstavnicima određenih pojedinačnih i nekih sindikata s područja za koje se kolektivni ugovor sklapa, a budući da isti nisu imenovani zajedničkim sporazumom svih sindikata niti su imenovani odlukom Gospodarsko- socijalnog vijeća, radi se o sporazumu koji po svojoj pravnoj naravi predstavlja običan ugovor, a ne i kolektivni ugovor kao ugovor radnog prava pa je ništetan, a zbog toga ne bi postojala subjektivno utuživa obveza uvećanja/podizanja iznosa osnovice za plaće u javnim službama.
2.4. Tuženik nadalje ukazuje na način obračuna plaće jer je osnovica plaće u javnim službama utvrđena Zakonom o osnovici plaće u javnim službama i to odredbom članka 2. pa je dakle utvrđenje osnovice plaće strogo određeno i ne može se mijenjati voljom stranaka, a bilo kakva interpretacije koja proizlazi iz Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama bila bi pogrešna. Stoga tuženik smatra da je, sve do donošenja Odluke o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama dana 29. prosinca 2016. s primjenom od dana 1. siječnja 2017. počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017. koja je isplaćena u mjesecu veljači 2017., u primjeni bila osnovica za obračun plaće u javnim službama u visini od 5.108,84 kn bruto prema dodatku Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 13. svibnja 2009.g. Tuženik navodi kako tužiteljica pogrešno cijeni da bi nastupile pretpostavke za primjenu osnovice za obračun plaća u javnim službama u iznosu od 5.415,37 kn bruto iz odredbe članka 3. Izmjene i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26.listopada 2011.g. jer smatra da, a što je vidljivo iz podataka Državnog zavoda za statistiku, se radi o "padu realnog tromjesečnog BDP-a, pa bi prema čl.III. do V. Izmjene i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama, treba odgoditi za dvanaest tromjesečja, stoga predlaže da se tužbeni zahtjev ospori u cijelosti.
2.5. Zaključno, tuženik ističe prigovor zastare potraživanja tužitelja.
3. Radi utvrđenja spornih, a za ovaj postupak odlučnih okolnosti, te radi pravilnog i potpunog utvrđivanja činjeničnog stanja sud je pročitao Dodatak sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (list 4-8), Izmjene i dopune Dodatka sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (list 9-16), Priopćenje za javnost državnog zavoda za statistiku (list 17-19), Priopćenje za javnost Državnog zavoda za statistiku (list 20-22), Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama (list 23-25), Vjerodostojno tumačenje izmjena i dopuna dodatka sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (list 26-29), Arbitražna odluka (list 30-37), Ugovor o radu (list 39- 40), obračunska isprava za isplatu plaća (list 41-54), tablica razlika isplate plaća (55), sudska praksa: Presuda Općinskog suda u Osijeku broj Pr-154/2017-17 od 30. listopada 2017. (list 65-69), Zaključci sa sastanka od 8.12.2016. sa profesorima pravnih fakulteta u RH, Katedri radnog prava, na temu Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama i ispisi e-pošte (list 70-81), sudska praksa: Presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-584/17-31 od 21. prosinca 2017., Presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-2826/16-57 od 21. prosinca 2017. (82-90), sudska praksa: odluka VSRH 13/02, odluka VSRH Revr-847/2010, odluka VSRH 1797/2009, odluka Županijskog suda Gž-13/02, odluka Rev-1111/2020-2, (list 95- 124), temeljni kolektivni ugovor iz 2007. (list 125-149), kolektivni ugovor i temeljni kolektivni ugovor od 12.12.2012. (list 150-180), temeljni kolektivni ugovor od 4.10.2010. (list 181-206).
4. Analizirajući provedene dokaze i to svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno proizlazi kako je tužbeni zahtjev osnovan u pretežnom dijelu.
5. U ovom postupku je utvrđeno da su Vlada RH i Sindikati javnih službi, i to Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara-medicinskih tehničara, te Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi zaključili 23.11.2006. Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, a kojim Sporazumom su ugovorili da se osnovica za izračun plaće u javnim službama povećava za 6% u 2007., zatim u 2008. te u 2009. i da se navedene obračunske osnovice primjenjuju od 1. siječnja svake godine.
5.1. Također je utvrđeno da su Vlada RH i navedeni sindikati javnih službi zaključili 13.05.2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, a temeljem kojeg Dodatka su se suglasili na zamrzavanje osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto s time da su u članku III. utvrdili način povrata osnovice, i to na način da se osnovica za izračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kuna nakon što službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto, a to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine. U članku IV. su odredili i način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u Republici Hrvatskoj. Utvrđeno je da su Vlada RH, te Sindikati javnih službi zaključili 26.10.2011. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama s time da te izmjene nisu potpisane po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, iako su po predstavnicima tog Sindikata parafirane, a kojim Izmjenama je promijenjen članak III. Dodatka te članak IV. koji su se odnosili na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta, a promijenjen je i članak VII. u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka, te Izmjena i dopuna i to na način da se određuje da ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u članku III.-V. ovih Izmjena i dopuna uskladba se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao. Također je utvrđeno da je 07.12.2011. arbitraža koja je sastavljena temeljem Sporazuma o arbitraži donijela Arbitražnu odluku kojom je utvrdila sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće, a kako je to prethodno opisano. Utvrđeno je da su Vlada RH te Sindikati javnih službi koji su potpisali naprijed spomenute Izmjene i dopune od 26.10.2011. donijeli 28.12.2012. i Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici za plaće za javne službe, a to u odnosu na članak IV. u vezi s člankom VII. Dodatka Sporazumu. Utvrdili su da je negativni rast BDP-a prema službenim podacima DZS-a trajao neprestano od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg tromjesečja 2014., tj. 12 tromjesečja uzastopno. Utvrdili su također da je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP-a od 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. rast BDP-a od 2,8% što daje aritmetičku sredinu od 2,0%, s time da je posljednji podatak za rast BDP-a u trećem tromjesečju od strane DZS-a objavljen 04.12.2015. Utvrđeno je i da je Vlada RH 29.12.2016. donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama u iznosu od 5.211,02 kn bruto s primjenom od 01.01.2017., tj. počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja će biti isplaćena za mjesec veljaču 2017.
6. Sporno je je li tuženik tužiteljici trebao u predmetnom razdoblju plaću obračunati i isplatiti po osnovici od 5.415,37 kuna, temeljem odredbe članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, odnosno sporna je sama pravna valjanost navedenih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma, te podredno, jesu li ispunjeni uvjeti za primjenu te odredbe, u slučaju da je valjana ili je pak ista odgođena te i prestala važiti budući je primjena Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu istekla 26.01.2017.
7. Tuženik prigovara ništetnosti i nevaljanosti Izmjena iz 2011., pa i kasnije iz Arbitražne odluke, te konačno Vjerodostojnog tumačenja, no sud smatra da su ovakvi prigovori tuženika neosnovani u cijelosti. Nesporno je da Izmjene nisu potpisane od strane jednog od Sindikata, a radi se o Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, koji je potpisao Sporazum o osnovici plaće iz 2006. pa i Dodatak tom Sporazumu iz 2009. Međutim, sud smatra da to ne utječe na ništenost i nevaljanost navedenih Izmjena jer bi Sindikat trebao biti isključen iz samog pregovaranja za navedene Izmjene, a tuženik u ovom postupku nije dokazao da bi navedeni Sindikat bio isključen iz pregovaranja, već je nedvojbeno da taj Sindikat nije potpisao navedene Izmjene. Stoga sud smatra da su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama zakonite, te pravno valjane stoga i proizvode određene pravne učinke. Takvo stajalište proizlazi i iz odluka Vrhovnog suda RH (Revr 408/12-2 od 03.04.2017., Revr 847/10-2 od 07.12.2011., te odluke Revr 1797/09-2 od 07.02.2012., te Gž-13/02), te odluke Ustavnog suda RH broj U-III/3535/2013 od 05.03.2015. Osim toga, navedene Izmjene i dopune unesene su i u Temeljni Kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (dalje: TKU) od 12.12.2012. - članak 51. stavak 4. (NN broj 141/12), a koji Kolektivni ugovor je uredno potpisan između ostalih i po navedenom Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, što znači da je i taj Sindikat u cijelosti prihvatio navedene Izmjene i dopune. Stoga po mišljenju ovog suda navedene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće su u svakom slučaju postale i dio Kolektivnog ugovora, te su sadržaj u cijelosti prihvatili svi Sindikati koji su sudjelovali u kolektivnom pregovaranju, a koji su ga kasnije i potpisali.
7.1. Nadalje, prigovori tuženika da su plaće zaposlenih u javnim službama regulirane Zakonom o plaćama u javnim službama (NN 27/01 i 39/09), su neosnovane jer prema odredbi članka 192. Zakona o radu (NN 93/14) kolektivnim ugovorom se uređuju prava i obveze stranaka koje su sklopile taj ugovor, a može sadržavati i pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnoga odnosa, pitanja osiguranja, te druga pitanja iz radnoga odnos ili u vezi s radnim odnosom, a plaće su svakako važan dio radnoga odnosa, te se dakle upravo u članku 51. TKU/12 uređuje te definira plaća zaposlenih u javnim službama. Stoga sud smatra kako su Sindikati mogli pregovarati i potpisivati određene anekse, odnosno izmjene i dopune pojedinih kolektivnih ugovora, odnosno sporazuma zaključenih s Vladom RH, koja u ovim slučajevima predstavlja poslodavca i u kojim se odlučivalo i o plaćama, tj. osnovici i dodacima za zaposlene u javnim službama. Navedene Izmjene i dopune inače su zaključene na rok od pet godina, a kako to proizlazi iz članka XI. navedenih Izmjena, što znači da bi iste istekle s danom 25.10.2016., ali sukladno odredbi iz članka 199. stavak 1. Zakona o radu na njih se primjenjuju pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora, a što znači da važe i daljnja tri mjeseca od isteka roka na koji su bile zaključene. Prema tome, rok je važenja navedenih Izmjena istekao s danom 26.01.2017.
7.2. Prema tome, ovaj sud smatra da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu od 26.10.2011. predstavljaju Kolektivni ugovor sklopljen sukladno citiranoj odredbi članka 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama, temeljem kojeg se osnovica plaće u javnim službama određuje Kolektivnim ugovorom između Vlade RH i Sindikata javnih službi, kao i odredbe članka 51. stavak 4. TKU-a za službenike i namještenike u javnim službama (NN 115/10), a kojim je bila utvrđena primjena Dodatka Sporazumu, kao i svih njegovih Izmjena i dopuna, na pitanje visine plaće u javnim službama te odredbe članka 51. stavak 4. TKU-a za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12), a kojim je utvrđena primjena Dodatka Sporazumu, kao i svih njegovih Izmjena i dopuna na pitanje visine plaće u javnim službama. Pritom je odredbom članka 51. stavak 4. citiranog TKU-a (NN 115/10) bilo propisano da ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu od 13.05.2009. kao i sve njegove Izmjene i dopune ili novi Sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze, kao i Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25.11.2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim dokumentima. Pritom je slično navedenom bilo propisano i u odredbi članka 51. stavak 4. citiranog TKU-a (NN 141/12).
7.3. Zbog naprijed navedenog, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu od 26.10.2011., a na koje se poziva tužitelj u svezi svog zahtjeva za isplatu razlike plaće, predstavljaju pravno valjani kolektivni ugovor. Sud pritom dodaje da sve navedeno proizlazi i iz činjenice da su Vlada RH i Sindikati javnih službi 28.12.2012. prihvatili Vjerodostojno tumačenje Izmjena Dodatka Sporazumu radi pojašnjenja primjene članka IV. stavak 5., a u svezi s člankom VII. stavak 1. Izmjena Dodatka Sporazumu. Stoga su uvjeti za povećanje osnovice temeljem odredbe članka III. citiranih Izmjena Dodatka Sporazumu ispunjeni krajem 2015. s početkom primjene od prosinca 2015., a što proizlazi i iz sadržaja već citirane odredbe članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26.10.2011.
7.4. Iz priopćenja za javnost i priložene dokumentacije Državnog zavoda za statistiku proizlazi da je 28.08.2015. objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015., a u kojoj procjeni se ističe da prva procjena pokazuje da je tromjesečni BDP u drugom tromjesečju 2015. realno veći za 1,2% u odnosu na isto tromjesečje u 2014. Nadalje, DZS je 27.11.2015. objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015. u kojoj se navodi da prva procjena pokazuje da je tromjesečni BDP u trećem tromjesečju 2015. realno veći za 2,8% u odnosu na isto tromjesečje 2014. Iz navedenog proizlazi da je aritmetička sredina navedenih stopa rasta BDP-a 2% pa je stoga krajem studenog 2015. bio ispunjen uvjet iz članka III. Izmjena i dopuna za mjesec u kojem službeni pokazatelji DZS ukazuju na poboljšanje stanja, odnosno na rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) te će se primjenjivati iza toga do prve sljedeće promjene prema Izmjenama i dopunama, jer je ovim Izmjenama i dopunama ugovoreno da ako se nešto isplaćuje ili povećava za mjesec u kojem službeni pokazatelji DZS-a ukažu na poboljšanje stanja, odnosno na rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) da će se primjenjivati iza toga do prve sljedeće promjene prema Izmjenama i dopunama u sljedećem mjesecu, pa se u smislu prije navedenog osnovica plaće u prosincu 2015. povećavala na iznos od 5.415,37 kn.
7.5. U odnosu na područje primjene Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26.10.2011. te Arbitražne odluke od 07.12.2011. treba navesti da u predmetnom postupku nije bilo sporno da je tužitelj u cijelom spornom razdoblju bio u radnom odnosu kod tuženika koji predstavlja javnu ustanovu. Nadalje, stav je suda da isplata plaće u skladu s povećanom osnovicom predstavlja individualno pravo tužitelja prema tuženiku kao njezinom poslodavcu, a temeljem važećeg ugovora o radu, pri čemu navedeno pravo iz radnog odnosa tužitelj mogu ostvarivati prema osnivaču ili prema tuženiku kao svom poslodavcu.
8. Sud je mišljenja da se u konkretnom slučaju primjenjuje odredba članka 194. stavak 1. Zakona o radu (NN 93/14) prema kojoj kolektivni ugovor obvezuje sve osobe koje su ga sklopile, kao i sve osobe koje su u vrijeme sklapanja kolektivnog ugovora bile ili su naknadno postale članovi udruge koja je sklopila kolektivni ugovor. Osim toga, ukazuje se i na potrebu primjene odredbe članka 196. stavak 1. Zakona o radu prema kojoj su stranke kolektivnog ugovora i osobe na koje se on primjenjuje dužne u dobroj vjeri ispunjavati njegove odredbe.
9. Budući da je sud zauzeo stajalište da su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu od 26.10.2011. pravno valjani, stav je suda da su ispunjeni uvjeti za primjenu odredbe članka VII. stavak 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26.10.2011. Pri tome se u toj odredbi navodi da ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u člancima III.-IV. navedenih Izmjena i dopuna, da se uskladba tada odgađa za onoliko tromjesečja koliko je trajao pad realnog tromjesečnog BDP-a u odnosu na isto razdoblje prethodne godine. Valja navesti da iz citiranih podataka o realnom tromjesečnom stanju BDP-a u navedenim razdobljima i koje je objavio DZS proizlazi da od četvrtog kvartala 2014. pa nadalje nije bilo negativnog rasta BDP-a, već je upravo protivno tome, vidljivo da je BDP stalno rastao. Pri tom se odredba članka VII. stavak 1. citiranih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26.10.2011. ne odnosi na povrat osnovice iz članka III., već isključivo na usklađenje osnovice iz članka IV. i V. Izmjena Dodatka Sporazumu. Pri tome ovaj sud smatra da je intencija Vlade RH bila povrat osnovice na razinu iz 2009., i to na iznos od 5.415,37 kn. Osim toga, odgoda uskladbe dvanaest neprekidnih kvartala iskorištena je kroz odredbu članka IV. stavak 5. Izmjena Dodatka Sporazumu i temeljem Vjerodostojnog tumačenja od 28.12.2012., obzirom je odredbom članka IV. stavak 5. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu bilo ugovoreno da ako se do 31.12.2012. ne ispune pretpostavke iz članka III. da će tada Vlada RH biti u obvezi korigirati i isplatiti povećanu osnovicu plaće od 01.04.2013. pa nadalje. Obzirom na sve naprijed navedeno, proizlazi da je tuženik, i to od siječnja 2016. pa nadalje, bio obvezan tužitelju obračunavati i isplaćivati plaću po osnovici propisanoj Izmjenom i dopunom Dodatka Sporazumu od 26.10.2011., odnosno proizlazi da je potraživanje tužitelja osnovano.
9.1. Sud stoga smatra da je tuženik dužan tužitelju isplatiti razliku plaće prema navedenoj osnovici od 5.415,37 kn temeljem odredbe članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu sklopljenom 26.10.2011. i temeljem Arbitražne odluke od 07.12.2011. proizlazi iz članka 8. stavak 1. Zakona o radu (NN 93/14) kojim je propisano da su se u radnom odnosu poslodavac i radnik dužni pridržavati odredbi Zakona o radu i drugih zakona, međunarodnih ugovora koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom RH i objavljeni, a koji su na snazi, drugih propisa, kolektivnih ugovora i pravilnika o radu.
10. Nesporna je visina tužbenog zahtjeva, odnosno izračun razlike bruto plaće, dakle bruto plaće koja je tužitelju obračunavana i isplaćivana i bruto plaće primjenom osnovice od 5.415,37 kn bruto koja proizlazi iz Izmjena Dodatka Sporazumu od 26.10.2011. jer tuženik u odgovoru na tužbu ne osporava visinu tužbenog zahtjeva, dok je na pripremnom ročištu održanom dana 15. veljače 2022. izričito naveo kao visina potraživanja tužiteljice nije sporna.
10.1. U odnosu na ispunjenje uvjeta za povišenje osnovice valja navesti da je iz pokazatelja Državnog zavoda za statistiku RH vidljivo da je tromjesečni BDP u drugom tromjesečju 2015. realno bio veći za 1,2% u odnosu na isto tromjesečje 2014., a da je tromjesečni BDP u trećem tromjesečju 2015. bio realno veći za 2,8% u odnosu na isto tromjesečje 2014. Iz navedenog je razvidno da je za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine došlo do rasta međugodišnjeg realnog tromjesečja prosječeno 2% (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja - 1,2% + 2,8% = 4% : 2 = 2%), slijedom čega proizlazi da su krajem studenog 2015. ispunjeni uvjeti iz članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu za primjenu osnovice za obračun plaće u javnim službama od 5.415,37 kn bruto.
11. Prigovor zastare koji je tuženik istaknuo u odgovoru na tužbu nije osnovan. Naime, najranije preostalo potraživanje tužiteljice dospjelo je 15. srpnja 2016., dok je tužba ovom sudu podnesena dana 9. srpnja 2021. pa od dospijeća tražbine do utuženja nije protekao zastarni rok od 5 godina koji se na ovaj pravni odnos tužitelja i tuženika primjenjuje, sukladno čl. 139. Zakona o radu.
12. Sud je stoga tužbeni zahtjev tužiteljice usvojio i naložio tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 4.261,61 kn bruto na ime razlike neisplaćene bruto plaće za razdoblje od lipnja 2016. do siječnja 2017. sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa razlike bruto plaće za prethodni mjesec, a koji se sastoji od neto iznosa, te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a u smislu odredbe članka 15. stavak 3. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14 i 143/14), i članka 17. stavak 3. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 20/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13 i 157/14). Temeljem navedenog, odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude.
12.1. U skladu s odredbom čl. 25. st. 5. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine", br. 115/16, 106/18 i 121/19 - dalje: Zakon) predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada po osnovi primitka (plaće) iz članka 21. stavka 1. ovoga Zakona, ostvarenog u proteklim poreznim razdobljima, a koji se isplaćuje po sudskoj presudi prema članku 433.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP), nagodbi u tijeku sudskog postupka, nagodbi sklopljenoj s nadležnim državnim odvjetništvom u postupcima za mirno rješenje spora ili nagodbi sklopljenoj u postupku mirenja u individualnim radnim sporovima prema zakonu kojim je uređen postupak mirenja, kao i u postupcima pred nadležnim službeničkim sudovima, obračunava, obustavlja i uplaćuje isplatitelj primitka prema propisima koji su važili na dan kada je isplata trebala biti obavljena, uz primjenu godišnjeg obračuna poreza na dohodak od nesamostalnog rada i prireza porezu na dohodak i uz korištenje podataka dostavljenih od Porezne uprave o iskorištenom iznosu osobnog odbitka i primijenjenim poreznim stopama na godišnjoj razini, pod uvjetom da utuženi iznos primitka (plaće), odnosno iznos primitka utvrđen nagodbom sadržava iznos doprinosa za obvezna osiguranja iz primitka prema posebnim propisima, porez na dohodak i prirez porezu na dohodak. Ako se isplata provede u ovršnom postupku na način da je poreznom obvezniku isplaćen ukupan primitak, porezni obveznik obvezan je uplatiti porez na dohodak i prirez porezu na dohodak.
12.2. Iz naprijed citirane zakonske odredbe vidljivo je da su poslodavac i radnik kojem je izvršena isplata ukupnog primitka (plaće) po sudskoj presudi, obvezni izvršiti uplatu poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak bez obveze plaćanja zakonskih zateznih kamata.
12.3. S obzirom na navedeno, porez na dohodak i prirez na dohodak, koji čine sastavne dijelove bruto plaće (uz neto plaću i doprinose), dospijevaju tek s isplatom, što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza na dohodak, pa se na te iznos zatezne kamate ne obračunavaju. Stoga je u tom dijelu zahtjev tužiteljice za isplatu zateznih kamata neosnovan pa je valjalo odlučiti kao pod točkom II. izreke ove presude.
13. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP) kojom je propisano da sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje su protivna stranka i njezin umješač imali ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi, a visina troškova odmjerena je u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118,/14, 107/15- dalje: OT).
13.1. Tužiteljica je uspjela u parnici u pretežnom dijelu, nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog tužbenog zahtjeva, pa joj se stoga priznaju ukupno zatraženi troškovi koji se odnose na sastav tužbe od 9. srpnja 2021. u iznosu od 500,00 kn (Tbr. 7.1. OT), zastupanje na ročištu dana 15. veljače 2022. u iznosu od 500,00 kn (Tbr. 9.1. OT), ), sastav podneska od dana 12.1.2022. u iznosu od 500,00 (Tbr. 8.1. OT),pristup ročištu radi objave i uručenja presude u iznosu od 250,00 kn (Tbr. 9.3 OT), te PDV na navedene iznose u iznosu od 437,50 kn, odnosno sveukupno 2,187,50. Stoga je tuženiku naloženo da tužiteljici nadoknadi trošak u iznosu 2.187,50 kuna. Na navedeni trošak sud je dosudio i zakonsku zateznu kamatu prema stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima tekućom od dana donošenja ove odluke. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki III. izreke ove presude.
14. Temeljem navedenog odlučeno je kao u izreci.
Koprivnica, 4. ožujka 2022.
Sutkinja
Marija Grgešić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude.
Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.
Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku).
Dostaviti:
1. Odvjetnik K. V., K.
2. škola P. B. M.", G. 1/A, N. P.
Po pravomoćnosti:
1. Porezna uprava, Područni ured Koprivnica
