REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Povrv. 327/21
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Julijani Ponoš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja H. R., Z., O.:
…, zastupanog po pun. M. Č., odvjetnici u Z., protiv tuženika
S. T. iz S., , O.: …, radi isplate, nakon
održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 19. siječnja 2022. godine u nazočnosti zamj. pun. tužitelja, dana 4. ožujka 2022. godine,
p r e s u d i o j e
I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi koje je dana 27. studenog 2020. godine pod brojem Ovrv-5618/20 donio JB iz S. A. Š., u dijelu kojim je naloženo tuženiku u roku
od 8 dana isplatiti tužitelju iznos od 480,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se obračunava prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koje teku na iznos od:
- 80,00 kn od 22. siječnja 2020. godine do isplate,
- 80,00 kn od 22. veljače 2020. godine do isplate,
- 80,00 kn od 21. ožujka 2020. godine do isplate,
- 80,00 kn od 21. travnja 2020. godine do isplate,
- 80,00 kn od 22. svibnja 2020. godine do isplate,
- 80,00 kn od 20. lipnja 2020. godine do isplate; dok se isti ukida u dijelu kojim je naloženo tuženiku u roku od 8 dana isplatiti tužitelju iznos od 300,00 kn na ime troškova ovršnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama od 27. studenog 2020. godine do isplate, jer je o troškovima cjelokupnog postupka trebalo donijeti novu odluku.
II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju troškove cjelokupnog postupka u iznosu od 800,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje na ovaj iznos teku od presuđenja do isplate po stopi koja se obračunava prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena.
Obrazloženje
Dana 27. studenog 2020. godine zaprimljen je prijedlog za ovrhu radi isplate iznosa od ukupno 480,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama. Rješenjem o ovrsi JB iz S. A.. Š. broj Ovrv-5618/20 od 27. studenog 2020.
godine određena je predložena ovrha i trošak ovršnog postupka u iznosu od 300,00 kn. Tuženik je protiv ovog rješenja o ovrsi podnio prigovor te je dana 10. ožujka 2021. godine doneseno rješenje ovog suda broj Povrv-327/21 kojim je stavljeno izvan snage citirano rješenje o ovrsi javnog bilježnika u dijelu kojim je određena ovrha te se ukidaju provedene radnje, postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, po pravomoćnosti tog rješenja spis je ustupljen Parničnom odjelu ovog suda.
Potraživanje tužitelja odnosi se na pristojbu za siječanj, veljaču, ožujak, travanj, svibanj i lipanj 2020. godine u mjesečnom iznosu od po 80,00 kn, ukupno 480,00 kn. Tuženik u svom prigovoru navodi da već godinama ne živi u S., da uredno živi u S., da je prije 15 godina odjavio pretplatu
koju tužitelj odbija provesti. Navodi da tužitelju ništa ne duguje i da spram tužitelja nije ni u kakvoj obvezi.
U svom podnesku od dana 10. travnja 2021. godine tužitelj navodi kako tuženik nije dostavio nikakav dokaz da je odjavio svoj prijamnik, u evidenciji tužitelja da nema dokaza o odjavi prijamnika tuženika. Dostavlja potpisanu prijavu prijamnika za predmetnu adresu, tako da se nesporno radi o prijamniku tuženika na istoj.
Tuženik u svom podnesku od 3. siječnja 2022. godine navodi da je prijava prijamnika očigledna krivotvorina, što je moguće utvrditi usporedbom potpisa sa potpisom tuženika sa osobne iskaznice iz 1993. godine. Navodi da je poznato kako su u S. i susjednim naseljima inkasatori tužitelja sami prijavljivali nove pretplatnike, to da su prvenstveno bile novoosnovane obitelji. Tuženik da se oženio 1989. godine, a prijava prijamnika da je napravljena 6 mjeseci poslije. Tuženik da je sa suprugom ostao živjeti zajedno s roditeljima koji su već plaćali pristojbu te da nije bilo potrebe imati novi prijamnik. Navodi da je bezbroj puta telefonskim putem i poslanim faxovima o navedenom obavijestio tužitelja, tužitelj da je prošle godine njemu poslao formular za odjavu TV aparata, ali da bi potpisivanje istog značilo priznavanje posjedovanja tog uređaja i da to tuženik neće napraviti.
U tijeku postupka izveden je dokaz pregledom izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužitelja od 20. studenog 2020. godine; evidencije o pretplatniku za tuženika; prijave prijamnika od 8. veljače 1990. godine; saldakonti kartice na ime tuženika od 2. travnja 2021. godine; preslika osobne iskaznice tuženika.
Tužitelj je popisao parnični trošak.
Zahtjev tužitelja je osnovan.
Odredbom čl. 34. Zakona o H.R. (NN 137/10, 76/12, 78/16,
46/17, 73/17 i 94/18) propisano je da svatko tko ima u vlasništvu ili posjedu radijski i televizijski prijamnik odnosno drugi uređaj za prijam radijskog ili audiovizualnog programa (u daljnjem tekstu: prijamnik) na području R. H. koje je
pokriveno prijenosnim signalom dužan je HRT-u plaćati mjesečnu pristojbu utvrđenu čl. 35. st. 2. ovoga Zakona, osim ako ovim Zakonom nije drugačije određeno. Aktivna legitimacija tužitelja nije sporna, tuženik osporava da bi u utuženom periodu bio vlasnik TV prijamnika, međutim, iz prijave prijamnika od 8. veljače 1990. godine koju je tužitelj dostavio u sudski spis proizlazi da je osoba sa podacima tuženika na adresi u S. evidentirana kao vlasnik TV prijamnika i stoji vlastoručni potpis te osobe. Iz evidencije o pretplatniku na ime tuženika proizlazi da je prijamnik tuženika aktivan, da tuženik nije odjavio tužitelju prijamnik na valjan način. Dakle, prema stavu ovog suda prijava prijamnika na ime tuženika proizvodi pravne učinke i obvezu plaćanja pristojbe tužitelju, na tuženiku je bio teret dokaza da prijavu prijamnika nije potpisao i da je ista krivotvorina, to je moguće napraviti samo grafološkim vještačenjem potpisa na predmetnoj prijavi prijamnika, što tuženik nije predložio, a teret dokaza je na njemu. Ova okolnost ne može se utvrditi uspoređivanjem tog potpisa sa potpisom na osobnoj iskaznici tuženika, već je bilo potrebno izvesti dokaz grafološkim vještačenjem potpisa. Kako je u ovom pravcu teret dokaza na tuženiku, to tuženik nije dokazao da na prijavi prijamnika nije njegov potpis, kod postojanja unesenih podataka tuženika na navedenoj prijavi, vezano i za okolnost da tuženik priznaje da je u to vrijeme živio na navedenoj adresi u S.. Tuženik smatra da nije vlasnik prijamnika, nije želio prijamnik odjaviti, tako da odjave prijamnika i nema, radi takvog postupanja tuženika, vezano za sve navedeno, tuženik je u obvezi tužitelju platiti zatraženi iznos pristojbe, ukupno 480,00 kn, sve sa zakonskim zateznim kamatama radi zakašnjenja, koje teku od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate (čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08 i 125/11)). Dakle, pored neplaćene glavnice potraživanja tuženik je u obvezi platiti tužitelju i kamate radi zakašnjenja, radi navedenog valjalo je održati na snazi platni nalog sadržan u citiranom rješenju o ovrsi, odlučiti kao u izreci ove presude.
Presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave (trošak ovršnog postupka), već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka. Dakle, valjalo je donijeti odluku o troškovima čitavog postupka, obistinjeni trošak tužitelju odnosi se na trošak javnobilježničke nagrade u iznosu od ukupno 75,00 kn; jednokratne nagrade za zastupanje u iznosu od 500,00 kn; 125,00 kn na ime 25 % PDV-a; sudsku pristojbu presude u iznosu od 100,00 kn; što ukupno zbrojeno daje iznos od 800,00 kn koliko je na ime naknade troškova cjelokupnog postupka tuženik obvezan platiti tužitelju, sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate, temeljem odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05,
2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP). Preostali zatraženi trošak tužitelju nije dosuđen jer nije bio potreban za vođenje postupka, nije tužitelju niti nastao.
U S., 4. ožujka 2022. godine
S U D A C
Julijana Ponoš v.r.
Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.
DNA:
1. Pun. tužitelja
2. Tuženiku
