Republika Hrvatska

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex. Vojarna Sv. križ, Dračevac

21 000 Split

P-2065/2019-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Sonji Meštrović, u pravnoj stvari tužiteljice I. B., OIB: ….., iz S., koju zastupa opunomoćenik S.K., protiv tuženika Z.B. d.d., OIB: , iz Z. koju zastupa opunomoćenik K. K, odvjetnik u Odvjetničkom društvu M.K.P.D.o.o., odvjetnicima u Z. radi utvrđenja i isplate, nakon glavne i javne rasprave, održane dana 20. Siječnja 2022., u prisutnosti opunomoćenika tužiteljice i opunomoćenika tuženika, na ročištu za objavu održanom 4. ožujka 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 1. Ugovora o kreditu broj od 3. srpnja 2006. godine, zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je u članku 1. ugovoreno kako se odobrava i stavlja na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti 46.740,00 CHF, obračunato prema srednjem tečaju HNB, na dan isplate kredita, u dijelu u kojem je ugovoreno kako se korisnik kredita iznos kredita iz prethodnog stavka obvezuje vratiti uz valutnu klauzulu, s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen ovim ugovorom, članak 2. u dijelu u kojem je ugovoreno kako je korisnik kredita dužan iznos kredita od 46.740,00 CHF platiti u anuitetima i sa redovnom kamatnom stopom u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja, članak 7., u dijelu u kojem je ugovoreno kako korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 355,42 CHF obračunato po srednjem tečaju HNB važećem za CHF na dan plaćanja.

II. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 2. Ugovora o kreditu broj od 3. srpnja 2006. godine, zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je, ugovoreno kako je kamatna stopa promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d., članak 7., stavak 2. u dijelu u kojem je ugovoreno kako za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno odluci

kamatnim stopama kreditora korisnik kredita pristaje da kreditor snizi ili povisi iznos anuiteta iz prethodnog stavka te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju, u roku 15 dana, isplati iznos od 79.021,22 HRK, sve sa pripadajućom zateznom kamatom, obračunatoj po stopi 15% do 31. prosinca 2007., od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate, obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena koje zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, kako slijedi:

- na iznos od 17,33 kn 15. rujna 2006.

- na iznos od 17,38 kn 15. listopada 2006.

- na iznos od 110,02 kn 15. studenog 2007.

- na iznos od 109,58 kn 15. prosinca 2007.

- na iznos od 109,11 kn 15. siječnja 2008.

- na iznos od 108,66 kn 15. veljače 2008.

- na iznos od 222,58 kn 15. ožujka 2008. -

na iznos od 215,49 kn 15. travnja 2008. -

na iznos od 214,60 kn 15. svibnja 2008.

- na iznos od 213,73 kn 15. lipnja 2008.

- na iznos od 212,82 kn 15. srpnja 2008.

- na iznos od 211,89 kn 15. kolovoza 2008.

- na iznos od 211,01 kn 15. rujna 2008.

- na iznos od 214,34 kn 15. listopada 2008.

- na iznos od 0,04 kn 1. studenog 2008.

- na iznos od 253,49 kn 15. studenog 2008.

- na iznos od 208,25 kn15. prosinca 2008.

- na iznos od 0,04 kn 1. siječnja 2009.

- na iznos od 348,37 kn 15. siječnja 2009.

- na iznos od 0,05 kn 1. veljače 2009.

- na iznos od 349,03 kn 15. veljače 2009.

- na iznos od 0,05 kn 1. ožujka 2009.

- na iznos od 296,49 kn 15. ožujka 2009.

- na iznos od 0,05 kn 1. travnja 2009.

- na iznos od 307,39 kn 15. travnja 2009.

- na iznos od 0,04 kn 1. svibnja 2009.

- na iznos od 308,82 kn 15. svibnja 2009.

- na iznos od 294,03 kn 15. lipnja 2009.

- na iznos od 290,12 kn 15. srpnja 2009.

- na iznos od 351,36 kn 15. kolovoza 2009.

- na iznos od 372,27 kn 15. rujna 2009.

- na iznos od 346,32 kn 15. listopada 2009. -

na iznos od 360,94 kn 15. studenog 2009. -

na iznos od 357,10 kn 15. prosinca 2009.

- na iznos od 398,85 kn 15. siječnja 2010.

- na iznos od 425,12 kn 15. veljače 2010.

- na iznos od 417,85 kn 15. ožujka 2010. -

na iznos od 443,98 kn 15. travnja 2010.

- na iznos od 492,93 kn 15. svibnja 2010.

- na iznos od 462,63 kn 15. lipnja 2010.

- na iznos od 519,82 kn 15. srpnja 2010.

- na iznos od 516,69 kn 15. kolovoza 2010.

- na iznos od 636,53 kn 15. rujna 2010.

- na iznos od 564,84 kn 15. listopada 2010.

- na iznos od 579,92 kn 15. studenog 2010.

- na iznos od 565,52 kn 15. prosinca 2010.

- na iznos od 571,36 kn 15. siječnja 2011.

- na iznos od 543,99 kn 15. veljače 2011.

- na iznos od 559,23 kn 15. ožujka 2011.

- na iznos od 559,26 kn 15. travnja 2011.

- na iznos od 607,44 kn 15. svibnja 2011.

- na iznos od 710,77 kn 15. lipnja 2011.

- na iznos od 828,45 kn 15. srpnja 2011.

- na iznos od 913,58 kn 15. kolovoza 2011.

- na iznos od 711,03 kn 15. rujna 2011.

- na iznos od 642,45 kn 15. listopada 2011.

- na iznos od 646,36 kn 15. studenog 2011.

- na iznos od 655,06 kn 15. prosinca 2011.

- na iznos od 713,04 kn 15. siječnja 2012.

- na iznos od 729,99 kn 15. veljače 2012.

- na iznos od 710,12 kn 15. ožujka 2012.

- na iznos od 706,59 kn 15. travnja 2012.

- na iznos od 715,65 kn 15. svibnja 2012.

- na iznos od 731,91 kn 15. lipnja 2012.

- na iznos od 710,13 kn 15. srpnja 2012.

- na iznos od 703,63 kn 15. kolovoza 2012.

- na iznos od 52.693,21 kn 6. rujna 2012.

IV. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknadi parnični trošak tužiteljici u iznosu od 11.036,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos troškova teku od presuđenja pa do isplate, a koje zakonske zatezne kamate se obračunavaju po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 10. svibnja 2019. podnijela tužbu protiv tuženika a radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o kreditu broj koji je sklopljen između stranaka ovoga postupka 21. lipnja 2006. a solemniziran 18. rujna 2006. pod brojem ovjere javnog bilježnika T.K. M. broj , za koji ugovor tužiteljica ističe da je ništetan u dijelu koji se odnosi na ugovorenu valutnu klauzulu u CHF I odredbe o kamatnoj stopi pa da joj je tuženik dužan isplatiti tužiteljici novčani iznos.

1.1. Podneskom tužiteljice od 3. siječnja 2022. tužiteljica je zatražila isplatu iznosa od 79.021,22 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na pojedine iznose od dana plaćanja pojedinih iznosa.

1.2. Tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, prvenstveno ističući prigovor zastare te kako su tužiteljici bile dostupne sve informacije prije, prilikom i za vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu pa da je mogla shvatiti ekonomske posljedice ugovaranja kredita u kojem se glavnica kredita veže uz švicarski franak. Tuženik da je tužiteljicu, kao i općenito sve potrošače, upozoravao i informirao o valutnoj klauzuli i to na više različitih načina. Sve promjene kamatne stope da su izvršene sukladno tada važećim pozitivnim propisima, pa spori da je na strani tužiteljice nastupila šteta kao i da bi tuženik ikakvu štetu prouzročio svojim postupanjem tužiteljici.

1.3. Nakon što je tužiteljica uredila tužbeni zahtjev tuženik se usprotivio uređenju tužbenog zahtjeva te ponovno istaknuo prigovor zastare u odnosu na potraživanje s naslova promjene kamatne stope, te predložio odbiti tužbeno traženje tužiteljice.

2. U provedenom postupku sud je strankama pružio mogućnost izjašnjavanja te je izveo dokaz pregledom Ugovora o kreditu broj od 21. lipnja 2006. (list 7- 172 spisa), zemljišno knjižnog izvatka poduloška 8939, K.O. Split (list 13 spisa), dopisa Z.B. s otplatnim planom (list 14-30 spisa), pregledom promjene kamatne stope po kreditu broj 7103191338 od 21. travnja 2021. S prilozima (list 44 -65 spisa), pregledom izvoda iz edukacijskog materijala za prodajno osoblje iz 2005., računovodstveno financijskim vještačenjem, pregledom nalaza I mišljenja vještaka A.B. s prilozima (list 181-233 spisa), Općih uvjeta poslovanja Z.B. d.d., izvoda iz edukacijskog materijala za prodajno osoblje iz 2005., dok je sud odustao od saslušanja tužiteljice i djelatnika banke kao suvišnim, i na prijedlog punomoćnika stranaka zaključio raspravljanje.

2.1. Nakon tako provedenoga dokaznog postupka stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga.

3. Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan.

3.1. Među parničnim strankama nije sporno:

- da su tužiteljica i tuženik sklopili Ugovor o kreditu broj dana 21. lipnja 2006., i da je taj ugovor solemniziran kod javnog bilježnika T.K:M. pod brojem

- da je predmetni ugovorni odnos prestao isplatom cijelog kredita 6. rujna 2012.

3.2. Iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. proizlazi da je tužitelj Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača ishodio, između ostalih, presudu i protiv tuženika, kojom se i u odnosu na tuženika utvrđuje da je od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača kao korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u ugovorima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja tih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što pak je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača od 1. lipnja 2004. do 6. kolovoza 2007., protivno odredbama članaka 81., 82. i 90. (NN 96/03), a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008., protivno odredbama tog Zakona (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i odredbama članaka 96. i 97. Zakona, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, te koristeći u kreditima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije s korisnicima kreditnih usluga pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.

3.3. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014., presuda je potvrđena u odnosu na tuženika u dijelu u kojem je utvrđeno da je od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je ništetna.

3.4. Presudom pak istog suda poslovni broj Pž-6632/17-10 od 14. lipnja 2018. utvrđena je ništetnost ugovornih odredaba između ostalih i tuženika, kojima se ugovarala valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a to iz razloga što se o takvim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, niti je tuženik potrošače u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što pak je suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzročilo je neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu isključivo potrošača.

3.5. Prema odredbi članka 502.c ZPP-a fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz odredbe članka 502.a stavka 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan uz ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na nj pozvati. Tada je sud vezan uz utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na nj pozvati, a upravo na ta utvrđenja se tužiteljica i poziva u tužbi.

4. U odnosu na prigovor zastare, zastarni rok po stjecanju bez osnove iznosi 5 godina, a ne tri godine kako to tuženik ističe pozivom na odredbu članka 230. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO). Međutim, kako se tužiteljica poziva na presude Trgovačkog suda u Zagrebu, to je nakon pravomoćnosti presude P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., koja je postala pravomoćna 13. lipnja 2014., saznala za utvrđenje povrede prava potrošača iz ugovora o kreditu, zbog čega rok zastare teče tek od 13. lipnja 2014., a uz okolnost da je tužba u ovom predmetu podnijeta 10. svibnja 2019., to nije nastupila zastara potraživanja vezana uz promjenu kamatne stope. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim tužiteljica traži utvrđenje ništetnim ugovornih odredaba kojima je u spornom ugovoru o kreditu ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, ništetnost takvih ugovornih odredaba utvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/17-10 od 14. lipnja 2018., tako da ni u tom slučaju nije nastupila zastara tražbina za podnošenje konkretne tužbe.

5. Tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev podneskom od 3. siječnja 2022. na način da umjesto utuženog iznosa od 79.636,52 kn, zatražila isplatu iznosa od 79.021,22 kn, a sve sukladno nalazu i mišljenju sudskog vještaka bez kojeg dokaza ni ovaj sud ne može donijeti meritornu odluku.

5.1. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka za financije i računovodstvo A. B., dipl. oeec., razvidno je da je tužiteljica kao korisnica kredita:

• Zbog promjene kamatne stope platila tuženiku s osnove predmetnog ugovora o kreditu više kamata u iznosu od 10.563,94 HRK (ukupan zbroj stupca 16. tablice 3.), bez utjecaja valutne klauzule tj. promjene tečaja.

• Zbog promjene tečaja, tj. utjecaja valutne klauzule platila tuženiku s osnove predmetnog ugovora o kreditu više anuiteta u HRK u iznosu od 68.457,28 HRK (ukupan zbroj stupca 14. tablice 4.), bez utjecaja promjene kamatnih stopa.

• Zbog promjene ugovorene kamatne stope i promjene tečaja, u predmetnom razdoblju od isplate kredita pa do otplate kredita, tužiteljica je pretplatila ukupno kredita u iznosu od 79.021,22 HRK.

5.2. Na tako dani nalaz i mišljenje stranke nisu imale primjedbi a tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev sukladno rezultatima nalaza i mišljenja.

5.3. Naime, pregledom nalaza i mišljenja sudskog vještaka A.B., dipl. oeec., razvidno je da je vještak upravo na temelju Ugovora o kreditu ocijenio potraživanje tužiteljice. Stoga, ovaj sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje sudskog vještaka A.B., dipl. oeec., kao logično i napravljeno po pravilima struke, u kojem nalazu i mišljenju je vještak precizno naveo sve iznose koje je tužiteljica platila po predmetnom kreditu te napravio izračun sukladno prvotno ugovorenoj kamatnoj stopi i promjeni tečaja CHF.

5.4. Imajući u vidu citirane presude na koje se tužiteljica poziva u tužbi, to je i financijski vještak pravilno i po uputi suda izvršio obračun nastale razlike u uplatama anuiteta kredita jer su se nedvojbeno i kamatna stopa prema odluci tuženika povećale, a jednako tako i tečaj CHF u odnosu na kunu. Stoga sud u cijelosti prihvaća nalaz stručnim i objektivnim, a na koji nalaz i mišljenje ni stranke nisu imale primjedbi. Slijedom svega navedenoga nedvojbeno je da su odredbe Ugovora kojima se promjena kamatne stope čini ovisnom samo o odluci banke tj. odredbe članka 1. i 2. nepoštene, i prema tome ništetne, kao i odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i to odredba članka 2. i 7. ugovora, slijedom čega je valjalo usvojiti tužbeni zahtjev usmjeren na utvrđenje ništetnosti odredbi članaka 1., 2. i 7. Ugovora i odlučiti kao pod točkama I. i II. izreke ove presude.

5.5. Proglašenjem ugovora ništetnim za potrošače nastaje subjektivno pravo na restituciju i pravo potrošača na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovor ništetan, u smislu odredbe članka 1111. ZOO-a.

5.6. Kako tužiteljica u svom tužbenom zahtjevu potražuje iznos od 79.021,22 kn koje je uplatila do podnošenja ove tužbe s kamatom od izvršene uplate, a uistinu je uplatila ukupni iznos kako je prednje utvrđeno, to je valjalo odlučiti kao pod točkom III. izreke ove presude.

5.7. Dakle, tuženik je bez pravne osnove naplatio iznose kredita, a sve s obzirom na utvrđenu ništetnost odredbi ugovornog odnosa, pa je valjalo tužiteljici dosuditi zatraženi iznos.

6. Nadalje, u odnosu na tuženikove navode glede negativne razlike, na kojoj je u prvom prigovoru inzistirao, valja kazati kako tuženik nema postavljenih zahtjeva u ovoj pravnoj stvari glede takvih uplata, pa se i takvo prigovaranje tuženika ukazuje bespredmetnim.

7. Također je za naglasiti da po stavu ovog suda ništetnost samih odredbi glede kamatne stope i valutne klauzule ne dovodi do ništetnosti cijeloga ugovora, jer ugovor može opstati bez njihova izuzimanja u primjeni, jer on sadrži sve bitne elemente nužne za njegovu egzistentnost i pravnu valjanost. Nepoštena odredba u cijelosti ne obvezuje potrošača i to od trenutka sklapanja ugovora na temelju samoga Zakona. Potrošač se dovodi u položaj koji je imao pri sklapanju ugovora, kao da nije bilo nepoštene odredbe, jer je cilj zaštite koja se pruža, uspostaviti pravičnu ravnotežu između prava i obveza stranaka, te održati ugovor na snazi, kako je ovaj sud i odlučio pod točkama I. i II. izreke ove presude.

8. Slijedom svih navedenih utvrđenja valjalo je odlučiti kao pod točkama I. i II. izreke ove presude, te obvezati tuženika na isplatu kako je to navedeno pod točkom III. izreke ove presude.

9. Odluka o zateznoj kamati u skladu je s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a.

10. Odluka o parničnom trošku u skladu je s odredbom članka 154. stavka 1. u svezi s člankom 155. ZPP-a, stanjem spisa i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Tužiteljici je priznat trošak sastava tužbe, sastava dvaju obrazloženih podnesaka (26. lipnja 2021. i 3. siječnja 2022.) i zastupanja na dva ročišta (od 22. rujna 2021. i 20. siječnja 2022.) u iznos od po 1.000,00 HRK, što uvećano za iznos PDV-a od 25% u iznosu od 1.250,00 kuna, pa zbrojeno daje iznos od 6.250,00 kuna. Zatim je tužiteljici priznat trošak vještačenja u iznosu od 2.500,00 kn i trošak pristojbe tužbe i presude u iznosu od 1.146,00 kuna, te trošak pristojbe odluke u iznosu od 1.140,00 kn, što ukupno predstavlja trošak u iznosu od 11.036,00 kn, koliko je to i navedeno pod točkom IV. izreke ove presude.

11. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

Split, 4. ožujka 2022.

S U T K I N J A

Sonja Meštrović, v.r.

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

DNA:

- punomoćnik tužiteljice

- punomoćniku tuženika

- u spis