Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž R-154/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Lidije Oštarić Pogarčić, predsjednice vijeća, Ivanke Maričić-Orešković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Branke Ježek Mjedenjak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. J. iz V., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva K. i P. j.t.d. iz R., protiv tuženika E. P. d.o.o. I. G., I. G., OIB: ..., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude i rješenja Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pr-948/2020 od 5. listopada 2021., u sjednici vijeća održanoj 4. ožujka 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pr-948/2020 od 5. listopada 2021., uz istovremeni ispravak u stavku prvom točka 1. drugi red gdje umjesto 5. listopada 2010. treba ispravno pisati 5. listopada 2020.

r j e š i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pr-948/2020 od 5. listopada 2021.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja koji je glasi:

"1. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati dospjele a neplaćene bruto plaće za razdoblje od 5. listopada 2010. do vraćanja na rad u mjesečnom iznosu od 6.217,67 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa odnosno od 15.-og u mjesecu za prethodni mjesec do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena u roku od 8 dana.

2. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koje teku od dana presuđenja pa nadalje po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena u roku od 8 dana."

2. Rješenjem suda prvog stupnja odbačena je tužba tužitelja u dijelu u kojem traži poništenje Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu od 4. lipnja 2020. i utvrđenje da radni odnos tužitelja nije prestao te da se nalaže tuženiku da tužitelja vrati na rad na način da mu ponovno povjeri iste ili slične poslove što ih je obavljao prije nego što mu je nezakonito prestao radni odnos.

3. Protiv citirane presude i rješenja žalbu izjavljuje tužitelj iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1. – 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP) s prijedlogom da se presuda i rješenje ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje uz nalaganje tuženiku da naknadi troškove žalbe tužitelju.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba nije osnovana.

6. Predmet spora je utvrđenje nedopuštenosti Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 4. lipnja 2020. kojom je tuženik kao poslodavac uručio tužitelju kao radniku i zaštita tužiteljevih prava iz radnog odnosa koja su mu kao posljedica nezakonitog otkaza povrijeđena.

7. Nakon provedenog dokazanog postupka u kojem je izvršio uvid u priležeću dokumentaciju i saslušao tužitelja, sud prvog stupnja utvrđuje da je tužitelj kod tuženika bio u radnom odnosu od 29. lipnja 2011. temeljem ugovora o radu od 31. svibnja 2014. na neodređeno vrijeme, da je isti 6. srpnja 2020. zaprimio Odluku o poslovnom uvjetovanom otkazu od 4. lipnja 2020. kojom je utvrđeno da tužitelju radni odnos prestaje s 19. lipnja 2020. koju odluku nije potpisao već je 17. srpnja 2020. i 2. rujna 2020. uputio dopise tuženiku u kojima je pokazao spremnost i želju za radom i na koje dopise nije zaprimio odgovore.

8. Daljnje je utvrđenje suda prvog stupnja da je tužitelj 13. listopada 2020. zaprimio potvrdu tuženika od 5. listopada 2020. iz koje proizlazi da mu radni odnos prestaje s 5. listopada 2020. i na koju odluku je 28. listopada 2020. podnio zahtjev za zaštitu prava sukladno čl. 133. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14, 121/17 i 98/19 – dalje: ZR) koji je tuženik zaprimio 29. listopada 2020. i na koji nije odgovorio zbog čega je tužitelj podnio predmetnu tužbu 17. studenog 2020.

9. Sud u cijelosti prihvaća iskaz tužitelja s obzirom da je isti potkrijepljen sadržajem Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu koju je dobio 6. srpnja 2020. s kojom se nije složio, jer je u njoj rečeno da obavlja poslove zidara, za koje više nema potrebe, zbog čega ju nije potpisao i koju odluku je kopirao, napisao prigovor i preporučeno vratio tuženiku te mu poslao dopise od 17. srpnja 2020. i 2. rujna 2020. Isto tako utvrđuje da je u listopada 2020., a nakon što je dobio odluku o prekidu radnog odnosa zatražio stručnu pomoć od odvjetnice K. J. iz R., koja je napisala prigovor i obrazložila zbog čega se ne slaže s otkazom na koje tuženik nije odgovorio, nakon čega je pokrenuo predmetni postupak.

10. Sud prvog stupnja smatra da tužitelj u konkretnom slučaju nije pravodobno zatražio zaštitu svojih prava pred sudom u smislu čl. 133. st. 2. ZR-a, obzirom da poslodavac nije odgovorio na uloženi prigovor, a za koji sud prvog stupnja smatra da predstavlja zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava pa da je tužitelj u daljnjem roku od 15 dana od podnesenog prigovora trebao pokrenuti predmetni spor. Kako je tužbu podnio 27. studenog 2020. smatra da je ista podnesena izvan roka predviđenog odredbom čl. 133. ZR-a zbog čega ju odbacuje u dijelu u kojem tužitelj traži utvrđenje nedopuštenosti odluke o otkazu te povratak na rad.

11. Kako tužitelj nije pravodobno zatražio sudsku zaštitu, odnosno pokrenuo predmetni radni spor i kako je ugovor o radu tužitelja kod tuženika prestao otkazom, smatra da isti neosnovano potražuje isplatu neisplaćenih plaća zbog čega odbija taj dio tužbenog zahtjeva i donosi pobijanu presudu.

12. Suprotno žalbenim navodi tužitelja nije ostvarena bitna procesna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a budući presuda i rješenje sadrže jasne i određene razloge o pravno odlučnim činjenicama te je iste u cijelosti moguće ispitati. Isto tako nije ostvarena niti bitna procesna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a na koju ukazuje tužitelj tvrdnjama da sud nije proveo sve predložene dokaze po tužbi, budući je sud prvog stupnja pravilno, nakon što je utvrdio da tužba tužitelja nije pravodobna, odbio i tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži isplatu plaća za vrijeme nezakonitog prestanka ugovora o radu. Konačno, nije ostvarena niti bitna procesna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP-a za koju tužitelj tvrdi da je sud prekoračio tužbeni zahtjev u dijelu gdje navodi da tužitelj potražuje isplatu plaća od 5. listopada 2010. umjesto kako to pravilno isti potražuje od 5. listopada 2020. Naime, u konkretnom slučaju, a što proizlazi iz obrazloženja pobijane presude i rješenja vidljivo je da tužitelj doista postavljenim tužbenim zahtjevom traži isplatu neisplaćene bruto plaće za razdoblje od 5. listopada 2020. i da se očito radi u grešci u pisanju suda prvog stupnja, pa je ovaj sud u tom dijelu ispravio prvostupanjsku presudu sukladno odredbi čl. 342. ZPP-a.

13. Ispitujući po službenoj dužnosti postojanje neke od drugih bitnih procesnih povreda iz čl. 354. st. 2. ZPP-a ovaj sud nije utvrdio da bi donošenjem pobijane presude i rješenja bila ostvarena neka od tih bitnih procesnih povreda.

14. Nisu ostvareni niti žalbeni razlozi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava.

15. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da je tužitelj podnio tužbu 27. studenog 2020, da je ista podnesena izvan zakonskog roka predviđenog odredbom čl. 133. ZR-a zbog čega ju je pravilno odbacio u dijelu u kojem se traži poništenje odluke o otkazu te povratak na rad, a posljedično tome odbio tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj potražuje isplatu neisplaćenih plaća.

16. Neosnovano se tužitelj poziva na to da je 16. listopada 2020. zaprimio uz potvrdu o prestanku radnog odnosa pa da je rok za poduzimanje pravnih radnji počeo teći s danom 14. listopada 2020. budući Odluka tuženika od 5. listopada 2020. i potvrda o prestanku rada zaposlenika i o plaći od 10. listopada 2020. su deklaratorne odluke kojim se utvrđuju činjenice prestanka radnog odnosa te visina plaća koje pripadaju tužitelju.

17. Tvrdnje tužitelja u pravcu da je 23. rujna 2020. dobio SMS poruku od sina vlasnika tuženika, da se ne brine što je vlasnik uhićen te da ima posla za naredne dvije godine pa da se to može smatrati odgovorom na prigovor, su u cijelosti neosnovane, te je pravilno sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je tužbu tužitelja odbacio.

18. Slijedom svega obrazloženog pozivom na odredbu čl. 368. st. 1. i čl. 380. toč. 2. ZPP-a trebalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci ove presude i rješenja.

U Rijeci 4. ožujka 2022.

Predsjednica vijeća

Lidija Oštarić Pogarčić