Poslovni broj: 10 UsI-3527/21-6

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Danijeli Čipčić Buzov, sucu pojedincu, te Nataši Brajević, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja M. M., Š. l., L…, zastupanog po opunomoćenicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva S. i P. d.o.o., Z., J…, protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalna služba za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV br. 1., zastupano po opunomoćeniku D. Š. (generalna punomoć pohranjena u Uredu presdsjednika suda), radi utvrđivanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 24. veljače 2022. u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i opunomoćenika tuženika, dana 4. ožujka 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja, podredno oglašavanja ništavim, rješenja tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupka i upravne sporove, Klasa:

UP/II 561-01/21-01/272, Urbroj: 512-2501-21-2 od 29. rujna 2021. i rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Split, Klasa: UP/I 561-01/21-01/191, Urbroj: 512M2-6510- 21-2 od 14. lipnja 2021., te vraćanja predmeta na ponovno postupanje.

Obrazloženje

1. U pravodobnoj tužbi tužitelj pobija zakonitost rješenja tuženika Klasa: UP/II 561-01/21-01/272, Urbroj: 512-2501-21-2 od 29. rujna 2021. (dalje: drugostupanjsko rješenje) i rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane S., Klasa: UP/I 561-01/21-01/191, Urbroj: 512M2-6510-21-2 od 14. lipnja 2021. (dalje: prvostupanjsko rješenje).

2. Drugostupanjskim rješenjem je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja kojim je odbijen zahtjev tužitelja za utvrđivanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti odredbu Narodne zaštite bivše MZ Š. L. (o. D.) za razdoblje od 30. srpnja 1991. do 30. studenoga 1991.

3. Tužitelj u tužbi kojom pobija zakonitost osporenih rješenja iz razloga što u osporenim rješenjima nije pravilno primijenjen zakon, propis utemeljen na zakonu ili drugi zakonito donesen propis, odnosno pri donošenju pobijanih rješenja pogrešno je primijenjeno materijalno pravo, u obrazloženju osporenih rješenja nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama te što postoji proturječnost između onoga što se navodi u obrazloženju pobijanih rješenja i dokaza izvedenih tijekom postupka, te što činjenično stanje nije pravilno i potpuno utvrđeno i što je iz nepravilno utvrđenih činjenica izveden nepravilan zaključak u pogledu činjeničnog stanja. Tužitelj da je u predmetnom postupku tražio da mu se utvrdi njegov status hrvatskog branitelja. Uz takav prijedlog dostavio je i dokaze pomoću kojih je tijelo moglo utvrditi kako je upravo on u zakonom predviđenom vremenu aktivno sudjelovao u obrani Republike Hrvatske, čime je ispunio sve zakonom propisane uvjete za priznavanje traženog statusa. Unatoč tome nadležno tijelo da je nepravilno utvrdilo činjenično stanje, suprotno načelu utvrđivanja materijalne istine, i to iz razloga što nije pravilno utvrdilo da je tužitelj sudjelovao u obrani suvereniteta Republike Hrvatske puno prije 1. prosinca 1991., a kako je tužitelj i naveo u svom prijedlogu, najkasnije od 1. rujna 1991. Također, ono što nije utvrđeno je činjenica da je tužitelj aktivno sudjelovao u obrani suvereniteta Republike Hrvatske te je aktivno bio angažiran u borbenom sektoru obzirom da je organizirao cjelokupnu obranu otoka Š. kroz cijeli Domovinski rat. Citira i poziva se na odredbu članka 8. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09.). Tijelo koje je vodilo postupak da uopće nije htjelo pomoći stranci da ostvari svoja prava, ukazati mu koje bi dokaze trebao podastrjeti, a i one koje je podastrio uopće nije izveo. U slučaju u kojem čovjek tvrdi da je sudjelovao u obrani Republike Hrvatske, treba postupati s posebnim oprezom i truditi se dati mu satisfakciju ako je zaista to i učinio. Nije dokazano, a još manje obrazloženo da je postupak koji je prethodio donošenju pobijanih odluka pravilno proveden, da je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno te da je pravilno primijenjen zakon, propis utemeljen na zakonu li drugi zakonito donesen propis, odnosno da je pravilno primijenjeno materijalno pravo. Slijedom navedenog, predlaže sudu donijeti presudu kojom se poništava, podredno oglašava ništavim drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje, te se predmet vraća na ponovno postupanje.

4. U odgovoru na tužbu tuženik je u bitnom naveo da je prvostupanjskim rješenjem odbijen zahtjev tužitelja za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata u razdoblju od 30.07.1991. do 30.11.1991., temeljem pripadnosti odredu Narodne zaštite bivše MZ Š. L. a protiv navedenog rješenja da je tužitelj uložio žalbu, koja je odbijena osporenim drugostupanjskim rješenjem, te ističe da navodi tužitelja nisu utemeljeni. Mjerodavno pravo u ovoj upravnoj stvari je članak 3. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, broj 121/17, 84/21 - u daljnjem tekstu: Zakon), te citira i poziva se na odredbu članka 179. stavka 1. toč. a) navedenog Zakona. Uvidom u spis predmeta razvidno je da je tužitelj u zahtjevu naveo da je pripadao naoružanim odredima Narodne zaštite Š. L. u razdoblju od 31. srpnja 1991. do 31. studenoga 1991. Naveo je da je prevozio ratni materijal preko otoka, osmatrao na osmatračnici, organizirao smještaj izbjeglicama, raspoređivao straže po otoku, uspostavio prvu topničku bitnicu na otoku, nabavljao je municiju za topove. Neposredni zapovjednik je bio N. K.. Iz priložene izjave svjedoka M. L. razvidno je da je zadužio automatsku pušku, stražario i osmatrao. Svjedok potvrđuje da je tužitelj dežurao u štabu, te da je sudjelovao u organizaciji prijevoza, osmatranja i osposobljavanja topničke bitnice. Sve gore navedeno je potvrdio i svjedok B. J.. Iz očitovanja Područnog odsjeka za poslove obrane D. KLASA: 034-02/21 01/21, URBROJ: 512M2-68/02-21-8 od 19. travnja 2021., razvidno je da spiskovi Narodne zaštite općine D. ne postoje, ali da pojedine stranke u postupcima priznavanja prava posjeduju iskaznice ili potvrde o vremenu provedenom u Narodnoj zaštiti što nije slučaj s tužiteljem. Nadalje, tužitelju je u ranijem postupku odbijen zahtjev za priznavanjem sudjelovanja u Domovinskom ratu od 1. rujna 1991. do 30. studenog 1991., temeljem pripadnosti HRM. Temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanja, a suprotno navodima iz tužbe u postupku je utvrđeno kako tužitelj nije bio pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. ili manje ako je sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske nastavio bez prekida u borbenom sektoru Oružanih snaga Republike Hrvatske u kontinuiranom trajanju najmanje 100 dana. Isto tako opisano djelovanje tužitelja u spornom vremenu, prevoženje ratnog materijala preko otoka, osmatranje na osmatračnici, organiziranje smještaja izbjeglicama, raspoređivanje straže po otoku, ne može se podvesti pod čl. 3. st. 2. koji propisuje da se pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obrana suvereniteta Republike Hrvatske), u smislu st. 1. ovoga članka, podrazumijeva oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996. Tužitelj ni u tužbi nije ponudio nove razloge zbog kojih bi upravni stvar bila drugačije riješena. Slijedom gore navedenog predlaže da sud odbije tužitelja sa tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti.

. U sporu je održana rasprava 24. veljače 2022., a čime je, kao i dostavom podnesaka, strankama u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21; dalje ZUS) dana mogućnost da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na kojoj je opunomoćenik tužitelja naveo da ustraje kod tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti, dok je opunomoćenik tuženika naveo da su razlozi za donošenje odluke izneseni u obrazloženju osporenog rješenja i predložio je zaključenje rasprave i odbijanje tužbenog zahtjeva u cijelosti.

6. U dokaznom postupku sud je pregledao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnog spora, te je pregledan cjelokupan spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

7. Sud je odbio izvođenje dokaza saslušanjem tužitelja kao stranke i za saslušanjem svjedoka A. G. i Z. Š., kao suvšno i nepotrebno, držeći da se pravilna i zakonita odluka može donijeti na temelju podataka spisa predmeta, ocjenom dokaza sadržanih u istom.

8. Stranke drugih dokaznih prijedloga nisu imale.

9. Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 55. stavka 3. ZUS-a po ocijeni ovog suda tužbeni zahtjev nije osnovan.

10. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 30. studenog 1991. temeljem pripadnosti odredima Narodne zaštite Mjesne zajednice Š. L. (općina D.).

11. Odredbom članka 3. stavka 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, broj: 121/17, 98/19 i 84/21; dalje: ZHBDR) propisano je da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao:

a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga)

b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. ili manje ako je sudjelovanje u obrani suvereniteta RH nastavio bez prekida u borbenom sektoru Oružanih snaga RH u kontinuiranom trajanju najmanje 100 dana.

c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro, ranjen ili ozljeđen, u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i

f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

12. Stavkom 2. istog članka propisano je da pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obrana suvereniteta Republike Hrvatske), u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva se oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.

13. Člankom 179. stavkom 1. točkom a. ZHBDR-a propisano je da status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata utvrđuje ministarstvo nadležno za obranu odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove po zahtjevu stranke nakon provedenog upravnog postupka ili po službenoj dužnosti na temelju činjenica o kojima vodi službenu evidenciju.

14. Iz podataka spisa predmeta je razvidno da je tužitelj predmetnim zahtjevom tražio utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 30. studenog 1991. temeljem pripadnosti ONZ MZ Š. L. (općina D.), u kojem je naveo da je prevozio ratni materijal preko otoka, osmatrao na osmatračnici, organizirao smještaj izbjeglicama, raspoređivao straže po otoku, uspostavio prvu topničku bitnicu na otoku, nabavljao je municiju za topove. Neposredni zapovjednik je bio N. K.. Predložio je saslušanje svjedoka B. J. i M. L.. Ujedno je iz istog razvidno da je tužitelj imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu i regulirao je služenje vojnog roka.

15. Nadalje, tužitelj je u izjavi na zapisnik, koji prileži spisu upravnog tijela, naveo kako je podnio zahtjev za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite Mjesne zajednice Š. L., općina D. od 31. srpnja 1991. do 31. studenog 1991., da je kao pripadnik voda narodne zaštite u početku imalo lovačku pušku, a kasnije da je zadužio automatasku pušku, te da je naouružan dežurao-stražario, a kasnije zapovjedao vodom narodne zaštite, te je naveo da je sudjelovao u prijevozu naouružanja do otoka i preko otoka u navedenom razdoblju, da je u osmom mjesecu na osmatračnici „V.“, a kasnije u L. i na vojarni Š. iz Š. donio zatvarače za topove 88mm, a iz S. streljivo za iste i da je navedene radnje obavljao svakodnevno, te je naveo da nije evidentiran na popisu ONZ iz razloga jer nije postojao spisak evidnecija pripadnika ONZ.

16. Spisu predmeta prileži i zapisnik o saslušanju svjedoka M. L., koji je saslušan po prijedlogu tužitelja, a iz kojeg proizlazi da isti ima ostvaren status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata u razdoblju od 1.12.1991. – 28.2.1993. (VP 6060) i u razdoblju od 4.8.1995. – 12. 9. 1995. (VP ….), te da je bio pripadnik odreda narodne zaštite i kao takav da je zadužio automatsku pušku i stražario na stražarskim mjestima i osmatračnicama, te je naveo da je u predmetnom razdoblju svakakodnevno stražario, prekrcavao ratni materijal i pritom da je bio često izložen granatiranju. Za tužitelja da je naveo da je isti kao pripadnik odreda Narodn zaštite Š. L. u početku imao svoju lovačku pušku, a kasnije automatsku pušku, te da je dežurao u štabu, organizirao prijevoz oružja, osposobio obalnu bitnicu 88 mm, te da je sudjelovao u obrani otoka Š. i D. u traženom razdoblju obavljajući poslove organizacije prijevoza, osmatranja i osposobljavanja topničke bitnice.

17. Nadalje, spisu predmeta prileži i iskaz svjedoka B. J., koji je uzet također po prijedlogu tužitelja, a iz kojeg je razvidno da isti ima ostvaren status branitelja iz Domovinskog rata u razdoblju od 1.12.1991. – 16. 8. 1993. (VP ….) i od 17.8. 1993. - 29.2.1996. (VP ….), te da je isti kao zapovjednik desetine naoružanih odreda narodne zaštite u početku sa svojom lovačkom puškom, a kasnije automataskom puškom stražario, vršio prijevoz i dežurao, da je radnje stražarenja i prijevoza ratnog materijala u razdoblju od rujna do studenog 1991. obavljao pod svakodnevnim granatiranjem od strane JNA. Naveo je da tužitelj kao pripadnik odreda Narodne zaštite Š. L., u kolovozu i rujnu lovačkom puškom, a kasnije automatskom puškom dežurao, organizirao prijevoz ljudi i naouružanja, prijevoz oružja i obranu otoka, da je obavljao prijevoz ratne opreme iz S. do D., osposobljavao topničku bitnicu Š. koja je došla u funkciju 15.10.1991., da je od 1.8.1991. obavljao radnje stražarenja i osmatranja, a od 1.10.1991. organizaciju prijevoza, vojske i ratne opreme preko Š., te da isti nije evidentiran na popisu pripadnika ONZ jer popis nije evidentiran u zapovjedništvu narodne zaštite D..

18. Iz očitovanja Područnog odsjeka za poslove obrane D. KLASA: 034-02/21 01/21, URBROJ: 512M2-68/02-21-8 od 19. travnja 2021., razvidno je da spiskovi Narodne zaštite općine D. ne postoje, ali da pojedine stranke u postupcima priznavanja prava posjeduju iskaznice ili potvrde o vremenu provedenom u Narodnoj zaštiti što nije slučaj s tužiteljem, te je razvidno da je tužitelj evidentiran kao sudionik Domovinskog rata u razdoblju od 1.12.1991. – 18.8.1992. (VP….) i od 4.8.1995. – 12.9.1995. (VP ….). Ujedno je navedeno da je u ranijem postupku rješenjem od 6. studenog 2019. odbijen zahtjev tužitelja za priznavanjem sudjelovanja u Domovinskom ratu od 1. rujna 1991. do 30. studenog 1991., temeljem pripadnosti HRM.

19. S obzirom na podatke spisa predmeta, a imajući u vidu naprijed citirane zakonske odredbe po ocjeni ovog suda, osporeno drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje su pravilni i zakoniti, dok tužbeni prigovori nisu osnovani niti od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari.

20. Naime, citiranim odredbama ZHBDR-a propisano je i taksativno navedeno kojim kategorijama osoba se omogućuje utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata te je u konkretnom slučaju nužno da se kumulativno utvrdi institucionalna pripadnost borbenom sektoru naoružanih odreda Narodne zaštite najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. te u tom periodu i kontinuirano sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske ili manje ako je sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske nastavio bez prekida u borbenom sektoru Oružanih snaga Republike Hrvatske u kontinuiranom trajanju najmanje 100 dana.

21. Polazeći od citiranih odredbi ZHBDR-a te svih prednjih utvrđenja, a posebno od iskaza samog tužitelja, a koji iskaz u bitnome potvrđuju i svjedoci M. L. i B. J., iz kojeg proizlazi da je tužitelj u spornom razdoblju od 30. srpnja 1991. do 30. studenog 1991. u Domovinskom ratu sudjelovao kao pripadnik odreda Narodne zaštite Mjesne zajednice Š. L., općina D. i da su njegove aktivnosti bile dežustvo i stražarenje uz lovačku pušku, a kasnije uz automatsku pušku, prijevoz ratnog materijala preko otoka, osmatranje na osmatračnici, organiziranje smještaja izbjeglicama, raspoređivanje straže po otoku, da je uspostavio prvu topničku bitnicu na otoku, nabavljanje municiju za topove, to je prema ocjeni ovog suda, pravilno postupilo prvostupanjsko tijelo kada je odbilo predmetni zahtjev odnosno tuženik kada je odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja.

22. Prema ocijeni ovog suda, pravilno je utvrđenje tuženika i prvostupanjskog tijela da tužitelj ne ispunjava (kumulativne) zakonske uvjete za utvrđivanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata propisane gore citiranom odredbom članka 3. stavka 1. točke b) u svezi stavka 2. ZHBDR-a. Naime, pravilno tuženik utvrđuje da se aktivnosti koje sam tužitelj i saslušani svjedoci navode da je tužitelj obavljao i to dežustvo i stražarenje uz lovačku pušku, a kasnije uz automatsku pušku, prijevoz ratnog materijala preko otoka, osmatranje na osmatračnici, organiziranje smještaja izbjeglicama, raspoređivanje straže po otoku, da je uspostavio prvu topničku bitnicu na otoku, nabavljao je municiju za topove, ne mogu smatrati pružanjem otpora agresoru i djelovanjem u izravnoj svezi s tim otporom u smislu naprijed citirane odredbe članka 3. stavka 2. ZHBDR-a, a što je jedan o kumulativnih uvjeta za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata.

23. U izloženom, po ocjeni ovog suda, tuženik je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo, upravo suprotno tužbenim prigovorima, te pri tome u upravnom postupku koji je prethodio nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje upravne stvari, dok tužbeni prigovori, imajući u vidu prethodno navedeno, nisu osnovani niti od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari.

24. Stoga, a budući je osporeno drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje zakonito, te nisu ostvareni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09), na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je, na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno presuditi kao u izreci presude.

U Splitu 4. ožujka 2022.

S U T K I NJ A

Danijela Čipčić Buzov

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske. (čl. 66. u svezi čl. 70. ZUS-a).

DNA:

- tužitelju, po opunomoćenicima, uz zapisnik o objavi

- tuženiku, uz zapisnik o objavi i uz povrat spisa upravnog tijela po pravomoćnosti.

- u spis.

RJ./

I. Tužitelj ne plaća sudsku pristojbi (pravno shvaćanje sjednice Visokog upravnog suda Republike Hrvatske od 15. listopada 2012. godine).

II. Spis u kalendar 30 dana.