4. P Ob-104/2021-14
Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Europske avenije 7
31000 Osijek
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Osijeku, po sucu Sanji Sušilović, u pravnoj stvari tužitelja V.Š. OIB: ..., iz O., protiv I-tužene mlt. V.Š., OIB: ..., iz O., i II-tužene mlt. V.Š., OIB: ..., iz O., koje zastupa majka i zakonska zastupnica G.V.-P., OIB: ..., iz O., a koju zastupa punomoćnik K.R., odvjetnik iz O. radi stjecanja bez osnove, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 19. siječnja 2022. u nazočnosti tužitelja osobno uz punomoćnika i punomoćnika tuženika, koja presuda je objavljena 4. ožujka 2022.
p r e s u d i o j e
I/ Nalaže se mlt. V.Š. iz O. isplatiti tužitelju V.Š. na ime stečenog bez osnove zbog preplaćenog uzdržavanja iznos od 500,00 kn (petstotinakuna) s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 11. siječnja 2021. do isplate po stopi zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena, u roku 15 dana.
II/ Nalaže se mlt. V.Š. iz O., isplatiti tužitelju V.Š. na ime stečenog bez osnove zbog preplaćenog uzdržavanja iznos od 500,00 kn (petstotinakuna) s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 11. siječnja 2021. do isplate po stopi zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena, u roku 15 dana.
III/ S preostalim dijelom tužbe i tužbenog zahtjeva, a preko iznosa od 500,00 kn za svaku od tuženica, tužitelj se odbija.
IV/ Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
4. P Ob-104/2021-14
Obrazloženje
1.Tužitelj u tužbi navodi da je pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Osijeku broj R1 Ob-643/2019 od 14. listopada 2019. obvezan doprinositi za uzdržavanje mlt. tuženica iznosom od 1.000,00 kn mjesečno za svaku od njih te da je sklopio usmeni sporazum s majkom tuženica o prebijanju potraživanja uzdržavanja s iznosom koji mu majka tuženica duguje. Navodi da je majka postupila protivno sporazumu i 22. prosinca 2020. podnijela zahtjev za izravnu naplatu uzdržavanja od 1.000,00 kn za siječanj 2020., po 500,00 kn za studeni i prosinac 2020. uz naplatu budućih dospijevajućih iznosa uzdržavanja od 1.000,00 kn mjesečno za svaku od tuženica. Kako nije znao da će mu se zaplijeniti daljnji iznosi uzdržavanja uplatio je 8. siječnja 2021. iznos uzdržavanja za tužene od po 1.000,00 kn za svaku, i to za siječanj 2021., dok je 11. siječnja 2021. zaplijenjen iznos od 1.000,00 kn za svaku od tuženica, i to za siječanj 2021., te smatra da su na taj način tužene bez osnove stekle svaka po 1.000,00 kn i predlaže donošenje presude kojom bi se obvezalo tužene isplatiti tužitelju iznos od 1.000,00 kn svaka od njih s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 11. siječnja 2021. do isplate.
2.Tuženice u odgovoru na tužbu negiraju postojanje sporazuma o prijeboju potraživanja te ističu da bi takav sporazum svakako bio i ništetan, kako tužitelj nije uplatio iznose uzdržavanja za siječanj 2020. u iznosu od po 1.000,00 kn, te za studeni i prosinac 2020. u iznosu od po 500,00 kn, majka je podnijela zahtjev za izravnu naplatu, i to samo za navedeno razdoblje, čine nespornim plaćanje iznosa od 2.000,00 kn 8. siječnja 2021., a kako tužitelj nije podmirio ranije iznose uzdržavanja smatraju da nije došlo niti do dvostruke naplate jer je uplatom zatvorio svoja ranija dugovanja. Također, smatraju da je zahtjev neosnovan temeljem odredbe čl. 1112 Zakona o obveznim odnosima jer je tužitelj u trenutku uplate znao za postupak izravne naplate.
3.Kako bi utvrdio odlučne činjenice sud je proveo dokaze čitanjem rješenja Općinskog suda u Osijeku R1 Ob-643/2019 od 14. listopada 2019., obavijesti FINE sa zahtjevom za izravnu naplatu od 22. prosinca 2020. i specifikacije od 11. prosinca 2020., dopisa PBZ od 23. prosinca 2020., 11. siječnja 2021., 10. veljače 2021., dopisa Z. banke od 23. prosinca 2020., 11. siječnja 2021., 10. veljače 2021., preslike pregleda transakcija kod Z. banke od 8. siječnja 2021., Očevidnika osnova za plaćanje od 10. ožujka 2021., specifikacije izvršenja osnova za plaćanje od 11. svibnja 2021., podneska FINE od 12. studenog 2021., te saslušanjem tužitelja kao stranke.
4.Iz rješenja Općinskog suda u Osijeku broj R1 Ob-643/2019 od 14. listopada 2019. utvrđeno je da je tužitelj obvezan doprinositi za uzdržavanje tuženica mjesečnim iznosom od 1.000,00 kn za svaku od njih do 10.tog u mjesecu za tekući mjesec.
5. Iz obavijesti FINE, stranica 13 do 20 spisa, utvrđeno je da je upućena obavijest tužitelju o pokrenutom postupku izravne naplate po zahtjevu mlt. V. i mlt.
V. uz specifikaciju potraživanja iznosa od 1.000,00 kn za siječanj 2020. po 500,00 kn za studeni i prosinac 2020. i uz zapljenu svakog idućeg dospjevajućeg iznosa
4. P Ob-104/2021-14
uzdržavanja dok za to budu postojali zakonski uvjeti, te ne postoji dokaz o datumu primitka navedenih obavijesti od strane tužitelja.
6. Iz podneska PBZ od 23. prosinca 2020. utvrđeno je da su po nalogu FINE zalijenili sredstva s njegovog računa, kao i Z. banka, te niti za jedan dopis ne postoji dokaz o danu primitka obavijesti od strane tužitelja.
7. Iz preslike uplatnice od 8. siječnja 2021. utvrđeno je da je tužitelj navedenog dana uplatio iznos od 2.000,00 kn sa svrhom ispunjenja obveze za mlt. V. i mlt. V. za siječanj 2021.
8. Iz očevidnika osnova za plaćanje FINE utvrđeno je da je temeljem rješenja ovoga suda R1 Ob-643/2019 za siječanj 2021. naplaćen iznos od po 1.000,00 kn za svaku od tuženica, a što proizlazi i iz specifikacije izvršenja osnova za plaćanje.
9. Iz podneska FINE od 12. studenog 2021. utvrđeno je da je temeljem zahtjeva za izravnu naplatu mlt. tuženica zaplijenjen iznos uzdržavanja u iznosu od 1.000,00 kn, iznosi od po 500,00 kn, te u siječnju 2021. iznos od 1.000,00 kn, i to 11. siječnja 2021. s tim što je podmireno cjelokupno ranije potraživanje, a također obustavljaju se i daljnji iznosi mjesečnog uzdržavanja za mlt. tužene u iznosu od 1.000,00 kn za svaku od njih.
10. Saslušani tužitelj V.Š. je iskazao da je točno kako je rješenjem Općinskog suda u Osijeku broj R1 Ob-643/2019 obvezan doprinositi za uzdržavanje svojih kćerki te nije imao saznanja o pokrenutom postupku izravne naplate u prosincu 2020., te je saznao za navedeni zahtjev tek negdje u veljači 2021. Od donošenja odluke redovito je doprinosio za uzdržavanje te jedino nije platio za siječanj 2020., te po 500,00 kn za studeni i prosinac 2020. jer je to bio dogovor između njega i bivše supruge. Naime, supruga mu je dugovala određeni iznos na ime režija i dogovorili su da će napraviti prijeboj potraživanja na ime uzdržavanja i iznosa koji ona njemu duguje, a što se odnosilo upravo na siječanj 2020. U odnosu na studeni i prosinac 2020. dogovor je bio da će plaćati pola iznosa jer je prethodno podmirio sve troškove režija za osobu s kojom su imali sklopljen ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, te je iz tog razloga platio samo pola iznosa. U prosincu 2020. bivša supruga s njim nije kontaktirala i nije mu rekla da bi trebao još nešto platiti. U siječnju 2021. platio je iznos uzdržavanja od 1.000,00 kn za svaku kćerku jer se radilo o periodu nakon božićnih blagdana, mjesecu koji je i inače dug te je htio da imaju dovoljno novčanih sredstava, a nakon toga je namjeravao nastaviti plaćati polovicu iznosa. Međutim, nije nastavio plaćati jer je saznao za zahtjev za izravnu naplatu i od njih je dobio informaciju da će se iznos uzdržavanja obustavljati sve dok majka i z.z. ne povuče svoj zahtjev. Nema svakodnevni uvid u stanje na računu. Uplatom u siječnju 2021. platio je upravo ono na što je obvezan. Protiv bivše supruge vodi postupak za naknadu na ime ½ režijskih troškova za koje je ranije naveo da su imali dogovor, a potražuje i ostale iznose koje je ranije naveo da su bili predmet dogovora. Navedeni postupak je pokrenuo nakon pokretanja ovrhe od strane bivše supruge, a tužbu u ovoj pravnoj stvari podnio je nakon što je saznao da je podnesen zahtjev za izravnu naplatu i da mu se obustavlja iznos uzdržavanja.
11.Tijekom postupka je nedvojbeno utvrđeno da je majka i zakonska zastupnica dana 22. prosinca 2020. podnijela zahtjev Fini za izravnu naplatu iznosa
4. P Ob-104/2021-14
uzdržavanja za siječanj 2020. u iznosu od 1.000,00 kn za svako dijete, za studeni i prosinac 2020. u iznosu od 500,00 kn za svako dijete, uz daljnju naplatu mjesečnih iznosa uzdržavanja koji su određeni sudskom odlukom u iznosu od 1.000,00 kn mjesečno za svako dijete, da je tužitelj dana 8. siječnja 2021. uplatio iznos od 1.000, kn za svako dijete za siječanj 2021., kao i da je Fina dana 11.1.2021. naplatila iznos uzdržavanja u iznosu od 1.000,00 kn za svako dijete i to upravo za siječanj 2021., postupajući po zahtjevu za izravnu naplatu. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je za izravnu naplatu saznao tek u veljači 2021., kao i da je smatrao da je u obvezi plaćati iznos uzdržavanja od 500,00 kn za svako dijete, da je taj iznos plaćao ranije i namjeravao ga je plaćati i kasnije, a u siječnju 2021. je platio iznos od 1.000,00 kn za svako dijete jer se radilo o periodu nakon božićnih blagdana, mjesecu koji je i inače dug, te je htio da djeca imaju dovoljno novčanih sredstava. Sud poklanja vjeru iskazu tužitelja da je za izravnu naplatu saznao tek u veljači 2021. jer na njegov iskaz nije bilo primjedbi, a tuženi nisu dostavili niti jedan dokaz iz kojeg bi proizlazilo da je tužitelj za isti saznao ranije. S obzirom na navedeno, sud smatra da se ne može primijeniti odredba čl. 1112 Zakona o obveznim odnosima jer tužitelj nije izvršio isplatu 8. siječnja 2021. znajući da nije dužan platiti jer je za zahtjev za izravnu naplatu saznao tek u veljači 2021. odnosno, nakon što je izvršio plaćanje. Po ocjeni suda, u konkretnom slučaju se radi o dvostrukoj isplati duga iz čl. 1113 ZOO-a, i to po dvije osnove, dragovoljnom plaćanju temeljem pravomoćne i ovršne sudske odluke i prisilnoj naplati temeljem zahtjeva za izravnu naplatu za obvezu koja se odnosi na siječanj 2021., slijedom čega tužitelj ima pravo zahtijevati povrat po pravilima o stjecanju bez osnove. Iz iskaza tužitelja jasno proizlazi da se struktura njegovog dobrovoljnog plaćanja sastojala od iznosa od 500,00 kn za svako dijete na ime obveze uzdržavanje i preostalog iznosa koji je uplatio kako bi djeca imala dovoljno novčanih sredstava nakon božićnih blagdana, odnosno, preostali iznos od 500,00 kn za svako dijete je dar tužitelja mlt. djeci, a ne ispunjenje zakonske obveze uzdržavanja sukladno pravomoćnoj sudskoj odluci. Nije prihvaćena tvrdnja tuženika da bi tužitelj uplatom u siječnju 2021. podmirio dugovanje na ime uzdržavanja za studeni i prosinac 2020. jer je iz uplatnice od 8. siječnja 2021. jasno vidljivo da se radi o ispunjenju obveze za tuženike za siječanj 2021., slijedom čega sud smatra da je tužitelj izvršio obvezu u smislu čl. 171 ZOO-a upravo za siječanj 2021. S obzirom na navedeno, sud smatra da je u siječnju 2021. došlo do dvostruke isplate duga u iznosu od 500,00 kn za svako dijete, slijedom čega je u tom dijelu ocijenjen osnovanim zahtjev tužitelja u smislu odredbe čl. 1113 ZOO-a, dok se odluka o kamatama temelji na odredbi čl. 1115 ZOO-a i teče od dana stjecanja 11. siječnja 2021. jer sud tuženike smatra nesavjesnim stjecateljima budući su iznos od 500 kn za svakog od njih primili od tužitelja 8. siječnja 2021., a puni iznos od 1.000,00 kn za svakog od njih putem izravne naplate 11. siječnja 2021., odnosno iznos od 500,00 kn je dvostruko naplaćen upravo 11. siječnja 2021.
12. Navode tužitelja o sporazumu njega i majke tuženika o prijeboju iznosa uzdržavanja s potraživanjem tužitelja prema majci tuženika sud nije posebno cijenio jer je čl. 200 ZOO-a određeno da tražbina koja potječe iz zakonske obveze uzdržavanja ne može prestati prijebojem.
13.Odbijen je dokazni prijedlog tužitelja za provođenje financijskog vještačenja u ovoj pravnoj stvari jer su sve odlučne činjenice utvrđene iz provedenih dokaza te bi se daljnjim provođenjem dokaza postupak nepotrebno odugovlačio.
4. P Ob-104/2021-14
14. Odluka o trošku postupka temelji se na odredbi čl. 154 st. 4 Zakona o parničnom postupku jer su tužitelj i tužene u jednakim omjerima uspjeli u sporu.
U Osijeku, 4. ožujka 2022.
Sudac
Sanja Sušilović,v.r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi pisano putem ovoga suda na rješavanje nadležnom Županijskom sudu.
Dostaviti:
1.Tužitelju
2.Punomoćniku tuženica
