Poslovni broj Gž-3511/2020

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Brankici Malnar, u pravnoj stvari tužitelja T. T. d.o.o. Z., OIB ..., zastupanog po punomoćniku M. E., odvjetniku u Odvjetničkom društvu C. G. & E. d.o.o. Z., protiv tuženice Z. J. iz M., OIB ..., radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja, izjavljenu protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-3398/2018-21 od 22. srpnja 2020., 4. ožujka 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje točka II. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-3398/2018-21 od 22. srpnja 2020. u cijelosti i točka IV. izreke u sadržajno odbijajućem dijelu.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Točkom I. izreke presude suda prvog stupnja djelomično je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerododtojne isprave javnog bilježnika N. M. iz V. G., poslovni broj Ovrv-11141/17 od 26. siječnja 2017. u dijelu u kojem je naloženo tuženici platiti tužitelju iznos od 358,085 kn sa zateznom kamatom koja teče na pojedine iznose na način kako je to naznačeno u toj točki izreke, dok je točkom II. izreke taj platni nalog ukinut u dijelu u kojem je tuženici naložen o platiti tužitelju iznos od 1.494,26 kn sa zateznom kamatom. Točkom III. izreke taj je platni nalog ukinut za iznos nastalih i predvidivih troškova ovršnog postupka, a točkom IV. izreke je naloženo tuženici nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 385,99 kn.

2. Protiv točke II. izreke u cijelosti te protiv točke IV. izreke te presude u sadržajno odbijajućem dijelu žalbu je podnio tužitelj pozivajući se na žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. i 3. u vezi s člankom 467. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 71/19; dalje: ZPP).

3. Žalbenim navodima, u bitnome, ističe da je tuženica dužna platiti tužitelju naknadu za vraćenu satelitsku opremu budući da ista vreća protekom roka od 15 dana od dana raskida pretplatničkog ugovora. Nastavno ističe i da je tuženica dužna platiti tužitelju cijenu montaže predmetne satelitske opreme, i to u visini propisanoj uvjetima posebne akcije koja je vrijedila u vrijeme kada su stranke potpisale ugovor o zasnivanju pretplatničkog odnosa.

4. Predlaže preinačiti pobijanu presudu u ožalbenom dijelu, uz nadoknadu troškova sastava žalbe.

5. Žalba tužitelja je neosnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu u ožalbenom dijelu te u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći pri tome na apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 365. stavak 2. u vezi s člankom 467. stavak 1. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti, utvrđeno je da nije počinjena ni jedna od tih povreda zakona.

7. Predmet spora u ovom žalbenom postupku predstavlja zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.494,26 kn na ime naknade za satelitsku opremu (satelitski prijamnik i karticu) u ukupnom iznosu od 903,58 kn, ponovnog uključenja u iznosu od 91,46 kn, za montažu satelitske opreme u iznosu od 435,00 kn te naknade za prijevremeni raskid ugovora u iznosu od 64,22 kn.

8. Sud prvog stupnja je u bitnome utvrdio da su stranke zaključile ugovor o zasnivanju pretplatničkog odnosa 19. ožujka 2014., kojom prilikom je tuženoj dana u najam te joj je instalirana satelitska oprema. Utvrdio je nastavno da je taj ugovor raskinut prije isteka ugovorenog obveznog trajanja od 24 mjeseca, ali da tužena nije postupila po odredbi članka 5. i 6. tog ugovora i da po njegovu raskidu nije vratila satelitsku opremu, već da je to učinila tijekom trajanja ovog postupka, a tužitelj da je tu opremu preuzeo 26. rujna 2019.

9. Stoga je u odnosu na zahtjev tužitelja za isplatu iznosa naknade za satelitsku opremu sud prvog stupnja utvrdio da tužitelj nema pravo na naknadu pune cijene te opreme čiju vrijednost nije ni dokazao, već da bi mu eventualno pripadalo pravo na naknadu štete zbog toga što je tuženica istu vratila sa zakašnjenjem, ali da tužitelj nije ni tvrdio da mu je takva šteta nastala niti je dokazao visinu te štete. Osim toga, iz Općih uvjeta tužitelja koji su bili na snazi u vrijeme zaključenja Ugovora o zasnivanju pretplatničkog odnosa, da nije razvidna cijena opreme kao niti cijena izvršene montaže, iz kojeg razloga da tužitelj nije dokazao visinu tužbenog zahtjeva u tom dijelu.

10. U odnosu na iznos od 91,46 kn kojeg tužitelj potražuje na ime ponovnog priključenja ugovorene usluge, sud prvog stupnja je utvrdio da tužitelj nije dokazao kada je došlo do povnog priključivanja usluge tuženoj i iz kojeg razloga, a osim toga Ponuda s cjenikom priležeća spisu da ne može predstavljati relevantan dokaz visine tužbenog zahtjeva na ime troškova ponovnog uključenja jer taj Cjenik nije bio na snazi u vrijeme navodnog ponovnog priključenja ugovorene usluge u ožujku 2016.

11. U odnosu na iznos od 64,22 kn kojeg tužitelj potražuje na ime naknade za prijevremeni raskid ugovora, sud prvog stupnja je utvrdio da je unaprijed formulirana odredba Općih uvjeta tužitelja na koju tuženica nije imala utjecaja, a sukladno kojoj tužitelj ima pravo na jednostrani raskid ugovora bez otkaznog roka, pri čemu pretplatniku ostaje obveza plaćanja mjesečne naknade za ostatak ugovorenog razdoblja dovodi do znatne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana, na štetu tuženice, pa da je ta odredba ništetna u smislu odredbe članka 102. stavak 1., članaka 96. stavak 1. i 2. te članka 99. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07, 125/07, 75/096, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13; dalje: ZZP). Nastavno je utvrrdio da bi tužitelj u smislu odredbe članka 368. stavak 1. i 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11; dalje: ZOO) imao pravo od tuženice potraživati naknadu štete radi raskida ugovora, ali da je bio dužan dokazati da je štetu pretrpio, kao i njenu visinu, što nije učinio.

12. Stoga je sud prvog stupnja u ožalbenom dijelu odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja ukidanjem platnog naloga sadržanog u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave.

13. Pravilno je sud prvog stupnja temeljem utvrđenog činjeničnog stanja koje ovaj sud nije ovlašten ispitivati (članak 467. stavak 1. ZPP-a) odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

14. U konkretnoj situaciji kada nije sporno da je tužena vratila tužitelju satelitski prijamnik sa dodacima, ista nije u obvezi podmiriti naknadu za tu opremu u smislu odredbe članka 4. Općih uvjeta poslovanja tužitelja i neovisno o tome što je ona vraćena protekom roka od 15 dana od dana raskida ugovora. U odnosu na cijenu montaže predmetne satelitske opreme treba kazati da se sadržajem Uvjeta korištenja na koje se u žalbi poziva tužitelj ne dokazuje da bi tužena zbog raskida ugovora bila dužna platiti cijenu montaže, a osim toga u postupku nije utvrđeno ni koliko iznosi stvarna cijena montaže koju bi tužena eventualno bila dužna platiti. Konačno, pravilno je sud prvog stupnja primjenom pravila o teretu dokazivanja odbio i zahtjev za isplatu ponovnog priključenja tuženice u iznosu od 91,46 kn jer tužitelj nije dokazao ni da je to priključenje uistinu provedeno, a niti je dokazao visinu naknade koja bi mu pripadala u situaciji da ono i jest provedeno, kako je pravilno utvrdio sud prvog stupnja.

15. Pravilan je također i zaključak suda prvog stupnja da tužitelju ne pripada pravo na naknadu za prijevremeni raskid ugovora budući da je odredbu članka 12. Općih uvjeta unaprijed formulirao tužitelj te je sadržaj te odredbe kojom se obvezuje pretplatnik nakon raskida ugovora na plaćanje ukupnog iznosa svih preostalih mjesečnih naknada za ostatak razdoblja obveznog trajanja Ugovora, protivan načelu savjesnosti i poštenja i uzrokuje neravnotežu u pravima ugovornih strana na štetu potrošača. Stoga je pravilno sud prvog stupnja u smislu odredbe članka 102. stavak 1., članaka 96. stavak 1. i 2. te članka 99. ZZP-a utvrdio ništetnim tu odredbu općih uvjeta. Također je pravilno sud prvog stupnja utvrdio i da predmetno potraživanje nije tražbina po osnovi naknade štete u smislu odredbe članka 368. stavak 1. i 3. ZOO-a, jer tužitelj ne tvrdi i ne dokazuje da bi trpio štetu davanjem eventualnih pogodnosti tuženici.

16. S obzirom na djelomičan uspjeh tužitelja ostvaren u postupku, pravilna je sukladno odredbi članka 154. stavak 2 ZPP-a i odluka o troškovima postupka koja određenim žalbenim navodima nije dovedena u pitanje.

17. Iz navedenih je razloga, primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP- žalba tužitelja odbijena i točka II. izreke te točka IV. izreke u sadržajno odbijajućem dijelu su potvrđene.

18. Budući da je žalba tužitelja odbijena, odbijen je sukladno odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a i njegov zahtjev za naknadu troškova sastava iste.

19. Točka I., točka III. i nepobijani dio točke IV. izreke presude kao nepobijani ostaje neizmijenjeni.

U Rijeci, 04. ožujka 2022.

Sutkinja

Brankica Malnar