Republika Hrvatska

Poslovni broj Kž-686/2021-4

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Marija Kovača predsjednika vijeća, te sudaca Vlaste Šimenić-Kovač i Zvonka Vrbana, članova vijeća, uz sudjelovanje Ane Mahmutović, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. K.S., OIB ..., zbog kaznenog djela iz čl. 227. st. 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 – dalje u tekstu KZ/11) odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj 1 K-117/2017-21 od 23. travnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 4. ožujka 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba opt. K.S. kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj 1 K-117/2017-21 od 23. travnja 2021., na temelju čl. 544. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 – dalje u tekstu ZKP/08) stavljen je izvan snage kazneni nalog Općinskog suda u Koprivnici broj 1 K-117/2017-2 od 5. svibnja 2017.

2. Na temelju čl. 455. st. 1. ZKP/08 opt. K.S. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv sigurnosti prometa – izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu, opisano u čl. 227. st. 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po čl. 227. st. 2. KZ/11 za koje se temeljem iste zakonske odredbe optuženiku izrekla kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci.

3. Na temelju čl. 56. KZ/11 primijenjena je uvjetna osuda tako da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko optuženik u roku od 1 (jedne) godine ne počini novo kazneno djelo.

4. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 optuženik je dužan nadoknaditi sudu troškove kaznenog postupka u iznosu od 2.068,00 kuna te paušalnu svotu sudu u iznosu od 1.000,00 kuna.

5. Protiv navedene presude žalbu je podnio opt. K.S., osobno, ne navodeći zakonsku osnovu, no iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

6. Odgovor na žalbu nije podnesen.

7. U skladu s čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u O.

8. Žalba opt. K.S. nije osnovana.

9. U žalbi opt. K.S. navodi da sud nije uzeo u obzir da je kritičnog dana stao na znak "Stop", a kada se uvjerio da nikoga nema na glavnoj cesti, da se počeo uključivati u raskrižje, da se ošt. M.G. kretao osobnim automobilom neprimjerenom brzinom od 40 km/h i "zabio" u njegovo vozilo na njegovoj, desnoj strani kolnika.

9.1. Takvi žalbeni navodi optuženika su neutemeljeni imajući u vidu, a kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud, a prvenstveno se oslanjajući na nalaz i mišljenje prometnog vještaka dipl. ing. D.F. (koji je nalaz i mišljenje prihvatio), da je prometna situacija optuženiku omogućavala da na vrijeme uoči vozilo kojim se kretao oštećenik jer je na udaljenosti od oko 122 metra mogao vidjeti nailazak oštećenika, a posebice i što se nalazio u teretnom vozilu na povišenom mjestu od 1,9 metara, a upravljao je skupom vozila s obzirom je na teretnom vozilu, na tegljaču marke "MAN", bilo priključno vozilo s utovarenim trupcima. Osim toga, do sudara osobnog i teretnog vozila došlo je na raskrižju državne ceste D-2 koja je cesta s prednošću prolaska, kojom se kretao oštećenik sa osobnim automobilom VW Golf, reg. oznake ..., u odnosu na državnu cestu D-43, kojom se kretao optuženik tegljačem marke "MAN", reg. oznake ..., s priključnim vozilom, koji se uključivao sa sporedne državne ceste na državnu cestu s prednošću prolaska i na kojem raskrižju postoji prometni znak obaveznog zaustavljanja prije uključivanja na cestu s prednošću prolaska "Stop", da je do sudara došlo kontaktom prednjeg dijela osobnog vozila u lijevu bočnu stranu tegljača, između prednje i stražnje osovine, da je u trenutku sudara osobno vozilo kojim se kretao ošt. M.G. bilo kočeno i kretalo se brzinom od oko 40 km/h, da je ošt. M.G. reagirao kočenjem i skretanjem u lijevo na oko 45,25 metara ispred mjesta sudara kada se njegovo vozilo kretalo brzinom od oko 80,5 km/h, da je oštećenik u vožnji pravovremeno reagirao u onom trenutku kada je zapriječena desna traka, kao i da je u području kretanje, na zaobilaznici u Đ., prometnim znakom bilo ograničeno na 80 km/h, koje ograničenje vrijedi do prvog raskrižja, pa bi ga onda iza toga trebalo ponoviti, a što je i učinjeno i vidljivo na fotografijama nalaza i mišljenja (str. 81 spisa), zbog čega vještak smatra da se prostor između ta dva znaka prije, odnosno poslije raskrižja mogao smatrati kao ograničenje brzine na 50 km/h.

9.2. S tim u vezi, pravilno, a suprotno žalbenim navodima, zaključuje prvostupanjski sud kako je ograničenje brzine na samom mjestu prometne nesreće iznosilo 50 km/h, a da se prije događaja ošt. M.G. mogao kretati brzinom od 80 km/h kojom se brzinom, prema nalazu i mišljenju vještaka, i kretao, pri čemu se i u trenutku sudara kretao brzinom od 40 km/h. Neosnovani su, stoga, žalbeni navodi optuženika da je prometnu nesreću uzrokovao, načinom svoje vožnje oštećenik, kada je njegova vožnja u konkretnoj situaciji bila protivna blanketnoj odredbi čl. 57. st. 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine", br. 67/08, 48/10, 74/11-pročišćeni tekst, 80/13, 158/13-Odluka Ustavnog suda, 92/14, 64/15) jer se uključio u promet na državnoj cesti s prednošću prolaska, a da nije propustio sva vozila koja se kreću tom cestom, što je bio dužan učiniti, a neprijeporno je vozilo oštećenika mogao uočiti kada je bilo na udaljenosti, gledajući iz njegova pravca kretanja, od oko 122 metra s lijeve strane. Stoga i za ovaj sud nije upitno postojanje uzročno-posljedične veze između postupanja u vožnji optuženika i posljedice u vidu teške tjelesne ozljede (prijeloma pete metakarpalne kosti lijeve šake s pomakom) na strani oštećenika.

10. Kako žalba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u sebi sadržava i žalbu zbog odluke o uvjetnoj osudi (čl. 478. ZKP/08), i po nalaženju ovog drugostupanjskog suda prvostupanjski sud je pri izboru vrste i mjere kaznenopravne sankcije potpuno i pravilno utvrdio sve olakotne okolnosti, te o tome naveo jasne i potpune razloge, pri čemu nije našao otegotnih okolnosti na strani optuženika. Polazeći od stupnja krivnje optuženika te društvene opasnosti počinjenog djela zbog kojeg je proglašen krivim, u okviru granica predviđene kazne za navedeno kazneno djelo (kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci do pet godina), pravilno je prvostupanjski sud opt. K.S. osudio na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, a potom mu na temelju čl. 56. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci neće izvršiti ukoliko u vremenu provjeravanja od 1 (jedne) godine ne počini novo kazneno djelo. Imajući u vidu da je optuženik neosuđivan, da je otac jednog djeteta, a cijeneći i protek vremena od počinjenja kaznenog djela u kojem vremenu nije činio druga kaznena djela, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, izrečenom uvjetnom osudom koja je adekvatna okolnostima djela, osobi optuženika i kriminalnoj količini, ostvarit će se svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11, u smislu izricanja društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanja povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava te utjecaja na ovog optuženika i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja te resocijalizacije optuženika.

11. Kako, dakle, ne postoje razlozi zbog kojih opt. K.S. pobija presudu prvostupanjskog suda, niti je ovaj drugostupanjski sud ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 476. st. 1. ZKP/08 utvrdio neku od bitnih postupovnih povreda na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju čl. 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci.

Osijek, 4. ožujka 2022.

Predsjednik vijeća

Mario Kovač, v.r.