REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Amruševa 2/II

Poslovni broj: 39. P-2055/2019.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Tini Šimović, u pravnoj stvari tužitelja Q. Q. S..R.L., I., P., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnik M. P., odvjetnik u Z. odvjetničkom uredu P. & S. iz Z., protiv tuženika T. d.o.o. u stečaju, K., OIB...,

kojeg zastupa osporavatelj P. d.o.o., K., OIB:..., a njega punomoćnik D. M., odvjetnik

u

Z., radi utvrđenja osnovanosti osporene tražbine u iznosu od 455.551,52 kn, nakon provedene javne glavne rasprave, zaključene 25. siječnja 2022. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja odvjetnice J. J. i punomoćnika tuženika, 4. ožujka 2022.

p r e s u d i o  j e

I/ Utvrđuje se osnovanom tužiteljeva tražbina prema tuženiku u iznosu od 455.551,52 kn, kao tražbina drugog višeg isplatnog reda.

II/ Nalaže se osporavatelju P. d.o.o., K., OIB:..., naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 41.062,00 kn, sve u roku od 15 dana.

III/ Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova postupka u preostalom dijelu, preko dosuđenog iznosa.

Obrazloženje

1./ Tužitelj je 23. listopada 2019. podnio ovom sudu tužbu protiv tuženika radi utvrđenja osnovanosti osporene tražbine. Tvrdi, u bitnom, da je u stečajnom postupku koji se pred ovim sudom vodi nad tuženikom kao stečajnim dužnikom pod poslovnim brojem St-1415/2018. prijavio tražbinu u iznosu od 455.551,52 kn, koju tražbinu da je priznao stečajni upravitelj tuženika, a osporio jedan od stečajnih vjerovnika P. d.o.o. Rješenjem stečajnog suda od 3. rujna 2019., preinačenim rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5486/2019. od 24. rujna 2019., tužitelj je upućen pokrenuti parnicu radi utvrđenja osnovanosti osporene tražbine, u kojoj parnici osporavatelj zastupa stečajnog dužnika. Tvrdi da osporena tražbina proizlazi iz poslovnog odnosa kupoprodaje na način da je tužitelj na osnovu tuženikovih narudžbi istom isporučivao naftne derivate, no da tuženik za kupljenu i preuzetu robu nije u cijelosti podmirio ugovorenu kupoprodajnu cijenu.

2./ U odgovoru na tužbu tuženik navodi da ustraje s osporavanjem osnovanosti predmetne tužiteljeve tražbine i to stoga što da se isprave kojima tužitelj postojanje tražbine dokazuje, jer ne sadrže niti žig niti potpis stranaka, ne mogu smatrati vjerodostojnim ispravama. Osporava da bi tuženik od tužitelja kupio robu plaćanje koje tužitelj potražuje. Tijekom postupka osnovanost tražbine osporava i stoga što tvrdi da je tužitelj imao zaključen ugovor o osiguranju za slučaj da mu tuženik ne podmiri tražbinu po osnovi isporučene robe, po osnovi tako sklopljenog ugovora o osiguranju da je osiguratelj isplatio tužitelju osigurninu te da je nadalje u stečajnom postupku osiguratelj prijavio, na opisani način subrogacijom stečenu, tražbinu prema tuženiku, koja tražbina da je na ispitnom ročištu utvrđena osnovanom. Smatra stoga da tužitelj nije više legitimiran potraživati plaćanje od tuženika.

3./ U postupku je izvršen je uvid i pročitane su sljedeće isprave: prijava tužiteljeve tražbine u stečajnom postupku s prilozima izvodom iz poslovnih knjiga, tečajnom listom HNB-a i obračunima zateznih kamata (list 4-20 spisa, 117-127 spisa), rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5486/2019. od 24. rujna 2019. (list 21-22 spisa), rješenje ovog suda poslovni broj St-1415/2018. od 3. rujna 2019. o utvrđenim i osporenim tražbinama (list 23-26 spisa), zapisnik s ispitanog ročišta održanog 3. srpnja 2019. pred ovim sudom u postupku pod poslovnim brojem St-1415/218. (list 27-30 spisa), ovjereni prijevod izvoda iz poslovnih knjiga i računa na kojima tužitelj osniva prijavljenu tražbinu (list 39-58 spisa), očitovanje stečajnog upravitelja tuženika A. V. F. od 18. kolovoza 2021. (list 87 spisa), dopis stečajnog upravitelja tuženika od 13. studenog 2018. (list 88 spisa), prijava tražbine u stečajnom postupku stečajnog vjerovnika C. F. d' p l e E S s prilozima (list 89-116 spisa), očitovanje porezne uprave od 15. listopada 2021. s prilozima (list 133-142 spisa).

4./ Temeljem tako provedenih dokaza, ocijenivši ih primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19., dalje ZPP), ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

5./ Predmet spora je tužiteljev zahtjev za utvrđenjem osnovanosti njegove tražbine, prijavljene u stečajnom postupku nad tuženikom u iznosu od 455.551,52 kn, u drugom višem isplatnom redu.

6./ Na temelju rješenja ovog suda donesenog u stečajnom postupku koji se vodi nad tuženikom, pod poslovnim brojem St-1415/2018. od 3. rujna 2019., preinačenog rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5486/2019. od 24. rujna 2019., utvrđeno je da je u tom postupku tražbinu tužitelja u iznosu od 455.551,52 kn, kao tražbinu drugog višeg isplatnog reda, priznao stečajni upravitelj tuženika, a osporio stečajni vjerovnik P. d.o.o. te je tužitelj upućen pokrenuti parnicu radi dokazivanja osnovanosti osporene tražbine, u roku od osam dana od pravomoćnosti rješenja o upućivanju, odnosno primitka drugostupanjske odluke, a osporavatelji u parnici zastupa stečajnog dužnika. Uvidom u mrežne stranice e- Oglasne ploče sudova utvrđeno je da citirana drugostupanjska odluka objavljena na mrežnim stranicama 15. listopada 2019. te se dostava smatra obavljena istekom osmog dana od dana objave pismena na mrežnoj stranici (čl. 12. st. 1. Stečajnog zakona ("Narodne novine" broj 71/15., 104/17., dalje SZ)) pa je stoga utvrđeno je da je predmetna tužba pravovremena, jer je podnesena unutar prekluzivnog roka propisanog odredbom čl. 267. st. 1. istoga Zakona, dakle u roku od osam dana od primitka drugostupanjske odluke.

7./ Među strankama je sporna osnovanost utuženog potraživanja jer osporavatelj smatra da tužiteljevi računi, kao jednostrane tužiteljeve isprave, ne dokazuju da je roba plaćanje koje tužitelj potražuje prodana tuženiku. Nadalje, tvrdi da je predmetna tražbina tužitelju namirena isplatom naknade iz osiguranja.

8./ Iz ovjerenog prijevoda tužiteljevog izvoda iz poslovnih knjiga i računa na kojima isti osniva prijavljenu tražbinu (list 39-58 spisa) utvrđeno je da je tužitelj prema tuženiku 3. rujna 2018. imao u poslovnim knjigama iskazano potraživanje u iznosu od 56.955,85 EUR. Iz tužiteljevih računa na koje izvod iz poslovnih knjiga upućuje razvidno je da se radi o:

- računu broj 500422302 od 16. studenog 2017., koji je tužitelj ispostavio tuženiku za dizelsko gorivo isporučeno 11. listopada 2017., s rokom plaćanja 30 dana od dana isporuke, u iznosu od 37.376,36 EUR, po osnovi kojeg računa tužitelj potražuje plaćanje iznosa od 30.416,84 EUR

- računu broj 500422294 od 16. studenog 2017., koji je tužitelj ispostavio tuženiku za dizelsko gorivo isporučeno 20. listopada 2017., s rokom plaćanja 30 dana od dana isporuke, u iznosu od 12.804,93 EUR

- računu broj 500422303 od 16. studenog 2017., koji je tužitelj ispostavio tuženiku za dizelsko gorivo isporučeno 9. studenog 2017., s rokom plaćanja 30 dana od dana isporuke, u iznosu od 13.734,08 EUR.

9./ Uz račune su priložene otpremnice iz kojih proizlazi da je roba tuženiku isporučena, a u kojim je ispravama naznačeno vrijeme isporuke koje odgovara podacima navedenim u prethodno opisanim računima, zatim prijevoznik (T. O. d.o.o.), podaci o vozilu kojim je prijevoz izvršen te podaci o vozaču (B. D., Ć. Ž. i K. Ž.).

10./ S obzirom na način na koji je tuženik osnovanost predmetne tražbine osporio, smatrajući da računi i otpremnice, kao od strane tužitelja jednostrano sastavljene isprave postojanje tražbine ne dokazuju, sud je službenim putem od stečajnog upravitelja tuženika pribavio očitovanje da li je dugovanje po osnovi predmetnih računa iskazano u poslovnim knjigama tuženika i da li je isti koristio pravo na odbitak pretporeza po ovim osnovama. Stečajna upraviteljica tuženika A. V. F.

navela

je u svom pisanom očitovanju da u poslovnoj dokumentaciji koju je

preuzela od ranijeg stečajnog upravitelja M. K. nije pronašla dokumentaciju

o poslovanju stečajnog dužnika prija otvaranja stečajnog postupka i da se stoga o traženim okolnostima ne može očitovati. Priložila je i dopis iz kojeg proizlazi da je raniji stečajni upravitelj M. K. na traženje nadležnog ureda porezne uprave 13. studenog 2018. izjavio kako za stečajnog dužnika ne posjeduje nikakvu poslovnu dokumentaciju te da mu je M. S., osoba ovlaštena zastupati tuženika do otvaranja stečajnog postupka, navela da je poslovnu dokumentaciju društva zaplijenio knjigovodstveni ured koji da je za tuženika obavljao poslove vođenja poslovnih knjiga zbog neplaćanja.

11./ Službenim putem zatražen je podatak o istim činjenicama i od p. u.

12./ Očitujući se na zahtjev suda nadležno tijelo p. u. u svom je dopisu od 15. listopada 2021. navelo da je putem obavijesti o činjenicama bitnim za oporezivanje od 23. rujna 2021. zatražena od ovlaštenog knjigovodstva tuženika (društva ALTA d.o.o.) dostava dokumentacije u svrhu provjere evidentiranja podataka u poslovnim knjigama tuženika u odnosu na sporne račune. Ovo društvo da je navelo da je ugovor s tuženikom raskinut 31. prosinca 2018., kada da je od strane tuženika preuzeta poslovna dokumentacija koja se u knjigovodstvu nalazila. Nadalje, društvo je navelo da spornim računima ne raspolaže, a dostavilo je knjigu ulaznih računa za razdoblje od 1. listopada 2017. do 31. listopada 2017., zatim za razdoblje od 1. studenog 2017. do 30. studenog 2017., analitičku karticu tužitelja kao dobavljača i prijavu PDV-a. Na temelju predmetnih isprava nadležno tijelo p. u. utvrdilo

je da je tuženik račune na kojima tužitelj osniva utuženu tražbinu evidentirao u svojoj knjizi ulaznih računa (za listopad 2017. pod rednim brojem 676. i 685., te za studeni 2017. pod rednim brojem 766.) te da je, s obzirom da su ovi računi od strane tužitelja ispostavljeni s prijenosom porezne obveze, vrijednost stečenih dobara tuženik iskazao u prijavama porezna na dodanu vrijednost kao oporezivo stjecanje te je tuženik po ovoj osnovi koristio pravo na odbitak pretporeza.

13./ Kako je dakle tuženik u listopadu i studenom 2017., kada mu je tužitelj izdao račune na kojima osniva predmetnu tražbinu, ove račune evidentirao u svojim poslovnim knjigama, iskazao po osnovi ovih računa vrijednost stečenih dobara u prijavama poreza na dodanu vrijednost kao oporezivo stjecanje i koristio pravo na odbitak pretporeza po ovoj osnovi, to je ocjena ovog suda da priložene isprave potvrđuju istinitost tužiteljevih navoda da je roba plaćanje koje potražuje prodana i isporučena tuženiku, a da tuženik nije ispunio svoju obvezu i podmirio naknadu za isporučenu robu obračunatu u računima koje mu je tužitelj ispostavio. S druge strane, imajući u vidu da je predmetne tužiteljeve račune tuženik na opisani način evidentirao u svojim poslovnim knjigama, paušalnima su ocijenjeni tuženikovi prigovori da računi kao jednostrane isprave ne dokazuju da bi roba plaćanje koje tužitelj potražuje bila prodana upravo tuženiku. Kako tuženik nije iznio drugih činjenica niti predložio dokaza kojima bi potkrijepio svoje tvrdnje kojima pobija tužiteljeve navode o isporuci i obvezi plaćanja isporučene robe, sud je ove prigovore tuženika utvrdio neosnovanima (čl. 219. st. 1. ZPP-a).

14./ U konkretnom se slučaju radi o tužiteljevoj tražbini po osnovi međunarodne prodaje robe jer su tužitelj kao prodavatelj (I.) i tuženik kao kupac (H.)

pravne osobe s domicilima u raznim državama članicama Europske Unije, a stranke su navele kako nije sporno da su za predmetni ugovor izabrale primjenu hrvatskog prava kao mjerodavnog, što je u skladu s odredbom čl. 3. UREDBE (EZ) br. 593/2008 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 17. lipnja 2008. o pravu koje se primjenjuje na ugovorne obveze (Rim I) ("Službeni list Europske Unije" L 177/6).

15./ Slijedom navedenog, utvrđeno je da je tuženik dužan ispuniti preuzetu obvezu i podmiriti tužitelju dugovanje za isporučenu robu, sukladno ispostavljenim računima (čl. 9. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., dalje ZOO), dakle u iznosu i roku naznačenom na računu (30 dana od isporuke robe) (čl. 173. st. 1. ZOO).

16./ Sukladno izvodu iz poslovnih knjiga, s obzirom da je jedan od računa na kojem tužitelj osniva prijavljenu tražbinu djelomično plaćen, proizlazi tražbina u iznosu od 56.955,85 EUR, i to po osnovi računa:

- broj 500422302, u iznosu od 30.416,84 EUR, koji je na plaćanje dospio 10. studenog 2017.

- broj 500422294, u iznosu od 12.804,93 EUR, koji je na plaćanje dospio 19. studenog 2017.

- broj 500422303, u iznosu od 13.734,08 EUR, koji je na plaćanje dospio 9. prosinca 2017.

17./ S obzirom da je tužiteljeva tražbina izražena u stranoj valuti, prilikom prijave u stečajnom postupku valjalo je izvršiti preračunavanje u valutu Republike Hrvatske po tečaju mjerodavnom za mjesto plaćanja u vrijeme otvaranja stečajnog postupka (čl. 144. SZ-a). Tužitelj je preračunavanje izvršio po srednjem tečajnu Hrvatske narodne banke na dan otvaranja stečajnog postupka nad tuženikom (12. listopada 2018.) u iznosu od 7,4 kn za EUR (tečajna lista na listu 124 spisa priložena uz prijavu tražbine) iz čega proizlazi da tužitelj tvrdi da je mjesto plaćanja ugovoreno u Republici Hrvatskoj. Kako tuženik ove navode vezane uz ugovoreno mjesto plaćanja nije osporavao, to ih je sud prihvatio kao istinite te je utvrđeno da na dan otvaranja stečajnog postupka tužiteljeva tražbina u iznosu od 56.955,85 EUR preračunata u valutu Republike Hrvatske iznosi 421.473,29 kn, i to po računu broj broj 500422302 iznos od 225.084,61 kn, po računu broj 500422294 iznos od 94.756,48 kn i po računu broj 500422303 iznos od 101.632,19 kn.

18./ Osnovano tužitelj, sukladno odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a, zbog kašnjenja tuženika u ispunjenju novčane obveze potražuje i zatezne kamate u razdoblju od dana nakon dospijeća svakog pojedinog neplaćenog iznosa do dana otvaranja stečajnog postupka (arg. ex čl. 138. st. 2. u vezi s čl. 139. st. 1. toč. 1. SZ-a). Kako je tuženik izjavio da ne osporava pravilnost izvršenog obračuna zateznih kamata sukladno obračunima koje je tužitelj priložio (već i prilikom prijave tražbine u stečajnom postupku), to je utvrđeno, sukladno predmetnim obračunima iz kojih je razvidno da su izvršeni temeljem pravilnih parametara glavnice na koju se kamata obračunava, kamatne stope i razdoblja obračuna, da predmetne zatezne kamate iznose 34.078,23

kn.

19./ Neosnovano tuženik osporava osnovanost utuženog potraživanja ukazujući na ugovor o osiguranju i potraživanje osiguratelja C. F. d'pour l e E S prema tuženiku, utvrđeno u stečajnom postupku nad

tuženikom u iznosu od 208.364,44 kn kao tražbina II višeg isplatnog reda (točka 5. utvrđenih tražbina II višeg isplatnog reda po rješenju poslovni broj St-1415/2018. od 3. rujna 2019.). Naime, iz prijave predmetne tražbine, a po osnovi koje je ista ispitana i priznata u stečajnom postupku nad tuženikom, razvidno je da osiguratelj C. F. d' p l e E S tražbinu prema tuženiku prijavljuje kao stečajni vjerovnik i tvrdi da je sa stečajnim dužnikom bio u poslovnom

odnosu na temelju sklopljenog ugovora o osiguranju potraživanja po osnovi kojeg da je ovaj stečajni vjerovnik osiguravao potraživanja koja stečajni dužnik ima prema svojim kupcima. Tražbinu u iznosu od 208.364,44 kn prijavljuje po osnovi ugovora o osiguranju "Tradeliner contract no. 001011500". Neosnovane su stoga tvrdnje tuženika da bi se u odnosu na stečajnog vjerovnika C. F. d' p l e E S radilo o ugovoru o osiguranju koji bi bi u vezi s tražbinom

koja je predmet spora, jer se konkretno radi o dugu stečajnog dužnika kao kupca prema tužitelju kao prodavatelju. Posljedično neosnovane su i tvrdnje o navodnom prijelazu prava tužitelja kao osiguranika prema odgovornoj osobi (tuženiku) na osiguratelja.

20./ Ocjenjujući da su na opisani način odlučne činjenice u dovoljnoj mjeri utvrđene sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja radi saslušanja djelatnika tuženika D. B., Ž. Ć. i Ž. K. na okolnost naručivanja i primitka

robe plaćanje koje se potražuje. Dokazni prijedlog tuženika radi saslušanja ranijeg zastupnika po zakonu tuženika M. S. na okolnost ugovora o osiguranju po osnovi kojeg je priznata tražbina stečajnom vjerovniku C. F. d' p l e E S odbijen

je

jer se ne radi o činjenicama odlučnim za donošenje odluke o ovoj pravnoj stvari.

21./ Slijedom navedenog, utvrđena je osnovanom tražbina tužitelja prema tuženiku u iznosu od 455.551,52 kn kao tražbina II višeg isplatnog reda.

22./ Odluka o troškovima postupka osniva se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a te tužitelju, jer je u cijelosti uspio u parnici, pripada pravo na naknadu troškova izazvanih mu vođenjem ove parnice, a troškove mu je, jer ih je prouzrokova neosnovanim osporavanjem tražbine koju je stečajni upravitelj tuženika priznao, dužan naknaditi vjerovnik osporavatelj koji u ovoj parnici zastupa stečajnog dužnika (arg. ex. 156. st. 1. ZPP-a).

23./ Tužitelju je, temeljem odredbe čl. 155. ZPP-a, po osnovi troškova zastupanja po punomoćniku odvjetniku, prema vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/2014., 118/2014. i 107/15., dalje Tarifa), priznat trošak za:

- sastav tužbe (T.br. 7/1) u iznosu od 5.000,00 kn,

- obrazloženih podnesaka od 16. ožujka 2021. i 31. kolovoza 221. (T.br. 8/1 Tarife), u iznosu od po 5.000,00 kn,

- zastupanja na ročištima 5. studenog 2020. i 25. siječnja 2022. (T.br. 9/1 Tarife) u iznosu od po 5.000,00 kn,

dakle ukupno 25.000,00 kn, koje valja uvećati za pripadajući porez na dodanu vrijednost u visini od 25% (T.br. 42 Tarife), što ukupno iznosi 31.250,00 kn.

24./ Trošak za sastav podnesaka kojim dostavlja potvrdu o uplati pristojbe, kojim naknadno dostavlja punomoć, odnosno požuruje postupanje nije priznat jer se radi o radnjama koje nisu bile potrebne za svrhovito vođenje parnice. Zahtjev za naknadu troška zastupanja na ročištu za objavu presude odbijen je kao neosnovan stoga što se, u skladu s odredbom čl. 335. ZPP-a, ročište za objavu presude održava neovisno o tome jesu li stranke o njemu uredno obaviještene, odnosno jesu li pristupile na to ročište, presuda se strankama, ako o ročištu nisu uredno obaviještene, dostavlja u skladu sa zakonskim odredbama o dostavi pismena, a ako su o ročištu uredno obaviještene, ističe se istog dana na internetskoj stranici e-oglasna ploča suda pa dolazak tužiteljevog punomoćnika na ovo ročište nije bio potreban radi vođenja parnice.

25./ Nadalje, tužitelju je priznat i trošak sudske pristojbe za tužbu i presudu, sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18.) i Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 53/19., 92/21.), u iznosu od po 4.906,00 kn.

26./ Dakle, tužitelju je priznato pravo na naknadu parničnih troškova u ukupnom iznosu od 41.062,00 kn, dok je u preostalom dijelu zahtjev za naknadu odbijen kao neosnovan.

27./ Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 4. ožujka 2022.

Sutkinja:

Tina Šimović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

Broj zapisa: eb307-5d4b3

Kontrolni broj: 013a8-8c115-cd93e

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=TINA ŠIMOVIĆ, L=ZAGREB, O=TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Trgovački sud u Zagrebu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.