Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-2206/2021-4

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Brankici Malnar, u pravnoj stvari tužitelja Ž. H. iz N. S. R., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku B. B., odvjetniku iz Č., protiv tuženika R. A. d.d. Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva G. & G. d.o.o. Z., radi isplate, rješavajući žalbu tuženika, izjavljenu protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj 7 P-220/2021-5 od 25. kolovoza 2021., 04. ožujka 2022.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj 7 P-220/2021-5 od 25. kolovoza 2021.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odbijen je kao neosnovan tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti toga suda.

2. Protiv tog rješenja žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP).

3. U žalbi, u bitnome, osporava utvrđenje suda prvog stupnja o ništetnosti ugovorne odredbe kojom je ugovorena mjesna nadležnost suda u Z.. Nastavno ističe da ukoliko ta ugovorna odredba jest ništetna, za suđenje u ovoj pravnoj stvari da bi opet bio mjesno nadležan sud u Z. i to sukladno pravilima o općemjesnoj nadležnosti propisanim odredbama ZPP-a.

4. Predlaže uvaženje žalbe

5. Žalba tuženika nije osnovana.

6. U donošenju pobijanog rješenja nije počinjena niti jedna od bitnih postupovnih povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. u vezi članka 381. ZPP-a. Protivno žalbenim navodima tuženika, nije počinjena bitna povreda postupka iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer pobijano rješenje sadrži razloge o odlučnim činjenicama te ga je moguće ispitati.

7. Donoseći pobijano rješenje, sud prvog stupnja je utvrdio da je tužitelj protiv tuženika podnio tužbu radi isplate iznosa koje je platio tuženiku temeljem ništetnih odredbi Ugovora o kreditu od 03. kolovoza 2005. te da je tuženik u odgovoru na tužbu istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti toga suda navodeći da su stranke citiranim ugovorom o kreditu ugovorile mjesnu nadležnost suda u Z..

8. U odnosu na prigovor mjesne nenadležnosti tuženika, sud prvog stupnja je utvrdio da je odredbom članka 12. citiranog Ugovora o kreditu, sklopljenog između stranaka, ugovorena nadležnost suda u sjedištu tuženika, međutim, cijeneći sadržaj odredbe članka 96. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13) i članka 1. stavak 3. Direktive Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, sud prvog stupnja je utvrdio da tužitelj o istoj odredbi nije imao mogućnost pregovaranja niti utjecati na njezin sadržaj, kao i da je protivno načelu savjesnosti i poštenja postupanje stranke koja bez posebnog pregovaranja drugoj uvjetuje nadležnost suda te sebe dovodi u znatno povoljniji položaj, a što da uzrokuje neravnopravan položaj stranaka. Stoga je zaključio da se radi o nepoštenoj odredbi, a time i ništetnoj u smislu članka 51. i 55. stavak 1. ZZP-a, te je prigovor tuženika o mjesnoj nenadležnosti odbio kao neosnovan.

9. Treba kazati da imajući u vidu nemogućnost tužitelja da utječe na sadržaj prorogacijske klauzule iz citiranog Ugovora o kreditu, kao unaprijed formulirane ugovorne odredbe, te utvrđenu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu potrošača, ovaj sud prihvaća razloge i ocjenu prvostupanjskog suda da ista predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu u smislu odredbe članka 51. ZZP, a slijedom toga i ništetnu odredbu u smislu članka 55. stavak 1. ZZP-a, posljedično čemu u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke iz članka 70. ZPP-a jer između stranaka nije sklopljena valjana prorogacijska klauzula.

10. Međutim, neovisno o tome, sud prvog stupnja je pravilno postupio kada je odbio tuženikov prigovor o mjesnoj nenadležnosti toga suda.

11. Iz sadržaja citiranog Ugovora o kreditu sklopljenog između stranaka ovog postupka proizlazi da je ugovor sklopljen u Č. gdje je sjedište podružnice tuženika. U smislu odredbe članka 59. ZPP-a za suđenje u sporu protiv pravne osobe koja ima poslovnu jedinicu izvana svog sjedišta, ako spor nastane povodom djelatnosti te jedinice pored suda općemjesne nadležnosti nadležan i sud na čijem se području ta poslovna jedinica nalazi.

12. Budući da je tužitelj koristeći se pravom izbora dostavio tužbu sudu u Č. u kojemu se nalazi sjedište podružnice za spor koji je nastao povodom djelatnosti te poslovne jedinice tuženika, taj je sud mjesno nadležan za postupanje u ovom predmetu te je sud prvog stupnja iz tog razloga pravilno odbio tuženikov prigovor o mjesnoj nenadležnosti.

13. Iz navedenih razloga svi žalbeni navodi su neosnovani te je valjalo odbiti žalbu tuženika i primjenom odredbe članka 380. stavak 1. točka 2. ZPP-a odlučiti kao u izreci.

14. Tuženik koji nije uspio s žalbom ne ostvaruje ni pravo na naknadu troškova žalbenog postupka (članak 166. stavak 1. u vezi sa člankom 154. stavak 1. ZPP-a).

U Rijeci, 04. ožujka 2022.

Sutkinja

Brankica Malnar