REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Rijeka, Erazma Barčića 5

Poslovni broj: 3 Us I-1502/2021-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Mariji Renner Jakovljević, uz sudjelovanje zapisničarke Mile Valentić, u upravnom sporu tužitelja A. K. iz P., V. 12, kojeg zastupa opunomoćenica M. B., odvjetnica u P., R. 9, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave istarske, Policijske postaje Poreč-Parenzo, Poreč, Gimnastička 2, zastupan po službenoj osobi I. C. B., radi prestanka važenja privremenog boravka u Republici Hrvatskoj, 3. ožujka 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave istarske, Policijske postaje Poreč- Parenzo, Broj: 511-08-27/4-UP/I-131-2021 od 29. studenoga 2021.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave istarske, Policijske postaje Poreč-Parenzo, Broj: 511-08-27/4-UP/I- 131-2021 od 29. studenoga 2021. u točki 1. izreke utvrđeno je da tužitelju prestaje važiti privremeni boravak u Republici Hrvatskoj, odobren na razdoblje od 8. srpnja 2021. do 8. srpnja 2031., s danom izvršnosti rješenja, u točki 2. izreke rješenja određeno je, da je tužitelj, rođen 9. listopada 1990. u Peći, Kosovo, državljanin Republike Njemačke, dužan vratiti boravišnu iskaznicu broj … policijskoj postaji u roku od 15 dana od dana izvršnosti rješenja, u točki 3. izreke rješenja tužitelj se protjeruje iz Republike Hrvatske, u točki 4. izreke rješenja tužitelju se zabranjuje ulazak i boravak u Republici Hrvatskoj na četiri godine računajući od isteka roka za napuštanje Republike Hrvatske, u točki 5. izreke rješenja tužitelj je dužan napustiti Republiku Hrvatsku u roku od 30 dana računajući od prvog dana od dana dostave rješenja, u točki 6. izreke rješenja tužitelj je dužan prilikom napuštanja Republike Hrvatske, u roku koji mu je određen, prijaviti se policijskom službeniku na graničnom prijelazu ili diplomatskoj misiji, odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske, dok je u točki 7. izreke rješenja određeno da će tužitelj biti prisilno udaljen iz Europskog gospodarskog prostora, u nastavku teksta EGP, odnosno Republike Hrvatske, ukoliko ne napusti teritorij Republike Hrvatske u roku, koji mu je određen tim rješenjem.

2. Osporavajući zakonitost citiranog rješenja tuženika od 29. studenoga 2021. tužitelj je podnio tužbu, koja je kod ovog Suda zaprimljena 13. prosinca 2021., pod gore navedenim poslovnim brojem, a u kojoj je tužitelj obrazlažući tijek postupka koji je prethodio ovom upravnom sporu u bitnome naveo, da osporavana odluka tuženika ne sadrži obrazloženje u smislu odredbe članka 98. 5. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09, u nastavku teksta ZUP), jer se u istom ne navode konkretni razlozi zbog kojih tužitelj predstavlja prijetnju za nacionalnu sigurnost i javni poredak Republike Hrvatske, kao ni razloge, odnosno dokaze iz kojih proizlazi da bi tužitelj bio pripadnikom međunarodnog kriminalnog miljea, tj. međunarodne kriminalne organizacije. Istaknuo je, da mu je 21. listopada 2021. prilikom saslušanja kod tuženika predočeno ono što se i navodi u obrazloženju osporavane odluke i obznanjena mu je namjera donošenja rješenja o protjerivanju iz Republike Hrvatske na razdoblje od 4 godine, ali mu nisu predočeni dokazi niti podaci na temelju kojih bi proizlazilo da je tužitelj pripadnik međunarodnog kriminalnog miljea, tj. međunarodne kriminalne organizacije, zbog čega se izjasnio kako se ne smatra krivim za nekvalificirane navode navedene u dopisu Sigurnosno- obavještajne agencije koji su bili sumarni. Smatra da mu se upravo onemogućavanjem da se upozna sa sadržajem dokaza, odnosno podataka na kojima se temelji neklasificirano mišljenje SOA-e, ograničava pravo i pristup sudu te pravo na djelotvoran pravni lijek. Tužitelj se u tužbi pozvao na direktivu 2004/38/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 29. travnja 2004. kao dokument koji regulira pravo državljana Unije i članova njihovih obitelji o slobodi njihova kretanja i boravka na području države članice, kao i na članak 20., članak 3. stavak 2., članak 24. stavak 1. i članak 27. stavak 1. Direktive. Naposljetku, tužitelj je naveo, da je nevjerojatno da osoba koja bi kako se tvrdi u neklasificiranom mišljenju SOA-e bila pripadnik međunarodnog kriminalnog miljea, tj. međunarodne kriminalne organizacije, bila neosuđivana i protiv nje se ne bi vodio kazneni postupak te ne bi bila zavedena u državama rođenja, boravka i državljanstva pa makar kao osoba protiv koje se vodi kazneni postupak, slijedom čega tužitelj zaključuje da je neklasificirano mišljenje SOA-e, koje je temelj donošenja osporavane odluke arbitrarno iz smjera generalne prevencije te se ne navode konkretne okolnosti ili konkretni slučaj iz kojih bi visoko vjerojatno proizlazilo da bi tužitelj bio pripadnikom međunarodne kriminalne organizacije i kao takav predstavljao opasnost za nacionalnu sigurnost i javni poredak, kako se to tvrdi u neklasificiranom mišljenju SOA-e. U svezi protjerivanja i roka za napuštanje Republike Hrvatske istaknuo je, da nisu uzete u obzir sve okolnosti koje mogu utjecati na određivanje roka za napuštanje i da se u svezi određene zabrane ulaska i boravka u Republiku Hrvatsku nije postupalo u skladu s načelom razmjernosti, odnosno temeljem članka 44. stavak 4. Zakona o državljanima država članica Europskog gospodarskog prostora i članovima njihovih obitelji pa je tužitelj predložio da se u ovom upravnom sporu provede dokaz saslušanjem tužitelja te da ovaj Sud zaključkom naloži deklasifikaciju razloga i podataka koji su temelj neklasificiranog mišljenja SOA-e i tužitelju omogući uvid u te razloge i podatke, dok je u tužbenom zahtjevu tužitelj predložio da se poništi osporavano rješenje tuženika, sve uz nadoknadu troškova ovog upravnog spora.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu zaprimljenim kod ovog Suda 28. siječnja 2022. naveo, da u cijelosti ostaje kod svih navoda iznesenih u obrazloženju osporavanog rješenja pozivajući se na odredbu članka 15. stavak 4. točke 1. Zakona o državljanima država članica Europskog gospodarskog prostora i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“ broj 66/19, 53/20 i 144/20, u nastavku teksta Zakon) kojom je propisano da državljanin države članice EGP-a nema pravo na privremeni boravak ako predstavlja opasnost za javni poredak i nacionalnu sigurnost, u svezi s člankom 46. stavak 5. Zakona kojim je propisano da rješenje o protjerivanju državljanina države članice EGP-a i članova njegove obitelji koje se donosi zbog opasnosti za nacionalnu sigurnost ili javno zdravlje može donijeti samo na temelju obavijesti nadležne sigurnosne službe, odnosno ministarstva nadležnog za poslove zdravstva, a stavkom 7. istog članka Zakona propisano je, da rješenje o protjerivanju zbog opasnosti za javni poredak ili nacionalnu sigurnost donosi Ministarstvo putem policijske uprave, odnosno policijske postaje. Naposljetku, tuženik je naveo ,da uvidom u spis priloženi klasificirani dokument SOA-e od 24. rujna 2021. je utvrđeno, da za tužitelja postoje zapreke za nastavak privremenog boravka u Republici Hrvatskoj, jer predstavlja opasnost za nacionalnu sigurnost i javni poredak te su u navedenom dokumentu obrazloženi razlozi negativnog mišljenja i navedeno je, kako raspolažu i drugim saznanjima čije bi otkrivanje naštetilo interesima nacionalne sigurnosti Republike Hrvatske te je dato mišljenje kako tužitelj ispunjava uvjete za protjerivanje iz Republike Hrvatske sukladno članku 44. stavku 1. i 2. točko 2., u svezi s člankom 47. stavak 1. Zakona u trajanju od 4 godine. Stoga je tuženik predložio da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

4. U ovom upravnom sporu 3. ožujka 2022. održano je ročište za raspravu u prisutnosti opunomoćenice tužitelja i službene osobe tuženika pa je strankama u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, u nastavku teksta: ZUS), data mogućnost izjasniti se o svim zahtjevima i navodima te činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje ovog upravnog spora. Na istom ročištu za raspravu stranke su u cijelosti ostale kod svih svojih navoda iznesenih u tijeku upravnog spora i dokaznih prijedloga, nakon čega su odbijeni dokazni prijedlozi tužitelja predloženi u tužbi, jer izvođenje istih nije nužno niti odlučno za rješavanje ovog upravnog spora kraj činjenice da je tužitelj u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu bio saslušan na zapisnik pred tuženikom 28. listopada 2021., a ovaj Sud je 9. veljače 2022. izvršio uvid u klasificirane podatke SOA-e i o tome sastavio službenu bilješku u spisu predmeta. Na istom ročištu za raspravu izveden je dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka te je rasprava zaključena

.

5. Uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka utvrđeno je, da je tužitelju od strane tuženika izvršena prijava privremenog boravka u Republici Hrvatskoj u druge svrhe u razdoblju od 8. srpnja 2021. do 8. srpnja 2031. te je u svrhu utvrđivanja razloga nacionalne sigurnosti zatraženo mišljenje Sigurnosno- obavještajne agencije koja je dostavila tuženiku neklasificirani dokument KLASA: 806-07/21-01/2169, URBROJ: 539-060013/2001-21-1 od 24. rujna 2021. iz kojih proizlazi da konkretno postoje zapreke za nastavak privremenog boravka u Republici Hrvatskoj jer tužitelj predstavlja opasnost za nacionalnu sigurnost i javni poredak, budući je pripadnik kriminalne organizacije, odnosno međunarodnog kriminalnog miljea, a osim navedenog Sigurnosno obavještajna agencija da također raspolaže i drugim podacima koji ukazuju na prethodno navedeni zaključak, ali otkrivanje tih podataka bi moglo naštetiti interesima nacionalne sigurnosti Republike Hrvatske. Utvrđeno je, da je na navedene okolnosti pozvan tužitelj radi saslušanja te je 28. listopada 2021. sačinjen zapisnik u kojem je tužitelj upoznat sa sadržajem neklasificiranog dokumenta Sigurnosno-obavještajne agencije i da će se u skladu s tim donijeti rješenje o protjerivanju iz Republike Hrvatske na razdoblje od 4 godine, na što je tužitelj izjavio da se ne osjeća krivim za navode iz dokumenta sa kojim je upoznat te da mu nije jasno na temelju čega je dostavljeno takvo mišljenje, nakon čega je tuženik na temelju članka 15. stavak 4. točke 1. Zakona, u svezi s člankom 46. stavak 5. Zakona donio osporavano rješenje kojim se tužitelja protjeruje iz Republike Hrvatske i kojim tužitelju prestaje važiti privremeni boravak odobren na razdoblje od 8. srpnja 2021. do 8. srpnja 2031. Utvrđeno je, da je osporavajući zakonitost rješenja tuženika od 29. studenoga 2021. tužitelj pokrenuo upravni spor, koji se pred ovim Sudom vodi pod gore navedenim poslovnim brojem.

6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja ovaj Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

7. Naime, odredbom članka 15. stavak 4. točke 1. Zakona propisano je, da državljanin države članice EGP-a nema pravo na boravak ako predstavlja prijetnju za javni poredak i nacionalnu sigurnost i ima zabranu ulaska i boravku u Republici Hrvatskoj.

8. Odredbom članka 22. stavak 1. točka 1. Zakona o državljanima države članice Europskog gospodarskog prostora propisano je, da privremeni boravak prestaje državljaninu države članice EGP-a ako ima zabranu ulaska i boravka u Republici Hrvatskoj.

9. Odredbom članka 44. stavak 1. Zakona propisano je, da se državljaninu države članice EGP-a i članu njegove obitelji može ograničiti pravo ulaska i boravka u Republiku Hrvatsku ako predstavlja opasnost za nacionalnu sigurnost i javni poredak ili javno zdravlje.

10. Odredbom članka 46. stavak 7. Zakona propisano je, da rješenje o pretjerivanju zbog opasnosti za javni poredak ili nacionalnu sigurnost donosi Ministarstvo putem policijske uprave, odnosno policijske postaje, dok je stavkom 5. istog članka Zakona propisano da se rješenje o protjerivanju državljanina države članice EGP-a i člana njegove obitelji koje se donosi zbog opasnosti za nacionalnu sigurnost ili javno zdravlje može donijeti samo na temelju obavijesti nadležne sigurnosne službe.

11. Odredbom članka 47. stavak 1. Zakona propisano je, da zabrana ulaska i boravka, izrečena rješenjem o protjerivanju, ne može biti kraća od 3 mjeseca niti duža od 20 godina.

12. Odredbom članka 49. Zakona propisano je, da rok za napuštanje Republike Hrvatske državljaninu države članice EGP-a i članu njegove obitelji u pravilu ne smije biti kraći od 30 dana, dok je stavkom 3. istog članka Zakona propisano, da su državljani države članice EGP-a i član njegove obitelji kojima je određen rok za napuštanje Republike Hrvatske dužni napustiti Republiku Hrvatsku u roku koji im je određen te su se dužni prijaviti na graničnom prijelazu prilikom napuštanja Republike Hrvatske ili diplomatskoj misiji, odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske.

13. Imajući u vidu priložen neklasificirani dokument SOA-e od 24. rujna 2021., koji prileži spisu predmeta upravnog postupka, a u kojem je utvrđeno da za tužitelja postoje zapreke za nastavak privremenog boravka, jer predstavlja opasnost za nacionalnu sigurnost i javni poredak Republike Hrvatske, da u navedenom dokumentu su obrazloženi razlozi negativnog mišljenja, te je navedeno kako raspolažu i drugim saznanjima čije bi otkrivanje naštetilo interesima nacionalne sigurnosti Republike Hrvatske, da je navedeni dokument SOA-e predočen tužitelju prilikom saslušanja 28. listopada 2021. i da je Sud službenim putem pribavio cjelokupni spis SOA-e za tužitelja, koji se sastoji od klasificiranih podataka te izvršio uvid u istog i razloge na koje se SOA pozvala u neklasificiranom dokumentu od 24. rujna 2021., to je ovaj Sud ocijenio osporavano rješenje tuženika zakonitim, jer tužitelj ispunjava uvjete za protjerivanje iz Republike Hrvatske sukladno članku 44., stavku 1. i 2. točki 2., u svezi s člankom 47. stavak 1. Zakona u trajanju od 4 godine. Stoga tužbeni navodi tužitelja nisu od utjecaja na drukčije rješenje ovog upravnog spora, pa je po mišljenju ovoga Suda valjalo odlučiti kao u izreci ove presude.

14. Suprotno navodima tužitelja iz tužbe, osporavano rješenje tuženika u cijelosti je sastavljeno u skladu s odredbom članka 98. ZUP-a, a njegovo obrazloženje u skladu s odredbom članka 98. stavak 5. ZUP-a, kao i u skladu sa stajalištem iznesenim u presudi Ustavnog suda Republike Hrvatske u odluci broj U- III-2086/2016 od 13. ožujka 2018.

15. Naposljetku, ukazuje se tužitelju da na drukčije rješavanje ovog upravnog spora ne utječe niti činjenica što je tužitelj tuženiku podnio prijedlog za produljenje roka za napuštanje Republike Hrvatske, a o kojem da tuženik još nije donio odluku jer je predmet ovog upravnog spora ocjena zakonitosti rješenja tuženika od 29. studenoga 2021.

16. Slijedom navedenog, na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Rijeci 3. ožujka 2022.

S u t k i n j a

Marija Renner Jakovljević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri (3) primjerka, za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.