Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: I Kž-uv-25/2022-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Lane Petö Kujundžić, predsjednice vijeća te mr.sc. Ljiljane Stipišić i Snježane Hrupek- Šabijan, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Vanje Petrović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika E. K., zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. dalje: KZ/11-I), odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Ik I- 642/2021-7 od 20. siječnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 3. ožujka 2022.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba zatvorenika E. K. kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Ik I-642/2021-7 od 20. siječnja 2022., na temelju članka 166. stavka 1. u vezi članka 168. stavka 3. i članka 170. stavka (ispravno točke) 2. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine", broj 14/2021. – dalje: ZIKZ) u vezi sa člankom 59. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. - dalje: KZ/11.) odbijen je kao neosnovan prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika E. K.
2. Zatvorenik izdržava kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine izrečenu presudom Općinskog suda u Sisku broj Kmp-30/2021-8 od 20. kolovoza 2021. zbog kaznenog djela protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u R. H., drugoj državi Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz članka 326. stavka 1. KZ/11-I. U kaznu mu je uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 19. svibnja 2021., a istek kazne je 19. svibnja 2022.
3. Protiv tog rješenja žali se zatvorenik putem opunomoćenika odvjetnika F. R., zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, "bitne povrede pravila kaznenog postupka" i povrede kaznenog zakona, no suštinski zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske pobijano rješenje preinači i zatvoreniku odobri uvjetni otpust, podredno, ukine rješenje i predmet vrati na ponovno odlučivanje.
4. Na temelju članka 51. stavka 2. ZIKZ-a u vezi sa člankom 495. i člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
5. Žalba nije osnovana.
6. Zatvorenik u žalbi osporava pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o tome da do sada izdržana kazna zatvora ne daje dovoljno osnova za zaključak o postignutim tretmanskim rezultatima, jer da tijekom boravka u istražnom zatvoru i na izdržavanju kazne nije bio stegovno tretiran te da je poštivao sve propisane mjere. Uz to ističe da prvostupanjski sud nije cijenio da u R. H. namjerava živjeti i raditi, da ovdje već boravi i radi njegov brat, da kazneno djelo priznaje, da do sada nije dolazio u sukob sa zakonom, da ima kontinuiranu podršku roditelja koji žive u teškim uvjetima na K. te da mu je majka teško bolesna.
7. Međutim, razmotrivši razloge pobijanog rješenja, ocjena je Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske da je, odlučujući o prijedlogu za uvjetni otpust zatvorenika, prvostupanjski sud osnovano zaključio da u konkretnoj situaciji nisu ispunjeni uvjeti iz članka 59. KZ/11., te je potom s pravom odbio prijedlog zatvorenika za uvjetni otpust. 7.1. Naime, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da iz izvješća zatvora od 22. prosinca 2021. proizlazi da se zatvorenik od 19. svibnja 2021. do 24. studenog 2021. nalazio u istražnom zatvoru pa je na izdržavanje kazne stupio tek 24. studenog 2021. zbog čega je u vrijeme izrade izvješća neocijenjen, kao i da je zatvor dao negativno mišljenje glede njegova prijedloga za uvjetni otpust s obzirom na kratko vrijeme boravka na izdržavanju kazne zatvora iz kojeg razloga nema tretmanskih pokazatelja koji bi išli u prilog pozitivnom rješavanju prijedloga za uvjetni otpust.
7.2. No, uz navedenu okolnost, da zbog kratkog boravka na izdržavanju kazne nema dovoljno tretmanskih pokazatelja temeljem kojih bi se mogla utvrditi uspješnost primjene programa izvršavanja kazne zatvora, prvostupanjski sud je prilikom donošenja odluke ispravno cijenio i društvenu opasnost predmetnog kaznenog djela koje je u izrazitom porastu (pri čemu je pogrešno naznačio da se radi o pokušaju kaznenog djela iz članka 326. stavak 1. KZ/11-I, jer je zatvorenik pravomoćno osuđen za dovršeno kazneno djelo). Pridoda li se tome da iz izvješća zatvora u, vezano uz odnos prema kaznenom djelu, proizlazi da je zatvorenik prema kaznenom djelu djelomično kritičan, opravdan je zaključak prvostupanjskog suda, da je za postizanje pune svrhe kažnjavanja nužno nastaviti s izdržavanjem kazne zatvora.
7.3. Zatvorenik neosnovano upućuje na povoljan omjer izdržane kazne jer zanemaruje činjenicu da je više od polovice izrečene kazne proveo u istražnom zatvoru čija svrha ima naglasak na ograničavanju slobode istražnog zatvorenika zbog razloga propisanih člankom 123. stavkom 1. i 2. ZKP/08., za razliku od izvršavanja kazne zatvora čija glavna svrha je osposobljavanje zatvorenika za život na slobodi u skladu sa zakonom i društvenim pravilima, čime se doprinosi zaštiti društvene zajednice.
8. Ima li se pritom na umu i odredba članka 41. KZ/11., koja propisuje da je svrha kažnjavanja izraziti društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja, te omogućiti počinitelju ponovno uključivanje u društvo, i po ocjeni drugostupanjskog suda, opravdan je stav prvostupanjskog suda da za sada nisu ispunjene pretpostavke iz članka 59. KZ/11. koje opravdavaju primjenu uvjetnog otpusta.
8.1. Naime, unatoč pozitivnim obiteljskim i poslovnim prilikama zatvorenika i korektnom ponašanju prema službenom osoblju i drugim zatvorenicima te poštivanju kućnog reda, zbog okolnosti navedenih u točkama 7.1. i 7.2., ocjena je drugostupanjskog suda da je za uspješnu primjenu programa izvršavanja kazne zatvora i daljnju spremnost zatvorenika za uključivanje u život na slobodi nužno da zatvorenik nastavi s izdržavanjem kazne zatvora.
9. Slijedom navedenog, kako žalbenim navodima zatvorenika nije s uspjehom dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja te kako ispitivanjem pobijanog rješenja u skladu s odredbom članka 494. stavak 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavak 3. točka 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 3. ožujka 2022.
Predsjednica vijeća:
dr.sc. Lana Petö Kujundžić, v.r.
