Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: I Kž-425/2021-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Lane Petö Kujundžić, predsjednice vijeća te Snježane Hrupek-Šabijan i mr. sc. Ljiljane Stipišić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Vanje Petrović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog B. G., zbog kaznenog djela iz članka 227. stavak 4. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak i 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu od 11. listopada 2021. broj K- 8/2021-9, u sjednici vijeća održanoj 3. ožujka 2022.,
p r e s u d i o j e
Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i optuženog B. G. kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Slavonskom Brodu od 11. listopada 2021. broj K-8/2021-9 optuženi B. G. proglašen je krivim zbog kaznenog djela protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz članka 326. stavka 1. KZ/11. pa mu je za to kazneno djelo utvrđena kazna zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine, a za kazneno djelo izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavka 1. i 4. KZ/11. kazna zatvora u trajanju od 5 (pet) godina i 6 (šest) mjeseci, te je na temelju članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11., uz primjenu članka 41. članka 44. stavak 1. i članka 47. KZ/11., osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 6 (šest) godina i 9 (devet) mjeseci, u koju mu se, temeljem članka 54. KZ/11., uračunava vrijeme uhićenja 25. ožujka 2021. i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 26. ožujka 2021. pa nadalje.
2. Na temelju članka 148. stavka 1. u svezi s člankom 145. stavkom 2. točkama 1. do 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) optuženik je obvezan naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 2.000,00 kuna u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude, dok je na temelju članka 148. stavka 6. ZKP/08 oslobođen od plaćanja drugih troškova kaznenog postupka.
3. Protiv te presude žalbu je pravovremeno podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni (članak 471. stavak 1. ZKP/08.) s prijedlogom da "Visoki kazneni sud Republike Hrvatske preinači pobijanu presudu i optuženiku za pojedina kaznena djela utvrdi kazne zatvora u duljem trajanju i optuženika osudi na jedinstvenu kaznu zatvora u duljem trajanju".
3.1. Žalbu je podnio i optuženik po branitelju, odvjetniku Z. M., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka (članak 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., zbog povreda Kaznenog zakona (članak 469. ZKP/08.), zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 470. ZKP/08.) i zbog odluke o kazni (članak 471. ZKP/08.), s prijedlogom da "Visoki kazneni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, podredno preinači na način da izrekne blaže pojedinačno utvrđene kazne te blažu jedinstvenu kaznu".
4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
5. Postupajući u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. ZKP/08., spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
6. Žalbe nisu osnovane.
7. U odnosu na žalbu optuženika osim zbog odluke o kazni
7.1. Bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. optuženik nalazi u tome da je izreka pobijane presude u proturječnosti s razlozima i da postoji proturječje u obrazloženju jer da je prvostupanjski sud u dijelu obrazloženja prvostupanjske presude, gdje su izneseni razlozi koji se odnose na subjektivne elemente kaznenog djela izazivanja prometne nesreće iz članka 227. stavka 4. KZ/11.(točka 9.1.) naveo da je optuženik postupao s neizravnom namjerom jer je bio svjestan da krši prometne propise zbog čega može doći do prometne nesreće, ali je na to pristao, dok je u odnosu na posljedicu postupao nehajno, pa je nejasno da li je ovo djelo počinjeno neizravnom namjerom ili nehajno, te radi li se o kaznenom djelu iz članka 227. stavka 1. i 4. KZ/11. kako je presuđeno ili stavka 2. i 6. navedenog članka.
7.2. Navedeni žalbeni prigovor nije osnovan, jer izreka nije u proturječnosti s razlozima, niti su razlozi u znatnoj mjeri proturječni u pogledu odlučne činjenice odnosno oblika krivnje s kojim je kazneno djelo izazivanja prometne nesreće počinjeno te u odnosu na smrtnu posljedicu koja je tom prilikom nastupila.
7.3. Naime, iz izreke pobijane presude proizlazi da je optuženik u odnosu na zabranjenu posljedicu (ugrožavanje sigurnosti ostalih sudionika u prometu) postupao s neizravnom namjerom, dok se sama smrtna posljedica, koja je tom prilikom nastala kod žrtava M. A., M. O., I. S. i A. A. A. ima pripisati njegovom nehaju, a to proizlazi i iz dijela obrazloženja točka 9.1. gdje prvostupanjski sud opisuje oblik krivnje, te jasno navodi i obrazlaže da je optuženik u odnosu na zabranjenu posljedicu koja se odnosi na ugrožavanje sigurnosti ostalih sudionika u prometu postupao s neizravnom namjerom kao oblikom krivnje, dok se smrtna posljedica ima pripisati njegovom nehaju i time je počinio kazneno djelo iz članka 227. stavka 1. i 4. KZ/11.
7.4. Stoga, nije osnovana optuženikova žalba zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, a ispitujući pobijanu presudu u smislu članka 476. stavka 1. točka 1. ZKP/08., ovaj drugostupanjski sud nije našao da su počinjene bitne povrede na koje pazi po službenoj dužnosti.
7.5. Nije u pravu optuženik kada se žali zbog povrede kaznenog zakona. Žalitelj smatra da je prvostupanjski sud pogrešno prihvatio da je optuženik prekršio oba blanketna propisa i to članak 160. stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20., dalje: ZSPC) koji propisuje da vozač ne smije prevoziti osobe u zatvorenom prostoru vozila koji se ne može otvoriti iznutra i članak 168. stavak 1. ZSPC koji govori o teretnim automobilima, kojima se prevoze osobe u prostoru za smještaj tereta, te normira dimenzije sjedala, jer da se radi o nepotrebnom kumuliranju, a posljedično, brojnost kršenja blanketnih propisa dovela je do teže kvalifikacije djela.
7.6. Nasuprot tome, po stavu ovog drugostupanjskog suda, naprijed citirani blanketni propisi se međusobno ne isključuju, jer propisuju sigurnost vožnje u zatvorenim prostorima, na način da se može izaći otvaranjem iznutra (članak 160. stavak 1. ZSPC), i da vožnja bude sigurna na posebno normiranim sjedalima (članak 168. stavak 1. ZSPC). Stoga su neprihvatljivi prigovori žalitelja da se radi o "nepotrebnom kumuliranju" blanketnih propisa, sugerirajući da se zapravo radi o kršenju manjeg broja blanketnih propisa i posljedično o blažem (nehajnom) obliku kaznenog djela izazivanja prometne nesreće iz članka 227. stavka 2. i 6. KZ/11.
7.7. Međutim, upravo kršenjem više blanketnih propisa koji se navode u optužbi optuženik je bio svjestan visokog rizika takve vožnje i pristao je na ugrožavanje koje proizlazi iz takve vožnje kojom je grubo kršio propise o sigurnosti i stoga su se u njegovu postupanju ostvarila obilježja kaznenog djela izazivanja prometne nesreće iz članka 227. stavka 1. i 4. KZ/11.
7.8. Ispitujući pobijanu presudu sukladno članku 476. stavak 1. točka 2. ZKP/08. drugostupanjski sud nije utvrdio da bi bile ostvarene povrede kaznenog zakona na štetu optuženika na koje povrede pazi po službenoj dužnosti.
7.9. Optuženik se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, no kako se optuženik u odnosu na optužbu izjasnio da se smatra krivim to se žalba ne može podnijeti iz te žalbene osnove sukladno odredbi članka 464. stavka 7. ZKP/08., zbog čega je njegova žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nedopuštena.
8. U odnosu na žalbu državnog odvjetnika i optuženika zbog odluke o kazni
8.1. Zbog odluke o kazni žali se državni odvjetnik smatrajući izrečene pojedinačne i jedinstvenu kaznu preblagom. Naime, mišljenje je državnog odvjetnika da je prvostupanjski sud u konkretnoj situaciji uvažavajući olakotne i otegotne okolnosti trebao imati u vidu propisani posebni minimum i maksimum zapriječenih kazni za pojedinačna kaznena djela (1-8 godina zatvora, odnosno 3-15 godina zatvora), i izreći pojedinačne i jedinstvenu kaznu zatvora u duljem trajanju.
8.2. Zbog odluke o kazni žali se i optuženi B. G. te smatra da su kod utvrđivanja pojedinačne i jedinstvene kazne otegotne okolnosti precijenjene, a olakotne podcijenjene, te da je trebalo izreći blaže pojedinačne i jedinstvenu kaznu. Ističe da se u odnosu na kazneno djelo iz članka 326. stavka 1. KZ/11. ne radi o velikoj kriminalnoj količini protupravnog ponašanja, koja bi odstupala od uobičajenog.
8.3. Ovaj drugostupanjski sud nalazi da je pravilno prvostupanjski sud optuženiku olakotnim cijenio priznanje djela i da svojim postupcima nije odugovlačio postupak, iskazano žaljenje i kajanje, što se obiteljskih prilika tiče, da je otac troje malodobne djece o kojima financijski skrbi, kao i o nezaposlenoj supruzi, te da je slabijih imovnih prilika, te postojanje djelomičnog doprinosa oštećenika. Što se tiče optuženikove neosuđivanosti, koju činjenicu ovaj žalitelj smatra da treba cijeniti olakotnom, pravilno prvostupanjski sud toj okolnosti nije dao nikakav značaj jer ne postoji dokaz kaznene evidencije koja bi potvrdila tu činjenicu.
8.4. Nasuprot tome, premda prvostupanjski sud pravilno optuženiku cijeni otegotnim veliku kriminalnu količinu protupravnog ponašanja jer je većem broju osoba pomogao nedozvoljeno se kretati u Republici Hrvatskoj, a prema stavu ovog drugostupanjskog suda, 25 stranih migranata svakako predstavlja veći broj osoba, kako to pravilno utvrđuje prvostupanjski sud (ali ne i "enormnom" broju kako tvrdi žalba), u odnosu na višestruko kršenje prometnih propisa i jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra i teške posljedice djela u vidu tjelesnih ozljeda više osoba, pogrešno mu uzima kao otegotno smrt četiri osobe, s obzirom na to da je ta okolnost kvalifikatorni element djela za koje je optuženik proglašen krivim.
8.5. Stoga je, vodeći računa, kako o okolnostima koje je utvrdio prvostupanjski sud, tako i o navedenim okolnostima pod točkom 8.4., ocjena ovog suda da će se pojedinačnim i jedinstvenom kaznom koju mu je izrekao prvostupanjski sud, u cijelosti kod optuženika ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11., zbog čega je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora od šest godina i devet mjeseci. Naime, upravo su pojedinačne kazne te jedinstvena kazna zatvora ona kazna koja je primjerena okolnostima počinjenja djela, težini i pogibeljnosti djela, stupnju krivnje te ličnosti optuženika te će, prema mišljenju ovoga suda, utjecati na optuženika, a i na sve ostale, da ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno i omogućiti optuženiku ponovno uključivanje u društvo. Izrečena kazna sadrži dostatnu moralnu osudu za zlo koje je optuženik počinjenjem djela prouzročio i dostatnu društvenu osudu za počinjenje djela te će jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava.
8.6. Iz naprijed navedenih razloga nisu osnovane žalbe državnog odvjetnika i optuženika zbog odluke o kazni.
9. Slijedom iznijetoga na temelju članka 482. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci.
Zagreb, 3. ožujka 2022.
Predsjednica vijeća:
dr.sc. Lana Petö Kujundžić, v.r.
