Poslovni broj: Gž R-183/2022-2
Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Poslovni broj: Gž R-183/2022-2
Split, Gundulićeva 29a
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Andree Boras Ivanišević kao predsjednice vijeća, Denis Pancirov Parcen kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Borisa Mimica kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. D., OIB: ..., P., zastupan po punomoćniku Ž. D., odvjetniku u P., protiv tuženika M. d.o.o. za proizvodnju, trgovinu, promet i usluge P., OIB: ..., zastupana po punomoćniku D. M., odvjetnika u P., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Požegi poslovni broj Pr-977/2021-7 od 17. siječnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 3. ožujka 2022.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Požegi poslovni broj Pr-977/2021-7 od 17. siječnja 2022. u pobijanom dijelu u točkama I., II., III., IV. i VI. njene izreke.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom pobijanom presudom suđeno je:
"I. Utvrđuje se da nije dopuštena Odluka o otkazu ugovora o radu od 04. svibnja 2021. te Odluka o odbijanju zahtjeva za zaštitu prava od 04. lipnja 2021. godine kojom je tuženik M. d.o.o. za proizvodnju, trgovinu, promet i usluge P., OIB: ... otkazao ugovor o radu tužitelju J. D., OIB: ..., P., pa stoga radni odnos tužiteljica J. D. kod tuženika M. d.o.o. nije prestao.
II. Utvrđuje se da je ugovor o radu zaključen između tužitelja J. D., OIB: ..., P., i tuženika M. d.o.o. za proizvodnju, trgovinu, promet i usluge P., OIB: ..., dana 26.svibnja 2019., prestao sudskim raskidom ugovora o radu dana 6.listopada 2021.
III. Nalaže se tuženiku M. d.o.o. za proizvodnju, trgovinu, promet i usluge P., OIB: ..., da isplati tužitelju J. D. O.: .. iz P., naknadu plaće za razdoblje od 10.do 31. svibnja 2021. u iznosu od 4.277,71 kunu, za mjesece lipanj, srpanj, kolovoz i rujan 2021. iznose od po 5.373,55 kuna mjesečno te za prvih tjedan dana listopada 2021. iznos od 1.023,53 kune, sa zakonskom zateznom kamatom na te iznose tekućom od 15-og dana tekućeg mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29.st.2. i 8. ZOO-a, u roku od 15 dana.
IV. Nalaže se tuženiku M. d.o.o. za proizvodnju, trgovinu, promet i usluge P., OIB: ..., da isplati tužitelju J. D. OIB: ... iz P., na ime naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu iznos od 18.673,11 kuna sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos tekućom od 17.siječnja 2021. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29.st.2. i 8. ZOO-a, u roku od 15 dana.
V. Tužitelj se odbija s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva.
VI. Tuženik je dužan tužitelju platiti troškove ovog postupka u iznosu od 2.500,00 sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17.siječnja 2022. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29.st.2. i 8. ZOO., a sve u oku od 15 dana."
2. Pravovremeno podnesenom žalbom tu presudu pobija tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava a posljedično tome i odluku suda o troškovima postupka, predlaže da se pobijana presuda preinači na način da se tužitelja i tužbeni zahtjev odbije u cijelosti kao neosnovan, a podredno da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet spora je:
a) zakonitost odluke o otkazu Ugovora o radu koji je tuženik kao poslodavac dao tužitelju kao radniku 4. svibnja 2021.,
b) sudski raskid Ugovora o radu sklopljen 6. listopada 2021.,
c) naknada plaće za vrijeme nezaposlenosti tužitelja, d) naknada štete zbog sudskog raskida Ugovora o radu.
6. Ispitujući pobijanu presudu povodom žalbe tuženika, a ujedno i po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 126/21 – dalje u tekstu: ZPP), ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio ni jednu od bitnih povreda normiranih odredbom članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a.
7. Suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje u konkretnoj pravnoj stvari.
8. Iz postupka proizlazi:
- da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika u razdoblju od 17. listopada 2018. do 10. svibnja 2021.,
- da je tužitelju radni odnos prestao odlukom o izvanrednom otkazu Ugovora o radu zaključenog 26. svibnja 2018. za radno mjesto bravara.
- da je tužitelj u zakonskom roku zatražio zaštitu kod poslodavca, a nakon toga sudsku zaštitu,
- da tuženik nije pozvao tužitelja da iznese obranu u smislu odredbe članka 119. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14, 127/17, 98/19 – dalje u tekstu: ZR),
- da je tuženik izvanredno otkazao Ugovor o radu tužitelju zbog "osobito važnih činjenica" zbog kojih nastanak radnog odnosa za poslodavca nije moguć pozivom na članak 116. ZR-a, a iz obrazloženja proizlazi da je tužitelj 29. travnja 2021. u proizvodnom pogonu poslodavca za vrijeme druge smjene tijekom radnog vremena sudjelovao u uzajamnom verbalnom i fizičkom sukobu sa radnikom Josipom F. uz uzajamnu otvorenu uporabu neprimjerenog rječnika i radnji, ugroza tjelesnog integriteta, te da stvaranje okolnosti atmosfere koja pogoduje verbalnom i fizičkom sukobu te sudjelovanje u verbalnom sukobu neprihvatljivo je za društvo M. d.o.o. (tuženik) zbog čega nastavak rada nije moguć,
- da iz postupka proizlazi da je tužitelju J. D. dok je radio na svojem radnom mjestu 29. travnja 2021. u proizvodnom pogonu tuženika za vrijeme rada na svom radnom mjestu, radnik tuženika J. F. zadao je udarac šakom u predjelu vilice tužitelju, pri čemu je tužitelj zadobio prijelom donje čeljusti, ozljede teške naravi, zbog čega je J. F. izdan kazneni nalog kojim je isti proglašen krivim da je počinio kazneno djelo protiv života i tijela, teške tjelesne ozljede, te osuđen na kaznu zatvora od 8 mjeseci, te mu je izrečena uvjetna osuda kojom je određeno da se kazna zatvora u trajanju od 8 mjeseci neće izvršiti ukoliko u vremenu provjeravanja od dvije godine ne počini novo kazneno djelo. Navedena presuda zavedena je pod poslovnim brojem K-78/21 od 2. rujna 2021., a pravomoćna je 22. rujna 2021.,
- da iz iskaza saslušanih svjedoka te samog tužitelja, utvrđeno je da su se tužitelj i J. F. 29. travnja 2021. porječkali jer je F. tužitelja stalno požurivao u poslu, te je konačno F. rekao "što vas G. nije sve protjerao". Čuvši to tužitelj je F. povukao dinamovu masku koju je imao na licu, a F. mu je uzvratio na način da ga je udario šakom u lice, uslijed čega je tužitelju čeljust pukla na dva mjesta. Također je nesporno utvrđeno da tužitelj nije prije a niti nakon toga, udario, a niti pokušao udariti radnika F., a prvostupanjski sud je neposrednim opažanjem utvrdio da se radi o velikom nesrazmjeru u visini i snazi tužitelja koji je niži od 1,80 cm i F. visokog 1,90 cm, te da je očigledno da se radilo o vrlo snažnom udarcu budući da je tužitelju čeljust slomljena na dva mjesta.
9. I prema utvrđenju ovog suda, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da tuženik nije mogao na isti način postupiti prema oba sudionika predmetnog događaja, jer je obojici uručio izvanredni otkaz ugovora o radu, jer je očigledno da je F. od početka zajedničkog rada izazivao tužitelja, ne samo požurivanjem u radu, nego ga je verbalno izazivao te na njegovu reakciju pokušaja skidanja maske s lice, neprimjereno i pretjerano reagirao snažnim udarcem šake u predjelu lijeve strane lice, od kojeg udarca je tužitelj zadobio prelom donje čeljusti zbog čega je F. proglašen krivim u kaznenom postupku.
10. I po mišljenju ovog suda, tuženik nije mogao na isti način postupiti prema oba sudionika događaja, bez da je tužitelja pozvao na iznošenje obrane, koji je teško ozlijeđen, te mu uručiti izvanredni otkaz Ugovora o radu kao i F. koji je navedenu ozljedu uzrokovao i koji je izazvao međusobni sukob. Tužitelj nije počinio ništa zbog čega njegov rad kod tuženika ne bi bio moguć, zbog čega bi bilo opravdano izvanredno mu otkazati Ugovor o radu.
11. Dakle, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da nisu ispunjene pretpostavke iz odredbe članka 116. ZR-a kojim je normirano da ako poslodavac i radnik imaju opravdan razlog za izvanredni otkaz Ugovora o radu, samo ako zbog osobito teške povrede i koje druge važne činjenice uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana radni odnos nije moguć.
12. Iz postupka nadalje proizlazi da se tužitelj zaposlio na drugom radnom mjestu,kod drugog poslodavca 7. listopada 2021., te da je zatražio sudski raskid Ugovora o radu.
13. Odredbom članka 125. stavka 1. ZR-a normirano je "ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten, a radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, sud će na zahtjev radnika odrediti dan prestanka radnog odnosa ili dosuditi mu naknadu štete u iznosu najmanje 3 a najviše 8 propisanih ili ugovorenih mjesečnih plaća tog radnika, ovisno o trajanju radnog odnosa, starosti te obvezama uzdržavanja koje terete radnika."
14. Kako je dakle, tužitelj zatražio sudski raskid Ugovora o radu to je prvostupanjski sud primjenom odredbe članka 125. ZR-a utvrdio da je radni odnos prestao danom kada se tužitelj zaposlio kod drugog poslodavca.
15. Odredbom članka 95. stavka 1. i 3. ZR-a normirano je da radnik ima pravo na naknadu plaće u visini prosječne mjesečne plaće koja mu je uskraćena u prethodna tri mjeseca (u bruto iznosu).
16. Iz dostavljenih platnih lista proizlazi da je za mjesec veljaču, ožujak i travanj 2021. prosječna tužiteljeva plaća iznosila 5.373,55 kuna stoga je sud tuženiku naložio da tužitelju na ime naknade plaće za razdoblje od 10. do 31. svibnja 2021. isplati iznos od 4.277,71 kunu, za mjesec lipanj, srpanj, kolovoz i rujan iste godine iznose od po 5.373,55 kuna, te za prvi tjedan listopada 2021. 1.023,53 kune, a sve sa odgovarajućom kamatom od dospijeća svakog mjesečno iznosa pa do isplate.
17. Što se tiče naknade štete zbog sudskog raskida Ugovora o radu u smislu odredbe članka 125. stavka 1. ZR-a prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj kod tuženika bio zaposlen nepune tri godine, da ima dijete staro 3 godine, da mu je supruga nezaposlena te mu je stoga dosudio minimalnu naknadu štete u najmanjem iznosu od tri prosječne mjesečne plaće izražene u bruto iznosu ili sveukupno 18.673,11 kuna jer je bruto plaća iznosila 6.224,37 kuna.
18. Zbog iznesenog ovaj sud je odbio žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu u točkama I., II., III. i IV. temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.
19. Odluka o parničnom trošku pravilno je utvrđena temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15), stoga je u tom dijelu također žalba tuženika odbijena kao neosnovana, a prvostupanjska presuda u točki VI. njene izreke koja sadržava odluke o troškovima postupka potvrđena temeljem odredbe članka 380. točka 2.
ZPP-a.
20. U nepobijanom dijelu točka V. izreke prvostupanjske presude ostaje nepromijenjena.
U Splitu, 3. ožujka 2022.
Predsjednica vijeća:
Andrea Boras Ivanišević, v. r.
