Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: I Kžmp-7/2021-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca mr.sc. Ljiljane Stipišić, predsjednice vijeća te dr.sc. Lane Petö Kujundžić i Snježane Hrupek-Šabijan, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Vanje Petrović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. M. zbog kaznenih djela iz članka 154. stavak 1. točka 1. u vezi članka 153. stavak 1. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.) odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženog M. M. podnesenima protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, broj Kmp-4/2020-35 od 14. rujna 2021. u sjednici održanoj 3. ožujka 2022.,

p r e s u d i o  j e

I Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni na način da se optuženiku M. M. za kaznena djela iz članka 154. stavak 1. točka 1. i članka 179 a. KZ/11. činjenično i pravno opisana pod točkama 1. i 2. izreke pobijane presude za koja je prvostupanjskom presudom proglašen krivim na temelju članka 105. stavak 1. u vezi članka 24., 25. i 26. Zakona o sudovima za mladež (Narodne novine br. 84/11., 143/12., 148/13., 56/15., 126/19., dalje: ZSM/11.), izriče kazna maloljetničkog zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine. Na temelju članka 25. stavak 4. ZSM/11. svako lišenje slobode u vezi sa kaznenim djelom od 24. veljače 2020. do 24. ožujka 2020. uračunava se u izrečenu kaznu maloljetničkog zatvora. Na temelju članka 70. KZ/11. optuženom M. M. izriče se sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana koja će se izvršiti u ustanovi za izvršenje kazne maloljetničkog zatvora.

II Odbija se žalba optuženog M. M. kao neosnovana te se u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Županijski sud u Varaždinu presudom i rješenjem od 14. rujna 2021. (a ustvari ispravno presudom) broj Kmp-4/2020. proglasio je krivim optuženog M. M. zbog kaznenih djela iz članka 154. stavak 1. točke 1. i članka 179a. KZ/11., činjenično i pravno opisanih u izreci te presude, te mu je za navedena kaznena djela temeljem članka 105. stavak 1. i 4. u vezi članka 28. stavak 1. i 2. i članka 25. i 26. ZSM/11. izrekao pridržaj izricanja maloljetničkog zatvora te odredio da se optuženom M. M. naknadno može izreći maloljetnički zatvor ako u vremenu od dvije godine počini novo kazneno djelo ili ako se protivi provođenju izrečene odgojne mjere. U slučaju naknadnog izricanja maloljetničkog zatvora optuženom M. M. se na temelju članka 25. stavak 4. ZSM/11. u izrečenu kaznu uračunava vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 24. veljače 2020. do 24. ožujka 2020. Na temelju članka 10. stavak 2. točka 11. ZSM/11. optuženiku mlađem punoljetniku M. M. izriče se posebna obveza da se uključi u pojedinačni ili skupni psihosocijalni tretman u savjetovalištu za mlade. Na temelju članka 89. u vezi članka 107. stavak 1. ZSM/11. optuženi M. M. dužan je na ime troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. , dalje: ZKP/08.), podmiriti iznos od 40,00 kuna, a s naslova troškova ovog kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 6. ZKP/08. platiti paušalnu svotu u iznosu od 2.000,00 kuna sve u roku od 15 (petnaest) dana u korist državnog proračuna Republike Hrvatske.

2. Protiv te presude žalbu su podnijeli državni odvjetnik i optuženi M. M. po branitelju G. V., odvjetniku u V..

3. Državni odvjetnik žali se zbog odluke o pridržaju izricanja maloljetničkog zatvora, o izricanju posebnih obveza iz članka 10. stavak 2. točke 11. ZSM/11. u vezi sa člankom 471. stavak 1. ZKP/08. s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se optuženiku izrekne kazna maloljetničkog zatvora i sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana iz članka 70. KZ/11.

3.1. Optuženi M. M. žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i odluke o kaznenim sankcijama i predlaže da se optuženik oslobodi od optužbe, odnosno podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku pred potpuno izmijenjeno vijeće.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Spis je sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08. prije dostave sucu izvjestitelju, bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

6. Žalba državnog odvjetnika je osnovana dok žalba optuženika nije osnovana.

7. U žalbi optuženi M. M. ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. jer u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno isti razlozi su nejasni i proturječni činjenicama utvrđenima u predmetu, što ničim ne konkretizira, a ustvari osporava vjerodostojnost iskaza oštećenice, tvrdeći da su i prema iskazu oštećenice optuženik i žrtva kao bračni partneri održavali redovite, dobrovoljne i obostrano željene spolne odnose, a između njih su se, prema riječima žrtve, dešavali i spolni odnosi koji nisu bili željeni s njezine strane. U žalbi se ističu pojedini dijelovi iskaza žrtve i smatraju se nelogičnima, a to je da je žrtva ponovno legla u krevet s optuženikom iako bi doživjela neželjeni spolni akt za vrijeme dok je spavala, kao i u toku noći dok bi nastavljala spavati, a ustvari reagira na masturbiranje optuženog i budi se i odlazi iz sobe plačući. Nelogičnost iskazivanja se također navodi žalbom da je žrtva rekla da: "…ju je optuženik mogao probuditi i da bi se dogovorili" te da se radi o nejasnim i proturječnim razlozima i proturječnim činjenicama, a ustvari se osporava vjerodostojnost iskaza oštećenice. Također se u žalbi navodi da je pitanje motiva za lažnu prijavu optuženika i time se navodi da je iskaz oštećenice lažan, jer je očito oštećenica bila spremna da prekine vezu s optuženikom pa je željela da u postupku za dobivanje skrbi za dijete joj optuženik ne uzme dijete. Iako žalitelj smatra da je time počinjena apsolutna bitna povreda odredaba kaznenog postupka, jer da prvostupanjski sud nije naveo motiv podnošenja prijave oštećenice, a ustvari se opet radi o osporavanju činjeničnog supstrata, odnosno žalbenoj osnovi pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja o čemu će se u odnosu na ovu osnovu u daljnjem tekstu ove odluke drugostupanjski sud očitovati.

7.1. U odnosu na kazneno djelo pod točkom 2. prvostupanjske presude žalitelj optuženik također smatra da je počinjena apsolutna bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točke 11. ZKP/08. jer nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, dakle razlozi su nejasni i proturječni činjenicama utvrđenim u predmetu, a ponovno zato što je nekritički prvostupanjski sud prihvatio iskaz oštećenice. Dakle, u odnosu na ovo kazneno djelo se ustvari osporava vjerodostojnost iskaza oštećenice kao i njezin motiv zbog čega bi prijavila optuženika, a time nije ostvarena bitna postupovna povreda, a na izraženim prigovorima optuženika se također ovaj sud očituje u nastavku.

7.2. Kako se niti jednim navodom žalbe optuženika ne argumentira bitna povreda odredaba kaznenog postupka, pobijana presuda je ispitana u skladu s odredbom članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08. i pri tome nije utvrđeno da bi bile počinjene povrede odredaba kaznenog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

8. Žalitelj optuženik navodi da je počinjena povreda kaznenog zakona jer da postoje okolnosti koje isključuju krivnju i to neotklonjiva zabluda u odnosu na kazneno djelo iz točke 1. presude, teško kazneno djelo protiv spolne slobode, iako iz žalbe nije vidljivo smatra li da se radi o zabludi o biću djela ili zabludi o okolnosti na koje isključuju protupravnost. Navodi da, ukoliko bi doista optuženi stavljao svoj spolni organ u spolni organ supruge dok ona spava, tada bi, s obzirom na to da su imali redovite dobrovoljne i obostrane željene spolne odnose, a da je sama žrtva rekla da bi ona pristala na spolni odnos da ju je optuženi probudio te da nakon višekratnog takvog njegovog ponašanja se žrtva uvijek ponovno vraćala i spavala s optuženikom u krevetu, se stoga radilo o neotklonjivoj zabludi u pogledu postupanja jer nije mogao pretpostaviti da je njegovo postupanje nedopušteno, a kamoli da se radi o kaznenom djelu.

8.1. Međutim, žalitelj ispušta iz vida da se radi o kaznenom djelu protiv spolne slobode gdje ovo kazneno djelo čini osoba koja s drugom osobom bez njezinog pristanka izvrši spolni odnošaj i to u ovom konkretnom slučaju prema bliskoj osobi, a kada se osoba nalazi u snu ona niti ne može dati pristanak, pa je stoga isto iskorištavanje nemoćnog stanja druge osobe. Ponovno vraćanje žrtve u isti krevet ili nastavak spavanja nakon što je optuženik kao njezin suprug izvršio s istom spolni odnošaj za vrijeme njenog sna ne predstavlja niti se može tumačiti kao naknadno odobrenje optuženiku da nešto što je bilo bez pristanka postane dopuštena radnja. U samoj žalbi optuženik navodi da je mogao osjetiti nelagodu zbog odbijanja ili nezadovoljenja svog spolnog nagona no da je drugi partner, dakle žrtva trebao odbiti i tek nakon izrečenog protivljenja bi se radilo o prisilnom spolnom odnosu, a kako toga nije bilo onda se ne radi niti o pogrešnom moralnom ponašanju, a kamoli o kaznenom djelu. No, već je istaknuto da je žrtva spavala, pa nije mogla izreći ni suglasnost ni protivljenje, a da je sam optuženik bio svjestan da radi nešto nedopušteno proizlazi iz iskaza majke oštećenice kojoj je optuženik rekao da tako nešto više neće činiti i pristao je na odlazak na pregled kod liječnika psihijatra. Stoga je time jasno utvrđeno da optuženik nije bio u zabludi da je u pogledu svog postupanja pod okolnostima kakve su navedene mislio da je njegovo postupanje dopušteno.

9. Stoga, u odnosu na točku 1., a u vezi istaknutih povreda kaznenog zakona te povrede nisu utvrđene, a pobijana presuda je u cijelosti ispitana u skladu s odredbom članka 476. stavak 1. točka 2. ZKP/08. po službenoj dužnosti pa takve druge povrede kaznenog prava nisu utvrđene.

9.1. Osporavajući pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, optuženik navodi da je iskaz oštećenice nelogičan, neuvjerljiv, neživotan i neistinit, jer da su oštećenica i optuženik kao bračni partneri imali redovite, dobrovoljne i obostrano željene spolne odnose. Smatra da je oštećenica burno reagirala tek kada je optuženi pored nje masturbirao pa se probudila te izašla iz kreveta i plakala, a tada je majka žrtve odlučila da optuženik treba otići kod svojih roditelja.

10. Žalitelj smatra da kada je oštećenica navela da nije trebao za vrijeme sna spolno s njom općiti već da mu je ona govorila: "Nisi normalan, neka takve stvari ne radi, neka prestane i neka ju pusti da spava, a ako je nekaj htel da je mogel ju lepo probuditi", a iz čega žalitelj zaključuje da se oštećena čak i u ovim inkriminiranim slučajevima nije protivila spolnom odnosu.

10.1. Međutim, suprotno navodima u žalbi, ispravno je prvostupanjski sud ocijenio iskaz oštećene A. M. kao iskaz koji je uvjerljiv, iskren i okolnosan, jer je prikazivala događaje kako je to upamtila i doživjela govoreći da su imali spolne odnose uz obostrani dogovor i kako ranije ništa nije poduzimala, jer ju je bilo sram o tome nekome pričati te je i svojoj majci rekla što se događa tek kad ju je jednom nakon takvog događaja zatekla u kuhinji kada se pred njom rasplakala.

10.2. Ovakav iskaz oštećenice potvrđuje njezina majka L. M. koji je iskaz prvostupanjski sud ispravno prihvatio kao vjerodostojan i kojoj se A. povjerila opisujući optuženikova postupanja prema njoj u krevetu dok je spavala pa da je zbog toga i obavila razgovor s optuženikom i da mu je ponovila da će morati napustiti kuću i vratiti se kod svojih. No M. joj je obećao da to više neće raditi te da je na njenu zamolbu pristao ići kod psihijatra kamo ga je i ona vozila te ga je pitala je li psihijatru rekao što noću radi njezinoj kćeri, ali iz medicinske dokumentacije vidjela je da to nije rekao. Tek poslije toga, u noći 18. veljače 2020. joj je kćerka rekla da ju je M. probudio, jer je kraj nje masturbirao pa mu je ona kao punica rekla da sljedeći dan ide kući. Iskaz svjedokinje L. M. potvrđuju i roditelji optuženika koji su naveli da ih je L. M. zvala da M. ide kući i da mu je potrebna psihijatrijska pomoć.

10.3. Iz iskaza oštećenice proizlazi da je optuženik bio ljubomoran, a što proizlazi i iz iskaza svjedokinje L. M. te da je i pred njom znao prigovarati oštećenici oko oblačenja, govoreći: "da je kurva, da se s drugim jebava" kao što to proizlazi i iz povijesti bolesti specijalista psihijatre u Općoj bolnici … od 11. veljače 2020. kada je isti naveo liječniku da u svađama sa A. zna povisiti ton, a da inače tome nije sklon pa da je to razlog dolaska zbog svog sniženog frustracijskog praga unatrag pet mjeseci. Prema fotografijama iz mobitela optuženika, ali i prema obrani optuženika, proizlazi da je znao slikati A. i njene nage dijelove tijela, dok bi ona spavala, ali da je smatrao da je to normalno, jer se oni inače slikaju kada su budni.

11. Ispravno i osnovano je prvostupanjski sud zaključio da je neuvjerljiva obrana optuženika koji poriče inkriminacije stavljene mu na teret i da ne zna zbog čega ga je A. prijavila. Također, ispravno prvostupanjski sud prihvaća da je optuženik noću prodro u spolni organ oštećenice dok bi spavala i time penetrirao, bez obzira što nije dovršio taj spolni akt ejakulacijom, te je tom radnjom počinio kazneno djelo protiv spolne slobode, a navodi žalbe da se ne može raditi o trganju pidžame, dok žrtva spava od strane optuženika, ne čini ovu radnju neizvedivom i nemogućom.

12. Također, nije u pravu žalitelj kada navodi da se radi o lažnoj prijavi, oštećenici čiji je motiv bio da se dođe do skrbi za dijete, a ona nije željela živjeti kod optuženikovih roditelja pa je isto razlog za podnošenje prijave. Naime, iskaz oštećenice u cijelosti potvrđuje njezina majka. Uz to navodi oštećenice podudaraju se s onim što je navedeno u medicinskoj dokumentaciji liječnika, kojem se obratio optuženik, a uz nađene slike u mobitelu optuženika, ispravno prvostupanjski sud otklanja sumnju da bi taj iskaz svjedokinje oštećenice žrtve u ovom kaznenom postupku bio lažan.

13. Inzistiranje u žalbi da je nemoguće započeti spolni odnošaj odnosno započeti penetraciju u spolni organ žene kada jedna osoba spava je proizvoljan, neutemeljen stav obrane obzirom na jednostavno kretanje dva tijela u prostoru pa i u trenutku kada leže u krevetu. Stoga, predlaganje da se provode sudsko-medicinsko vještačenja je doista nelogično i znanstveno neutemeljeno.

14. Stoga je ispravno prvostupanjski sud kao uvjerljivo i vjerodostojno utvrdio iskazivanje oštećenice, iz kojeg iskaza se utvrđuje kako je dolazilo do spolnih odnošaja za vrijeme njenog sna te njenog izričitog protivljenja i govorenja optuženiku da to ne čini pa stoga i dobroćudni odgovor oštećenice na pitanje: "Nije mi to trebao činiti već me je mogao probuditi i pitati pa bismo se dogovorili", ne ukazuje da se ne radi o spolnom odnošaju bez pristanka.

15. U odnosu na kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece, nasilja u obitelji, opisano i kažnjivo po članku 179a. KZ/11. za koje je pod točkom 2. presude, optuženik proglašen krivim, a isto je utvrđeno iskazom oštećenice A. M. koja je iskazivala uvjerljivo sa puno detalja, a što je potvrdila i svjedokinja L. M., majka oštećenice kod koje su živjeli optuženik i oštećenica sa djetetom.

16. Naime, prema Zakonu o zaštiti od nasilja u obitelji, definicija nasilja u obitelji je i psihičko nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenosti, a kao što je i utvrđeno tijekom postupka da je optuženik učestalo govorio izvanbračnoj supruzi "da nije sposobna sama nahraniti dijete, da je glupa, da je kurva, đubre, da ga vara sa svojim najboljim prijateljima, da ima spolne odnose sa svojim radnim kolegama, da će uzeti dijete, otići s njim", branio joj oblačiti usku odjeću i bez njezinog znanja za vrijeme dok je spavala slikao joj nage dijelove tijela te u njezinoj blizini masturbirao, ejakulirao po njoj, potrgao pidžamu, te time počinio kazneno djelo iz članka 179a. KZ/11. Navedene riječi koje je optuženik govorio žrtvi su takve da vrijeđaju ljudsko dostojanstvo i uznemiruju žrtvu kao i njegovo ponašanje prema bliskoj osobi izazivaju strah za njezinu sigurnost, a radi se o teškom kršenju propisa o zaštiti od nasilja u obitelji.

17. Optuženi u žalbi navodi da se žali zbog odluke o kaznenoj sankciji, no to kasnije ne obrazlaže, ali zbog kaznene sankcije se žali državni odvjetnik koji navodi da je prvostupanjski sud ispravno utvrdio olakotne okolnosti te okolnosti njegovog ranijeg i sadašnjeg obiteljskog života, ali da je pogrešno utvrđeno da ne postoji otegotna okolnost jer je trebalo cijeniti upornost u počinjenju oba kaznena djela koja su počinjena u razdoblju od mjesec i pol dana 2020. te u razdoblju od gotovo dvije godine od lipnja 2018. do veljače 2020. čime je ostvario jačinu povrede žrtve i zaštićenog pravnog dobra pa stoga isto nije trebalo biti osnova za donošenje odluke o pridržaju izricanja maloljetničkog zatvora.

18. Državni odvjetnik navodi da je u ovom kaznenom postupku opravdano primijenjen članak 105. ZSM/11. no da je optuženiku na temelju članka 25. stavak 1., 2. i 3. ZSM/11. trebala biti izrečena kazna maloljetničkog zatvora i sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana iz članka 70. KZ/11.

19. Visoki kazneni sud Republike Hrvatske kao drugostupanjski sud je prihvatio žalbu državnog odvjetnika u odnosu na odluku o kaznenoj sankciji, s obzirom na svrhu maloljetničkih sankcija, a pogotovo prema mlađim punoljetnicima, što je bio optuženik, koji je u vrijeme počinjenja djela dvadesetogodišnjak, a sada sa svojih dvadeset i dvije godine. Zbog toga nalazi da je optuženiku trebalo kao počinitelju izreći takvu sankciju koja će utjecati na daljnji razvoj njegove ličnosti i jačanje njegove osobne odgovornosti radi suzdržavanja od ponovnog činjenja kaznenih djela kao i da se utječe na ostale da ne čine kaznena djela, a sve temeljem članka 6. ZSM/11., a u konkretnom slučaju pridržaj maloljetničkog zatvora neće postići tu svrhu.

20. Iako je prvostupanjski sud je ispravno cijenio olakotne okolnosti, istodobno je propustio kao otegotno cijeniti način počinjenja djela, jasno izraženu upornost, vrijeme trajanja izvršenja djela, pa je time u pravu državni odvjetnik da je potrebno za ostvarenje svrhe maloljetničkih sankcija mlađem punoljetniku sada dvadesetdvogodišnjaku izreći maloljetnički zatvor. Visina maloljetničkog zatvora određena je prema minimumu i maksimumu predviđenom za maloljetnički zatvor temeljem članka 25. ZSM/11., a kako se radi o stjecaju kaznenih djela i to teškom kaznenom djelu protiv spolne slobode iz članka 154. stavak 1. točke 1. u vezi članka 153. stavka 1. KZ/11. i kaznenom djelu protiv braka, obitelji i djece, nasiljem u obitelji iz članka 179a. KZ/11. mlađem punoljetniku je izrečena jedinstvena kazna maloljetničkog zatvora u granicama iz članka 25. stavak 1. ZSM/11. bez prethodnog utvrđivanja kazne za svako pojedino djelo. Ujedno na temelju članka 25. stavak 3. ZSM/11. pri odmjeravanju kazne maloljetničkog zatvora ovaj drugostupanjski sud je uzeo u obzir sve okolnosti koje utječu na visinu kazne (prema Kaznenom zakonu), navedene olakotne i otegotne okolnosti i imao pritom posebno na umu stupanj zrelosti optuženika, vrijeme koje je potrebno za njegov odgoj, obrazovanje i stručno osposobljavanje, a posebno u odnosu na vrijeme provođenja sigurnosne mjere. U tu kaznu maloljetničkog zatvora u trajanju od dvije godine uračunato mu je vrijeme lišenja slobode u svezi s kaznenim djelom od 24. veljače 2020. do 24. ožujka 2020.

20.1. Kako se radi o nasilnom kaznenom djelu uz kaznu maloljetničkog zatvora izrečena je, sukladno odredbi članka 70. KZ/11., sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana, jer bez provođenja tog tretmana, za vrijeme izvršenja kazne maloljetničkog zatvora, postoji opasnost da će optuženik kasnije počiniti isto ili slično kazneno djelo. Naime, isto proizlazi iz načina počinjenja ovih kaznenih djela i upornosti optuženika pri počinjenju. Ova sigurnosna mjera će se izvršiti u zatvorskoj ustanovi za vrijeme izvršenja kazne maloljetničkog zatvora. Navedena kaznena maloljetnička sankcija će ostvariti sve vidove svrhe kažnjavanja kako specijalnu tako i generalnu prevenciju.

21. Iz gore navedenih razloga valjalo je preinačiti prvostupanjsku presudu u odnosu na kaznenu sankciju, a u ostalom dijelu odbiti žalbu optuženika kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 3. ožujka 2022.

Predsjednica vijeća:

mr.sc. Ljiljana Stipišić, v.r.