Poslovni broj: Usž-1972/21-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mirjane Čačić predsjednice vijeća, Arme Vagner Popović i Ane Berlengi Fellner, članova vijeća te više sudske savjetnice Glorjane Čičak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja M. S. d.o.o., Z., protiv tuženika Ministarstva zaštite okoliša i energetike Republike Hrvatske, Z., radi procjene utjecaja na okoliš, odlučujući o žalbi protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-993/20 od 8. ožujka 2021., na sjednici vijeća održanoj 3. ožujka 2022.
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-993/20 od 8. ožujka 2021.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/I-351-03/17-02/72, urbroj: 517-03-1-1- 20-15 od 10. veljače 2020., kojim je odbačen zahtjev tužitelja radi pokretanja postupka za procjenu utjecaja na okoliš eksploatacije građevinskog šljunka i pijeska na budućem eksploatacijskom polju S. 1.
2. Tužitelj je protiv presude prvostupanjskog suda podnio žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. Navodi da sud nije razmatrao način provedbe postupka procjene utjecaja na okoliš prema Uredbi o procjeni utjecaja na okoliš niti osnovanost zaključka koji je tuženik uputio tužitelju, te detaljno obrazlaže kronologiju postupka prije donošenja pobijanog rješenja tuženika, u kojem postupku su učinjene pogreške u pisanju zaključaka kojima se poziva tužitelj na dostavu dokumentacije. Ističe da, iako je svu dokumentaciju dostavio 19. ožujka 2019., ponovno je dostavio studiju i NE-tehnički sažetak 7. lipnja 2019., pa stoga smatra da je njegov zahtjev neopravdano odbačen iz razloga koji ulaze u sferu samog sadržaja studije, a ne zahtjeva. Smatra da je, prema članku 12. stavku 2. Uredbe, trebalo predložiti nadležnom tijelu da od nositelja zahvata zaključkom zatraži dopunu studije u primjerenom roku, uz obrazloženje i u kojem dijelu studiju treba dopuniti. Predlaže da Sud uvaži žalbu.
3. Tuženik u odgovoru na žalbu smatra žalbene navode neosnovanim. Ističe da je nadležno tijelo bilo dužno utvrditi sadrži li predmetni zahtjev sve podatke i dokaze propisane člankom 80. Zakona o zaštiti okoliša, a što je pretpostavka imenovanju Savjetodavnog stručnog povjerenstva i nikako ne isključuje niti umanjuje obvezu Savjetodavnog stručnog tijela, nakon što isto bude imenovano, da na prvoj sjednici Povjerenstva ocjenjuje cjelovitost studije u vezi s propisanim obveznim sadržajem sukladno članku 12. Uredbe, budući se ocjena stručne utemeljenosti studije može dati tek nakon što se utvrdi da je studija cjelovita. Predlaže da Sud žalbu odbije kao neosnovanu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ocjenjujući zakonitost prvostupanjske presude u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud nalazi da je osporena presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja pravilna i zakonita, kako u pogledu utvrđenih činjenica, tako i u pogledu primjene materijalnog prava, te ne nalazi povreda pravila sudskog postupka.
6. I prema ocjeni ovoga Suda, osnovano prvostupanjski sud potvrđuje da je rješenje tuženika doneseno pravilnom primjenom i tumačenjem odredbe članka 80. stavak 4. Zakona o zaštiti okoliša ("Narodne novine", broj: 80/13., 153/13. i 78/15.), kojom je propisano da ako nositelj zahvata zahtjev iz stavka 2. toga članka ne podnese na propisan način i sa propisanim sadržajem niti nakon što je posebnim zaključkom Ministarstva ili nadležnog upravnog tijela u županiji, odnosno Gradu Zagrebu, pozvan da zahtjev u određenom roku dopuni sukladno propisanom sadržaju, zahtjev će posebnim rješenjem odbaciti.
7. Iz spisa predmeta proizlazi nedvojbeno pravilno utvrđenim da zahtjev tužitelja za procjenu utjecaja zahvata na okoliš ne sadrži sve što u smislu odredbe članka 80. stavak 2. točka 6. navedenog Zakona, a u vezi članka 7. Uredbe o procjeni utjecaja zahvata na okoliš ("Narodne novine", broj: 61/14. i 3/17.) jer predmetna studija ne sadrži sva poglavlja propisana točkama 1. do 4. Priloga IV Uredbe i to tekstualno obrazloženje i grafički prikaz zahvata, a za eksploataciju mineralnih sirovina idejni rudarski projekt te nisu obrazložena varijantna rješenja, odnosno nisu navedeni razlozi odabira određene varijante, uključujući usporedbu utjecaja na okoliš, a niti su obrađeni kumulativni utjecaji u odnosu na postojeće i/ili odobrene zahvate kao ni svi utjecaji na postizanje ciljeva zaštite voda ni opis okoliša lokacije zahvata na varijantu "ne čini ništa", odnosno prikaz mogućih promjena stanja okoliša bez provedbe zahvata. Također proizlazi da je tužitelj u smislu citirane odredbe članka 80. stavak 4. Zakona pozivan na dopunu zaključcima od 23. siječnja, 28. svibnja te 18. srpnja 2019., pa kako tužitelj dopunama zahtjeva (21. ožujak, 7. lipanj te 16. kolovoz 2019.) nije zahtjev dopunio svim podacima i dokazima propisanim navedenim odredbama Zakona i Uredbe, to je pravilno zahtjev odbačen pozivom na članak 80. stavak 4. navedenog Zakona.
8. Žalbeni navodi vezani za rokove iz zaključaka nisu od utjecaja na drugačiju odluku u ovoj stvari kraj činjenice da je na zahtjev tužitelja odobreno produženje roka za dostavu dokumentacije, a niti je odlučna ni očita pogreška u pisanju datuma roka jer, kako tužitelj i sam navodi, dopunu zahtjeva je dostavio zadnji dan toga roka od 19. ožujka 2019., a zahtjev mu je odbačen jer niti nakon poziva zaključkom od 18. srpnja 2019. nije dostavio dopunu studije sukladno članku 7. Uredbe. Kako je tuženik čak više puta pozivao tužitelja na dopunu propisane dokumentacije, to je i prema mišljenju ovoga Suda neosnovan prigovor tužitelja da mu nije omogućeno sudjelovanje u upravnom postupku. Tužitelj se tijekom cijelog upravnog postupka, pa tako i u upravnom sporu, mogao izjašnjavati o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima bitnim za predmetnu upravnu stvar, kao stranka imao je mogućnost vršiti uvid u spis, pa neosnovano smatra da time što nije dobio odgovor na upite o stanju predmeta mu je onemogućeno sudjelovanje u postupku.
9. U odnosu na navode žalbe kojim se ukazuje na članak 12. Uredbe, ističe se da je odredbom članka 7. stavak 1. izričito propisan sadržaj studije (prilog IV. Uredbe), a tuženik kao nadležno tijelo u smislu članka 8. stavak 1. iste Uredbe prije imenovanja Savjetodavnog stručnog povjerenstva je dužan utvrditi sadrži li zahtjev sve podatke i dokaze u smislu članka 80. stavak 2. Zakona, što podredno podrazumijeva i propisan sadržaj studije. Pri tome i prema mišljenju ovoga Suda to ne isključuje obvezu Savjetodavnog stručnog tijela da ocjenjuje cjelovitost studije u vezi s propisanim obveznim sadržajem sukladno članku 12. Uredbe obzirom se ocjena stručne utemeljenosti studija može dati tek nakon što se utvrdi da je studija cjelovita.
10. Kako tužitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju zakonitost presude prvostupanjskog suda, to je trebalo temeljem odredbe članka 74. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.) odlučiti kao u izreci presude.
U Zagrebu 3. ožujka 2022.
Predsjednica vijeća
Mirjana Čačić, v.r.
