Republika Hrvatska Općinski

sud u Pazinu Stalna služba u

Bujama-Buie Istarska 1,

52460 Buje-Buie

Posl.br. 12 P-726/2020-

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie, po sutkinji tog suda mr.sc. Marčeli Štefanuti kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja N. M., , iz P., V. J. 70, zastupana po punomoćnici O.

M., odvjetnici iz B., protiv tuženika G. Š. pok. B., M.

56, sada odsutan i nepoznatog boravišta, zastupanog po privremenoj zastupnici M. H., odvjetnici iz P., radi utvrđenja prava vlasništva nekretnina, nakon zaključene javne glavne rasprave dana 25. siječnja 2022. godine, u prisutnosti tužiteljice i njezine punomoćnice i privremenog zastupnika tuženika, dana 03. ožujka 2022. godine

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je tužiteljica N. M., vlasnica

nekretnina u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Pazinu, Zemljišnoknjižnog odjela u Bujama-Buie označenih kao k.č.br. 349/3 od 2106 m2, upisana u z.k.ul. 314 k.o. Završje, k.č.br. 659/4 od 3469 m2, upisana u z.k.ul. 314 k.o. Završje, k.č.br. 3680 u z.k.ul. 314 k.o. Završje, k.č. 3681 upisana u z.k.ul. 314 k.o. Završje, sve u 1/1 dijela, te nekretnine u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Pazinu, Zemljišnoknjižnog odjela Buje-Buie označene kao k.č.br. 583/8 od 3778 m2, upisane u z.k.ul. 1065 k.o. Završje u ½ dijela, što je tuženik dužan priznati i trpjeti da se temeljem ove Presude po pravomoćnosti, tužiteljica upiše u zemljišne knjige kao vlasnica navedenih nekretnina.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela tužbu protiv tuženika radi utvrđenja prava vlasništva na nekretninama navedenim u izreci ove Presude. U tužbi tvrdi da je boravište tuženika nepoznato, te predlaže da se istom postavi privremeni zastupnik sukladno čl. 84. st. 2. ZPP-a. Dalje, tvrdi da je u samostalnom i nesmetanom posjedu predmetnih nekretnina ona već godinama, a njezina obitelj "oduvijek", obrađujući ih i koristeći ih za ispašu stoke, te da su ih uvijek držali kao svoje. Tužiteljica tvrdi da je predmetne nekretnine stekla dosjelošću, te radi usklađenja zemljišnoknjižnog stanja sa stvarnim stanjem predlaže donošenje presude u sadržaju kao u izreci ove Presude. Tužiteljica je istovremeno predložila donošenje rješenja o zabilježbi spora na predmetnim nekretninama.

2. Rješenjem posl.br. 12 P-726/2020-5 od 07. srpnja 2021. godine određena je zabilježba spora na predmetnim nekretninama sve do pravomoćnog okončanja ovog parničnog postupka.

3. Rješenjem posl.br. Z-11823/2021 od 27. rujna 2021. godine provedena je zabilježba spora u zemljišnim knjigama.

4. Tuženik je odsutan i nepoznata boravišta, zato mu je sud postavio privremenog zastupnika, u osobi odvjetnice M. H., radi zaštite prava i interesa tuženika, Rješenjem posl.br. 31 P-726/2020-12 dana 23. kolovoza 2021. godine, te je Oglas pod brojem 102811 objavljen u Narodnim novinama broj 108 od 06. listopada 2021. godine.

5. U odgovoru na tužbu tuženik po privremenoj zastupnici protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti.

4. U dokaznom postupku izvršen je uvid u izvadak iz zemljišne knjige (4-5), u dopis Matičnog ureda Buje-Buie (19), dopis Policijske postaje Buje (20), u Rješenje (21-22), u povijesno zemljišnoknjižno stanje (23-37), u prijepis posjedovnog lista i orto foto snimku (64-69). Izvršen je očevid lica mjesta u prisutnosti mjerničkog vještaka, te su saslušani svjedoci A. M., D. G. i R.

M., te tužiteljica, kao parnična stranka.

5. Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan.

6. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige (4 i 5) utvrđeno je da k.č. 349/3, 659/4, 3680 i 3681 dolaze upisane u z.k.ul. 314 k.o. Završje u samovlasništvu tuženika, a da k.č.br. 583/8 dolazi upisana u z.k.ul. 1065 u suvlasništvu tužiteljice i tuženika, svakog u ½ dijela.

7. Uvidom u dopis Policijske postaje Buje-Buie (20) utvrđeno je da u evidenciji prebivališta i boravišta tuženik nije evidentiran.

8. Uvidom u podatke Ureda državne uprave Matičnog ureda Buje-Buie (19) utvrđeno je da je u matici rođenih Završje pod brojem 12 za 1915. godinu pronađen S. G. J. rođen dana 23. ožujka 1915. godine u Z.

od oca S. B. i majke R. F., te da drugi podaci nisu

pronađeni.

9. Uvidom u Rješenje posl.br. R-37/83-4 od 11. veljače 1983. godine utvrđeno je da je u izvanparničnom postupku provedeno razvrgnuće suvlasničke zajednice između Š. M. pok. B. i Š. G. pok. B., te

da su navedenim Rješenjem Š. G. dodijeljene k.č. 349/3, 349/9, 659/4,

3680 i 3681 sve k.o. Završje, dok su preostale nekretnine koje su bile predmet razvrgnuća dodijeljene Š. M. (opisane u točki I 1. Rješenja na listu 21

spisa). Predmetno Rješenje je ovjereno i od strane Općinske uprave društvenih prihoda Umag 14. veljače 1983. godine kojim se ovjerava da predmetno razvrgnuće ne spada u promet nekretnina uz naknadu po čl. 2. Zakona o porezu na promet nekretnina i prava, te da ne podliježe plaćanju poreza na promet nekretnina i prava.

10. Uvidom u povijesno zemljišnoknjižno stanje utvrđeno je da se u odnosu na upis nekretnina koje dolaze upisane u vlasništvu tuženika nije vršila promjena nakon provedbe pravomoćnog Rješenja o razvrgnuću suvlasničke zajednice posl.br. R-37/83-4 od 11. veljače 1983. godine. A prije navedenog Rješenja predmetne nekretnine bile su u vlasništvu njihovog pravnog prednika.

11. Očevidom lica mjesta u prisutnosti vještaka mjerničke struke utvrđeno je da k.č. 349/3 k.o. Završje, katastar Buje ima površinu od 2106 m2 i u naravi je uređena i očišćena šuma. K.č. 583/8 k.o. Završje, katastar Buje ima površinu od 3778 m2 i u naravi je pašnjak. K.č. 659/4 k.o. Završje, katastar Buje, ima površinu od 3469 m2 i u naravi je šuma. K.č. 3680 ima površinu od 111 m2, a k.č. 3681 ima površinu od 511 m2, te se obje katastarske čestice nalaze u bloku, čine jednu cjelinu i u naravi su maslinik.

12. Svjedok A. M., rođen 1960. godine iskazao je da od rođenja

živi na području gdje se nalazi k.č. 583/8 k.o. Završje i da mu je vrlo dobro poznata ta nekretnina koja se zove S.. U iskazu tvrdi da je tužiteljica vlasnica te parcele, on da je bio uvjeren da je ona vlasnica jer mu je dala suglasnost da ju on kosi. Od kad je počeo pamtiti zna da je ta parcela u posjedu obitelji tužiteljice, a sada samo tužiteljice. Nikada nikog nije čuo da bi tužiteljici osporavao posjed ili vlasništvo te parcele. Za osobu G. Š. od pok. Bartola nije čuo, niti ga poznaje. Na

tom području ima više obitelji Š., ali konkretno za ime tuženika i za osobu pod tim imenom nije čuo.

13. Svjedok D. G., rođen 1962. godine iskazao je da tužiteljicu i njezinog muža poznaje više od 20 godina i od samog poznanstva ima saznanja po njihovom pričanju o imanju tužiteljice koje da je stekla nasljedstvom na ovom području i to između ostalih i k.č. 3680 i 3681 k .o. Završje. Za te dvije kat. čestice ima neposredna saznanja jer je prije nekoliko godina pomagao tužiteljici i njezinom suprugu na čišćenju tih nekretnina jer se pokosilo i posjeklo raslinje koje je postojalo između ranije starih posađenih maslina, a također pomagao im je i na sadnji novih stabala maslina. Tužiteljica i njezin suprug su mu rekli da su to tužiteljičine nekretnine koje je stekla nasljedstvom, a koje su obrađivali i njezini roditelji. Kada je dolazio pomagati tužiteljici na čišćenju nekretnina i sadnji maslina nitko nije došao i prigovarao ili na bilo koji način protestirao što tužiteljica radi na nekretninama. O osobi tuženika nema nikakvih saznanja.

14. Svjedok R. M., rođen 1952. godine, suprug tužiteljice, iskazao je da od 1977. godine kada se vjenčao sa tužiteljicom ima neposredna saznanja vezano za sve predmetne nekretnine. Tako mu je poznato da su se njegov tast M. i brat G. podijelili, samo formalno, 1983. godine, da je Gverino rekao

Mariu da su sve te parcele od Maria, da ih on i nadalje obrađuje, koristi za potrebe i namjenu koja je tada postojala. G. Š. tj. brat od svjedokovog tasta da je rekao neka on slobodno koristi te parcele kao svoje i tako da je i bilo, u svemu da se je njegov tast oduvijek ponašao kao gospodar, kao vlasnik. Svjedoku je poznato da je G. Š. otišao u Ameriku, ali nikakvih drugih saznanja o njemu nemaju.

G. Š. je u Americi bio i prije 1983. godine (otišao je nakon Drugog svjetskog rata), dakle prije nego je između njega i njegovog brata M. izvršena formalna dioba. G. Š. bio je u Hrvatskoj 1983. i nakon toga je ponovno otišao u Ameriku i nikada se više nije vraćao niti javljao, niti išta znaju o njemu. Po pričanju svog tasta zna da je G. u vrijeme diobe 1983. sve parcele htio pokloniti svom bratu M., ali kako je tada trebalo platiti porez, da bi izbjegli plaćanje poreza, napravili su diobu kako je Rješenjem i navedeno, ali u stvarnosti da je G. sve te parcele darovao svom bratu M.. Nikada nitko da M.

Š., a kasnije ni tužiteljici, nije osporavao posjed i vlasništvo. Na parceli zvane Sinožete, a koja ima broj k.č. 583/8 k.o. Završje ranije je postojao vinograd i njegov tast je tu parcelu koristio kao vinograd, a nakon toga su izvadili trseve i parcela je sada namijenjena za košnju. Tužiteljica da je dopustila A. M. da on kosi.

Tast M. Š. da je preminuo 2007. godine, da je imao troje djece, među njima i tužiteljicu, braća da su se međusobno podijelili i te parcele da su pripale upravo tužiteljici. Između braće tužiteljice nikada da nije bilo spora vezano za predmetne nekretnine. Nakon smrti oca tužiteljice i kada su se njegova djeca, tj. i tužiteljica dogovarali za podjelu nasljedstva iza oca, tada da su saznali da se predmetne nekretnine nisu vodile na ime oca tužiteljice. Na k.č. 3680 i k.č. 3681 tužiteljica da je uz postojeće stare masline posadila i nove masline prije nekoliko godina.

15. Tužiteljica je iskazala da u cijelosti potvrđuje sve što su iskazivali svjedoci, jer da su njihovi iskazi istiniti. O tuženiku, svom stricu da nažalost nema podataka o njegovom prebivalištu ili boravištu, ali da joj je poznato da su se njezin otac i stric G. dogovorili da G. svoje nekretnine daruje svom bratu tj. ocu tužiteljice za stvarno, ali kako bi izbjegli plaćanje „števore“, poreza, tada da su se samo formalno podijelili, iako da je stvarna namjera strica G. bila da svom bratu daruje sve predmetne nekretnine. U iskazu tvrdi da nikada nitko ni unutar obitelji tj. njezine braće i sestara, a niti trećih osoba, ni njezinom ocu niti njoj nije osporavao posjed i korištenje predmetnih nekretnina, odnosno vlasništvo. Zadnji puta strica G. tj. tuženika vidjela je 1983. godine kada je bio u Republici Hrvatskoj i nakon toga više im se nije javljao, kao ni itko iz njegove obitelji. Stric G. da je čak i obiteljsku kuću ostavio njezinom ocu, te da je rekao ako koji put dođe da mu se dozvoli da može samo prespavati u njoj.

16. Svjedoci su iskazivali uvjerljivo i razumljivo i zbog toga sud je njihove iskaze prihvatio kao vjerodostojne, te je poklonio vjeru njihovim iskazima, kao i iskazu tužiteljice.

17. U ukupnosti svih provedenih dokaza, a poklanjajući vjeru iskazu svjedoka Rajka Macure i tužiteljice na okolnost da je između oca tužiteljice i njegovog brata G. Š. bila izvršena samo formalno dioba 1983. godine,

a da se u stvarnosti radilo o darovanju, a posebno uvidom u ovjeru izvršenu od strane Općinske uprave društvenih prihoda Umag odnosno danas tzv. Porezne uprave pod brojem UP/I-04-2/206-1983 od 14. veljače 1983. godine prema kojoj je utvrđeno da se za razvrgnuće zajednice na predmetnim nekretninama ne tretira kao promet nekretnina uz naknadu i da stoga ne podliježe plaćanju poreza na promet nekretnina i prava, sud je dakle, poklanjajući vjeru iskazima same tužiteljice i svjedoka R. M., utvrdio da je između oca tužiteljice i njegovog brata u stvarnosti izvršeno darovanje nekretnina budući da se od tada u samostalnom, nesmetanom i poštenom posjedu svih predmetnih nekretnina u cijelosti nalazio isključivo otac tužiteljice, a nakon njegove smrti i prema dogovoru nasljednika tužiteljičinog oca, isključivo i samo tužiteljica. Naime, u slučaju da bi bilo između Š. M. i Š. G. sklopljen darovni ugovor, a s obzirom na

činjenicu tada bi bila postojala obveza plaćanja poreza, ali kako bi to stranke izbjegle formalno su izvršile diobu.

18. Iz provedenih dokaza utvrđeno je da je posjed tužiteljice na predmetnim nekretninama samostalan, pošten, miran i istinit.

19. Nadalje, je utvrđeno da posjed predmetnih nekretnina nije nikad bio oduzet tužiteljici, ni njezinom pravnom predniku (ocu) i da su tužiteljica i njezin pravni prednik najmanje 35 godina u posjedu predmetnih nekretnina.

20. Tužiteljica je dokazala da ona i njezin pravni prednik su bili u posjedu predmetnih nekretnina. Tužiteljica je i nadalje u samostalnom posjedu. Pošten posjed se presumira. A tuženik nije dokazao nepoštenje posjeda tužiteljice. Tužiteljica je cijeneći dosjedanje po svom pravnom predniku stekla pravo vlasništva predmetnih nekretnina.

21. Stjecanje vlasništva putem dosjelosti je originarni način stjecanja, a stjecatelj ne izvodi svoje pravo iz prednikova prava, nego ga neovisno o njegovom pravu stječe onoliko koliko ga posjeduje, u konkretnom slučaju stječe pravo vlasništva bez eventualnih tereta koji bi ga mogli teretiti. Iako je redoviti način stjecanja prava vlasništva upis u zemljišne knjige na temelju pravnog posla, zakon dopušta i drukčiji način stjecanja, kao što je u konkretnom slučaju primjenom instituta dosjelosti. Pravni učinci dosjelosti nastupaju po samom pravu čim se ispune sve pretpostavke stjecanja tim putem. Institut dosjelosti se primjenjuje kako bi se stvarno stanje uskladilo sa pravnim.

22. Kroz posjedovanje predmetnih nekretnina u primjeni je bio Zakon o osnovnim vlasničko pravnim odnosima (Službeni list SFRJ 6/1980, 36/1990, Narodne novine 53/1991, 91/1996, dalje: ZOVO) i sada važeći Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014, dalje: ZV). Odredbom čl. 18. st. 5. ZV-a posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno, a također i za vrijeme važenja ZOVO-a (čl. 72. st. 3.).

23. Tužiteljica, ni njezini pravni prednik, posjed spornih nekretnina nisu pribavili silom, prijevarom ili zlouporabom povjerenja, a nije utvrđeno da ne bi imali pravo na posjed.

24. Ispunjeni su uvjeti za originarnim stjecanjem predmetne nekretnine dosjelošću i iz čl. 159. i 160. ZV-a. Zakon razlikuje dva načina stjecanja vlasništva dosjelošću i to redovitu i izvanrednu. Za redovitu dosjelost potrebno je da samostalni posjednik čiji je posjed zakonit, istinit i pošten posjeduje neprekidno 20 godina. Na temelju provedenih dokaza utvrđeno je da je tužiteljica i njezin pravni prednik u samostalnom posjedu više od 35 godina.

25. U konkretnom slučaju utvrđeno je da stvarno ekonomsko stanje, odnosno da posjed izvršava samo tužiteljica, pa taj raskorak valja uskladiti sa pravnim stanjem.

26. Prema čl. 130. st. 1. ZV-a tko stekne pravo vlasništva nekretnine na temelju zakona (a tu spada dosjelost), ovlašten je ishoditi upis stečenog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi.

27. Slijedom svega naprijed navedenog presuđeno je kao u izreci.

U Bujama-Buie, dana 03. ožujka 2022. godine

S u t k i nj a:

mr. sc. Marčela Štefanuti, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove Presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka, u roku od 15 dana i počinje teći danom objave Presude.

Dna:

1. Pun. tužiteljice,

2. Privremenoj zastupnici tuženika.

Po pravomoćnosti:

- Porezna uprava, Ispostava Umag.