REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

Industrijska cesta 15

Poslovni broj: 3 Psp-14/2020-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Sesvetama, po sucu pojedincu Ireni Čabrijan, u pravnoj stvari tužiteljice I.M. iz Z., OIB: ..., zastupane po punomoćniku M.K., odvjetniku u Z., protiv tuženika T.M. iz S., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik D.R., odvjetnik u S., radi smetanja posjeda, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 20. siječnja 2022. u prisutnosti stranaka i njihovih punomoćnika, 3. ožujka 2022.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

„I Utvrđuje se da je dana 09.06.2020. tuženi T.M. OIB:..., S. smetao tužiteljicu I.M., OIB:..., Z. u posjedu nekretnine upisane kod Općinskog suda u Sesvetama, zemljišno-knjižni odjel Sesvete, k.o. S.K., zk.ul. ..., kč.br. ..., koja u naravi predstavlja dvorište P.P. i kuću br. 5, zgrada P.P., ukupne površine 449 m2 i to na način da je izmijenio bravu na ulaznim vratima opisane nekretnine, te stoga se tuženiku nalaže predati ključeve od brave ulaznih vrata predmetne nekretnine u posjed tužitelja, a ujedno se zabranjuje tuženom svako takvo ili slično smetanje u buduće, sve u roku 8 (osam) dana, pod prijetnjom ovrhe.

II Tuženik su dužan tužiteljici naknaditi parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do dana plateža po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a, sve u roku od 15 dana.“

II. Nalaže se tužiteljici nadoknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Iz navoda tužbe proizlazi kako je tužiteljica suvlasnica u ½ dijela nekretnine pobliže opisane u točki I. izreke ove odluke, koja u naravi predstavlja zgradu i dvorište u S. na adresi ... . Tužiteljica u tužbi tvrdi kako je imala ključ ulaznih vrata navedene kuće, kojim je nesmetano otključavala ulazna vrata, te da joj je 09.06.2020. ulazak u kuću onemogućen jer je tuženik zamijenio bravu na ulaznim vratima i na taj način onemogućio joj da slobodno ulazi u kuću i koristi svoj suvlasnički dio, o čemu je ona obavijestila policiju. Kako je tuženik odbio njen zahtjev da uspostavi prijašnje stanje te ugradi staru bravu, tužiteljica je predložila sudu da utvrdi navedeni čin smetanja posjeda, da naloži tuženiku predaju joj ključeva brave ulaznih vrata u posjed i zabrani mu svako takvo ili slično smetanje u buduće, kao i da joj nadoknadi parnični trošak.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu prvenstveno ističe kako tužiteljica u tužbi nije navela kada je on navodno promijenio bravu, stoga prvenstveno tužbu predlaže odbaciti zbog propuštanja subjektivnog i objektivnog roka. Također navodi kako tužiteljica ne živi na navedenoj adresi od ožujka 2013. te da nema nikakvih saznanja o održavanju navedene kuće oko koje se među strankama kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu vodi spor radi utvrđenja bračne stečevine pod brojem P- 2335/15, a ističe i kako je tužiteljica protiv njega ustala tužbom za naknadu štete jer da upravo od 2013. ne koristi navedenu nekretninu, što prema njegovom mišljenju također dokazuje kako tužiteljica nema nikakvih saznanja je li i kada promijenjena brava na vratima kuće u kojoj tuženik živi. S obzirom na iznijeto, kako tužiteljica u tužbi, osim što tvrdi da je navodno 09.06.2020. pokušala ući u kuću u kojoj živi tuženik, ne navodi niti jedan dokaz o tome kada je tuženik promijenio bravu na ulaznim vratima kuće, tuženik smatra da je tužbeni zahtjev neosnovan pa isti predlaže odbiti, potražujući naknadu parničnog troška.

3. Sud je tijekom postupka pročitao potvrdu ministarstva, policijske postaja (list 5 spisa), neslužbenu kopiju izvatka iz zemljišne knjige (6), izvršio je uvid u spis ovog suda posl. broj P-33/20, tužbu u predmetu ovoga suda posl. broj P-658/14 (33-35), presliku kupoprodajnog ugovora (36-39), presliku izvatka iz zemljišne knjige (40), izvod iz katastra (41), prijepis posjedovnog lista (42), rješenje ovog suda posl. br. R1- 47/2014 (43), prijedlog privremene mjere (46), rješenje u predmetu P-2335/15 (48- 50) te je izveo dokaz saslušanjem svjedoka A.M. i tužiteljice te tuženika, kao stranaka u postupku.

4. Ocjenom izvedenih dokaza, sud je utvrdio kako tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

5. Među strankama je nesporno kako su one bivši supružnici i da je tužiteljica nakon razvoda braka početkom ... godine, točnije ... odselila iz predmetne nekretnine u S., koja je u zemljišnim knjigama upisana kao suvlasništvo stranaka, svakog u ½ dijela, a koju nekretninu su stranke stekle kupnjom od ranijeg vlasnika M.J. 1991. godine, što je razvidno i iz dokumentacije u spisu.

6. Iz potvrde ministarstva, uprave, policijske postaje od 10.06.2020. proizlazi kako je ovdje tužiteljica 09.06.2020. prijavila policiji da je njen bivši suprug, ovdje tuženik, promijenio bravu na ulaznim vratima kuće u S.

7. Nesporno je i kako se među strankama vodi više sudskih postupaka, pa tako radi utvrđenja bračne stečevine, razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnina te isplata.

8. Sporno jest je li tuženik smetao tužiteljicu u (su)posjedu navedene nekretnine na u tužbi opisani način, a za što da bi ona saznala 09.06.2020.

9. Tužiteljica u svom iskazu u bitnome navodi kako je tuženik bravu na ulaznim vratima predmetne kuće promijenio 28.01.2013. tj. dan nakon što je ona s djecom napustila kuću i otišla živjeti u podstanare, a to je utvrdila nakon što već idućeg dana prilikom pokušaja uzimanja još nekih stvari u kuću svojim ključem više nije mogla ući. Potom da je tuženik bravu promijenio još jednom 2013. jer je izgubio ključ kuće. Nakon što je tuženik u predmetu koji se kod ovoga suda vodi pod brojem P-33/2020 izjavio da se na kući još uvijek nalaze iste brave koje su se na vratima nalazile i u vrijeme njena iseljenja, tužiteljica je smatrala kako je tuženik na vrata vratio upravo onu bravu koja se na tamo nalazila u trenutku njena iseljenja, stoga je to 09.06.2020. išla provjeriti, no u kuću ključevima koje je imala nije mogla ući. Tužiteljica je u svom iskazu potvrdila kako je već nakon iseljenja iz kuće i prve promjene brave podnijela prijedlog za izdavanje privremene mjere radi predaje joj ključa promijenjene brave, a drugi prijedlog istog sadržaja podnijela je nakon toga i 1.6.2015., jer je mislila da je brava promijenjena, no tada bravu nije ni provjeravala, niti je pokušala ući u kuću. Iz tužiteljičina iskaza nadalje proizlazi i kako zbog maltretiranja od strane tuženika ne želi vidjeti niti njega, niti kuću, stoga tamo, iako je suvlasnica kuće, niti ne odlazi jer ne želi probleme, a misli da njenih stvari tamo više ni nema jer ih je tuženik pobacao. 10. Iz iskaza tuženika u bitnome proizlazi kako je on bravu na ulaznim vratima predmetne kuće promijenio krajem 2013. tj. početkom 2014. godine, i to zbog njena kvara, i to je bio jedini put kada je mijenjao bravu, no poriče da je bravu promijenio neposredno nakon tužiteljičinog iseljenja 27.01.2013. Tvrdi kako je tužiteljica nakon toga u nekoliko navrata dolazila u kuću ali nije ulazila svojim ključem već joj je on otključavao vrata, a ključeve promijenjene brave doista joj nije predao. U odnosu na navode iznesene u njegovom podnesku iz predmeta koji se kod ovog suda vodi pod brojem P-33/20 tuženik je pojasnio kako ga je njegov odvjetnik, kada je napisao da se na kući još uvijek nalaze iste brave kao u trenutku tužiteljičinog iseljenja, možda krivo shvatio, no brave na vratima doista su iste još od kraja 2013. odnosno početka 2014. godine. Iz iskaza tuženika nadalje proizlazi kako je tužiteljica prilikom i nakon iseljenja odnijela sve svoje stvari osim nekoliko kutija od kojih je dio otuđen u svojedobnoj provali u kuću.

11. Iz iskaza svjedokinje A.M., kćeri stranaka, proizlazi kako je tuženik bravu na ulaznim vratima predmetne kuće doista promijenio, no to je učinio još negdje 2013. ili 2014. godine, a to joj je poznato jer ona inače povremeno dolazi u kuću stranaka pa tako zna da brava naknadno nije mijenjana.

12. Iskaze tuženika i svjedokinje A.M. sud je ocijenio vjerodostojnim jer su u bitnim dijelovima suglasni, jasni i uvjerljivi pa im sud nema razloga ne vjerovati, dok je iskaz tužiteljice ocijenjen nevjerodostojnim i nelogičnim te usmjerenim isključivo ostvarenju vlastita uspjeha u ovoj parnici.

13. Prema odredbi čl. 21. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (N.N. broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09. i 143/12., 152/14. - dalje ZVDSP) određeno je da koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda, prema st. 3. istog članka pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od trideset dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastaloga smetanja, a prema st. 4. istog članka pravo na zaštitu posjeda ostvaruje se u posebnom postupku pred sudom (postupak zbog smetanja posjeda) ili putem samopomoći.

13. Nadalje, prema odredbi čl. 22. st. 1. ZVDSP-a posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnoga stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće, a prema čl. 24. ZVDSP-a to može učiniti i svaki suposjednik putem suda od samostalnog smetanja treće osobe.

14. Iz spisa proizlazi da je tužiteljica tužbom zatražila zaštitu od smetanja (su)posjeda predmetne nekretnine, stoga je ona u ovom postupku trebala dokazati da je prije izvršenog smetanja bila u barem mirnom posjedu navedene nekretnine, da ju je tuženik u tom mirnom (su)posjedu zasmetao i na koji način je oduzeo njen (su)posjed, te da je zahtjev za zaštitu svog posjedovnog prava sudu podnijela u roku iz čl. 21. st. 3. ZVDSP-a.

15. U odnosu na prigovor (ne)pravovremenosti tužbe, sud je ocijenio kako je ovaj prigovor tuženika osnovan. Naime, iz suglasnih iskaza tuženika i svjedokinje A.M. proizlazi da je tuženik doista promijenio bravu na ulaznim vratima kuće u S., no to je učinio još tijekom 2013. odnosno 2014. godine. Da je tome tako, proizlazi i iz sadržaja tužbe tužiteljice iz predmeta ovoga suda posl. broj P-658/14 (list 33 spisa), kao i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Stalne službe u Sesvetama posl. br. P-2335/15 (list 48-50) kojim je odbijen prijedlog tužiteljice za donošenje privremene mjere, pored ostalog, i predajom ključeva brave ulaznih vrata kuće, a konačno tužiteljica u svom iskazu niti ne tvrdi da bi u međuvremenu od 2013. tj. 2014. tuženik mijenjao bravu, već ističe kako je 09.06.2020. došla provjeriti navode iz podneska tuženika jer je smatrala da je na vrata vratio staru bravu. Slijedom navedenog, tužiteljica prema ocjeni ovoga suda nije dokazala niti da je tužbu podnijela pravovremeno, jer je utvrđeno da je brava na vratima promijenjena od strane tuženika još 2013. ili 2014. godine dok je tužba u ovom predmetu podnesena 10.06.2020., a niti je tužiteljica dokazala da ju je tuženik, za što tvrdi da je saznala 09.06.2020., smetao u posjedu navedene nekretnine, budući da se tužiteljica u posljednjem mirnom (su)posjedu navedene nekretnine evidentno ne nalazi još od 27. siječnja 2013., kada je od tamo iselila, i od kada svojim ključevima u kuću, kako i sama navodi, više nije mogla ni ulaziti.

16. Slijedom iznijetog, sud je utvrdio kako tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan stoga ga je valjalo odbiti i odlučiti kao u točki I. izreke ove odluke.

17. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (N.N. broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 79/19, dalje: ZPP), a odnosi se na trošak zastupanja tuženika po punomoćniku u vidu jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupak prema tbr. 7/2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika u visini od 200 bodova, što prema vrijednosti jednog boda od 10,00 kn po tbr. 50. tarife iznosi 2.000,00 kn, a što uvećano za 25% pripadajućeg PDV-a iznosi 2.500,00 kn. Tuženiku nije priznat i zatražen trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu budući da plaćanje navedene pristojbe dospijeva tek po pravomoćnom okončanju postupka, i to ovisno o uspjehu stranaka u postupku pa on taj trošak nije ni imao.

U Sesvetama 3. ožujka 2022.

S U D A C

Irena Čabrijan v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave istog, o žalbi odlučuje županijski sud, a podnosi se putem ovoga suda, u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava.

DNA:

1. pun. tužiteljice

2. pun. tuženika