Republika Hrvatska

Povrv-291/2020-12

Općinski sud u Bjelovaru

J. Jelačića 3, Bjelovar

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru po sucu toga suda Miroslavu Borkoviću kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice H. r., javne ustanove iz Z., OIB ..., kojeg zastupaju punomoćnici Odvjetničkog društva H. & partneri d.o.o. Z., protiv tužene A. B. iz B., OIB ..., radi isplate, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave 19. siječnja 2022. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i u odsutnosti uredno pozvane tužene, primjenom čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP), dana 3. ožujka 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika M. Č. P. iz B., broj Ovrv-1831/2020 od 19. listopada 2020.:

- u dijelu kojim je naloženo tuženoj kao ovršeniku da tužitelju kao ovrhovoditelju isplati iznos zakonskih zateznih kamata po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koje teku:

- na iznos od 80,00 kn od 20. srpnja 2019. do 29. listopada 2020.,

- na iznos od 80,00 kn od 22. kolovoza 2019. do 29. listopada 2020., u roku od 8 dana.

II. Ukida se platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika M. Č. P. iz B., broj Ovrv-1831/2020 od 19. listopada 2020.:

- u dijelu kojim je naloženo tuženoj kao ovršeniku da tužitelju kao ovrhovoditelju isplati iznos od 160,00 kn (slovima: stošesdesetkuna) u roku od 8 dana i u tom dijelu zahtjev se odbija kao neosnovan,

- u dijelu kojim je naloženo tuženoj kao ovršeniku da tužitelju kao ovrhovoditelju naknadi nastali i predvidivi trošak ovršnog postupka u ukupnom iznosu od 806,25 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od 19. listopada 2020. kao dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate, sve u roku od 8 dana.

III. Nalaže se tuženoj da tužitelju plati parnične troškove u iznosu od 800,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od dana donošenja ove presude do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je kao ovrhovoditelj protiv tužene kao ovršenika na temelju vjerodostojne isprave javnom bilježniku M. Č. P. iz B. podnio prijedlog za ovrhu općenito na imovini ovršenika. Povodom takvog prijedloga javni bilježnik donio je rješenje o ovrsi broj Ovrv-1831/2020 od 19. listopada 2020. kojim je ovršeniku naloženo da plati iznos glavne tražbine od 480,00 kn, troškove postupka i zakonske zatezne kamate, a radi naplate navedene tražbine određena je ovrha. Istovremeno je ovrhovoditelju odmjeren trošak postupka u ukupnom iznosu od 806,25 kn.

2. Protiv opisanog rješenja o ovrsi tužena je kao ovršenik pravodobno izjavila prigovor u kojem tvrdi da je njezino dugovanje manje od duga iz pobijane odluke pa predlaže da rješenje o ovrsi stavi izvan snage.

3. Nakon podnesenog prigovora protiv rješenja o ovrsi koje je donio javni bilježnik, javni bilježnik je spis proslijedio ovome sudu radi odlučivanja o podnesenom prigovoru. Potom je ovaj sud rješenjem i zaključkom broj Povrv-291/2020-3 od 15. veljače 2021. stavio izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha radi naplate iznosa od 160,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama, ukinuo provedene radnje i riješio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Ovo rješenje utemeljeno je na odredbi čl. 58. st. 3. Ovršnog zakona i postalo je pravomoćno 26. veljače 2021.. Istovremeno je zaključkom utvrđeno da je rješenje o ovrsi postalo pravomoćno i ovršno 10. studenoga 2020. u dijelu u kojem je određena ovrha radi naplate iznosa od 320,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama.

4. Tijekom postupka sud je pročitao izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga, nalog za plaćanje i izvadak iz evidencija pretplatnika za tuženu.

5. Izvedeni dokazi ocijenjeni su u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a.

6. Među strankama je sporno da li je tužena dužna tužitelju platiti radiotelevizijsku pristojbu za srpanj i za kolovoz 2019. u iznosu od 80,00 kn mjesečno, tj. u ukupnom iznosu od 160,00 kn, time da su te tražbine dospjele 19. srpnja i 21. kolovoza 2019..

7. Odredbom čl. 34. st. 1. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji (Narodne novine br. 137/10, 76/12, 78/16, 46/17, 73/17 i 94/18) propisano je da je svatko tko ima u vlasništvu ili posjedu radijski i televizijski prijamnik odnosno drugi uređaj za prijam radijskog ili audiovizualnog programa na području Republike Hrvatske koje je pokriveno prijenosnim signalom dužan Hrvatskoj radioteleviziji plaćati mjesečnu pristojbu utvrđenu čl. 35. st. 2. toga Zakona.

8. Tužena je uz prigovor na rješenje o ovrsi dostavila presliku univerzalnog naloga za plaćanje iz kojeg proizlazi da je 29. listopada 2020. na tužiteljev račun uplatila iznos od 160,00 kn, a opisujući svrhu plaćanja u nalogu je naznačila "pristojba za 7 i 8 mj 2019.".

Tužitelj osporava tuženičinu tvrdnju da su tom uplatom namirene tražbine za srpanj i kolovoz 2019. uz obrazloženje da tužitelj nema evidentirane uplate na ime tog dugovanja jer tužena prilikom plaćanja nije navela poziv na broj.

Nije sporno da je tužena obveznik plaćanja radiotelevizijske pristojbe, a sud iz sadržaja opisanog naloga za plaćanje utvrđuje da je ona 29. listopada 2020. platila svoju obvezu za srpanj i kolovoz 2019.. Ovakav zaključak suda proizlazi kako iz činjenice da je tužena prilikom plaćanja izričito naznačila da plaća upravo pristojbenu obvezu za srpanj i kolovoz 2019., tako i iz činjenice da plaćeni iznos od 160,00 kn odgovara visini radiotelevizijske pristojbe za dva mjeseca. Okolnost da tužitelj nije evidentirao takvu uplatu uz obrazloženje da tužena prilikom plaćanja nije navela poziv na broj ne može se prihvatiti jer je tužena u nalogu za plaćanje jasno i razumljivo opisala koju obvezu plaća iznosom od 160,00 kn (može se primijetiti da u spisu nema traga o tome da bi tužitelj plaćeni iznos od 160,00 kn koji nije mogao evidentirati vratio tuženoj).

9. Sukladno tome, platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika ukinut je u dijelu koji se odnosi na plaćanje glavne tražbine u iznosu od 160,00 kn (toč. II., podstavak 1. izreke).

10. Tužena je temeljem čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18) tužitelju na plaćene mjesečne iznose radiotelevizijske pristojbe dužna platiti zakonske zatezne kamate koje teku od dospijeća pojedine mjesečne tražbine do 29. listopada 2020. kao dana plaćanja tih tražbina, sve kako je naloženo u toč. I. izreke ove presude.

11. Stoga je temeljem odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. Č. P. iz B. broj Ovrv-1831/2020 od 19. listopada 2020. djelomično održan na snazi (radi naplate zakonskih zateznih kamata) i djelomično je ukinut (radi naplate glavne tražbine) i odlučeno je kao u toč. I. i u toč. II., podstavak 1. izreke presude. S obzirom na to da ovršni postupak proveden kod javnog bilježnika i postupak proveden pred sudom u odnosu na troškove predstavljaju jednu cjelinu, valjalo je odluku javnog bilježnika o troškovima u cijelosti ukinuti ovom presudom (toč. II., podstavak 2. izreke) i potom donijeti jednu odluku o troškovima cjelokupnog postupka.

12. Odluka o troškovima postupka iz toč. III. izreke temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, pri čemu sud smatra da postupak proveden pred javnim bilježnikom i postupak proveden pred sudom čine jednu cjelinu. S obzirom na činjenicu da je tužitelj prijedlogom za ovrhu zahtijevao naplatu tražbine u ukupnom iznosu od 480,00 kn, da je dio te tražbine u iznosu od 320,00 kn nesporni dug tužene za koji je zaključkom od 15. veljače 2021. utvrđena pravomoćnost i ovršnost donesenog rješenja o ovrsi i da je tužena dio te tražbine u iznosu od 160,00 kn platila 29. listopada 2020., tj. nakon pokretanja postupka (prijedlog za ovrhu podnesen je javnom bilježniku 26. lipnja 2020.), sud smatra da je tužitelj u cijelosti uspio u ovom sporu pa mu je tužna dužna naknaditi troškove postupka (toč. III. izreke).

Ti troškovi ukupno iznose 800,00 kn i odnose se na jednokratnu nagradu za zastupanje punomoćnika (u toj nagradi sadržan je i trošak sastava prijedloga za ovrhu) u iznosu od 500,00 kn, javnobilježničku nagradu u iznosu od 60,00 kn, PDV na te iznose od 140,00 kn i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 100,00 kn. Ovi troškovi bili su potrebni za vođenje parnice, a odmjereni su sukladno vrijednosti predmeta spora, Odvjetničkoj tarifi i Tarifi sudskih pristojbi. Tužitelju nisu priznati nastali troškovi dostave javnog bilježnika s PDV-om u iznosu od 37,50 kn jer u spisu predmeta nema dokaza o visini tih troškova. Tužitelju nisu priznati ni predvidivi troškovi ovrhe u ukupnom iznosu od 506,25 kn koji se odnose na trošak izvida i pribave pravomoćnosti od 250,00 kn s PDV-om od 62,50 kn, trošak klauzule pravomoćnosti i ovršnosti od 30,00 kn s PDV-om od 7,50 kn i trošak sastava prijedloga radi provedbe ovrhe od 125,00 kn s PDV-om od 31,25 kn, jer takvi predvidivi troškovi nisu nastali.

13. Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci.

U Bjelovaru 3. ožujka 2022.

Sudac

Miroslav Borković v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka presude nadležnom županijskom sudu putem ovoga suda, pisano u tri istovjetna primjerka. Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (osim zbog povrede iz čl. 354. st. 1. toč. 3. toga Zakona) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.