Poslovni broj: Usž-4252/20-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mirjane Čačić, predsjednice vijeća, Arme Vagner Popović i Ane Berlengi Fellner, članova vijeća te više sudske savjetnice Glorjane Čičak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja D. i H. D., oboje iz S., oboje zastupane po punomoćniku I. M., odvjetniku u S., protiv tuženika Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja Republike Hrvatske, Z., uz sudjelovanje zainteresiranih osoba H. G. B. iz S., i I. B. G. iz S., radi obnove postupka, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsIgr-194/20 od 26. lipnja 2020., na sjednici vijeća održanoj 3. ožujka 2022.

p r e s u d i o  j e

Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsIgr-194/20 od 26. lipnja 2020.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim su tužiteljice tražile poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-350-05/12- 02/397, urbroj: 531-05-2-2-1-12-2 od 10. listopada 2012. i rješenja S.-d. županije, Grada S., Upravnog odjela za urbanizam, graditeljstvo i zaštitu okoliša, klasa: UP/I- 350-05/08-01/0586, urbroj: 2181/01-03-03/18-12-0041 od 23. svibnja 2012., te je odbijen zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.

2. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljica izjavljena protiv navedenog prvostupanjskog rješenja od 23. svibnja 2012., kojim je na snazi ostavljeno rješenje Ureda za prostorno uređenje, stambene i komunalne poslove, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Sjedište S., klasa: UP/I-350-05/94-02/220, urbroj: 2181- 04-94-03 od 6. prosinca 1994., a kojim je rješenjem određeno zadržavanje u prostoru pomoćnog objekta izgrađenog na č.zem. 7713/4 k.o. S..

3. U žalbi protiv pobijane presude prvostupanjskog suda tužiteljice smatraju da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je presudu donio primjenom odredbi Zakona o postupanju s objektima građenim protivno prostornim planovima i bez odobrenja za građenje (Narodne novine, broj 33/92.), koji je prestao važiti temeljem Zakona o proglašenju Zakona o prestanku važenja Zakona o postupanju s objektima građevnim protivno prostornim planovima i bez odobrenja za građenje (Narodne novine, broj 3/95.) te da je trebalo primijeniti Zakon o prostornom uređenju i gradnji (Narodne novine, broj 76/07., 38/09., 55/11. i 90/11.). Predlažu da Sud uvaži žalbu.

4. Tuženik i zainteresirane osobe, iako uredno pozvani, nisu dali odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ocjenjujući zakonitost prvostupanjske presude u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud nalazi da je osporena presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljica pravilna i zakonita kako u pogledu utvrđenih činjenica tako i u pogledu primjene materijalnog prava, te ne nalazi povreda pravila sudskog postupka.

7. Prvostupanjski sud je potvrdio pravilnim rješenja upravnih tijela donesena u ponovljenom postupku nakon iscrpno provedenog dokaznog postupka i pribavljanja službenih podataka nadležnog tijela za katastar koji predstavljaju javne isprave da se u konkretnom slučaju radi o objektu čija je izgradnja započeta do dana stupanja na snagu Zakona o postupanju s objektima građenim protivno prostornim planovima i bez odobrenja za građenje (Narodne novine, broj 33/92.), na način da su izvedeni konstruktivni dijelovi najmanje jedne etaže sukladno odredbi članka 1. stavak 3. toga Zakona slijedom čega je pravilno ostavljeno na snazi rješenje od 6. prosinca 1994., kojim je u primjeni navedenog Zakona, kao materijalnog propisa mjerodavnog za predmetnu stvar, određeno zadržavanje u prostoru toga objekta. Pri tome je tuženik osnovano zaključio da ukoliko armirano-betonska ploča i nije bila izvedena u cijelosti, to ne znači da nisu izvedeni konstruktivni dijelovi jedne etaže jer krovište može biti izvedeno i na drugi način pa uzimajući u obzir i mjerodavne službene podatke tijela nadležnog za katastar proizlazi da se radilo o objektu u smislu odredbe članka 1. stavak 3. navedenog Zakona kojom je propisano da se objektom čija je izgradnja započeta u smislu toga Zakona smatra objekt kojemu su do dana stupanja na snagu toga Zakona izvedeni konstruktivni dijelovi najmanje jedne etaže.

8. Žalbeni navod pogrešne primjene materijalnog prava nije osnovan budući se ovdje radi o obnovi postupka okončanog rješenjem od 6. prosinca 1994., kojim je određeno zadržavanje u prostoru predmetnog pomoćnog objekta temeljem odredaba tada važećeg Zakona o postupanju s objektima građenim protivno prostornim planovima i bez odobrenja za građenje, pa se u obnovi toga postupka nakon što je strankama dozvoljeno ponavljanje upravnog postupka primjenjuje zakon na temelju kojeg je rješenje koje je predmetom obnove postupka i doneseno.

9. Kako tužiteljice žalbenim navodima nisu dovele u sumnju zakonitost presude prvostupanjskog suda, to ovaj Sud nije imao osnove za uvaženje žalbe.

10. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 74. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.), odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu 3. ožujka 2022.

Predsjednica vijeća

Mirjana Čačić, v.r.