REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr 143/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ileane Vinja kao predsjednice vijeća, te Ranka Marijana i Melite Božičević-Grbić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenika V. Ž., zbog kaznenog djela iz čl. 218. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/09. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08., 57/11., 125/11. i 143/12. - dalje: KZ/97.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, koju čine presuda Općinskog suda u Šibeniku od 10. srpnja 2020., broj K-200/2018- 33, i presuda Županijskog suda u Zagrebu od 23. studenog 2020., broj Kž-740/2020- 7, u sjednici održanoj 3. ožujka 2022.,

p r e s u d i o  j e :

Odbija se zahtjev osuđenika V. Ž. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Šibeniku, V. Ž. je proglašen krivim zbog kaznenog djela iz čl. 218. st. 1. KZ/97., pa je na temelju citirane zakonske odredbe i čl. 57. st. 2. toč. b. KZ/97., osuđen na kaznu zatvora u trajanju jedne godine. Na temelju čl. 67. KZ/97., prvostupanjski sud je primijenio uvjetnu osudu (koja u izreci prvostupanjske presude nije izričito označena), na način da se kazna zatvora neće izvršiti ukoliko V. Ž. u roku tri godine ne počini novo kazneno djelo. Protiv navedene prvostupanjske presude, žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o uvjetnoj osudi. Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, prihvatio je žalbu državnog odvjetnika i preinačio prvostupanjsku presudu na način da je V. Ž. osudio na kaznu zatvora u trajanju jedne godine i četiri mjeseca.

2. Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, koju čine presuda Općinskog suda u Šibeniku od 10. srpnja 2020., broj K-200/2018-33, i presuda

III Kr 143/2021-3

Županijskog suda u Zagrebu od 23. studenog 2020., broj Kž-740/2020-7, podnio je osuđenik V. Ž., putem branitelja A. Ć., odvjetnika iz S. U zahtjevu je označen jedino razlog iz čl. 517. st. 1. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), ali iz sadržaja zahtjeva proizlazi i osporavanje utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni. Predlaže se preinačiti presudu Županijskog suda u Zagrebu i odbiti žalbu državnog odvjetnika, odnosno ukinuti presudu Županijskog suda u Zagrebu i predmet vratiti na ponovno odlučivanje žalbenom vijeću drugostupanjskog suda.

3. Postupajući u skladu s čl. 518. st. 4. ZKP/08. spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koje je podnijelo odgovor na zahtjev u kojem se iznosi stav kako zahtjev nije osnovan.

4. Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude je neosnovan.

5. Nasuprot tvrdnji podnositelja zahtjeva, drugostupanjski sud je ocijenio sve istaknute žalbene razloge, uslijed čega nije ostvarena povreda odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku a koja povreda je mogla utjecati na presudu. Drugostupanjski sud je ispitivao presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnove iz koje se pobija, dok je u obrazloženju cijenio i podnositeljev odgovor na žalbu.

6. Naime, podnositelj zahtjeva ignorira činjenicu da je drugostupanjski sud, očitujući se na žalbene tvrdnje i odgovor na žalbu, jasno izložio zašto je prvostupanjski sud pretjerani značaj dao olakotnim okolnostima. Drugostupanjski sud je, posebno, apostrofirao raniju osuđivanost za istovrsno kazneno djelo, te izložio kako je prvostupanjski sud izveo pogrešan zaključak kada je primijenio uvjetnu osudu. Naime, drugostupanjski sud je jasno istaknuo kako je podnositelj zahtjeva, prije počinjena inkriminiranog kaznenog djela, već bio pravomoćno osuđen zbog istovrsnog kaznenog djela, a nakon počinjenja odnosnog kaznenog djela, opet je bio osuđen zbog istovrsnog kaznenog djela. Jasan je zaključak kako se nije radilo o izdvojenom ekscesu u njegovom ponašanju, a što bi opravdavalo uvjetnu osudu. Obrazlažući kaznu na koju je osudio podnositelja zahtjeva, drugostupanjski sud je, dodatno, istaknuo kako podnositelja zahtjeva nije oštećeniku naknadio niti dio prouzročene štete. Uzimajući u obzir sve utvrđeno, a posebno cijeneći težinu i način počinjenja konkretnog kaznenog djela, drugostupanjski sud je obrazložio kako se svrha kažnjavanja može postići jedino bezuvjetnom kaznom u trajanju jedne godine i četiri mjeseca zatvora.

7. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, drugostupanjski sud nije našao da bi bila ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

8. Usprkos izričitoj i jasnoj odredbi čl. 517. ZKP/08., iz zahtjeva se može iščitati kako podnositelj zahtjeva, generalno, osporava činjenična utvrđenja ("… propušteno je utvrditi činjenično stanje …") te osporava i odluku o kazni („... osuđenik se potpuno

III Kr 143/2021-3

resocijalizirao ...“), premda se ovaj izvanredni pravni lijek ne može podnijeti ni zbog prigovora činjeničnim utvrđenjima niti zbog odluke o kazni. Stoga navedene tvrdnje podnositelja zahtjeva predstavljaju pobijanje utvrđenog činjeničnog stanja i osporavanje odluke o kazni, u pokušaju izazvati odluku suda trećeg stupnja mimo uvjeta predviđenih zakonom.

9. Slijedom iznesenog, a na temelju čl. 519. u svezi čl. 512. ZKP/08., trebalo je odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 3. ožujka 2022.

Predsjednica vijeća:

Ileana Vinja, v.r.