Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Poslovni broj: Gž Ovr-220/2021-2

Vukovar, Županijska 33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Vukovaru, OIB: …, kao drugostupanjski sud, po sucu Krešimiru Biljanu kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja G.Z., iz Z., T.S.R., OIB: ….., protiv ovršenika D.B., iz Z., B.B., OIB:…., zastupan po punomoćnici K.B., odvjetnici iz Z., radi ispražnjenja i predaje nekretnine, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja, protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Ovrs-6/2007-112 od 10. ožujka 2021. dana 03. ožujka 2022.

r i j e š i o  j e

Žalba ovrhovoditelja se odbija kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Ovrs-6/2007-112 od 10. ožujka 2021.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem nastavljen je postupak te je obustavljena ovrha određena rješenjem o ovrsi tada Općinskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Ovrs- 94/2005. od 12. srpnja 2005.

2. Pravodobno podnesenom žalbom ovrhovoditelj pobija prvostupanjsko rješenje iz svih žalbenih razloga i predlaže drugostupanjskom sudu prihvaćanje žalbe, ukidanje pobijanog rješenja i vraćanje predmeta na ponovni postupak. U bitnom osporava zaključak prvostupanjskog suda o tome da svojim postupanjem tijekom postupka zloupotrebljava procesna prava.

Čini nespornim da ovršni postupak traje 15 godina no ta činjenica ne bi trebala predstavljaju odlučujući razlog za obustavu postupka obzirom na uobičajenu duljinu trajanja sudskih postupaka pri čemu napominje kako je točno da je u više navrata određena odgoda ovrhe ali iz razloga što je ovršeniku sa statusom Hrvatskog ratnog vojnog invalida pokušao dati dodatno vrijeme za podmirenje režijskih troškova stanovanja jer nije ispunjavao uvjete za dodjelu predmetnog ili bilo kojeg drugog stana u vlasništvu G.Z.

3. Žalba nije osnovana.

4. Ovaj sud je ispitao pobijano rješenje sukladno odredbi članka 365. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13. 89/14. i 70/19. – dalje u tekstu ZPP) u svezi s člankom 19. stavak 1. Ovršnog zakona/96. (NN 57/96., 29/99., 42/00., 173/03., 194/03., 151/04., 88/05., 121/05., 67/08., 139/10., 154/11., 70/12. - dalje u tekstu OZ/96.) te utvrđuje da je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo te nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud kao drugostupanjski pazi po službenoj dužnosti.

5. Iz stanja spisa proizlazi da je ovrhovoditelj 19. svibnja 2005. podnio prijedlog za ovrhu na temelju ovršne isprave – presude Općinskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Ps-638/2003. od 12. listopada 2004. radi iseljenja iz predmetnog stana u Z., B.B., drugi kat površine 62,87 m2 te je prvostupanjski sud svojim rješenjem poslovni broj: Ovrs-94/2005-3 od 12. srpnja 2005. (pravomoćno 03. listopada 2006.) odredio predloženu ovrhu.

Nakon pravomoćnosti rješenja o ovrsi zaključkom prvostupanjskog suda Ovrs- 6/2007-27 od 10. siječnja 2007. određena je provedba rješenja za dan 05. veljače 2007. a ujedno je odbijen prijedlog ovršenika za odgodom ovrhe od 19. siječnja 2007. kao neosnovan (rješenje pravomoćno 01. veljače 2007.).

Ročište za provedbu rješenja određeno za 05. veljače 2007. je odgođeno sporazumom stranaka.

Nakon toga je ovrhovoditelj u više navrata predlagao odgodu provedbe rješenja odnosno odgodu ovrhe (podnesci ovrhovoditelja od 13. veljače 2007., 12. studenog 2007., 12. svibnja 2008., 03. prosinca 2008., 04. svibnja 2009., 10. studenog 2009., 29. prosinca 2009., 11. svibnja 2012., 21. veljače 2020.) pri čemu se napominje da su prijedlozi za odgodu ovrhe dostavljani u spis nakon što je sud sukladno prijedlogu ovrhovoditelja već odredio ročište za deložaciju.

6. Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud nakon zastoja postupka isti nastavlja te pozivom na odredbe članka 67. stavak 2. OZ/96., članka 6. Konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda (MU 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10. – dalje Konvencija), članka 4. Zakona o sudovima (NN 28/13., 33/15., 82/15., 82/16., 67/18., 126/19., 130/20., 21/22. – dalje u tekstu ZS) i članka 29. Ustava Republike Hrvatske (NN 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10., 5/14. – dalje u tekstu Ustav RH) obustavlja ovršni postupak.

Svoju odluku u bitnom obrazlaže time da ovrhovoditelj nema stvarnog interesa za provedbom ovrhe jer je u više navrata predlagao odgodu i pored činjenice da su raniji prijedlozi ovršenika za odgodu ovrhe odbijeni kao neosnovani slijedom čega se radi o zlouporabi procesnih prava.

Pri tome napominje da je ovršni postupak hitan postupak koji se mora provesti bez odugovlačenja uj razumnom roku te sud sukladno načelu hitnosti, ekonomičnosti i svrsishodnosti postupka mora imati u vidu navedene odredbe Konvencije, Ustava RH i ZS-a.

7. Činjenična i pravna utvrđenja prvostupanjskog suda u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

Naime iako je ovrhovoditelj formalno tražio provedbu ovrhe podnošenjem prijedloga za ovrhu te se protivio prijedlozima ovršenika za odgodom ovrhe tijekom postupka je u više navrata bez ikakvog opravdanog razloga nakon određivanja ročišta za deložaciju (koje je sam predlagao svojim podnescima) predlagao odgodu ovrhe odnosno zakazanog ročišta.

Prema odredbi članka 13. stavak 1. OZ/96. u ovršenom postupku i postupku osiguranja sud je dužan postupati hitno.

Nadalje prema odredbi članka 10. stavak 1. ZPP-a koja odredba se primjenjuje sukladno odredbi članka 19. stavak 1. OZ/96. sud, stranke i drugi sudionici moraju nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što manje troškova. Sud je dužan onemogućiti svaku zlouporabu prava u postupku.

Po ocijeni ovoga suda ovrhovoditelj je svojim postupanjem u postupku koji se očituje u tome da je najprije predlagao provedbu rješenja odnosno određivanje ročišta za deložaciju a da bi nakon donošenja zaključka suda predlagao odgodu ovrhe bez navođenja opravdanih razloga prouzročio bezrazložno odugovlačenje postupka i povećavao troškove ovrhe.

Na ovaj način je ovrhovoditelj zlouporabio svoja procesna ovlaštenja te je prvostupanjski sud bio dužan spriječiti takvo ponašanje obzirom na odredbu članka 10. stavak 1. ZPP-a.

Predmetni ovršni postupak se vodi već preko 15 godina i pored činjenice da je rješenje o ovrsi pravomoćno te su u dva navrata pravomoćno odbijeni prijedlozi ovršenika za odgodom ovrhe.

Ovršenik kao stranka u postupku ima pravo da se u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama.

Daljnje vođenje ovršnog postupka uz toleriranje postupanja ovrhovoditelja predstavlja i povrjedu prava na pravično suđenje u smislu odredbi članka 6.

Konvencije i članka 29. Ustava RH.

8. Slijedom izloženog prvostupanjski sud je pravilnom primjenom odredbe članka 67. stavak 2. OZ/96. obustavio ovrhu i za to naveo valjane razloge.

9. Stoga je ovaj sud sukladno odredbi članka 380. točka 2. ZPP-a i članka 19. stavak 1. OZ/96. odbio žalbu ovrhovoditelja kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsko rješenje.

Vukovar, 03. ožujka 2022.

Sudac

Krešimir Biljan