REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli-Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Kžzd-2/2022-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca mr. sc. Vere Glasnović Gjoni, kao predsjednice vijeća te sudaca Zdravka Garića i Miroslava Ružića, kao članova vijeća za mladež, uz sudjelovanje Vlatke Turčinov kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog S. P., zbog kaznenog djela iz članka 172. stavak 2. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15; dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi oštećenih kao tužitelja J. i A. P. podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, od 16. studenog 2021., broj Kzd-25/2017-93, od u sjednici održanoj 17. veljače 2022.,

p r e s u d i o j e :

Odbija se žalba oštećenih kao tužitelja mlt. J. i mlt. A. P. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Bjelovaru, na temelju članka 453. točka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), optuženik S. P. oslobođen od optužbe da bi počinio dva kaznena djela protiv braka, obitelji i djece – povredom dužnosti uzdržavanja iz članka 172. stavka 2 KZ/11.

1.1. Na temelju članka 158. stavka 3. ZKP/08 oštećenici A. i J. P. zastupani po majci i zakonskoj zastupnici S. P. su s imovinskopravnim zahtjevom u iznosu od 160. 000,00 kuna upućeni u parnicu.

1.2. Na temelju članka 149. stavka 3. ZKP/08., oštećenici kao tužitelji J. i A. P. obvezni su naknaditi trošak kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1. do 6. ZKP/08, nužne izdatke optuženika i nužne izdatke i nagradu branitelja u roku od 15 dana, a čije će visina biti određena posebnim rješenjem.

2. Protiv ove presude žalbu su podnijeli oštećenici kao tužitelji J. i A. P. putem punomoćnice odvjetnice N. R., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kaznenim sankcijama i troškovima postupka, s prijedlogom „da Županijski sud pobijanu presudu ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje ali drugom sucu pojedincu ili preinači prvostupanjsku presudu i optuženika proglasi krivim za kaznena djela koja mu se stavljaju na teret optužnicom uz odmjeravanje kaznene sankcije predviđene zakonom i dosudom troškova kaznenog postupka oštećenicima kao tužiteljima.“

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Oštećenici kao tužitelji bitnu povredu odredaba kaznenog postupka nalaze u tome što iz izvedenih dokaza proizlazi da optuženik tijekom inkriminiranog razdoblja za oštećenike A. P. i J. P. nije plaćao dužno uzdržavanje uspostavljeno na temelju pravomoćne i ovršne presuda Općinskog suda u Daruvaru, broj P-320/07-33 od 14. srpnja 2008., što predstavlja kazneno djelo, dok suprotno tome sud oslobađajući optuženika od optužbe u obrazloženju presude navodi da neplaćanje dužnog uzdržavanja nije kazneno djelo zbog čega je ta presuda nerazumljiva.

5.1. Suprotno takvim navodima optuženik S. P. oslobođen je optužbe, ne zato što djelo opisano u optužbi nije kazneno djelo, nego zato što je prvostupanjski sud na temelju nalaza i mišljenja vještaka psihijatra doc. dr. sc. D. V. utvrdio da u vrijeme počinjenja djela, dakle u cijelom inkriminiranom razdoblju, optuženik nije mogao shvatiti značenje djela, a niti upravljati svojim postupcima zbog konkretnog biopsihološkog temelja, zbog čega je bila isključena njegova ubrojivost koja kao sastavnica krivnje isključuje krivnju kao subjektivnu sastavnicu kaznenih djela za koja je optuženik terećen, a samim time i nemogućnost njegove kaznene odgovornosti za ta djela. Sama okolnost što je prvostupanjski sud u izreci presude naveo da optuženika S. P. oslobađa od optužbe na temelju članka 453. točka 1. ZKP/08, što je očito pogrešno, dok u obrazloženju presude iznosi razloge iz kojih se dade zaključiti da je optuženika oslobodio od optužbe na temelju članka 453. točka 2. ZKP/08 (postoje okolnosti koje isključuju krivnju), ne bi predstavljala bitnu povredu odredaba kaznenog postupka na koju moguće upiru žalitelji (članak 468. stavak 1. točka 11. ZKP). To iz razloga što izreka oslobađajuće presude ne treba sadržavati zakonski temelj oslobođenja, već će se razlozi navedeni u članku 453. ZKP/08., iz kojih to čini navesti u obrazloženju, kako je to propisano odredbom člankom 459. stavak 9. ZKP/08. Budući da je prvostupanjski sud upravo i određeno i jasno obrazložio činjenice temeljem kojih je utvrdio i razloge kojima se vodio pri zaključivanju da je u konkretnom slučaju isključena krivnja optuženika zbog kaznenih djela za koja je terećen jer je u vrijeme ostvarenja zakonskih obilježja tih kaznenih djela (dva kaznena djela iz članka 172. stavka 2. KZ/11), bio neubrojiv što i jest zakonski temelj za donošenje oslobađajuće presude u smislu članka 453. točka 2. ZKP/08, to nije ostvario apsolutno bitnu postupovnu povredu iz članka 468. stavka 1. točka 11. ZKP/08., jer se pobijana presuda po svojem sastavu i obrazloženju u svemu može pravilno i zakonito ispitati.

6. Daljnju bitnu povredu odredaba kaznenog postupka oštećenici kao tužitelji nalaze u tvrdnji da je izreka presude nerazumljiva i proturječna obrazloženju presude, a posebno jer su razlozi о odlučnim činjenicama nejasni i u znatnoj mjeri proturječni. Obrazlažući tu postupovnu povredu žalitelji navode da razlozi koje sud navodi kao odlučne za donošenje oslobađajuće presude ne proizlaze iz izvedenih dokaza zbog čega se, kako navode, presuda ne može ispitati. Međutim, za takve paušalne tvrdnje nisu dani razlozi u čemu se ti nedostaci sastoje i u čemu se nalazi proturječje, te se iz sadržaja žalbe ne može ni zaključiti da je ista podnesena iz te žalbene osnove. Ono što se u sadržaju žalbe navodi ustvari se odnosi na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje o čemu će biti govora kod ispitivanja presude povodom te žalbene osnove.

7. Slijedom iznesenog, žalbe oštećenika kao tužitelja A. P. i J. P. zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupa nisu osnovane, a niti su povodom žalbi tih oštećenika utvrđene neke druge bitne povrede na čije postojanje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavka 1. točka 1. ZKP/08.

8. Pobijajući utvrđeno činjenično stanje oštećenici kao tužitelji smatraju kako je izvan svake sumnje dokazano da optuženik u inkriminiranom vremenskom razdoblju nije postupio po pravomoćnoj i ovršnoj presudi Općinskog suda u Daruvaru, broj P- 320/07-33 od 14. srpnja 2008., tako da nije, iako je to objektivno mogao, platio niti jedan obrok dužnog uzdržavanja za oštećenike A. P. i J. P. čime je počinio dva kaznena djela iz članka 172. stavka 2. KZ/11. Prigovaraju nalazu i mišljenju vještaka psihijatra doc.dr.sc. D. V. te upućuju na psihijatrijski nalaz i mišljenje psihijatrice dr. E. K. koja je, suprotno zaključku vještaka doc.dr.sc. D. V., utvrdila da optuženik voljno i svjesno upravlja svojim postupcima te da je sposoban za samostalni rad i privređivanje. Uz navedeno, smatraju da je sud propustio cijeniti i valorizirati nalaz i mišljenje psihijatrice dr. E. K. te provesti dopunsko vještačenje obzirom da se nalazi vještaka bitno razilaze pa je sud bio dužan te razlike dopunskim vještačenjem otkloniti. Zaključno oštećenici kao tužitelji smatraju da optuženik nije djelovao u stanju neubrojivosti pa stoga postoji njegova krivnja.

8.1. Protivno stavu oštećenika kao tužitelja, ovaj drugostupanjski sud nalazi da su u pobijanoj presudi argumentirano i valjano ocijenjeni svi izvedeni dokazi, a prije svega nalaz i mišljenje psihijatrijskog vještaka doc.dr.sc. D. V., uz ispravan zaključak prvostupanjskog suda da u odnosu na optuženika postoje okolnosti koje isključuju njegovu krivnju za kaznena djela koja mu se stavljaju na teret.

8.2. Prije svega, treba navesti da u svom nalazu i mišljenju koje se proteže i na raspravi od 16. studenog 2021., psihijatrijski vještak doc.dr.sc. D. V. jasno navodi da optuženik boluje od shizofrenije koja je paradigma prave i trajne duševne bolesti koja se najčešće u svojim akutnim fazama manifestira sumanutim idejama te halucinatomim doživljavanjima uz lediranost afekta, nadalje, da je u akutnim stanjima njegovo opće funkcioniranje narušeno primarno zbog intenziteta psihopatoloških doživljavanja te da po smirivanju akutnih faza ta bolest prelazi u kronična stanja u kojima više dominiraju negativni simptomi shizofrenog oboljenja u vidu smanjenja mogućnosti afektivnog doživljavanja i ekspresije emocija, gubitka interesa za vanjski svijet, upornog ponavljanja nekoliko nepovezanih riječi ili rečenica, zapuštanja brige za higijenu, tjelesno zdravlje i druge svakodnevne obveze, kao i da je u razdoblju od 2010. do 2016., optuženik nije mogao razumjeti značenje svojih postupaka niti upravljati svojom voljom zbog opisane psihopatologije kojom je u potpunosti okupiran, s time da je i odnos iz kojeg proizlazi potreba plaćanja alimentacije - odnos imanja djece s bivšom suprugom, izvor te psihopatologije. Na raspravi od 16. studenog 2021., vještak doc.dr.sc. D. V., a nakon što mu je predočen nalaz i mišljenje vještakinje dr. E. K. iz 2007., naveo je da i dalje ostaje pri svom pisanom nalazu i mišljenju i da navedeni nalaz i mišljenje dr. E. K. iz 2007., ne utječu na njegov nalaz. U odnosu na takav nalaz vještaka doc.dr.sc. D. V., ovaj sud kao i sud prvog stupnja, smatra da je nalaz dan objektivno i stručno po pravilima struke, tim prije ako se ima u vidu da je ovaj vještak, za razliku od dr. E. K. iz 2007., svoje vještačenje temeljio na medicinskoj dokumentaciji i zdravstvenom stanju optuženika u inkriminiranom vremenskom razdoblju i aktualno u vrijeme psihijatrijskog forenzičkog ispitivanja i u odnosu na konkretna kaznena djela, za razliku od dr. E. K., koja je optuženika vještačila tijekom 2007., i k tome za potrebe drugog postupka i bez naloga raspravnog suda.

8.3. Prvostupanjski sud je dakle posve pravilno nalaz i mišljenje vještaka doc.dr.sc. D. V., prihvatio kao sasvim pouzdan izvor saznanja pa se iz tih razloga žalbene tvrdnje ne ukazuju u bilo kojem smislu takvima da bi dovele u sumnju pouzdanost činjeničnih zaključaka prvostupanjske presude u pogledu ubrojivosti optuženika. Pritom posebno treba imati u vidu da je psihijatrijski vještak dopunu nalaza i mišljenja dao nakon što je imao podatak da je optuženik tijekom 2018., bio na bolničkom liječenju te nakon što je svestrano proučio zdravstveno stanje optuženika, a posebno i zaključke dr. E. K..

8.4. Stoga, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, odlučna činjenica, pitanje optuženikove ubrojivosti, utvrđena je u svemu na potpun i pravilan način po sudu prvog stupnja, a kako optuženik u vrijeme počinjenja djela nije bio sposoban shvatiti značenje djela, a niti upravljati svojim postupcima zbog konkretnog zakonskog biopsihološkog temelja, to je zbog njegove neubrojivosti isključena krivnja za terećena kaznena djela.

8.5. Iz izloženog proizlazi da su činjenice duševnog stanja optuženika po sudu prvog stupnja razjašnjene u svemu na pravilan način, pa nije ni u tom dijelu osnovana žalba oštećenika kao tužitelja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, niti postoji potreba za provođenjem novog psihijatrijskog vještačenja optuženika.

9. Žaliteljima koji ističu da je sud optuženiku na temelju članka 554. stavka 1. ZKP/08., u vezi članka 51. stavka 1. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama („Narodne novine“ broj 76/14 – dalje: ZZODS) trebao odrediti prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu u trajanju od šest mjeseci, valja ukazati da oštećenici kao tužitelji nisu ovlašteni pokretati i voditi postupak prema osobama koje su u vrijeme počinjenja protupravnog djela bile neubrojive jer se postupak prema takvim osobama na temelju članka 549. stavka 2. ZKP/08., pokreće i vodi samo na zahtjev državnog odvjetnika, koji je sukladno članku 550. ZKP/08., jedini ovlašten u optužnici postaviti zahtjev da sud utvrdi da je okrivljenik počinio protupravno djelo u stanju neubrojivosti i da mu se odredi prisilan smještaj ili psihijatrijsko liječenje na slobodi prema odredbama ZZODS-a, pa stoga u konkretnoj situaciji sud nije ni mogao utvrditi da je optuženik S. P. počinio protupravno djelo u stanju neubrojivosti, a niti mu je mogao odrediti prisilno smještanje u psihijatrijsku ustanovu ili psihijatrijsko liječenje na slobodi.

10. Kako je optuženik S. P. pobijanom presudom oslobođen od optužbe, to je očito neosnovana žalba oštećenih kao tužitelja zbog odluke o kaznenoj sankciji koji se žalbeni osnov ističe u uvodu žalbe.

11. Oštećenici kao tužitelji u uvodu žalbe kao žalbenu osnovu ističu i odluku o troškovima postupka, međutim, u nastavku žalbe tu žalbenu osnovu ne obrazlažu pa ovaj drugostupanjski sud, pobijanu presudu u tom dijelu nije ispitivao, s obzirom da se ne radi o žalbenoj osnovi na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

11.1. Ipak treba istaknuti da sukladno odredbi članka 149. stavka 3. ZKP/08, ako je oštećenik kao tužitelj vodio kazneni postupak u kojem je optuženik oslobođen optužbe, onda je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP/08, te nužne izdatke okrivljenika i nužne izdatke i nagradu njegova branitelja u cijelosti bez obzira na to jesu li oni nastali prije ili nakon preuzimanja kaznenoga progona.

12. Budući da navodi žalbe nisu utvrđeni osnovanima, niti je ovaj žalbeni sud našao povrede na koje u smislu članka 476. stavak 1. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, trebalo je, na temelju članka 482. ZKP/08., odlučiti kao u izreci ove presude.

U Puli – Pola 17. veljače 2022.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Vlatka Turčinov,v.r.

mr. sc. Vera Glasnović Gjoni,v.r.