REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U ŠIBENIKU
Kž-193/2021-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Ive Vukelje kao predsjednika vijeća, Branka Ivić i Jadranke Biga Milutin, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Monike Bačelić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. T.K., zbog kaznenog djela iz čl. 246. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18 i 126/19.-dalje KZ/11) odlučujući o žalbi državnog odvjetnika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Koprivnici od 29. ožujka 2021. broj: 1 K-108/2020-15, u sjednici vijeća održanoj dana 03. ožujka 2022.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se kao neosnovana žalba državnog odvjetnika te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje:
1. Pobijanom presudom na temelju čl. 453. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11.- pročišćeni tekst, 91/12.- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17, 126/19 i 84/21.-dalje u tekstu: ZKP/08) opt. T.K. oslobođen je optužbe da bi počinio kazneno djelo zlouporabom povjerenja u gospodarskom poslovanju iz čl. 246. st. 1. KZ/11.
1.1. Na temelju čl. 158. st. 3. ZKP/08 oštećenik T.o. d.d. sa sjedištem u Z., s postavljenim imovinsko-pravnim zahtjevom u iznosu od 50.972,65 kuna upućen je u parnicu.
2. Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08 odlučeno je da troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1.-5. tog Zakona i nužni izdatci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.
3. Protiv ove presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 470. st. 2. ZKP/08) predlažući drugostupanjskom sudu da se ukine prvostupanjska presuda i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
4. Odgovor na žalbu nije podnijet.
5. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je prije nego što je dostavljen sucu izvjestitelju bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.
6. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.
7. Državni odvjetnik žalbom prigovara utvrđenom činjeničnom stanju smatrajući da je sud trebao na temelju izvedenih dokaza donijeti drugačije zaključke u pogledu odlučnih činjenica i optuženika proglasiti krivim za kazneno djelo za koje se tereti optužbom iz čl. 246. st. 1. KZ/11.
7.1. Tako državni odvjetnik navodi da je optuženik na spisu označio da se neće pokretati regresni postupak protiv štetnika trgovačkog društva J. t. d.o.o., iako je za to imao sve uvjete i svu potrebnu dokumentaciju. Time da je kršenjem odredbi čl. 3. st. 1. toč. 1. Općih uvjeta za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti obvezao T.o. na isplatu iznosa od 36.868,91 kunu, iako je bio upoznat s činjenicom da se je J.Z. kao vozač osiguranog vozila koje je prouzročilo prometnu nesreću udaljio s mjesta događaja i da je pronađen tek sljedeći dan. Optuženik da je znao da prema propisanim pravilima osiguranik, u predmetnom slučaju J.t. d.o.o., gubi pravo iz osiguranja ako je u trenutku prometne nesreće kao vozač osiguranog vozila bio pod utjecajem alkohola, droga ili narkotika, a da se smatra da je vozač pod utjecajem alkohola ako se odbije podvrći ispitivanju i kako u konkretnom slučaju je vozač vozila osiguranika napustio mjesto događaja, u takvoj situaciji se presumira da je odbio ispitivanje zbog čega su postojali svi uvjeti za iniciranje regresnog postupka prema osiguraniku trgovačkom društvu J.t. d.o.o. Osim toga, navodi se dalje u žalbi u slučaju dvojbi, sukladno odredbi čl. 5. alin. 3. tada važećeg Pravilnika o provođenju regresa, optuženik je trebao postupiti kao da je regres osnovan.
8. Protivno žalbenim navodima, prvostupanjski sud dao je uvjerljive i cjelovite razloge zbog čega smatra nedokazanim ispunjenjem objektivnih i subjektivnih obilježja inkriminiranog kaznenog djela.
8.1. Naime, ispravno prvostupanjski sud primjećuje nedostatke u činjeničnom opisu kaznenog djela za koje se tereti optuženik jer je u istom navedeno da je optuženik postupao i suprotno odredbama Uvjeta za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti i protivno Općim uvjetima za osiguranje automobilskog kaska, koji uvjeti nisu identični i razlikuju se u odnosu na prava osiguranika kao i u odnosu na prava osiguravatelja na regresni zahtjev, ovisno o tomu radi li se o polici obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti ili o polici kasko osiguranja.
8.2. U postupku je na nedvojben način utvrđeno, a to među strankama nije ni sporno, da je T.o. d.d. sklopilo policu osiguranja od automobilske odgovornosti (ne i policu kasko osiguranja) s ugovarateljem trgovačkim društvom G. d.o.o. dana 03. travnja 2004. za vozilo marke S., registarske oznake ZG …
8.3. S obzirom da je sklopljena takva polica osiguranja, dakle polica obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, kako to pravilno utvrđuje prvostupanjski sud, imaju se primijeniti pravila Uvjeta za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti.
8.4. U čl. 3. st. 1. toč. 3. Uvjeta za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti (glava: Gubitak prava iz osiguranja) je propisano da osiguranik gubi svoja prava iz osiguranja ako je u trenutku prometne nezgode, kao vozač osiguranog vozila pod utjecajem alkohola, droge ili narkotika, a pod toč. b navedenog stavka Uvjeta se navodi da se smatra da je vozač pod utjecajem alkohola ako se nakon prometne nezgode odbije podvrći ispitivanju alkoholiziranosti.
8.5. Slijedom naprijed navedenog ispravno zaključuje prvostupanjski sud da Uvjeti za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti, po kojima je sporna šteta rješavana, budući je nesporno utvrđeno da je za predmetno vozilo bila sklopljena polica osiguranja od automobilske odgovornosti (ne i kasko polica), nisu davali osnova za naznačavanje i pokretanje regresnog postupka u predmetnom slučaju iz razloga što je vozač vozila napustio mjesto prometne nezgode.
8.6. Također ispravno primjećuje prvostupanjski sud da bi druga situacija bila da je u predmetnom slučaju bila sklopljena polica kasko osiguranja, jer bi se tada primjenjivali propisi Općih uvjeta za osiguranje automobilskog kaska, a u čl. 10. st. 1. toč. 2., pod točka d) Općih uvjeta za osiguranje automobilskog kaska se propisuje da osiguranik gubi svoja prava iz osiguranja ako je u trenutku prometne nezgode kao vozač osiguranog vozila bio pod utjecajem alkohola, a smatra se da je vozač pod utjecajem alkohola i u slučaju ako nakon nesreće izbjegne istrazi odnosno mogućnosti utvrđivanja njegove alkoholiziranosti ili ako konzumira alkohol te tako onemogući utvrđivanje stupnja njegove alkoholiziranosti prilikom nesreće.
8.7. Dakle, osiguranik gubi svoja prava iz osiguranja prema Uvjetima za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti kada se nakon prometne nezgode odbije podvrći ispitivanju alkoholiziranosti, što se nije dogodilo u predmetnom slučaju, dok prema Općim uvjetima za osiguranje automobilskog kaska osiguranik gubi pravo iz osiguranja ako nakon nesreće izbjegne istrazi odnosno mogućnosti utvrđivanja njegove alkoholiziranosti, što se dogodilo u predmetnom slučaju, jer je vozač osiguranog vozila napustio mjesto.
8.8. Međutim, kao što je naprijed već navedeno, kako je u predmetnom slučaju za vozilo koje je sudjelovalo u predmetnoj nezgodi sklopljena samo polica obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, a ne i polica kasko osiguranja, za gubitak prava iz osiguranja važe Uvjeti za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti, koji propisuju da osiguranik gubi svoja prava iz osiguranja ako se nakon prometne nezgode odbije podvrći ispitivanju alkoholiziranosti, čega nije bilo u predmetnom slučaju.
9. Prema tome, kako ne postoje razlozi zbog kojih državni odvjetnik pobija prvostupanjsku presudu, a kako pri ispitivanju pobijane presude sukladno odredbi čl. 476. st. 1. ZKP/08 nisu utvrđene povrede zakona na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju čl. 482. ZKP/08, odlučeno kao u izreci ove presude.
U Šibeniku, 03. ožujka 2022.
PREDSJEDNIK VIJEĆA
Ivo Vukelja, v.r.
