Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Poslovni broj: Gž-1158/2021-2
Split, Gundulićeva 29a
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca Marka Pribisalića, predsjednika vijeća, mr. sc. Senije Ledić, članice vijeća i izvjestiteljice, te, Lucije Lasić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. L. iz G. K., zastupan po punomoćniku I. Ž., odvjetniku iz S. B., protiv tužene M. L. iz B., OIB: ..., radi predaje u posjed nekretnine, odlučujući o žalbi tužene, protiv presude Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Benkovcu poslovni broj P-1297/2018-31 od 12. svibnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 3. ožujka 2022.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužene te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Benkovcu poslovni broj P-1297/2018-31 od 12. svibnja 2021.u pobijanom dijelu tj. točkama I. i II. izreke.
Obrazloženje
1. Pobijanom je presudom obvezana tužena M. L. predati u posjed tužitelju nekretninu upisanu u Z.U. 3065 k.o. G. K., koji se sastoji od k.č. br. 6005, ... ulica sa 265 m[2] , kuća br. ... sa 104 m i dvorište sa 161 m , oslobođeno od osoba i svojih stvari (točka I. izreke). Odlukom je o parničnom trošku naloženo tuženoj naknadi tužitelju trošak postupka u iznosu od 3.325,00 kn (točka II. izreke), dok je odbijen zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška u iznosu od 5.737,00 kn (točka III. izreke).
2. Protiv ove presude žalbu podnosi tužena pobijajući je u točkama I. i II. izreke zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda ukine.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba je neosnovana.
5. Neutemeljeno tužena ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer suprotno žalbenim navodima, u obrazloženju presude jer pobijana presuda suprotno žalbenim navodima nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, zato što su žalbeni navodi izneseni razlozi o pravno odlučnim činjenicama. Neutemeljeno žaliteljica ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u svezi s člankom 8. ZPP-a jer je sud izvedene dokaze cijenio kao svakog zasebno, tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti i jer je za vojku ocjenu dao jasne i uvjerljive razloge koji imaju činjeničnu i pravnu podlogu.
6. Jednako tako nije počinjena ni bitna povreda iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 11. ZPP-a zato što iz sadržaja spisa ne proizlazi da se tužiteljica iz neznanja nije koristila pravima koja joj pripadaju u postupku, jer je ona uredno dala odgovor na tužbu, isticala je svoje zahtjeve, pa tako i zahtjev za protutužbu, kada taj zahtjev nije bio uredan, sud ju je upozorio na nedostatke neurednosti, te joj je dao uputu na koji će način otkloniti te nedostatke u skladu s odredbom članka 109. ZPP- a, te ju je upozorio na posljedice. Sud je uredno pozivao na ročište za glavnu raspravu, ali ona nije pristupala na raspravu, uredno je izjavila i žalbu protiv rješenja kojim je odbačena njezina protutužba na ročištu je od 30. ožujka 2021. pristupila i predlagala je dokaze pa se ne može zaključiti da se ona nije koristila svojim procesnim pravima u smislu ZPP-a iz neznanja, drugo je pitanje je li ona svoja materijalna prava mogla zaštiti učinkovitije uz pomoć kvalificiranog punomoćnika ali to ne znači ne korištenje procesnim pravima iz neznanja, pa u tom smislu nije počinjena bitna povreda na koju žaliteljica ukazuje. Osim toga, uopće se niti ne navodi kojim se to procesnim pravima nije koristila iz neznanja. Žaliteljica ne ukazuje na prvobitne povrede, a ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio njezinu donošenju u granicama ispitivanja iz članka 365. stavka 2., žalbeni sud ocjenjuje da u postupku nisu počinjene ni bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Predmet je postupka vlasničkopravni zahtjev tužitelja radi povrata utemeljen na odredbi članka 161. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 124/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 155/14 i 85/15, dalje: ZVDSP). Naime, tužitelj je ustao kao vlasnik protiv tužene koja bez pravne osnove se nalazi u njegovom stanu. Naime, u postupku nije bilo sporno da je tužitelj vlasnik predmetne nekretnine označene kao kčbr. 6005 Z.U. 3065 k.o. K. ... ulica, koja se sastoji od 265 m[2] , kuća br. ... sa 104 m[2] i dvorište sa 161 m , oslobođeno od osoba i svojih stvari.
8. Između stranaka nije sporno da su stranke bile u braku i stanovale zajedno od 2010. do 2018., te se tužena doselila u kuću koja je u zemljišnim knjigama upisana kao vlasništvo tužitelja. Tužena je tijekom postupka tvrdila da ima pravo na suposjed i istaknula je prigovor iz članka 163. stavka 1. ZVDSP-a koje je ovlašćuje na posjedovanje te stvari tvrdeći da je ona za vrijeme njihova bračne zajednice da je nadograđena jedna prostorija i da ta nadogradnja predstavlja bračnu stečevinu. Sud je prvog stupnja otklonio ovakve tvrdnje tužiteljice ističući da se nadogradnjom ne stječe stvarno pravo u smislu odredbe članka 156. stavka 1. ZVDSP-a, te je naveo da u osnovi bračne stečevine tuženi nije moga steći stvarno pravo na nekretnini već eventualno obvezno pravni zahtjev s osnove naknade s osnova naknade nužnih i korisnih troškova, ali ona takav zahtjev nije postavila.
9. S obzirom na to da je sud utvrdio da je tužitelj vlasnik kuće a da je tužena se nalazi u suposjedu kuće nije postavila zahtjev kojim bi zastavila predaju stvari sud je prihvatio tužbeni zahtjev.
10. Neutemeljeno žaliteljica ukazuje nepravilnost primjene materijalnog prava kod odbijanja tužbenog zahtjeva. Naime, u slučaju da posjednik stvari ima pravo koje ga ovlašćuje na posjedovanje stvari odnosno pravo na posjedovanje doista u saldu s odredbom članka 163. stavka 1. ima pravo odbiti pravo predaju stvari njezinom vlasniku pri čemu u slučaju ako vlasnik zahtjeva da posjednik preda stvar, pošteni posjednik može tražiti naknadu za nužne i korisne troškove koje je imao te može zadržati stvar dok mu oni ne budu naknađeni. Tužiteljica jest tijekom postupka isticala prigovor retencije. Međutim ona doista u postupku nije zatražila isplatu nužnih troškova pa u takvim okolnostima njezino isticanje prava retencije nije od utjecaja na ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva usmjerenog na predaju i na povrat stvari. U takvim okolnostima doveli u sumnju pravilnost prvostupanjske odluke. Jednako tako okolnost da je nekretnina u vlasništvu tužitelja u odnosu na pozivanje tužene na njezin podnesak od 28. lipnja 2019., kojim je ona podnijela protutužbu, odgovoriti je da je ta protutužba pravomoćno odbačena pa u tom smislu nije od utjecaja na osnovanost tužbenog zahtjeva.
11. Pravilna je i odluka o parničnom trošku u pobijanom djelu kojim je dosuđen parnični trošak tužitelju jer je pravilno utemeljena na odredbi čanka 154. stavka 1. ZPP-a i jer je parnični trošak pravilno obračunat.
12. Kako nisu ostvareni razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda uz pobijanom djelu pobija, kao ni oni na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, žalbu je tužene valjalo odbiti i potvrditi pobijanu presudu temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a.
Split 3. ožujka 2022.
Predsjednik vijeća:
Marko Pribisalić, v. r.
