Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj:Pž-757/2020

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Koraljke Bašić i Davorka Kučana, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog T. R., zbog prekršaja iz članka 289. stavka 4. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20.), rješavajući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave karlovačke, Postaje prometne policije Karlovac protiv presude Općinskog suda u Karlovcu broj: 3. Pp-932/2019 od 22. studenoga 2019., u sjednici vijeća održanoj 3. ožujka 2022.

p r e s u d i o  j e

I. U povodu žalbe tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave karlovačke, Postaje prometne policije Karlovac, a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u odnosu na djela pod točkama 3. i 4. te se izriče:

Na temelju članka 181. točke 5. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13, 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) protiv okr. T. R. (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi)

ODBIJA SE OPTUŽBA

da

3. dana 7. siječnja 2019. za vrijeme vožnje u motornom vozilu nije koristio sigurnosni pojas na način koji je to odredio proizvođač sigurnosnog pojasa, postupajući suprotno odredbe članka 163. stavka 1. ZSPC-a,

- pa da bi time počinio prekršaj iz članka 163. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama,

4. kod sebe nije posjedovao osobnu iskaznicu niti bilo koji drugih dokument nadležnog tijela RH iz kojeg bi se mogao utvrditi njegov identitet, postupajući suprotno odredbe članka 16. stavka 1. Zakona o osobnoj iskaznici,

- pa da bi time počinio prekršaj iz članka 29. stavka 1. točke 1. Zakona o osobnoj iskaznici.

II. Uslijed odluke pod točkom I izreke ove presude, a po službenoj dužnosti, preinačuje se odluka o ukupnoj novčanoj kazni, tako da se okr. T. R. za djela pod točkama 1. i 2. izreke pobijane presude prihvaćaju kazne odmjerene po prvostupanjskom sudu, u iznosu od 6.000,00 (šesttisuća) kuna za djelo iz članka 289. stavka 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te u iznosu od 5.000,00 (pettisuća) kuna za djelo iz članka 199. stavka 2. i 8. istog Zakona, pa se okrivljeniku na temelju članka 39. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona izriče ukupna novčana kazna u iznosu od 11.000,00 kuna, u koju se uračunava vrijeme oduzimanja slobode u svezi s prekršajima 7. siječnja 2019. od 00,44 do 11,40 sati kao jedan dan zatvora, odnosno 300,00 kuna novčane kazne, pa je okrivljeniku na ime izrečene kazne preostalo za platiti 10.700,00 (desettisućasedamsto) kuna, koju kaznu je dužan platiti u pet jednakih mjesečnih obroka, s time da je prvi obrok dužan platiti u roku petnaest dana od primitka ove presude, dok ostali obroci dospijevaju u razmaku od trideset dana od prethodne uplate, pa ako u tom roku uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je kazna plaćena u cjelini.

III. Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana te se, u pobijanom a nepreinačenom dijelu, prvostupanjska presuda potvrđuje.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Karlovcu okr. T. R. proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaje iz članka 289. stavka 1. i 4., članka 199. stavka 2. i 8. i članka 168. stavka 1. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te članka 29. stavka 1. točke 1. Zakona o osobnoj iskaznici, pa mu je na temelju cit. propisa za svako pojedino djelo utvrđena novčana kazna u iznosu od 6.000,00 kuna, 5.000,00 kuna, 500,00 kuna i 200,00 kuna (a prvostupanjski sud je propustio izreći ukupnu novčanu kaznu, jednaku zbroju pojedinačno utvrđenih kazni).

1.1. Na temelju članka 40. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona okrivljeniku je vrijeme oduzimanja slobode 7. siječnja 2019. u 00,44 sati do 11,40 sati istog dana uračunato u kaznu kao jedan dan zatvora, odnosno 300,00 kuna novčane kazne, pa je na ime izrečene novčane kazne preostalo za platiti 11.400,00 kuna.

1.2. Istom presudom, na temelju članka 58. Prekršajnog zakona okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 6 mjeseci.

1.3. Okrivljenik je nadalje, na temelju odredbe članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 150,00 kuna te troškove alkotestiranja u iznosu od 80,00 kuna.

2. Protiv te prvostupanjske presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

2.1. Žalitelj u bitnome ističe da je prema okrivljeniku primijenjena preblaga prekršajno pravna sankcija, a naročito glede djela iz članka 289. stavka 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, jer da su predložili kaznu zatvora u trajanju od 10 dana, imajući u vidu kažnjavanost okrivljenika unatrag 36 mjeseci.

2.2. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.

3. Žalba je neosnovna u odnosu na djela pod točkama 1. i 2. izreke pobijane presude, a bespredmetna u odnosu na djela pod točkama 3. i 4.

4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske (dalje: Suda) je utvrdilo da je u predmetu nastupila zastara prekršajnog progona u odnosu na djela pod točkama 3. i 4. izreke pobijane presude, zbog čega je presudu trebalo preinačiti i odbiti optužbu za djela iz člana 163. stavka 1. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i članka 29. stavka 1. točke 1. Zakona o osobnoj iskaznici, uslijed čega je žalba tužitelja u tom dijelu bespredmetna.

5. Naime, okrivljeniku je optužbom stavljeno na teret da je prekršaje počinio 7. siječnja 2019.

5.1. Odredbom članka 13. stavka 2. Prekršajnog zakona propisano je da prekršajni progon zastarijeva nakon tri godine za prekršaje za koje je ovlašteni tužitelj obvezan izdati prekršajni nalog, dok je odredbom članka 239. stavka 1. točke 2. istog Zakona propisano da je ovlašteni tužitelj obavezan izdati prekršajni nalog, između ostalog, i za prekršaj propisan zakonom za koji je kao kazna propisana samo novčana kazna do 5.000,00 kuna za fizičku osobu.

5.2. Slijedom navedenog, a imajući na umu visinu propisanih fiksnih kazni u iznosu od 500,00 kuna za djelo pod točkom 3. izreke pobijane presude, te u iznosu od 200,00 kuna za djelo pod točkom 4., očigledno je da se radi o prekršajima za koje je ovlašteni tužitelj, prema izričitoj odredbi članka 239. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona, bio dužan izdati obavezni prekršajni nalog, osim ako je počinjen u stjecaju s prekršajem za koji nisu ostvareni uvjeti iz citiranog članka i Zakona, o čemu se u konkretnom slučaju radilo pa je ovlašteni tužitelj podnio optužni prijedlog.

5.3. Za primjenu pravila o zastari prekršajnog progona nije bitan naziv akta nego uvjeti propisani odredbom članka 13. Prekršajnog zakona, prema kojoj u odnosu na citirane prekršaje iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama, prekršajni progon zastarijeva nakon tri godine.

5.4. Iz navedenih razloga, pravilnom primjenom odredbe članka 13. stavka 2. Prekršajnog zakona, u odnosu na djela pod toč. 3. i 4. izreke pobijane presude, nastupila je zastara prekršajnog progona, zbog čega u odnosu na te prekršaje više nije moguć prekršajni progon, pa je na temelju članka 181. točke 5. Prekršajnog zakona, trebalo odbiti optužbu na način kako je to navedeno u izreci ove presude pod točkom I, a žalba je u tom dijelu postala bespredmetna.

6. Uslijed odluke pod točkom I ove presude, ovaj drugostupanjski sud je po službenoj dužnosti preinačio odluku o ukupnoj novčanoj kazni, tako da je za djela pod toč. 1. i 2. izreke pobijane presude prihvatio utvrđene kazne po prvostupanjskom sudu te na temelju članka 39. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona izrekao ukupnu novčanu kaznu u iznosu od 11.000,00 kuna u koju je okrivljeniku uračunao vrijeme oduzimanja slobode 7. siječnja 2019. kao jedan dan zatvora, odnosno 300,00 kuna novčane kazne, pa je preostalo za platiti 10.700,00 kuna novčane kazne, s time da je okrivljenik dužan platiti kaznu u pet jednakih mjesečnih obroka, kako je to i označeno u toč. II ove odluke.

7. Ispitujući prvostupanjsku presudu u preostalom dijelu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona po službenoj dužnosti vijeće ovog Suda je utvrdilo da nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nije povrijeđeno materijalno prekršajno pravo na štetu okrivljenika i da nije nastupila zastara prekršajnog progona.

8. Razmatrajući navode žalitelja na odluku o kazni ovaj je Sud utvrdio da je kazna izrečena u zakonom propisanim granicama, te da je prilikom njezina odmjeravanja za svako pojedino djelo prvostupanjski sud pravilno cijenio sve okolnosti odlučne za vrstu i visinu kazne te osobu okrivljenika iz članka 36. Prekršajnog zakona, dok žalitelj ne ističe nikakve nove otegotne okolnosti koje bi učinile osnovanim preinačenje odluke o kazni. Suprotno tvrdnji žalitelja, nema uvjeta za utvrđivanje teže vrste kazne za djelo iz članka 289. stavka 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, budući da iz stanja prvostupanjskog predmeta proizlazi da je do donošenja ove odluke, u pogledu cijenjene kažnjavanosti kao otegotne okolnosti, u smislu odredbe članka 77. stavka 2. Prekršajnog zakona, nastupila rehabilitacija, pa se okrivljenik ima smatrati neosuđivanom osobom, dok žalitelj ne upire na postojanje drugih konkretnih okolnosti i razloga u odnosu na osobu okrivljenika koji bi doveli u pitanje pravilnost odmjerene kazne.

9. Treba istaknuti da će se, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom, ako osuđena osoba plati dvije trećine preostalog dijela novčane kazne za uplatu, u za to određenom roku.

10. Ispitujući odluku o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 6 mjeseci, ovaj Sud je utvrdio da je ista na zakonu utemeljena, s obzirom na odredbu članka 58. Prekršajnog zakona, a imajući na umu težinu i značaj djela počinjenih u stjecaju, budući da opisano postupanje okrivljenika predstavlja teški oblik kršenja prometne discipline i u potpunosti opravdava procjenu prvostupanjskog suda o postojanju opasnosti od ponavljanja djela i potrebe otklanjanja uvjeta koji mu omogućavaju ili poticajno djeluju na počinjenje novog prekršaja. Trajanje zaštitne mjere određeno u zakonom propisanim granicama (od jednog mjeseca do dvije godine) razmjerno pravilne ocjene osobina ličnosti okrivljenika, dok žalitelj navodima žalbe nije doveo u pitanje odluku suda prvog stupnja.

11. Iz navedenih razloga, na temelju odredbe članka 207. i 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 3. ožujka 2022.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nada Horvatović, v. r.

Renata Popović, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Karlovcu u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.