Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj:Ppž-1532/2022
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Koraljke Bašić i Davorka Kučana, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog M. P., zbog prekršaja iz članka 216. stavka 1. i 3. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20.), rješavajući o žalbi okr. M. P., protiv presude Općinskog suda u Karlovcu od 19. siječnja 2022., poslovni broj: 27. PpP-233/2019, u sjednici vijeća održanoj 3. ožujka 2022.
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba okr. M. P. kao neosnovana i pobijana presuda potvrđuje.
II Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 400,00 (četiristo) kuna, u roku trideset dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Karlovcu okr. M. P. proglašen je krivim, da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaje iz članka 216. stavka 1. i 3. i članka 282. stavka 4. i 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te su mu za svako pojedino djelo utvrđene kazne u iznosu od 5.000,00 kuna, a potom izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 10.000,00 kuna.
1.1. Istom presudom, na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 3 mjeseca, koja mjera će se upisati nakon stjecanja prava na upravljanje motornim vozilom odnosno izdavanja vozačke dozvole.
1.2. Okrivljenik je nadalje, sukladno odredbe članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u iznosu od 100,00 kuna.
2. Protiv te prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koja u sebi sadrži, u smislu odredbe članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona, i žalbu zbog odluke o prekršajno pravnoj sankciji.
2.1. Žalitelj u bitnome poriče svojstvo vozača te prilike i ponavlja svoju obranu, navodeći da je vozilom upravljala njegova supruga K. Z. koja je to i potvrdila. Smatra da je sud pogrešno poklonio vjeru svjedocima budući da su nepropisno zaustavljali vozilo, a njihovo svjedočenje da je neživotno. Žalitelj ističe da je povrijeđeno njegovo pravo na obranu jer sud nije prihvatio njegov prijedlog za vještačenje mjesta zaustavljanja.
2.2. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati i pobijana presuda ukine te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje.
3. Žalba nije osnovana.
4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakon („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13, 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske (dalje: Suda) je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.
5. Neosnovano žalitelj upire da je povrijeđeno njegovo pravo na obranu jer da prvostupanjski sud nije prihvatio njegov prijedlog za provođenje daljnjeg dokaznog postupka izlaskom na mjesto zaustavljanja kritične zgode, budući da prvostupanjski nije vezan dokaznim prijedlozima stranaka u smislu članka 88. stavka 2. Prekršajnog zakona, pa je pravilno postupio prvostupanjski sud kada je, smatrajući činjenično stanje dovoljno razjašnjenim do sada izvedenim dokazima, bez provođenja daljnjeg dokaznog postupka, donio pobijanu odluku, naročito jer su na okolnost mogućnosti uočavanja vozača kritične zgode detaljno ispitani kao svjedoci policijski službenici koji su postupali kritične zgode, a u pogledu utvrđivanja identiteta vozača iskazivali su određeno i s dovoljnom sigurnošću, pa prvostupanjski sud nije imao razloga dovodi u sumnju vjerodostojnost njihovih svjedočenja. Iz navedenih razloga, te kako je to obrazložio i prvostupanjski sud, odbijanje dokaznog prijedloga okrivljenika, nije od utjecaja na prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 195. stavka 2. Prekršajnog zakona.
6. Ispitujući predmet u pogledu navoda žalbe zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, gdje žalitelj u bitnome ponavlja svoju obranu, vijeće ovog Suda smatra da je prvostupanjski sud nakon provedenih svih potrebnih dokaza, pravilnom ocjenom obrane okrivljenika i cjelokupnog opsežnog dokaznog materijala predmeta, prvenstveno iskaza svjedoka V. P. i R. V., suočenja okrivljenika sa svjedokom V. P. te zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu ispitanika od 8. rujna 2018., utvrdio sve odlučne činjenice, te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za prekršaje iz primijenjenih propisa Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koji je prihvatljiv i ovom Sudu. Žalitelj ne ističe nove dokaze u smislu odredbe članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona, niti argumentirano dovodi u pitanje pravilnost činjeničnog utvrđenja, pa žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.
5.1. Žalitelj paušalnim tvrdnjama ne dovodi u pitanje vjerodostojnost svjedočenja policijskih službenika, budući da su svjedoci odlučno tvrdili da je muška osoba bila vozač kritične zgode, a da se vozilo zaustavilo pedesetak metara dalje i da su vidjeli komešanje u vozilu, nakon čega je s mjesta vozača iz vozila izašla ženska osoba, dakle da su okrivljenik i njegova supruga zamijeni mjesta u vozilu.
Suprotno tvrdnji žalitelja, svjedočenje policijskih službenika životno je i logično, naročito jer su službene osobe u kontroli vozača i njihovog zaustavljana usmjerene na uočavanje vozača, pri čemu način zaustavljanja vozača od strane djelatnika policije (u pogledu kojeg djela je okrivljenik i o oslobođen od optužbe) ne dovodi u pitanje pravilnost postupanja u pogledu utvrđivanja identiteta vozača, kao i njegovog odbijanja ispitivanja prisutnosti alkohola u organizmu. Pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da je svjedočenje supruge okrivljenika K. Z. usmjereno na zaštitu supruga kao vozača, u kojem smislu njezin iskaz da isti ne vozi jer je osoba slabijeg vida, demantira pravomoćna osuđivanost okrivljenika za vožnju prije stjecanja prava na upravljanje vozilom.
6.2. Iz navedenih razloga, pravilan je i na zakonu osnovan zaključak prvostupanjskog suda da je okrivljenik svojim postupanjem počinio prekršaje stavljene mu na teret.
7. Razmatrajući odluku o kazni u pogledu navoda žalbe ovaj Sud smatra da je izrečena novčana kazna pravilna i zakonita, primjerena težini prekršaja, opasnosti djela i svim okolnostima konkretnog slučaja mjerodavnim za vrstu i mjeru kazne, u smislu članka 36. Prekršajnog zakona, pri čemu je prvostupanjski sud cijeneći sve okolnosti na strani okrivljenika, pa tako i njegove imovinske i obiteljske prilike koje je osobno dao na zapisnik kod suda, za počinjena djela odmjerio kazne u posebnim zakonom minimalno propisanim iznosima, smatrajući da će se tako izrečenom kaznom postići svrha kažnjavanja. Takvu ocjenu, prihvaća i ovaj Sud, dok žalitelj ne ističe nove okolnosti koje bi učinile osnovanim preinačenje odluke o kazni.
7. Pravilno je prvostupanjski sud upozorio okrivljenika da će se kazna smatrati u cjelini plaćenom, ako u roku koji je određen za plaćanje kazne, uplati dvije trećine izrečene novčane kazne.
9. Odluka o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 3 (tri) mjeseca utemeljena je na odredbi članka 58. Prekršajnog zakona, a imajući na umu značaj i težinu počinjenih prekršaja, odnosno ukupnost inkriminacije i potencijalnu opasnost za druge sudionike u prometu, i ovaj Sud je mišljenja da je izricanje zaštitne mjere opravdano u cilju preventivnog djelovanja na buduće ponašanje okrivljenika.
10. Odluka o paušalnom iznosu troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalna svota određena u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13), s obzirom na složenost i trajanje žalbenog postupka.
11. Iz navedenih razloga, na temelju odredbe članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 3. ožujka 2022.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Nada Horvatović, v. r.
Renata Popović, v. r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Karlovcu u 4 otpravaka: za spis, okrivljenika i tužitelja.
