Republika Hrvatska

Poslovni broj Kž-566/2021-6

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, suca Miroslava Jukića, predsjednika vijeća, te sudaca Damira Krahuleca i Krunoslava Barkića, članova vijeća, uz sudjelovanje Blaženke Livaja, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. A. P., OIB: …, zbog kaznenog djela iz čl. 227. st. 2. u svezi st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 – u daljnjem tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi opt. A. P. podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Z. br. K-54/2021-64 od 21. svibnja 2021. godine, u sjednici vijeća održanoj 3. ožujka 2022. godine, u odsutnosti ŽDO u O., opt. A. P. i branitelja I. Š., odvjetnika iz Z.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba opt. A. P. kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Z. br. K-54/2021-64 od 21. svibnja 2021. godine, opt. A. P. proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv sigurnosti prometa – izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu iz čl. 227. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11, te je za počinjeno kazneno djelo, temeljem čl. 227. st. 1. KZ/11, osuđen (pogrešno sud navodi „izriče“) na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, a temeljem čl. 56. KZ/11, opt. A. P. izrečena je uvjetna osuda na način da se kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, na koju je osuđen, neće izvršiti ukoliko opt. A. P. u roku provjeravanja od 2 (dvije) godine ne počini neko novo kazneno djelo.

1.1. Temeljem čl. 148. st. 1. ZKP/08, optuženik je dužan nadoknaditi troškove kaznenog postupka u iznosu od 4.420,00 kn u roku od 60 (šezdeset) dana u korist državnog proračuna Republike Hrvatske po pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.

2. Protiv te presude žali se opt. A. P. po branitelju I. Š., odvjetniku iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog povrede Kaznenog zakona i zbog odluke o uvjetnoj osudi, s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da donese presudu kojom se prema optuženiku optužba odbija, podredno ukine pobijanu presudu i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odlučivanje.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

3. Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku svojim podneskom br. KŽ-DO-445/2021 od 29. listopada 2021. godine vratilo je spis nakon izvršenog uvida.

4. Na javnu sjednicu vijeća su, temeljem čl. 475. st. 2. ZKP/08, pozvani Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku, opt. A. P. i njegov branitelj I. Š., odvj. iz Z.

4.1. Na sjednicu vijeća nisu pristupili državni odvjetnik, opt. A. P. i njegov branitelj I. Š., odvjetnik iz Z., za koje je dostava poziva na javnu sjednicu uredno iskazana.

4.2. Sjednica vijeća temeljem čl. 475. st. 3. ZKP/08, započinje izlaganjem žalbe opt. A. P. od 23. rujna 2021. godine, koju izlaže sudac izvjestitelj.

5. Žalba opt. A. P. nije osnovana.

6. Žalitelj (opt. A. P.) u žalbi pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka jer da nema razloga o odlučnim činjenicama, a one koje su navedene su nejasne i proturječne same sebi i provedenim dokazima. Suprotno tom žalbenom navodu prvostupanjski sud je pozorno ocijenio izvedene dokaze, te u razlozima naveo jasne i provjerljive razloge kako o odlučnim i drugim važnim činjenicama i okolnostima koje čine obilježja kaznenog djela, te razloge kojima se prvostupanjski sud rukovodio pri rješavanju pravnih pitanja, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju u žalbi ukazuje žalitelj, a niti koja druga na koju ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, shodno čl. 476. st. 1. ZKP/08.

7. Žalitelj u žalbi ističe osnov pobijanja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer da je prvostupanjski sud iz tako utvrđenog činjeničnog stanja izveo pogrešan zaključak da su u radnjama optuženika sadržana sva bitna objektivna i subjektivna obilježja terećenog kaznenog djela. Iako se optuženik žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, ne navodi koju je važnu činjenicu prvostupanjski sud utvrdio pogrešno, odnosno koju važnu činjenicu sud nije utvrdio. Zapravo žalitelj u žalbi ponavlja navode obrane, te u stvari prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, daje svoju ocjenu svih izvedenih dokaza, predlažući u suštini drugačiju ocjenu izvedenih dokaza od one ocjene koju je prvostupanjski sud dao u obrazloženju presude.

7.1. Nakon pozorne ocjene obrane optuženika koji poriče počinjenje terećenog kaznenog djela, iskaza ošt. T. V., svjedoka J. S., T. V. i M. B., posebno sadržaja nalaza i mišljenja vještaka prometne struke iz kojeg je razvidno da se kolnik ulice Put Biliga prema raskrižju pruža u pravcu i da je optuženik pomoću postavljenog prometnog zrcala imao tehničkih mogućnosti opažanja stanja prometa na kolniku ulice Put Biliga kojom se kretao oštećenik, tako da bi u slučaju da je optuženik neposredno prije poduzimanja radnje ulaska u raskrižje pomoću prometnog zrcala i provjerio stanje prometa u ulici Put Biliga, objektivno bio u mogućnosti pravovremeno uočiti pristižući moped oštećenika, pa ga onda i propustiti, čime bi ova prometna nesreća bila izbjegnuta. Dakle, prvostupanjski sud je temeljem provedenog vještačenja nakon pozorne ocjene rezultata provedenog prometnog vještačenja, pravilno utvrdio da je opt. A. P. je svojim načinom upravljanja vozilom i načinom ulaska u sporno raskrižje, kritične prigode povrijedio blanketnu odredbu čl. 57. st. 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koja propisuje da vozač koji ulazi vozilom na cestu koja je prometnim znakom označena kao cesta s prednošću prolaska dužan propustiti sva vozila koja se kreću tom cestom. Navedenom odredbom nepobitno je propisano da je svaki vozač koji se uključuje u promet na cestu s prednošću prolaza dužan propustiti sva vozila, te se s 100% sigurnošću uvjeriti da svojim izlaskom na cestu sa prednošću prolaska neće ugroziti sigurnost sudionika u prometu koji se kreću tom cestom. Dakle, na temelju izvedenih dokaza u postupku je utvrđeno da se okrivljenik kritične zgode prilikom upravljanja vozilom zaustavio na navedenom raskrižju i da je polako ušao u raskrižje, svjestan da je prilikom vršenje radnje ulaska iz sporedne na glavnu ulicu dužan postupati s povećanim oprezom međutim, unatoč tome, iako svjestan da svojom radnjom može prouzročiti prometnu nesreću, olako držao da se to neće dogoditi, uslijed čega je došlo do navedene prometne nesreće u kojoj je oštećenik zadobilo teške tjelesne ozljede.

7.2. Nakon pozorne ocjene izvedenih dokaza, analizirajući svaki posebno i u njihovoj ukupnosti, suprotno žalbenom navodu, prvostupanjski sud je na pravilan i zakonit način utvrdio da je opt. A. P. počinio kazneno djelo pobliže opisano u izreci presude, te da ne postoje okolnosti koje isključuju njegovu kaznenopravnu odgovornost. Stoga nije osnovana žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Obzirom na navedeno proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve relevantne činjenice glede kaznenog djela i odgovornosti optuženika. O tome je prvostupanjski sud u obrazloženju presude naveo jasne i iscrpne razloge i na koje se upućuje radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja. Drugostupanjski sud slijedom žalbenih navoda ne nalazi da je u smislu čl. 470. st. 2. i 3. ZKP/08, činjenično stanje dovedeno u sumnju glede pravilnosti i stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica. Naprotiv, drugostupanjski sud prihvaća razloge koje je o postojanju odlučnih činjenica naveo u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud, jer su ti razlozi jasni i potpuni, pokazuju da je prvostupanjski sud iz sadržaja izvedenih dokaza i nakon savjesne ocjene svakog dokaza pojedinačno i u svezi s ostalim dokazima izvodio zaključke o dokazanosti pojedinih važnih činjenica. Žalbeni navodi žalitelja, kojima u suštini predlaže drugačiju ocjenu izvedenih dokaza, ne dovode u sumnju potpunost i pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda.

8. Žalitelj pobija presudu zbog povrede Kaznenog zakona. Međutim, žalbeni navod optuženika zbog povrede Kaznenog zakona nema uporište u utvrđenom činjeničnom stanju, te u suštini predstavlja prijedlog usmjeren na drugačiju ocjenu izvedenih dokaza i onda s tim u svezi sugeriranja drugačijeg zaključka glede donošenja odluke o kaznenoj odgovornosti optuženika za terećeno kazneno djelo. Pri tome je za ukazati da se Kazneni zakon ima primijeniti na ono činjenično stanje koje je utvrdio prvostupanjski sud, a ne na ono koje žalitelj smatra da je trebalo biti utvrđeno. Drugostupanjski sud prihvaća razloge koje je o postojanju odlučnih činjenica naveo u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud, a to je da su u postupanju opt. A. P. sadržana sva bitna subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela iz čl. 227. st.

1. i 2. KZ/11, navedenog u izreci pobijane presude.

9. Nije osnovana žalba opt. A. P. zbog odluke o uvjetnoj osudi. Prilikom donošenja odluke o uvjetnoj osudi u odnosu na optuženika prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio sve okolnosti (olakotne i otegotne) o kojima ovisi izbor vrste i mjere kazne, te o tome naveo jasne i potpune razloge, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i na koje se ukazuje radi nepotrebnog ponavljanja. Za istaći je da pri tome prvostupanjski sud nije podcijenio ili precijenio niti utvrđene olakotne, niti utvrđene otegotne okolnosti. Polazeći od stupnja krivnje optuženika, društvene opasnosti počinjenog kaznenog djela zbog kojeg je proglašen krivim, u okviru granica predviđene kazne za navedeno kazneno djelo, pravilno je prvostupanjski sud opt. A. P. za počinjeno kazneno djelo, temeljem čl. 227. st. 1. KZ/11, osudio na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, a potom mu temeljem čl. 56. KZ/11, izrekao uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko optuženik u roku provjeravanja od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo. Stoga takva uvjetna osuda i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda dostatna je da može utjecati na optuženika i na sve ostale da ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno, te da sadrži odgovarajuću količinu moralne osude za zlo koje je optuženik počinjenjem kaznenog djela nanio društvu u cjelini (čl. 41. i čl. 47. KZ/11).

10. Slijedom navedenog, žalba optuženika nije osnovana, a ne postoje povrede zakona iz čl. 476. st. 1. ZKP/08, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, tako da je žalbu valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu (čl. 482. ZKP/08).

Osijek, 3. ožujka 2022.

Predsjednik vijeća

Miroslav Jukić, v.r.

Za točnost otpravka-ovlašteni službenik

Blaženka Vuletić